Službeni glasnik BiH, broj 52/24

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-2679/23, rješavajući apelaciju S. Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija na sjednici održanoj 11. jula 2023. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija S. Š. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske br. 11 0 K 026524 23 Kž 15 od 1. juna 2023. godine i 11 0 K 026524 23 Kž 16 od 4. septembra 2023. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. S. Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Željko Šurlan, advokat iz Banje Luke, podnio je 5. juna 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 026524 23 Kž 15 od 1. juna 2023. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci – Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organiziranog i najtežih oblika privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0K 026524 23 Kv 22-p od 25. maja 2023. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-2679/23.

2. Isti apelant, kojeg zastupa isti advokat, podnio je 28. septembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 11 0 K 026524 23 Kž 16 od 4. septembra 2023. godine i Rješenja Okružnog suda broj 11 0K 026524 23 Kv 23-p od 25. jula 2023. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-4205/23.

3. Imajući u vidu da su apelacijama osporene odluke koje se odnose na istog apelanta, te da apelacije pokreću ista pravna pitanja, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji apelacije i donese jednu odluku pod brojem AP-2679/23.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Republičkog tužilaštva – Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organiziranog i najtežih oblika privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovor, koji je poslat apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant se izjasnio 21. augusta, a 25. septembra 2023. godine je poslao obavijest s novim informacijama o predmetu.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Činjenice u predmetu broj AP-2679/23

6. Rješenjem Okružnog suda utvrđeno je da nakon potvrđivanja optužnice zbog krivičnog djela teškog ubistva iz člana 125. stav 2. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu KZ) nisu prestali razlozi zbog kojih je apelantu određen pritvor rješenjem sudije za prethodno saslušanje. Pritvor je produžen zbog pritvorskih razloga propisanih članom 197. stav 1. tač. a) i v) Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP), odnosno zbog opasnosti od bjekstva i ponavljanja krivičnog djela. Utvrđeno je da pritvor može trajati do izricanja prvostepene presude, a najduže tri godine od potvrđivanja optužnice, uz obaveznu dvomjesečnu kontrolu. S obzirom na to da je od posljednje kontrole pritvora protekao rok od dva mjeseca, sud je, u skladu sa članom 202. ZKP-a, ispitao osnovanost daljnjeg trajanja pritvora. Ocjenom dokaza sud je utvrdio postojanje osnovane sumnje da je apelant, zajedno s više za sada neidentificiranih osoba, lišio života S. Ć., na način opisan u optužnici, čime je počinio krivično djelo teškog ubistva. U odnosu na opasnost od bjekstva, sud je ukazao da je apelant bio nedostupan organima gonjenja, te je za njim raspisana potjernica. Prema operativnim saznanjima, apelant je ilegalno ušao u Hrvatsku, gdje je boravio do povratka u BiH. Presudom iz 2018. godine apelant je osuđen za krivično djelo krijumčarenja. Sud je naveo da apelant u BiH nema zaposlenje, niti imovinu, a da potvrđena optužnica nesumnjivo predstavlja motiv za bjekstvo. Sve navedene okolnosti, kako je dalje obrazloženo, ukazuju na opravdanu bojazan da bi apelant mogao pobjeći i tako onemogućiti dalje uspješno vođenje postupka. U odnosu na opasnost od ponavljanja krivičnog djela, Okružni sud je ukazao na ranije presude protiv apelanta za veoma teška krivična djela. Kada se ima u vidu brojnost ranijih osuda za krivična djela za koja su apelantu izrečene zatvorske kazne, sud je zaključio da je "jasno da one na apelanta nisu ostvarile pozitivan utjecaj". Naime, kako je navedeno, apelant je u kontinuitetu nastavio da vrši krivična djela. Pri tome je sud uzeo u obzir i da apelant nije oženjen, nema djecu i nije zaposlen.

7. Vrhovni sud je Rješenjem broj 11 0 K 026524 23 Kž 15 od 1. juna 2023. godine odbio apelantovu žalbu protiv prvostepenog rješenja. Vrhovni sud je ocijenio neosnovanim prigovor da se apelant nalazi u pritvoru nezakonito i bez pravnog osnova. Naime, kako je obrazloženo, apelantu se stavlja na teret krivično djelo teškog ubistva, za koje je bila propisana kazna zatvora od deset godina ili dugotrajnog zatvora. Ovo znači, kako dalje obrazlaže sud, da se apelantu ne može izreći kazna doživotnog zatvora koja je propisana izmjenama KZ-a nakon izvršenja djela. U vezi s tim, sud je istakao da apelant "gubi iz vida" da je u vrijeme kada je počinjeno krivično djelo u tada važećem KZ-u kao najstroža kazna bila propisana kazna dugotrajnog zatvora, što je povlačilo mogućnost produženja pritvora nakon potvrđivanja optužnice do tri godine. Sud je dalje ukazao da je izmjenama i dopunama KZ-a kazna dugotrajnog zatvora zamijenjena u kaznu doživotnog zatvora. Posljedično tome, u ZKP-u se mogućnost produženja pritvora nakon potvrđivanja optužnice vezuje za krivična djela za koja je propisana kazna doživotnog zatvora kao najteža kazna u sistemu kazni. Dakle, kako je sud naveo, produženje pritvora nakon potvrđivanja optužnice u trajanju do tri godine se, prema odredbama člana 202. stav 2. tačka g) ZKP-a, vezuje za najtežu kaznu propisanu u sistemu kazni u skladu s odredbama KZ-a, a to je dugotrajni zatvor, kako je bilo propisano zakonom koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela, odnosno kazna doživotnog zatvora prema sada važećem KZ-u. Stoga je neosnovan apelantov prigovor da je u konkretnom slučaju isključena mogućnost da se apelantu produži pritvor u trajanju do tri godine jer za krivično djelo koje mu je stavljeno na teret nije moguće izreći kaznu doživotnog zatvora.

Činjenice u predmetu broj AP-4205/23

8. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 K 026524 23 Kv 23-p od 25. jula 2023. godine utvrđeno je da nisu prestali razlozi za pritvor, koji je nakon potvrđivanja optužnice u skladu sa članom 202. ZKP-a produžen zbog opasnosti od bjekstva i ponavljanja krivičnog djela.

9. Vrhovni sud je Rješenjem broj 11 0 K 026524 23 Kv 23-p od 25. jula 2023. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu. Apelantov žalbeni prigovor da je nezakonito u pritvoru jer se za krivično djelo koje mu se stavlja na teret ne može izreći kazna doživotnog zatvora sud je cijenio neosnovanim ukazujući na obrazloženje dato u rješenju od 1. juna 2023. godine (vidi tačku 7. odluke). Vrhovni sud je također utvrdio da je bez osnova žalbeni prigovor kojim se ukazuje na povredu presumpcije nevinosti zbog načina obrazloženja rješenja, ukazujući na odluke Ustavnog suda.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacija

10. Apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i st. 3. i 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6, kao i prava iz člana 13. Evropske konvencije. Suštinski, apelant se žali na produženje pritvora nakon 23. marta 2023. godine. Apelant ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka, odnosno da treba biti pušten iz pritvora jer zakon ne propisuje produženje pritvora do tri godine za "dugotrajni zatvor". Apelant ukazuje da je optužen za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora, a ne kazna doživotnog zatvora. Stoga mu pritvor nakon potvrđene optužnice ne može trajati do tri godine jer osnov na koji se poziva sud iz člana 202. stav 2. tačka g) ZKP-a zahtijeva krivično djelo s propisanom kaznom doživotnog zatvora. Smatra da sud pogrešno primjenjuje materijalno pravo, te navodi odredbe člana 125. stav 2. KZ-a koje nisu bile na snazi u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Apelant ukazuje na povredu pretpostavke nevinosti jer je sud u rješenju naveo: "[...] žalba gubi iz vida da je u vrijeme kada je optuženi počinio krivično djelo [...]", odnosno naveo da je apelant počinio krivično djelo. Apelant je također naveo da mu je povrijeđen član 6. stav 1. "pravo pristupa nepristrasnom sudu", bez bilo kakve daljnje konkretizacije.

b) Odgovori na apelaciju

11. Vrhovni sud je naveo da je apelacija neosnovana, da je postupao u skladu sa zakonom i ispitao sve žalbene navode, te je ostao pri obrazloženju koje je dao u rješenju od 1. juna 2023. godine.

12. Okružni sud je u odgovoru naveo da izmjena u pogledu izricanja dugotrajnog, odnosno doživotnog zatvora nije od utjecaja za primjenu odredbe člana 202. stav 2. tačka g) ZKP-a, zbog čega su navodi iz apelacije neosnovani.

13. U odgovoru na apelaciju Tužilaštvo je navelo da je izmjenama i dopunama KZ-a promijenjen sistem kazni, pa je dugotrajni zatvor promijenjen u doživotni zatvor. Navedeno je za posljedicu imalo izmjenu člana 202. ZKP-a u kojem se pojam kazne dugotrajnog zatvora promijenio u kaznu doživotnog zatvora. Tako se trajanje pritvora u istrazi vezuje za najtežu kaznu propisanu u sistemu kazni koja se primjenjuje. Tužilaštvo smatra da nisu povrijeđena apelantova prava.

14. U izjašnjenju apelant ponavlja navode iz apelacije. Apelant je obavijestio Ustavni sud da je Okružni sud donio prvostepenu presudu kojom je apelanta oslobodio optužbe, te je apelantu rješenjem Okružnog suda od 20. septembra 2023. godine pritvor ukinut i pušten je na slobodu.

V. Relevantni propisi

15. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21)

U konkretnom slučaju, za potrebe ove odluke, Ustavni sud koristi tekst Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 53/12, 91/17 i 66/18), te će ukazati na odredbe koje su bile na snazi na početku apelantovog postupka, koje glase:

Kada osumnjičeni, odnosno optuženi mora imati branioca

Član 53. stav (1)

(1) Osumnjičeni, odnosno optuženi mora imati branioca već prilikom prvog ispitivanja ako je nijem ili gluv ili ako je osumnjičen za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora.

Razlozi za pritvor

Član 197. stav (1) tač. a) i v)

(1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:

a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,

[…]

v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna i

[…]

Pritvor nakon potvrđivanja optužnice

Član 202. stav (1) i stav (2) tačka g)

(1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

(2) Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:

[…]

g) tri godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora.

16. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" broj 15/21 od 23. februara 2021. godine) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

U članu 53. u stavu 1. riječi: "kazna dugotrajnog zatvora" zamjenjuju se riječima: "kazna doživotnog zatvora", kao i u cijelom tekstu Zakona u odgovarajućem padežu.

Napomena: Nakon izmjena i dopuna ZKP-a odredba člana 202. ZKP-a u relevantnom dijelu glasi:

Pritvor nakon potvrđivanja optužnice

Član 202. stav (2) tačka g)

(2) Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:

[…]

g) tri godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna doživotnog zatvora.

17. Krivični zakonik Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 64/17, 104/18 – odluka USRS, 15/21, 89/21, www.ohr.int – Odluka visokog predstavnika broj 12/23, "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 73/23 i "Službeni glasnik BiH" broj 9/24 – odluka USBiH)

Za potrebe ove odluke koristi se tekst Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 64/17, 104/18 – odluka USRS) koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela, koji glasi:

Vrste kazni

Član 42. tačka 1)

Učiniocu krivičnog djela mogu se izreći sljedeće kazne:

1) kazna dugotrajnog zatvora,

Kazna dugotrajnog zatvora

Član 45. stav (1)

(1) Za najteža krivična djela i najteže oblike teških krivičnih djela učinjenih umišljajno može se propisati kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od dvadeset i pet do četrdeset i pet godina. Kazna dugotrajnog zatvora izriče se na pune godine.

Teško ubistvo

Član 125. stav (1)

(1) Kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora kaznit će se:

[…]

18. Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" broj 15/21 od 23. februara 2021. godine) u relevantnom dijelu glasi:

Član 6.

U članu 42. u tački 1) riječi: "kazna dugotrajnog zatvora" zamjenjuju se riječima: "kazna doživotnog zatvora", kao i u cijelom tekstu Zakonika u odgovarajućem padežu.

Član 8.

Naziv člana i član 45. mijenja se i glasi:

Kazna doživotnog zatvora

Član 45.

(1) Kazna doživotnog zatvora može se propisati za najteža krivična djela i najteže oblike teških krivičnih djela.

VI. Dopustivost i meritum

19. Ustavni sud utvrđuje da apelacije ispunjavaju uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da su podnesene u roku, da ispunjavaju i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nisu očigledno (prima facie) neosnovane u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

20. Apelant pobija navedena rješenja ukazujući da mu je pritvor nezakonito produžen zato što je optužen za krivično djelo za koje je propisana kazna "dugotrajnog zatvora", dok se u skladu s važećim odredbama ZKP-a, koji je izmijenjen nakon počinjenja krivičnog djela, pritvor može produžiti do tri godine ako je moguće izreći kaznu doživotnog zatvora.

21. Ustavni sud ističe da je Evropski sud razvio značenje pojma "zakonito" u autonomnom smislu. Polazni osnov je domaće pravo koje postavlja obavezu da lišenje slobode bude u skladu s domaćim zakonom, njegovim materijalnim i procesnim pravilima. Dakle, najprije se traži da se poštuju norme domaćeg prava. Ukoliko to nije slučaj, pritvor se ne može smatrati "zakonitim". Međutim, kako je naveo Evropski sud, poštovanje domaćeg prava nije dovoljno. Zahtjev u vezi sa zakonitošću nije ispunjen pukim poštovanjem relevantnog domaćeg zakonodavstva jer ono mora biti u skladu s Evropskom konvencijom, uključujući i opća načela koja su u njoj izražena ili se podrazumijevaju (vidi Evropski sud, L. M. protiv Slovenije, presuda od 12. juna 2014. godine, predstavka broj 32863/05, tač. 121. i 122). U slučaju osobe čiji pritvor spada u domašaj člana 5. stav 1. tačka c), potrebno je saslušanje (vidi Evropski sud, Oravec protiv Hrvatske, presuda od 11. jula 2017. godine, predstavka broj 51249/11, tačka 66. s daljnjim referencama).

22. U konkretnom slučaju, osporena rješenja su donijeta u postupku redovne dvomjesečne kontrole opravdanosti pritvora, a potvrdio ih je i Vrhovni sud. Sudovi su zaključili da i dalje egzistiraju uvjeti za produženje pritvora apelantu, o čemu su dali dovoljna i relevantna obrazloženja. Nadalje, u vezi s pitanjem dužine pritvora, Ustavni sud zapaža da su sudovi to pitanje detaljno raspravili i na njega dali jasan odgovor. Suprotno apelantovim navodima, Ustavni sud smatra da sudovi nisu zanemarili činjenicu da su uvjeti za pritvor za krivična djela za koja je bila propisana kazna dugotrajnog zatvora, a sada doživotnog zatvora, ostali isti, jer se trajanje pritvora do tri godine i tada i sada može odrediti za djela za koja je propisana najteža kazna. Dakle, prilikom kontrole opravdanosti pritvora sud se pozvao na odredbu člana 202. ZKP-a stav 1. i stav 2. tačka g) koja propisuje "kaznu doživotnog zatvora", koja je zamijenila "kaznu dugotrajnog zatvora", što je detaljno i jasno obrazložio (vidi tačku 7. ove odluke). Stoga, Ustavni sud smatra da je pritvor koji je apelantu produžen u skladu s odredbom člana 202. stav 2. tačka g) ZKP-a, a koji može trajati do tri godine nakon potvrđivanja optužnice, "zakonit", odnosno produžen u skladu sa zakonom.

23. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije.

Povreda pretpostavke nevinosti

24. Apelant ukazuje na povredu prava na pretpostavku nevinosti zbog riječi iz rješenja Vrhovnog suda: "[...] žalba gubi iz vida da je u vrijeme kada je optuženi počinio krivično djelo [...]", odnosno navodi da je apelant počinio krivično djelo. Ustavni sud primjećuje da se radi o dijelu rečenice izvučenom iz konteksta. Naime, iz cjelokupnog rješenja jasno proizlazi da se radi o postojanju osnovane sumnje, da je apelant optužen i da je postupak u toku. Nikako se ne može steći utisak da je sud prejudicirao apelantovu krivicu, odnosno iznio uvjerenje da je počinio krivično djelo. U dijelu koji apelant problematizira sud je odlučivao o primjeni zakona, te je izražavanje "kada je optuženi počinio krivično djelo" vezano za vrijeme, a nikako za uvjerenje suda u apelantovu krivicu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je apelantov navod da mu je povrijeđeno pravo na pretpostavku nevinosti iz člana II/3.e) i člana 6. stav 2. Evropske konvencije neosnovan.

Ostali navodi

25. Apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na nepristrasan sud, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek, bez bilo kakve daljnje argumentacije u tom dijelu. Suština apelacija se odnosi na navodnu nezakonitost pritvora, odnosno odluku o produženju pritvora koju je donio Okružni sud, a potvrdio Vrhovni sud u postupku po žalbi. Stoga, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati ove apelantove navode, koji su izneseni bez bilo kakve daljnje argumentacije i konkretizacije, već su očigledno rezultat apelantovog nezadovoljstva donesenim odlukama i prvostepenog suda, a zatim, po žalbi, i drugostepenog suda.

VII. Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije kada je apelantu pritvor produžen do donošenja prvostepene presude, a najduže tri godine od potvrđivanja optužnice, bez obzira na to što je primijenjena odredba koja se odnosi na "doživotni zatvor", iako je za krivično djelo koje mu je stavljeno na teret u vrijeme počinjenja krivičnog djela kao najstroža kazna bila propisana kazna "dugotrajnog zatvora", budući da je i tada i sada ovakvo trajanje pritvora bilo moguće odrediti samo za djela za koja je propisana najteža sankcija, kako je to i slučaj u konkretnom predmetu.

27. Nema povrede prava na pretpostavku nevinosti iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije kada se sadržaj rečenice suda odnosi na vrijeme, a ne izražava uvjerenje da je apelant počinio krivično djelo.

28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.