Službeni glasnik BiH, broj 48/25

STRATEGIJA


ZA PRIHVAT I INTEGRACIJU DRŽAVLJANA BOSNE I HERCEGOVINE KOJI SE VRAĆAJU U BOSNU I HERCEGOVINU NA OSNOVU SPORAZUMA O READMISIJI

i

Akcioni plan za period 2024-2026. godina

Sarajevo, 2024. godina

Izdavač:

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH

Radna grupa za izradu Strategije:

Dijana Delalić, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglica BiH, Adnan Mehanija, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, Ševka Palo, Federalno ministarstvo raseljenih lica i izbjeglica, Ilma Durak, Federalno ministarstvo raseljenih lica i izbjeglica, Dejan Mutić, Republički sekretarijat za raseljena lica i migracije, Vinka Polić, Republički sekretarijat za raseljena lica i migracije, Biljana Obrenović, Odjel za raseljena lica, izbjeglice i stambena pitanja Brčko Distrikta BiH, Amir Softić, Odjel za raseljena lica, izbjeglice i stambena pitanja Brčko Distrikta BiH, Gordana Antić, Grad Bijeljina, Adnan Hadžić, Grad Zvornik, Nataša Vreća, Grad Trebinje, Rajka Zdjelar, Grad Prijedor, Edin Trgovćević, Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i povratak TK, Zoran Jovetić, Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS, Vildana Kondić, Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i izbjeglice ZDK, Enver Brkan, Uprava za prognanike i izbjeglice, HNK, Ivo Kovačević, Ured za obnovu, stambeno zbrinjavanje i raseljena lica PK, Sakib Alibegović, Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne politike USK, Jasna Alispahić, Grad Tuzla, Said Čerkezović, Grad Živinice, Emina Idrizović, Općina Ilidža, Almedina Mirvić, Grad Goražde, Eldina Mehinagić, Općina Maglaj i Željko Papak, Općina Drvar.

U izradi Strategije doprinos su dali predstavnici institucija i organizacija:

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, Ministarstvo finansija i trezora BiH, Ured za zakonodavstvo Vijeća ministara BiH, Federalno ministarstvo raseljenih lica i izbjeglica, Republički sekretarijat za raseljena lica i migracije Republike Srpske, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, Vlada Brčko Distrikta BiH, Vlade kantona u FBiH, lokalne zajednice u BiH.

Izradu Strategije pomogli:

Savezni ured za migracije i izbjgelice SR Njemačke

Lektorica:

Tiraž:

250 primjeraka na bosanskom jeziku

100 primjeraka na hrvatskom jeziku

150 primjeraka na srpskom jeziku

60 primjeraka na engleskom jeziku

SADRŽAJ:

SKRAĆENICE

REZIME

I UVOD

II PRAVNI OKVIR ZA IZRADU STRATEGIJE

1. Međunarodni pravni okvir

2. Domaći pravni okvir

III ANALIZA STANJA U OBLASTI PRIHVATA I INTEGRACIJE DRŽAVLJANA BiH KOJI SE VRAĆAJU U BiH NA OSNOVU SPORAZUMA O READMISIJI

1. Analiza stanja u oblasti prihvata državljana BiH

2. Analiza stanja u oblasti integracije državljana BiH

2.1. Tržište rada i zapošljavanje

2.2. Socijalna zaštita

2.3. Zdravstvena zaštita

2.4. Obrazovanje

2.5 Privremeni smještaj po modelu neprofitnog socijalnog stanovanja

IV INSTITUCIONALNI OKVIR ZA IMPLEMENTACIJU STRATEGIJE

V OČEKIVANI REZULTATI

VI CILJEVI

VII VIZIJA

AKCIONI PLAN 2024-2026.

VIII PRILOZI

Lista korištenih skraćenica

REZIME

Prvi strateški dokument u području prihvata i integracije državljana Bosne i Hercegovine koji se vraćaju u Bosnu i Hercegovinu na osnovu Sporazuma o readmisiji donesen je 24. septembra 2009. godine, kada je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine (VM BiH) usvojilo dokument "Strategija reintegracije povratnika na osnovu Sporazuma o readmisiji".

Važnost ovoga dokumenta ogleda se u tome što je Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: BiH) formalno ispunila obavezu koju ima iz Mape puta za liberalizaciju viznog režima i što je readmisija obuhvaćena kao dio cjelokupne migracijske politike BiH. Strategija za prihvat i integraciju bh. državljana koji se vraćaju na osnovu Sporazuma o readmisiji i Akcioni plan za period 2020-2023. (u daljnjem tekstu: Strategija 2020-2023), koju je Vijeće ministara BiH usvojilo u decembru 2020. godine, jeste treći strateški dokument čiji je fokus bio izgradnja novog i jačanje postojećeg institucionalnog okvira za prihvat i integraciju državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji (u daljnjem tekstu: readmisirana lica), uključivanje jedinica lokalne samouprave kao ključnih aktera u procesu integracije readmisiranih lica i uspostava odgovarajuće baze podataka o readmisiranim licima.

Strategija za prihvat i integraciju državljana Bosne i Hercegovine koji se vraćaju u Bosnu i Hercegovinu na osnovu Sporazuma o readmisiji i Akcioni plan za period 2024-2026. (u daljnjem tekstu: Strategija) predstavljaju nastavak ispunjavanja obaveza BiH iz Mape puta za liberalizaciju viznog režima, u cilju očuvanja bezviznog režima koji joj je odobren Odlukom Vijeća Evrope od 14. decembra 2010. godine kao i obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. To podrazumijeva usvajanje djelotvornih politika kojima će se uspostaviti funkcionalan sistem prihvata i integracije državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji u društvo na djelotvoran, održiv i dugoročan način, uz puno uvažavanje njihovih prava, i na taj način pridonijeti smanjenju broja sekundarnih migracija državljana Bosne i Hercegovine.

Pored strateškoga cilja i ciljeva koji iz njega proizlaze, ovom Strategijom se ide i korak dalje i kao vizija promovira institiucionalna organizacija koja će se po potrebi u budućnosti baviti i drugim aspektima migracijske politike, koja se odnosi na državljane BiH i druge kategorije u potrebi, u skladu sa nadležnostima.

Strateški ciljevi, tj. vizija podrazumijeva da je u BiH uspostavljen funkcionalan, transparentan i održiv sistem prihvata i integracije državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji i da su sve uključene institucije i ustanove osposobljene da budu funkcionalan dio sistema. U cilju realizacije ovih strateških ciljeva, i nakon sveobuhvatnih konsultacija sa ključnim institucijama o stanju u oblasti socioekonomske integracije readmisiranih lica i prioritetnih potreba, definirano je pet specifičnih ciljeva čija realizacija treba, kroz srednjoročne periode implementacije definirane akcionim planovima, pridonijeti ostvarenju strateških ciljeva:

1. Poboljšanje statusa državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji kroz unapređenje postojećeg zakonodavnoga okvira i osiguranje odgovarajuće podrške i zaštite readmisiranim licima;

2. Unapređenje sistema koordinacije i ojačanje kapaciteta u oblasti prihvata i integracije državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji;

3. Osiguranje pune socioekonomske uključenosti državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji;

4. Unapređenje sistema za upravljanje podacima o readmisiji;

5. Promocije, praćenja i izvještavanja o implementaciji Strategije.

Prilikom definiranja strateških ciljeva, kao i konkretnih aktivnosti za njihovu realizaciju, u obzir je uzeta Evropska socijalna povelja (revidirana) koju je BiH ratificirala, a posebno odredbe koje se odnose na pravo na rad, pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu, pravo na medicinsku pomoć, pravo na korištenje službi socijalne zaštite, pravo porodice na socijalnu, pravnu i ekonomsku zaštitu, pravo starih lica na socijalnu zaštitu itd. Prilikom izrade ove Strategije, uzeta je u obzir činjenica da je Evropska komisija, kojа prati implementaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, pozvala BiH da u svojim planovima i programima prati Strategiju Evropa 2020.

Ovo se posebno odnosi na dokument "Evropska platforma protiv siromaštva i socijalne isključenosti: evropski okvir za socijalnu i teritorijalnu koheziju", koji je dio Strategije Evropa 2020, a čije su ključne aktivnosti: a) poboljšan pristup marginaliziranim i socijalno isključenim grupama zaposlenju, socijalnoj sigurnosti, zdravstvu, stanovanju i obrazovanju i b) definiranje i realizacija mjera koje su usmjerene na posebne grupe među kojima se izdvajaju Romi, porodice sa jednim roditeljem, starija lica, lica sa invaliditetom i beskućnici.

Dio Strategije je i Akcioni plan (u daljnjem tekstu: AP) kao implementacijski dokument, kojim su definirane aktivnosti koje će se realizirati u periodu od 2024. do 2026. godine, uz navođenje odgovornih aktera kao i rokova za njihovu realizaciju. Akcioni plan će se po potrebi revidirati na godišnjem nivou, a nakon perioda za koji je donesen i na osnovu eksterne evaluacije izradit će se novi za idući srednjoročni period.

Strategija je rezultat rada Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH (u daljnjem tekstu: MLJPI) i Radne grupe za izradu Strategije, koju je imenovao ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH, a u čijem sastavu su učestvovali predstavnici Federalnog ministarstva za raseljena lica i izbjeglice (u daljnjem tekstu: FMRLI), Republičkog sekretarijata za raseljena lica i migracije Republike Srpske (u daljnjem tekstu: RSRLM), Odjela za raseljena lica, izbjeglice i stambena pitanja Vlade Brčko Distrikta BiH, Ministarstva za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona, Uprave za prognanike i izbjeglice Hercegovačko-neretvanskog kantona, Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lice i izbjeglice Kantona Sarajevo, Ministarstva za rad, socijalnu politiku i izbjeglice Zeničko-dobojskog kantona, Uprave za prognanike i izbjeglice Hercegovačko-neretvanskog kantona, Ureda za obnovu, stambeno zbrinjavanje i raseljena lica Posavskog kantona, Ministarstva zdravstva, rada i socijalne politike Unsko-sanskog kantona, Grada Bijeljine, Grada Zvornika, Grada Trebinja, Grada Prijedora, Grada Tuzle, Grada Živinica, Grada Goražda, Općine Maglaj, Općine Ilidža i Općine Drvar.

I. UVOD

U okviru svojih nadležnosti Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine izradilo je Strategiju za prihvat i integraciju bh. državljana koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji sa Akcionim planom za period 2015-2018. godina kao i Strategiju za prihvat i integraciju bh. državljana koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji sa Akcionim planom za period 2020-2023. godina.

Ovi strateški dokumenti su imali za cilj, pored ispunjenja obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sа Evropskom unijom, odnosno, iz Mape puta za liberalizaciju viznog režima i upotpunjavanja migracijske politike Bosne i Hercegovine, uspostavu funkcionalnog, djelotvornog i održivog sistema prihvata državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji i osiguranje njihove ekonomske i društvene integracije u mjestima nastanjenja. Ciljevi postavljeni ovim dokumentima koji su realizirani i produkt uspostavljenog sistema prihvata i integracije državljana BiH koji se vraćaju po osnovu Sporazuma o readmisiji je odličan primjer saradnje svih uključenih institucija u realizaciji zacrtanih ciljeva u interesu svih građana BiH. S obzirom na to da je period implementacije Strategije završen krajem 2023. godine, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice je krajem 2023. godine, u skladu sa nadležnostima, donijelo odluku o izradi Akcionog plana za period 2024-2026. kao i dopunu postojećeg strateškog dokumenta, te je imenovalo radnu grupu sastavljenu od predstavnika uključenih institucija u cilju izrade novog Akcionog plana kao i dopunu strateškog dokumenta.

Metodologija izrade ove Strategije zasnovana je na načelima strateškoga planiranja uz poštivanje načela zakonitosti i vladavine prava, poštivanja osnovnih ljudskih prava i sloboda, međuinstitucionalne i međusektorske saradnje, uvažavanja međunarodnih standarda, transparentnosti i javnosti rada, a posebno na načelima nediskriminacije i održivosti.

Akcioni plan za period 2024-2026. godina rađen je na način da ciljevi i aktivnosti budu izvodljivi te da se realizacija istih može pratiti. Uloga uključenih institucija u uspostavljeni sistem treba da bude maksimalno vidljiva uz jasno definirane očekivane rezultate. U vezi sa dopunom osnovnog teksta Strategije, iste se odnose na usklađivanje sa usvojenim zakonskim i podzakonskim aktima kojima se definiraju uloge i nadležnosti uključenih institucija kao i modalitete pristupa pripadajućim pravima readmisiranih lica.

Startegija i Akcioni plan su nastavak usaglašene državne politike prihvata i integracije državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji, kao obaveza koju BiH ima po Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, vodeći brigu o uspostavljenom sistemu koordinacije između nadležnih institucija na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou, te nivou jedinica lokalne samouprave u skladu sa ustavnim nadležnostima.

Struktura Strategije je koncipirana tako da se fokusira, prije svega, na analizu stanja u oblasti prihvata i socioekonomske integracije državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji, a što podrazumijeva osiguranje socijalne i zdravstvene zaštite, zapošljavanje, obrazovanje kao i privremeni smještaj readmisiranih lica. Stanje u ovim oblastima, koje je prikazano na osnovu realnih i ažuriranih podataka nadležnih institucija, predstavlja osnov za realno definiranje ciljeva i aktivnosti neophodnih za njihovu realizaciju. Zahvaljujući uspostavljenoj koordinaciji, osigurana je usklađenost odluka nadležnih organa entiteta, kantona i Brčko Distrikta BiH, a koje se odnose na oblasti koje su obuhvaćene Strategijom kao i usklađenost sa drugim strateškim dokumentima u BiH koji tretiraju ista ili slična pitanja.

Ovaj pristup je omogućio definiranje važnih ciljeva putem kojih će se ostvariti identificirane prioritetne potrebe, način ostvarenja tih ciljeva i efekti koji će se time postići, osiguranje usklađenosti definiranih ciljeva sa ciljevima drugih strateških dokumenata u BiH kao i međunarodnih dokumenata kojima se tretira oblast readmisije, te definiranje jasnih indikatora efekata i rezultata što će kao posljedicu imati mogućnost analize nivoa realizacije aktivnosti kao i uspostavu djelotvornog sistema praćenja i evaluacije ove Strategije.

Na ovaj način postignuto je da se svi ciljevi, bez obzira na sadržajnu različitost, definiraju u skladu sa SMART metodom prema kojoj svaki cilj treba biti poseban, mjerljiv, ostvarljiv, mjerodavan i vremenski definiran.

Ova Strategija i Akcioni plan predstavlja nastavak saradnje sa svim nivoima vlasti koje su uključene u prihvat, smještaj i inetgraciju readmisiranih državljana BiH i potvrđivanje njihovog značaja pri implementaciji definiranih ciljeva i aktivnosti.

Također, očekuje se osiguranje veće vidljivosti readmisiranih lica koja se treba osigurati njihovim uvođenjem u odgovarajući pravni okvir kroz dopune postojeće pravne legislative.

Ovo je važno iz razloga što državljani BiH koji se vraćaju u BiH po osnovu Sporazuma o readmisiji, u smislu ostvarivanja prava koja vode ka integraciji u društvo, nisu prepoznati niti u jednom zakonu u BiH, te se ovom Strategijom unapređuju prava readmisiranih lica u nedostatku pravnih rješenja koja tek treba usaglašavati na nivou nadležnih institucija.

U cilju ostvarenja definiranih ciljeva, Strategija je fokusirana na sljedeće oblasti:

1. Unapređenje postojećeg pravnog okvira kojim se uređuje prihvat i integracija državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji na državnom, entitetskom, kantonalnom i lokalnom nivou;

2. Dalja izgradnja sistema koordinacije i ojačavanje kapaciteta u oblasti prihvata i integracije državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji;

3. Jačanje kapaciteta jedinica lokalne samouprave kroz organizaciju lokalnih readmisionih timova ili povjerenika i njihove obuke za preduzimanje aktivnosti na integraciji državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji;

4. Omogućavanje socioekonomske integracije državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji;

5. Unapređenje funkcionalnog sistema za upravljanje podacima o readmisiji;

6. Promocije Strategije, redovnog monitoringa, izvještavanja i evaluacije.

Nosilac aktivnosti u izradi ove Strategije bilo je MLJPI, dok je finansijsku pomoć u njenoj izradi osigurao Savezni ured za migracije i izbjeglice SR Njemačke kroz implementaciju projketa "Podrška sistemu prihvata i integracije državljana BiH koji se vraćaju po osnovu Sporazuma o readmisiji – Faza II."

II. PRAVNI OKVIR ZA IZRADU STRATEGIJE

1. Međunarodni pravni okvir

Prilikom izrade Strategije uvažavale su se odredbe, kriteriji i načela sadržana u sljedećim međunarodnim dokumentima koji tretiraju pitanja u vezi sa procesom readmisije:

1.1. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između evropskih zajednica i njihovih država članica i BiH potpisan je 16. juna 2008. godine ¹, a stupio je na snagu 1. juna 2015. godine.

SSP predstavlja međunarodni ugovor čija je svrha uspostava trajnog odnosa sа EU i formalno pridruživanje BiH Evropskoj uniji. Kroz ispunjavanje obaveza preuzetih ovim Sporazumom, BiH je dužna uskladiti svoje nacionalno zakonodavstvo sa pravnom tekovinom EU.

U Poglavlju VII ovoga Sporazuma, pod nazivom "Pravda, sloboda i sigurnost", članom 81. "Sprečavanje i kontrola ilegalne migracije; ponovni prihvat (readmisija)", utvrđeno je sljedeće:

- Strane će sarađivati u cilju sprečavanja i kontrole ilegalne migracije. U tu svrhu Bosna i Hercegovina i države članice EU slažu se da će ponovo prihvatiti sve svoje državljane koji nelegalno borave na njihovim teritorijama i također se slažu da će sklopiti i u potpunosti implementirati Sporazum o readmisiji, uključujući i obavezu ponovnog prihvatanja državljana drugih zemalja i lica bez državljanstva. Države članice Evropske unije i Bosna i Hercegovina osigurat će svojim državljanima odgovarajuće identifikacijske dokumente i pružiti im administracijske olakšice potrebne u tu svrhu. Posebni procesi u svrhu ponovnog prihvatanja državljana, državljana trećih zemalja i lica bez državljanstva utvrdit će se Sporazumom o ponovnom prihvaćanju.

- Bosna i Hercegovina se slaže da će zaključivati sporazume o readmisiji sa drugim zemljama u procesu stabilizacije i pridruživanja i obavezuje se da će preduzimati sve neophodne mjere na osiguranju fleksibilne i hitne implementacije svih sporazuma o readmisiji iz ovoga člana.

- Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje utvrdit će druge zajedničke mjere koje se mogu preduzeti u cilju sprečavanja i nadzora ilegalne migracije, uključujući i trgovinu ljudima i mrežu ilegalne migracije.

1.2. Sporazum između Evropske zajednice i Bosne i Hercegovine o readmisiji lica koja borave bez dozvola potpisan je 2007. godine ², a stupio je na snagu 1. januara 2008. godine. Ovaj Sporazum predstavlja osnovni pravni instrument kojim se uređuju pitanja readmisije u kontekstu odnosa sa Evropskom unijom. Ovim Sporazumom BiH se obavezala da će ponovo prihvatiti svoje državljane koji ne ispunjavaju uslove boravka na teritoriji države koja podnosi zahtjev za readmisiju. Važno je naglasiti da Sporazum poštuje prava, obaveze i odgovornosti koje proizlaze iz međunarodnog prava, a što podrazumijeva da svaki slučaj povratka mora biti u skladu sa međunarodnom zaštitom i poštivanju ljudskih prava readmisiranih lica. Sporazum predviđa zaključivanje protokōlā o njegovoj primjeni sa svakom zemljom članicom Evropske unije kojima se definiraju određena tehnička pitanja, kao što su utvrđivanje nadležnih organa, graničnih prelaza za predaju i prihvat lica, modaliteti povratka po hitnom postupku i sl. Države sa kojima BiH ima potpisane implementacijske protokole su: R. Estonija (2010), Malta (2010), R. Austrija (2011), Bugarska (2011), Mađarska (2012), Češka Republika (2012), Rumunija (2012), Zemlje Beneluksa - Kraljevina Belgija, Kraljevina Holandija i Veliko vojvodstvo Luksemburg (2013), SR Njemačka (2014), R. Francuska (2014), Slovačka Republika (2015), R. Grčka (2015), R. Slovenija (2016) i R. Italija (2017).

Sa navedenim državama readmisija se implementira u skladu sa potpisanim implementacijskim protokolima, dok se sa ostalim državama EU readmisija provodi direktnom primjenom Sporazuma o readmisiji između EZ i BiH.

1.3. Bilateralni sporazumi o readmisiji su sporazumi koje je BiH potpisala sa državama koje nisu u sastavu EU ili su izuzete iz Sporazuma EZ i BiH, i to: Kraljevinom Danskom (2004), Kraljevinom Norveškom (2005), Švicarskom Konfederacijom (2008), Republikom Sjevernom Makedonijom (2008), Crnom Gorom (2008), Republikom Albanijom (2009), Republikom Moldavijom (2012), Republikom Turskom (2012), Republikom Srbijom (2013) i Ruskom Federacijom (2015).

1.4. Međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koje je BiH ratificirala primjenjuju se i kod readmisije, što je naglašeno u preambuli Sporazuma o readmisiji sa EZ, gdje stoji da taj "Sporazum neće uticati na prava, obaveze i odgovornosti Zajednice, država članica Evropske unije i Bosne i Hercegovine koje proizlaze iz međunarodnog prava, a pogotovo iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda od 4. novembra 1950. godine i Konvencije o statusu izbjeglica od 28. jula 1951. godine."

Pored navedenih konvencija, međunarodni dokumenti koji su korišteni pri izradi ove Strategije su:

- Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (obavezuje države da preduzmu odgovarajuće mjere do maksimuma raspoloživih resursa kako bi postigle punu realizaciju prava na socijalno osiguranje, prava na odgovarajući životni standard, prava na zdravlje i prava na obrazovanje);

- Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (zabranjuje diskriminaciju među ljudima i zahtijeva od država da preduzmu sve neophodne mjere za prevenciju i ukidanje svih oblika rasne diskriminacije i osigurava pravo na napuštanje i povratak u svoju zemlju, pravo na državljanstvo, pravo na rad, stan, socijalno osiguranje i obrazovanje);

- Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (odredbe od posebne važnosti za državljane BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji odnose se na pravo djeteta na registraciju u matične knjige te pravo na pristup javnim službama);

- Konvencija o pravima lica sa invaliditetom (garantira puno i jednako uživanje svih ljudskih prava lica sa invaliditetom, promovira poštivanje njihovog dostojanstva i obavezuje državu ugovornicu da usvoji odgovarajuće zakonodavne, administracijske i druge mjere neophodne za osiguranje ravnopravnosti i nediskriminacije lica sa invaliditetom);

- Konvencija o pravima djeteta (obavezuje državu da preduzme sve zakonske, administracijske, socijalne i obrazovne mjere radi zaštite djeteta od svih oblika fizičkog ili mentalnog nasilja, povreda ili zloupotrebe, zanemarivanja ili nemarnog odnosa, maltretiranja ili eksploatacije kao i da osigura alternativnu zaštitu za dijete, privremeno ili stalno lišeno svoga porodičnog okruženja, kao i da mu osigura prikladno obrazovanje;

- Revidirana evropska socijalna povelja (obаvezuje države potpisnice da osiguraju građanima osnovna ekonomska i socijalna prava koja, uz izuzetak onih koje BiH nije ratificirala, podrazumijevaju pravo djece i mladih na zaštitu, pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu, pravo porodice na socijalnu, pravnu i ekonomsku zaštitu, pravo starijih lica na socijalnu zaštitu.

Kao potencijalni kandidat za članstvo u EU, BiH je dužna uvažavati i konsultovati i one akte koji se tiču saradnje unutar EU, ali koji se direktno ili indirektno odnose na bh. državljane koji borave u zemljama EU bez dozvole boravka. To su:

- Novi Evropski pakt o migraciji i azilu usvojilo je Vijeće Evrope 14. maja 2024. godine, kojim se uređuje zajednička migracijska politika i politika azila i koji se dijelom odnosi i na nadzor nezakonitog useljavanja kroz omogućаvanje nezakonitim useljenicima da se vrate u zemlju porijekla ili u tranzitnu zemlju, kao i na uspostavu partnerskih odnosa sa državama iz kojih migranti dolaze;

- Rezolucija Evropskog parlamenta o položaju maloljetnika bez pratnje u EU od 12. augusta 2013. godine kojom se Evropska komisija poziva na uspostavu strateških smjernica koje bi sadržavale uslove koji se moraju ispuniti prije povratka maloljetnika, a koji bi poštivali najbolji interes djeteta. U Rezoluciji se naglašava da nikako nije moguće donijeti odluku o vraćanju maloljetnika ako to nije u njegovu korist ili ako predstavlja prijetnju za njegov život, fizičko i duševno zdravlje, njegovu dobrobit, sigurnost, njegova osnovna prava ili osnovna prava njegove porodice, te da se moraju u potpunosti uzeti u obzir i ocijeniti individualne okolnosti svakog maloljetnika. Također, podsjeća da je odluku o vraćanju moguće donijeti samo ako je utvrđeno da će u zemlji povratka za maloljetnika vrijediti sigurne, konkretne i prilagođene odredbe kojima će se poštivati njegova prava i koje će biti povezane sa mjerama reintegracije u državi povratka. U vezi sa tim, Rezolucija podstiče države članice da u svrhu osiguranja sigurnog povratka djece uspostave dogovore o saradnji i praćenju sa zemljama porijekla i tranzitnim zemljama, sa nevladinim, lokalnim i međunarodnim organizacijama, te da osiguraju zaštitu i reintegraciju maloljetnika nakon njihovog povratka;

- Direktive kojima se uređuju pitanja readmisije kao što je Direktiva 2008/115/EZ ("Direktiva o vraćanju") Evropskog parlamenta i Vijeća od 16. decembra 2008. godine, kojom su regulirani standardi i postupanja za vraćanje državljana trećih zemalja čiji je boravak nezakonit, Direktiva Vijeća 2001/40/EZ od 28. maja 2001. godine o uzajamnom priznavanju odluka o protjerivanju državljana trećih država i Direktiva Vijeća 2003/110/EZ od 25. novembra 2003. godine o uzajamnoj pomoći u slučajevima tranzita u svrhe udaljavanja vazdušnim putem.

Obaveza ministarstava i drugih institucija BiH kao i rukovodilaca organa uprave, koja su zakonom ili drugim propisom ovlaštena za donošenje propisa da u procesu izrade nacrta ili prijedloga propisa osiguraju njihovu usklađenost sa pravnom tekovinom Evropske unije (Acquis EU), proizlazi, između ostalog, i iz Odluke Vijeća ministara BiH o instrumentima za usklađivanje zakonodavstva BiH sa pravnom tekovinom EU ³.

Uz gore pobrojane izvore prilikom izrade ovog dokumenta uvažilo se i Mišljenje Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU i 14 ključnih prioriteta koje BiH treba ispuniti sa posebnim osvrtom na Oblast vladavine prava i Prioritet 8. koji podrazumijeva osiguravanje učinkovite koordinacije, na svim nivoima, upravljanje granicama i sposobnost upravljanja migracijama, kao i osiguranje funkcioniranja sistema azila, pod koje spada i readmisija državljana BiH.

2. Domaći pravni okvir

Ustavom Bosne i Hercegovine regulirana su pitanja nadležnosti i odnosa između institucija BiH i entiteta, pa je tako članom III "Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta", u stavu (1) tački f), određena nadležnost institucija BiH za politike i reguliranje pitanja migracije, izbjeglica i azila, dok je stavom (2) ovoga člana regulirana obaveza entiteta u pružanju pomoći državnim institucijama po pitanju ispunjavanja međunarodnih obaveza BiH, kao i obaveza zaštite građana putem svojih institucija koje trebaju funkcionirati u skladu sa međunarodno priznatim standardima, uz poštivanje međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

U skladu sa Općim odredbama poglavlja II A, člana 2. Ustava Federacije BiH ⁴, Federacija BiH ima obavezu osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u aktima navedenim u aneksu Ustava. Prema članu 2. Poglavlja III Ustava, Federacija BiH i kantoni dijele nadležnost za oblast zdravstva i socijalne politike, dok isključivu nadležnost za utvrđivanje politike obrazovanja i školovanja, stambene politike, implementacije socijalne politike i uspostavu službi socijalne zaštite imaju kantoni. Poglavlje II Ustava Republike Srpske ⁵ garantuje ljudska prava i slobode koje, između ostalog, obuhvataju i pravo na zaštitu porodice i djece, pravo na obrazovanje, zdravstvenu i socijalnu zaštitu kao i pravo na rad.

Prema odredbama u Poglavlju II, članu 13. Statuta Brčko Distrikta BiH ⁶, sva lica na teritoriji Distrikta uživaju prava i slobode koje su im date Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, i ta prava imaju veću pravnu snagu u odnosu na svaki zakon koji je u suprotnosti sa Konvencijom.

Akti Vijeća ministara BiH, nadležnih ministarstava i drugih institucija, koji se direktno odnose na pitanja readmisije i kojima se uređuju procedure koje se preduzimaju tokom cijelog procesa readmisije, od njene najave do pružanja odgovarajuće asistencije državljanima BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji su sljedeći:

- Uputstvo o načinu privremenog zbrinjavanja državljana BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji ⁷, koje je donijelo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, a kojim se propisuju procedure za prihvat državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji i koji su zatražili asistenciju, način privremenog zbrinjavanja i način postupanja nadležnih organa uključenih u proces prihvata i zbrinjavanja;

- Pravilnik o evidenciji državljana BiH koji se vraćaju na osnovu Sporazuma o readmisiji ⁸, koji je donijelo Ministarstvo sigurnosti i koji utvrđuje organ nadležan za vođenje službene evidencije, sadržaj, način prikupljanja i način obrade podataka, svrhu i način korištenja evidencije, te druga pitanja važna za vođenje evidencije bh. državljana koji se vraćaju na osnovu Sporazuma o readmisiji;

- Odluka o obavezi dostavljanja statističkih podataka o migracijama i međunarodnoj zaštiti Ministarstvu sigurnosti ⁹, koju je donijelo Vijeće ministara BiH a koja, između ostalog, utvrđuje vrstu i strukturu statističkih podataka koji se odnose na prihvat lica u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji;

- Protokol o saradnji u djelotvornijoj realizaciji Sporazuma o readmisiji lica kojа borave bez dozvola u drugim zemljama, potpisan 17. maja 2010. godine između Ministarstva sigurnosti, Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, Federalne uprave policije, kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova, Policije Brčko Distrikta BiH, Službe za poslove sa strancima i Granične policije BiH, koji je uspostavio zaštićen kanal za komunikaciju između MS i svih ostalih policijskih organa u BiH i koji je uredio procedure pri provjeri državljanstva i identiteta lica navedenih u zahtjevima za readmisiju;

- Protokol o saradnji i načinu razmjene informacija za reintegraciju državljana BiH prihvaćenih na osnovu Sporazuma o readmisiji, zaključen između MS i MLJPI 30. decembra 2013. godine, koji regulira osnove saradnje i način razmjene informacija između nadležnih sektora ova dva Ministarstva;

- Protokol o saradnji u procesu prihvata, propraćenosti i privremenog zbrinjavanja djece bez pratnje koja se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji, koji su u maju 2016. godine potpisali MLJPI, Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo, Javna ustanova "Kantonalni centar za socijalni rad" Sarajevo, kantonalna Javna ustanova "Dom za djecu bez roditeljskog staranja" Sarajevo i Fondacija bosanskohercegovačka inicijativa žena (BHIŽ). Ovim Protokolom uređen je način saradnje potpisnika u procesima obavještavanja, imenovanja posebnoga staratelja, prihvata, propraćenosti i privremenog zbrinjavanja djece bh. državljana bez roditeljskog staranja ili bez pratnje odraslih lica, koja se vraćaju na osnovu Sporazuma o readmisiji;

- Protokol o postupanju nadležnih organa u prihvatu, propraćenosti i privremenom zbrinjavanju ranjivih lica koje se vraćaju na osnovu Sporazuma o readmisiji, koji su u decembru 2018. godine potpisali MLJPI, FMRLI, uz prethodnu saglasnost svih kantonalnih vlada, MIRL RS i Odjela za raseljena lica, izbjeglice i stambena pitanja Vlade Brčko Distrikta BiH, a koji uređuje uzajamna prava, obaveze, koordinaciju i saradnju između potpisnika u cilju podrške pojedincima i ranjivim grupama readmisiranih lica.

- Izrađena su i potpisana dva Protokola kojima je uređena oblast privremenog prihvata, smještaja i postupanja starijih i hronično bolesnih lica kao i ovisnika o psihoaktivnim supstancama.

Zakonom o ministarstvima i drugim organima uprave ¹⁰, članom 12. stav (1), tačka 13. određena je nadležnost MLJPI za prihvat i zbrinjavanje readmisiranih lica na period do 30 dana. U cilju ispunjavanja ove nadležnosti, MLJPI je donijelo niz implementacijskih akata kojima se dopunjavaju podzakonski akti koji uređuju pitanja readmisije i omogućuje lakši prihvat readmisiranih lica, kao što su Odluka o osnivanju Readmisionog centra u Mostaru ¹¹, Informator za povratnike na osnovu Sporazuma o readmisiji, Informativni list za povratnike na osnovu readmisije, Porodični i individualni upitnik za povratnike na osnovu readmisije i Pravilnik o načinu rada, funkcioniranju i kućnom redu u Readmisionom centru u Mostaru ¹².

Da bi se ispoštovalo načelo međusektorskog pristupa pri izradi Strategije, konsultirane su i uvažene postojeće strategije, zakoni i drugi akti koji tretiraju pitanja od važnosti za readmisirana lica. To su, između ostalog, Strategija u oblasti migracija i azila i Akcioni plan 2021-2025, Akcioni plan BiH za rješavanje problema Roma u oblastima zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite 2017-2020, Okvirni akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma u BiH 2018-2022, Revidirana strategija za implementaciju Aneksa 7. Dejtonskog mirovnog sporazuma, Zakon o zabrani diskriminacije BiH, Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH kao i zakoni o pravima pripadnika nacionalnih manjina.

III. ANALIZA STANJA U OBLASTI PRIHVATA I INTEGRACIJE DRŽAVLJANA BiH KOJI SE VRAĆAJU U BiH NA OSNOVU SPORAZUMA O READMISIJI

1. Analiza stanja u oblasti prihvata državljana BiH

Segment prihvata državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji dao je najbolje rezultate u periodu od donošenja prve Strategije do danas, što je direktna posljedica dobre pravne uređenosti ove oblasti, odnosno, usvojenih podzakonskih i implementacijskih akata koji su doneseni na državnom nivou i koji propisuju način i proceduru prihvata readmisiranih lica na graničnim prelazima. Također, kod prihvata readmisiranih lica ostvarena je odgovarajuća saradnja sа nevladinim organizacijama sa kojima MLJPI ima potpisane sporazume, pa tako nevladina organizacija "Vaša prava" pruža pravnu pomoć readmisiranim licima koja su smještena u Readmisionom centru u Mostaru, sa sjedištem u Salakovcu, što se posebno odnosi na osiguranje identifikacijskih dokumenata, dok Fondacija bosanskohercegovačka inicijativa žena (BHIŽ) osigurava psihosocijalnu podršku readmisianim licima smještenim u Readmisionom centru u Mostaru, te prevoz i pratnju posebnog staratelja djetetu čije je prebivalište na teritoriji drugog kantona, entiteta ili Brčko Distrikta BiH, ako roditelji, staratelji ili predstavnici nadležnog centra za socijalni rad iz objektivnih razloga nisu u mogućnosti preuzeti dijete.

Procedure koje se provode kod prihvata readmisiranih lica zavise od toga je li Ministarstvu sigurnosti upućen zahtjev za readmisiju ili je izvršena najava povratka. Zahtjev za readmisiju podnosi se za ona lica koja ne ispunjavaju ili više ne ispunjavaju važeće uslove ulaska, prisutnosti ili boravka na teritoriji države koja podnosi zahtjev, pod uslovom da se dokaže ili da se može valjano pretpostaviti da su oni državljani Bosne i Hercegovine. Ova lica ne posjeduju valjanu dokumentaciju i najčešće se radi o većem broju lica. Uglavnom se radi o porodicama pa zahtjev za readmisiju pored podataka o nosiocu, sadrži podatke i o bračnim partnerima i njihovoj djeci. Zahtjev za readmisiju, nakon zaprimanja, analizira Sektor za migraciju Ministarstva sigurnosti i prosljeđuje ministarstvu unutrašnjih poslova koje je nadležno u mjestu koje je navedeno kao mjesto rođenja ili mjesto prebivališta lica koje je predmet readmisije.

Nadležna organizaciona jedinica ministarstva unutrašnjih poslova provjerava državljanstva u lokalnom matičnom uredu i utvrđuje identitet državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji. Nakon što nadležna ministarstva unutrašnjih poslova pribave sve važne informacije o readmisiranom licu, one se dostavljaju Ministarstvu sigurnosti koje, ako je potvrđen identitet i državljanstvo BiH, odobrava povratak i svoj odgovor dostavlja zemlji koja je podnijela zahtjev za readmisiju. Ministarstvo sigurnosti obavještava MLJPI da su se stekli uslovi za prihvat državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji.

Najava povratka vrši se za one državljane Bosne i Hercegovine koji posjeduju valjanu dokumentaciju (pasoš, biometrijsku ličnu kartu) i u tom slučaju Ministarstvo sigurnosti obavještava Graničnu policiju kako bi se izvršio prihvat. Po prijemu najave povratka GP BiH vrši graničnu provjeru državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji u skladu sa zakonskim i podzakonskim aktima i pruža druge vrste asistencije nadležnim ministarstvima koje su neophodne kod prihvata.

Nakon što dobije informaciju o povratku od Sektora za migraciju, MLJPI vrši dodatne provjere u bazi IDDEEA, te u slučaju potrebe organiziranja odgovarajućeg prihvata obavještava entitetske koordinatore te kantonalnog koordinatora u FBiH ili jedinicu lokalne samouprave. Readmisioni tim ili povjerenik za readmisiju u jedinici lokalne samouprave vrši dodatne provjere na terenu, priprema povratnu informaciju koja sadrži socioekonomsku anamnezu readmisiranih lica i vraća je na isti način kako je zaprimio nalog za postupanje. Ovaj protok informacija, osim što omogućava nadležnim institucijama planiranje aktivnosti na integraciji readmisiranih lica, omogućava i evidentiranje readmisiranog lica, praćenje njegove integracije u lokalnoj zajednici, redovnu komunikaciju između nadležnih institucija i pripremu izvještaja zasnovanih na realnim podacima i procjenama. Protokolom o saradnji i načinu razmjene informacija za reintegraciju državljana BiH prihvaćenih na osnovu Sporazuma o readmisiji regulirana su pitanja saradnje i načina razmjene informacija između Ministarstva sigurnosti i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, u cilju što djelotvornije implementacije Sporazuma o readmisiji, sa posebnim naglaskom na osiguranje odgovarajućeg prihvata readmisiranih lica kojima je neophodna posebna asistencija prilikom prihvata i zbrinjavanja. Ovim Protokolom utvrđeni su i rokovi unutar kojih MS i MLJPI moraju preduzeti sve neophodne radnje iz svoje nadležnosti kako bi se readmisiranim licima u potrebi pružila pravоvremena i odgovarajuća asistencija.

Ako prilikom prihvata na graničnom prelazu readmisirano lice zatraži asistenciju za smještaj, omogućuje mu se smještaj u Readmisionom centru na period do 30 dana, kako stoji u Zakonu o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine. Readmisioni centar ima osnovne institucionalne, kadrovske, tehničke i finansijske kapacitete za prihvat i privremeno zbrinjavanja readmisiranih lica, gdje se vrši evidentiranje, trijaža, priprema i konačno, upućivanje u posljednje mjesto prebivališta u BiH ili u drugu lokalnu zajednicu u BiH, u skladu sa Planom teritorijalnog razmještaja readmisiranih lica koji zajednički donose koordinatori na svim nivoima uključenosti. Tokom boravka u Readmisionom centru readmisiranim licima se pružaju informacije o mogućnostima i načinima dalje integracije u lokalnu zajednicu, uručuju im se Informativni list i Informator za povratnike na osnovu Sporazuma o readmisiji kojim su obuhvaćene sve potrebne informacije i kontakti za dalje ostvarivanje prava. Prilikom prihvata, u skladu sa Pravilnikom o načinu rada, funkcioniranju i kućnom redu u Readmisionom centru, obavlja se detaljan sistematski pregled koji radi nadležna medicinska ustanova sa kojom MLJPI ima potpisan ugovor o pružanju usluga. Readmisirana lica imaju tretman u skladu sa međunarodnim standardima od angažiranog osoblja u Centru kao i državnih službenika u sjedištu Ministarstva koji su prošli specijalističke obuke u vezi sa implementacijom procedura prihvata i osiguranja prava koja proizlaze iz tog prihvata. Sа posebnom pažnjom osoblje je obučeno za postupanja u situacijama kada readmisirana lica ispoljavaju nasilničko ponašanje, psihičku neuravnoteženost ili bilo koji drugi vid društveno neprihvatljivog ponašanja, što se nerijetko dešava.

Sistem prihvata bh. državljana koji se vraćaju na osnovu Sporazuma o readmisiji, iako dobro uređen, nerijetko se susreće sa ozbiljnim problemima kada je u pitanju prihvat djece bez pratnje i drugih, posebno ranjivih readmisiranih lica kojima je potrebna posebna asistencija.

Članovima od 11. do 16. Uputstva o načinu privremenog zbrinjavanja državljana BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji ¹³ uređeno je postupanje nadležnih institucija u slučaju najave povratka maloljetnog lica i lica sa posebnim potrebama u pogledu osiguranja smještaja i određivanja privremenog staratelja, kao i obaveza MLJPI da, po pitanju odgovarajuće asistencije ovim licima, sarađuje sa nadležnim institucijama i centrima za socijalni rad.

Imajući u vidu ove obaveze, MLJPI je 2016. godine potpisalo Protokol o saradnji u procesu prihvata, proprata i privremenog zbrinjavanja djece bez pratnje koja se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji sa Ministarstvom za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo, Javnom ustanovom "Kantonalni centar za socijalni rad", Kantonalnom javnom ustanovom "Dom za djecu bez roditeljskog staranja", Sarajevo i Fondacijom bosanskohercegovačka inicijativa žena (BHIŽ). Ovim Protokolom su detaljno uređena pitanja saradnje sa nadležnim centrom za socijalni rad, procesa obavještavanja, imenovanja posebnog staratelja, prihvata, propraćenosti i privremenog zbrinjavanja djece bez pratnje, način finansiranja smještaja i drugih neophodnih troškova kao i obaveze svih potpisnika Protokola po pitanju prihvata djece bez pratnje. Slične protokole o saradnji u procesu prihvata, propraćenosti i privremenog zbrinjavanja maloljetnih lica i lica sa posebnim potrebama koje se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji treba potpisati i sa ostalim kantonalnim centrima za socijalni rad u Federaciji BiH. Slične protokole sa centrima za socijalni rad u Republici Srpskoj će izkoordinirati RSRLM sa nadležnim ministarstvom i na taj način u potpunosti i jednoobrazno urediti ova pitanja na teritoriji Republike Srpske.

Pored navedenog Protokola o saradnji, MLJPI je u decembru 2018. godine, sa FMRLI, MIRL RS i Odjelom za raseljena lica, izbjeglice i stambena pitanja Vlade Brčko Distrikta BiH, potpisalo Protokol o postupanju nadležnih organa u prihvatu, propratu i privremenom zbrinjavanju ranjivih lica koje se vraćaju na osnovu Sporazuma o readmisiji.

U pogledu potpisnika u ime Vlade Republike Srpske, iako je prestalo da postoji Ministarstvo koje je potpisnik Protokola, kontinuitet u postupanju je osiguran izmjenama i dopunama Zakona o republičkoj upravi kojima je definirano da poslove i obaveze Ministarstva preuzima Republički sekretarijat za raseljena lica i migracije. Inače, ovim Protokolom su detaljno uređena uzajamna prava, obaveze, koordinacija i saradnja između potpisnika Protokola kod postupanja u prihvatu readmisiranih lica. Protokolom se osigurava podrška posebno ranjivim kategorijama koje se definiraju kao lica koja su, u skladu sa propisima o zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti Brčko Distrikta BiH, Federacije BiH, Republike Srpske, kantona, gradova i općina, definirana kao lica kojima je potrebna posebna zaštita zavisno od stepena ranjivosti. Svi potpisnici Protokola se obavezuju da će readmisirana lica informirati o načinu ostvarivanja prava iz oblasti zdravstvene i socijalne zaštite, stvoriti uslove i osigurati podršku za njihovo uključivanje u ove sisteme, uključujući i usluge socijalne zaštite posredstvom nadležnih centara za socijalnu zaštitu i stvarati uslove i osigurati im podršku za njihovo uključivanje u sistem tržišta rada.

Pored obaveza potpisnika Protokola definiraju se i obaveze kantonalnih koordinatora za pitanja readmisije, koje osiguravaju punu uključenost kantonalnog nivoa kada je u pitanju prihvat i integracija readmisiranih lica. Protokolom se kantonalni koordinatori obavezuju da će preuzeti zahtjeve za prihvat, propraćenost i privremeno zbrinjavanje readmisiranih lica, koordinirati sa drugim kantonalnim institucijama u vezi sa pitanjima koja se odnose na njih, organizirati trijaže kada je to potrebno, učestvovati u izradi plana potreba, predlagati finansijske planove i programe i pratiti izdvajanje budžetskih sredstava za potrebe readmisije, pratiti proces integracije readmisiranih lica i o tome izvještavati nadležne institucije na entitetskom i državnom nivou. Prije potpisivanja ovoga Protokola, sve kantonalne vlade dale su saglasnost za njegovo potpisivanje, čime se osigurava njegova puna implementacija. Sredstva za finansiranje aktivnosti koje proizlaze iz ovoga Protokola osiguravaju se iz budžeta potpisnika putem različitih projekata, programa i putem donatorskih sredstava.

2. Analiza stanja u oblasti integracije državljana BiH

Sporazumima o readmisiji nije propisana nadležnost države za integraciju readmisiranih lica niti je predviđeno da se prilikom implementacije sporazuma o readmisiji moraju uvažavati socioekonomski aspekti lokalne integracije u cilju održivosti readmisiranih lica. Međutim, prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, BiH je obavezna svojim državljanima koji se vraćaju na osnovu Sporazuma o readmisiji osigurati odgovarajuće identifikacijske dokumente i pružiti administracijske olakšice potrebne za tu svrhu, a prema Mapi puta za liberalizaciju viznog režima za BiH, Blok 2: Ilegalna migracija, uključujući readmisiju, BiH je obavezna usvojiti i implementirati Strategiju za reintegraciju readmisiranih lica uključujući održivu finansijsku i socijalnu podršku. Nadalje, Strategija Evropa 2020. ¹⁴, koja predstavlja viziju evropske socijalne tržišne ekonomije 21. vijeka, ima za cilj borbu protiv siromaštva kojom se želi osigurati ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezija i osnažiti svijest o osnovnim pravima siromašnih lica radi ostvarenja mogućnosti za život u dostojanstvu i aktivno učestvovanje u društvu.

Ovaj cilj iskazan je kroz dokument "Evropska platforma protiv siromaštva i socijalne isključenosti: evropski okvir za socijalnu i teritorijalnu koheziju ¹⁵", koji je dio Strategije Evropa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast. Ključne aktivnosti ove platforme uključuju, između ostalog, poboljšan pristup marginaliziranim i socijalno isključenim grupama zaposlenju, socijalnoj sigurnosti, zdravstvu, stanovanju i obrazovanju, kao i definiranje i realizaciju mjera koje su usmjerene na posebne grupe među kojima se izdvajaju Romi, porodice sa jednim roditeljem, starija lica, lica sa invaliditetom i beskućnici. Iako BiH nema obavezu implementacije Strategije Evropa 2020, Evropska komisija, koje prati implementaciju SSP-a, pozvala je BiH da u svojim planovima i programima prati ovu Strategiju.

Uopšteno, svi nivoi vlasti u BiH uključeni su u rješavanje pitanja integracije bh. državljana koji se vraćaju na osnovu Sporazuma o readmisiji kroz svoju odgovornost za izradu i implementaciju politika socijalne inkluzije građana, kao i kroz nadležnosti definirane pravnim okvirom kojim su uređene oblasti od važnosti za integraciju readmisiranih lica, a tiču se pitanja pristupa socijalnim pravima. Nažalost, znatan broj domaćih institucija u čijoj su nadležnosti oblasti socijalne i zdravstvene zaštite, obrazovanja, zapošljavanja i stambenog zbrinjavanja kao i jedinica lokalne samouprave još uvijek nisu prikladno informirane o procesu readmisije zbog čega često izostaje odgovarajuća asistencija. Tamo gdje postoji prikladna informiranost često nedostaje dovoljna finansijska, kadrovska i materijalno-tehnička opremljenost nadležnih institucija i službi, što je prepreka u sistemskom bavljenju ovim problemima. Nadalje, državljani BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji nisu u domaćem pravnom okviru prepoznati kao posebna kategorija, odnosno, nisu uvedeni u zakone i druge odgovarajuće pravne akte, što ih stavlja u podređen položaj, kada se zna da se sva socijalna prava u BiH ostvaruju na osnovu priznatog statusa. Razlog za to leži u činjenici da readmisirana lica ne pripadaju jednoj homogenoj grupi koja bi omogućila da se realno procijene njihove potrebe, vrsta i obim neophodnih intervencija.

Državnom strategijom socijalne uključenosti su se trebale definirati socijalno osjetljive grupe stanovništva, ali ta Strategija još uvijek nije usvojena. Dosadašnja praksa kod prihvata državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji, koji su tražili asistenciju, pokazuje da se radi o više različitih grupa koje su posebno pogođene socijalnom isključenošću i siromaštvom kao što su lica sa invaliditetom, hronični bolesnici i lica sa smetnjama mentalnog zdravlja, maloljetnici i djeca bez roditeljske pratnje, Romi i porodice sa djecom.

Lica sa invaliditetom iz kategorije readmisiranih lica još uvijek ne uživaju prava koja bi im omogućila izjednačavanje mogućnosti u odnosu na ostalu populaciju niti je odnos društva prema ovoj populaciji na odgovarajućem nivou, što ih čini ugroženom grupom. Ova lica se tretiraju isključivo kao socijalna kategorija, iako to ne moraju biti ako bi dobili odgovarajuću asistenciju. Lica sa invaliditetom su obuhvaćena odgovarajućim entitetskim zakonima koji uređuju oblast socijalne zaštite, na osnovu kojih mogu ostvariti pravo na invalidninu, tuđu njegu i pomoć kao i ortopedski dodatak, ali uz uslov da ispunjavaju zakonske kriterije koje državljani BiH sa invaliditetom koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji često ne ispunjavaju. Stanju u kojem državljani BiH sa invaliditetom koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji ne ostvaruju prava iz oblasti zdravstvene zaštite i ne mogu dobiti pomoć u okviru specijaliziranih ustanova pridonosi nedostatak koordinacije između sistema zdravstvene zaštite i sistema socijalne pomoći. Nadalje, u BiH se vrši otvorena diskriminacija lica sa invaliditetom prema uzroku nastanka invaliditeta i stepenu invalidnosti, što govori u prilog činjenici da se prava ostvaruju na osnovu statusa, a ne na osnovu potreba za stvaranjem jednakih mogućnosti za ovu grupu građana. Kako lica sa invaliditetom koje se vraćaju na osnovu Sporazuma o readmisiji često nemaju status na osnovu kojeg bi imali pristup pravima, ili su ga izgubili zbog svog odsustva, oni su diskriminirani ne samo u odnosu na ostalu populaciju nego i u odnosu na druga lica sa invaliditetom.

Hronični bolesnici, stara lica bez porodične brige, lica sa smetnjama mentalnog zdravlja i ovisnici o psihoaktivnim supstancama čije stanje zahtijeva specijaliziranu medicinsku intervenciju koja se može dobiti samo u određenim specijaliziranim ustanovama. Problem predstavlja to što se liječenje koje je započeto u inostranstvu često ne može nastaviti na prikladan način po povratku u zemlju zbog nedostatka potrebnih lijekova, problema u prenosu medicinske dokumentacije koja daje uvid u zdravstveno stanje readmisiranog lica, te promjene ljekara i uslova u kojima se liječio. Kod lica sa zaraznim i prenosivim bolestima problem je u njihovoj hospitalizaciji, smještaju u prihvatne centre i druge ustanove zbog nemogućnosti provođenja prikladnog medicinskog tretmana. Pored toga, javljaju se i poteškoće u prihvatanju i integraciji takvih lica u lokalnoj zajednici zbog istih razloga kao i kod hroničnih bolesnika.

Maloljetnici i djeca bez roditeljskog staranja zahtijevaju posebnu pažnju i preduzimanje odgovarajućih intervencija kao i angažman specijaliziranih službi. U slučajevima kada se podnosi zahtjev za readmisiju maloljetnog lica koje je bez pratnje ili lica sa posebnim potrebama, nadležne institucije na državnom nivou preduzimaju neophodne mjere putem Sektora za migraciju, Ministarstva sigurnosti, koji podnosi MLJPI zahtjev za osiguranje privremenog zbrinjavanja, u cilju osiguranja specifičnih uslova neophodnih za odgovarajući prihvat maloljetnika ili lica sa posebnim potrebama. Zbog posebne osjetljivosti ove grupe readmisiranih lica, a ispunjavajući obavezu koordinacije aktivnosti na njihovom prihvatu i zbrinjavanju sa nadležnim centrima za socijalni rad, MLJPI je potpisalo Protokol o ssradnji sa JU "Kantonalni centar za socijalni rad" o prihvatu, propratu i privremenom zbrinjavanju djece bez pratnje, kojim je uređen proces prihvata i privremenog zbrinjavanja maloljetnih lica bez roditeljskog staranja kroz sufinansiranje njihovog smještaja u "Domu za djecu bez roditeljskog staranja", Bjelave. Ovo je početni korak u zbrinjavanju ove posebno ranjive populacije, s tim što bi nadležne institucije na nižim nivoima vlasti trebale nastaviti aktivnosti na sličnom načinu zbrinjavanja maloljetnika i djece bez roditeljskog staranja.

Romi su zbog slabe obrazovanosti, neuključenosti u formalne oblike rada i specifičnog načina života, u većoj ili manjoj mjeri, marginalizirani ekonomski, prostorno, kulturološki i politički. Oni se tradicionalno susreću sa socijalnom isključenošću koja je uglavnom uzrokovana sprečavanjem njihovog uključivanja kao i nametnutom izolacijom u okvirima vlastitih romskih zajednica što za posljedicu ima diskriminaciju. Sve ovo uzrokuje lošiji kvalitet njihovog života po pitanju obrazovanja, zdravstvene i socijalne zaštite i zapošljavanja u odnosu na ostatak populacije. Veoma mali broj Roma ima stalno zaposlenje, najčešći izvori prihoda su prikupljanje i prodaja sekundarnih sirovina i prosjačenje, dok je zanemariv postotak uključenosti Roma u obrazovni sistem. I pored toga što država, usvajanjem Strategije za rješavanje problema Roma i akcionih planova iz oblasti obrazovanja, zapošljavanja, zdravstvene zaštite i stambenog zbrinjavanja, ulaže napore za poboljšanje života romske populacije i omogućavanje njihove veće socijalne uključenosti i smanjenje siromaštva, veliki broj Roma migrira prema zapadnoevropskim zemljama u potrazi za boljim životom. Postojeće baze podataka, statistike i izvještaji o bh. državljanima koji se vraćaju na osnovu Sporazuma o readmisiji ne sadrže podatke o nacionalnoj strukturi readmisiranih lica, ali je evidentno da se u najvećem broju radi o pripadnicima romske populacije.

Za porodice sa djecom koje se vraćaju na osnovu Sporazuma o readmisiji odgovorno je Ministarstvo sigurnosti do granice BiH, za one porodice koje su smještene u Readmisionom centru Salakovac nadležno je MLJPI, a za porodice koje su smještene van Readmisionog centra nadležne su socijalne službe u lokalnim zajednicama u koje se vraćaju. Rokovi za prihvat državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji često su nedvoljni za pružanje odgovarajuće asistencije članovima porodice koji su u potrebi. Putni list je često jedini identifikacijski dokument koji readmisirana lica posjeduju i on ima snagu javne isprave, koristi se u procesima pred državnim organima kao i prilikom ostvarivanja određenih prava iz oblasti socijalne i zdravstvene zaštite. Djeca koja su rođena u zemljama u koje je porodica migrirala često ostaju van obrazovnog sistema zbog toga što nemaju rodne listove ili zbog siromaštva. Kako ne postoje posebni programi ekonomske pomoći porodicama sa djecom koje se vrate na osnovu Sporazuma o readmisiji, one ostaju potpuno nezbrinute ako ne ostvare pravo na socijalnu pomoć po drugim kriterijima. Dalju pomoć porodicama koje se vraćaju u svoja prvobitna mjesta prebivališta treba da pruže centri za socijalni rad, ali kako djeca sa statusom readmisiranog lica nisu prepoznata u zakonima o socijalnoj zaštiti kao takva, prava na socijalnu zaštitu mogu ostvariti samo po nekoj drugoj osnovi.

Prema posljednjem popisu stanovništva, u BiH ima 16% porodica sa jednim roditeljem, oko 10% samačkih staračkih domaćinstava dok je od ukupnog broja stanovnika više od 8% lica sa invaliditetom. Svaka od ovih ranjivih grupa stanovništva suočava se sa specifičnim problemima, ali ono što je svima zajednička karakteristika je visoka stopa siromaštva, kao rezultat visoke stope nezaposlenosti, neodgovarajuće socijalne zaštite i ograničenog pristupa pojedinim uslugama kao što su zdravstvo i obrazovanje. Uspješna integracija državljanina BiH koji je vraćen u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji, posebno navedenih ranjivih grupa, podrazumijeva osiguranje readmisiranim licima lakši pristup tržištu rada, socijalnoj zaštiti, zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju i stambenom zbrinjavanju. Sve navedeno vodi ka punoj socijalnoj inkluziji koja treba dovesti do podizanja učestvovanja neaktivnog stanovništva, njihovo uključivanje u društveni život i tržište rada, a time i do postupnog smanjenja opterećenja na socijalna davanja što, dugoročno, treba dovesti do uspostave održivog sistema socijalne zaštite u BiH. Puna socijalna uključenost državljanina BiH koji je vraćen u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji osigurava učestvovanje readmisiranog lica u svim aspektima života i socijalno-ekonomsku nezavisnost što, dugoročno, treba rezultirati smanjenjem sekundarnih migracija. Ciljevi ove Strategije, usmjereni na integraciju državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji, predviđaju da se definirane aktivnosti unutar tih ciljeva provode unutar općih ciljeva i politika koje se odnose i na druge grupe koje su u potrebi za nekom vrstom intervencije nadležnih institucija. Uključivanje pitanja od važnosti za readmisirana lica u politike i strategije lokalnih zajednica otklanja eventualni otpor određenih grupa prema readmisiranim licima i smanjuje njihovu segregaciju.

Ciljevi ranijih strateških dokumenata iz ove oblasti su bili uglavnom usmjereni na uspostavljanje odgovarajućih institucionalnih mehanizama za prihvat i integraciju državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji, uspostavljanje koordinacije između nadležnih institucija i osiguranje resursa za rad nadležnih institucija. Cilj koji se odnosio na uspostavljanje funkcionalnog sistema integracije readmisiranih lica, uz osiguranje jednakopravnog pristupa pripadajućim pravima, je također bio usmjeren na osiguranje formalnih pretpostavki za integraciju, a ne na konkretne mjere u pravcu socioekonomske uključenosti. Tako su u sklopu realizacije ovoga cilja organizovani lokalni readmisioni timovi i/ili povjerenici u 116 jedinica lokalne samouprave u BiH, imenovani su kantonalni koordinatori za readmisiju u ime kantonalnih ministarstava u čijoj su nadležnosti zdravstvo, socijalna zaštita, rad, raseljeni i povratnici, sanirano i opremljeno 63 stambenih jedinica na teritoriji 21 jedinice lokalne samouprave namijenjenih za privremeni smještaj readmisiranih lica po modelu socijalnog stanovanja u zaštićenim uslovima.

Iskustva iz započetog procesa osposobljavanja jedinica lokalne samouprave za integraciju državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji uzeta su u obzir kod definiranja konkretnih aktivnosti na socioekonomskoj integraciji readmisiranih lica. Ova Strategija nastavlja sa realizacijom onih aktivnosti koje nisu realizirane ili čija realizacija nije bila u potpunosti provedena u prethodnom periodu. Te aktivnosti se odnose na osiguranje odgovarajuće finansijske podrške za programe integracije readmisiranih lica, uspostavljanje evidencija sa procjenom potreba readmisiranih lica od strane centara za socijalni rad, prikladno učestvovanje nadležnih institucija svih nivoa vlasti u pogledu finansijske, materijalno-tehničke i stručne podrške jedinicama lokalne samouprave i informiranje i podizanje svijesti o važnosti održive integracije državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji.

2.1. Tržište rada i zapošljavanje

Tržište rada u BiH karakterizira, između ostalog, umjeren ekonomski rast, i dalje niska stopa zaposlenosti, posebno žena, visoka nezaposlenost mladih i nekvalificirane radne snage, velika zaposlenost u neformalnoj ekonomiji, neprikladan razvoj ljudskih resursa, niska obrazovna struktura uz velike razlike među spolovima, veliki raskorak između vještina i zahtjevā tržišta rada.

Na osnovu analiza tržišta rada i socijalne isključenosti na tržištu rada, koje Direkcija za ekonomsko planiranje (DEP) obavlja u sklopu svojih nadležnosti, jedan od najvećih problema tržišta rada je strukturna nezaposlenost koju karakterizira visok udio dugoročno nezaposlenih lica koji ima trend rasta. Mnogi zaposlenī jednom kada postanu nezaposleni ostaju u tom statusu u veoma dugom periodu. Dosadašnje iskustvo pokazuje da se vjerovatnost nalaženja posla smanjuje srazmjerno dužini nezaposlenosti što može dovesti do trajnog isključivanja sa tržišta rada.

Pravni okvir u oblasti zapošljavanja u Federaciji BiH određen je prvenstveno Zakonom o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica ¹⁶, kojim su, između ostalog, uređena prava i obaveze Federacije BiH i kantona u utvrđivanju i implementaciji politike i mjera u oblasti zapošljavanja, osnivanje, organizacija, rad i finansiranje javnih službi za zapošljavanje, osnovna načela u posredovanju u zapošljavanju kao i materijalna i socijalna sigurnost nezaposlenih lica. Ovim Zakonom je uspostavljen Federalni zavod za zapošljavanje čija nadležnost je, između ostalog, praćenje i predlaganje mjera za unapređenje zapošljavanja i socijalne sigurnosti nezaposlenih lica, pružanje pomoći implementaciji programa profesionalne orijentacije, obuka i prekvalifikacija za nezaposlena lica. Nakon izvršenja svojih, zakonom određenih, obaveza Federalni zavod za zapošljavanje usmjerava preostala finansijska sredstva u mjere i programe aktivne politike zapošljavanja čija je implementacija u nadležnosti kantonalnih službi za zapošljavanje. Ovo podrazumijeva sufinansiranje zapošljavanja, samozapošljavanja i obuke, pri čemu se omogućuje poslodavcima i nezaposlenim licima da učestvuju u realizaciji tih mjera i programa. Često su to programi u koje su uključeni Romi, žene, mladi i lica bez kvalifikacija, a sredstva za njihovo finansiranje osiguravaju se iz doprinosa za osiguranje u slučaju nezaposlenosti koje uplaćuju poslodavci i zaposlenici. Iako postojeći programi aktivnih politika zapošljavanja promoviraju aktivno učestvovanje i integraciju nezaposlenih lica, među kojima su i lica sa invaliditetom, nadležne službe za zapošljavanje ne promoviraju posebne programe inkluzije lica sa invaliditetom na tržištu rada. Prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom ¹⁷, omogućeno je stručno obučavanje lica sa invaliditetom kroz programe i projekte njihove profesionalne rehabilitacije, čime se omogućava praktično radno osposobljavanje u privrednim društvima koja su osnovana za zapošljavanje lica sa invaliditetom. Pored zakonskog okvira, Federacija BiH je donijela Strategiju zapošljavanja u Federaciji BiH 2023-2030. ("Sl. Novine FBiH" broj 94/23), koja obuhvata nekoliko sektorskih politika, a među njima su i obrazovna politika i socijalna zaštita. Vizija ove Strategije odnosi se na izgradnju funkcionalnog tržišta rada gdje bi se povećalo formalno zapošljavanje građana, sa naglaskom na građane u nepovoljnom položaju, što podrazumijeva promociju zapošljavanja socijalno najranjivijih grupa i poboljšanje učinkovitosti i kvaliteta službi za zapošljavanje.

U pogledu institucionalnog okvira, nadležnost za oblasti rada i zapošljavanja ima Federalno ministarstvo rada i socijalne politike. Novi Prednacrt zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica dostavljen je Skupštinama kantona 26.5.2023. godine te se u narednom periodu očekuje usaglašavanje i usvajanje ovog Zakona. Također i Prednacrt zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom upućen je u proceduru te se očekuje usaglašavanje i usvajanje i ovog Zakona.

Situacija na tržištu rada u kantonima dijeli sudbinu opće situacije u FBiH: visoka stopa nezaposlenosti stanovništva, strukturna nezaposlenost, neformalno zapošljavanje, visoka migracija radno sposobnog stanovništva, neusklađenost kvalifikacija i stručnih znanja sa potražnjom radne snage, nedostatak programa dugoročnog rješavanja problema nezaposlenosti, veliki broj teško zapošljivih, odnosno, ranjivih kategorija nezaposlenih na tržištu rada, kao što su dugoročno nezaposlena lica, lica sa invaliditetom i starija lica, neusuglašen obrazovni sistem, slab sistem obrazovanja odraslih. Pravni okvir u oblasti zapošljavanja na kantonalnom nivou naslanja se na federalni, s tim što su u nekim kantonima donesene strategije zapošljavanja dok su u nekima u pripremi, što ukazuje na trend da se pitanja tržišta rada i zapošljavanja detaljno reguliraju na kantonalnom nivou. Kantonalne službe za zapošljavanje nadležne su za prikupljanje i dostavljanje podataka o nezaposlenim licima Federalnom zavodu za zapošljavanje, informiranje o mogućnosti zapošljavanja, saradnju sa obrazovnim ustanovama radi usklađivanja obrazovnih programa sa kadrovskim potrebama poslodavaca, implementaciju programa profesionalne orijentacije, obuke i prekvalifikacije nezaposlenih lica i njihovo ponovno zapošljavanje na odgovarajućim poslovima, utvrđivanje prava licima za slučaj nezaposlenosti, donošenje i implementaciju programa mjera za brže zapošljavanje određenih kategorija nezaposlenih lica čije je zapošljavanje otežano. Na osnovu Pravilnika o evidencijama u oblasti zapošljavanja ¹⁸, kantonalne službe za zapošljavanje vode evidencije o nezaposlenim licima, licima koja traže promjenu zaposlenja i poslodavcima koji koriste usluge javnih službi za zapošljavanje. Nažalost, te evidencije ne obuhvataju podatke o stopi ekonomske aktivnosti, stopi dugoročne nezaposlenosti, osposobljavanja po nivou obrazovanja, spolu, starosnoj dobi, nacionalnoj pripadnosti, regionalnim razlikama, vodećim sektorima, odnosno, djelatnostima gdje se otvara najviše radnih mjesta. Razlog zašto kantonalne službe ne iskazuju podatke o stopi nezaposlenosti jeste činjenica da su za to izračunavanje potrebni podaci o radnoj snazi i neki drugi podaci kojima kantonalne službe ne raspolažu. Programi zapošljavanja koje kantonalne službe provode u okviru svojih nadležnosti ne daju očekivane efekte jer su kratkotrajni i nedjelotvorni. To se posebno ispoljava kod davanja podsticaja poslodavcima za zapošljavanje gdje se postižu kratkotrajna poboljšanja, ali čim dođe do ispunjavanja uslova ugovora o podsticaju, ljudi se vraćaju na evidenciju nezaposlenih što službama uzrokuje dugoročne probleme zbog obaveze isplate novčanih naknada za vrijeme nezaposlenosti.

Programi obuka i prekvalifikacija za unaprijed poznatog poslodavca bili bi bolje rješenje i davali bi veće efekte u odnosu na sredstva koja se ulažu u te programe. Kantonalne vlade su u potpunosti svjesne ovih problema, pa su među strateškim ciljevima koji se odnose na ekonomski razvoj i poboljšanje socijalne situacije postavljeni - očuvanje postojećih radnih mjesta i stvaranje ambijenta za nova zapošljavanja, posebno zapošljavanja mladih lica. U pogledu institucionalnog okvira sektora rada i zapošljavanja, on je u svim kantonima vrlo sličan onom koji postoji na federalnom nivou, jer svi kantoni imaju ministarstva koja su nadležna za rad i zapošljavanje i uspostavljene službe za zapošljavanje koje imaju status javnih ustanova.

Republika Srpska je, također, usvojila Strategiju zapošljavanja Republike Srpske 2021-2027. godine koja ima 4 strateška cillja: povećanje zaposlenosti produktivnije radne snage kroz usklađivanje ponude i potražnje na tržištu rada; povećanje unutrašnje mobilnosti i raspoloživosti radne snage; unapređenje funkcioniranja tržišta rada i socijalnog dijaloga i unapređenje socijalne uključenosti i osiguranje jednakih mogućnosti.

Pravni okvir za kreiranje i implementaciju programa i mjera za podsticanje zapošljavanja u Republici Srpskoj sadržan je u Zakonu o posredovanju u zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti. Radi implementacije ovoga Zakona i bližeg uređenja pojedinih pitanja, doneseni su podzakonski akti koji se odnose na način implementacije mjera aktivne politike zapošljavanja, uključivanje nezaposlenih u mjere aktivne politike zapošljavanja, evidencije u oblasti zapošljavanja. Ovim zakonom je utvrđeno da aktivna politika zapošljavanja predstavlja sistem planova, programa i mjera usmjerenih na povećanje zaposlenosti, a da je osnovni instrument ove politike Strategija zapošljavanja koja se implementira kroz realizaciju akcionih planova koje Vlada Republike Srpske donosi na godišnjem nivou. Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite je institucija koja nadzire primjenu ovoga Zakona, mjere aktivne politike zapošljavanja provodi Zavod za zapošljavanje RS, dok se finansiranje vrši iz budžeta i drugih izvora.

Kada su u pitanju lica sa invaliditetom, kroz četvrti strateški cilj Strategije zapošljavanja Republike Srpske 2021-2027. godine, unapređenje socijalne uključenosti i osiguranje jednakih mogućnosti, planirane su mjere kroz Program zapošljavanja i samozapošljavanja ciljnih kategorija u privredi. Programom će se stimulirati isključivo zapošljavanje u privredi Republike Srpske i pospješiti integracija na tržište rada lica iz ciljne grupe programa, u cilju sprečavanja dugoročne nezaposlenosti i socijalne isključenosti. Za realizaciju mjera neophodno je povezivanje organizacionih jedinica Zavoda za zapošljavanje sa centrima za socijalni rad i uključivanje korisnika iz ovih ciljnih grupa u tržište rada.

U Brčko Distriktu BiH Zakon o zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ¹⁹ predstavlja osnovni pravni okvir za oblast zapošljavanja. Zavod za zapošljavanje BD BiH utvrđuje program rada Zavoda za svaku godinu, uz uvažavanje Strategije razvoja BiH sа Akcionim planom za BD BiH i Strategije razvoja Brčko Distrikta BiH 2021-2027. Ciljevi politike zapošljavanja u BD BiH podrazumijevaju dogradnju pravnoga okvira, unapređivanje politike tržišta rada kroz razmjenu informacija o stanju na tržištu rada i zapošljavanja, unapređenje posredovanja u zapošljavanju kroz jačanje savjetodavne funkcije, jačanje funkcije pomoći u profesionalnoj orijentaciji i karijernom usmjeravanju mladih, unapređenje aktivnih mjera zapošljavanja kroz prekvalifikaciju za poznatog poslodavca i subvencioniranje poslodavaca koji osiguravaju novo zapošljavanje. Jačanje socijalne uključenosti nezaposlenih lica putem tržišno usmjerenih obuka jedan je od osnovnih ciljeva u implementaciji pravnoga okvira koji uređuje oblast tržišta rada u BD BiH.

Zavod za zapošljavanje Brčko Distrikta BiH, izvršavajući Memorandum o implementaciji Akcionog plana Bosne i Hercegovine za rješavanje problema Roma u oblasti zapošljavanja, u sаradnji sa MLJPI realizira Javni poziv za zapošljavanje Roma, te Planom rada Zavoda, kroz sufinansiranje zapošljavanja teže zapošljivih kategorija nezaposlenih lica, daje podršku prepoznatim teže zapošljivim kategorijama poput: licima kojima je neophodno da steknu prvo radno iskustvo, dugoročno nezaposlenim licima (sva lica koje se preko dvanaest mjeseci nalaze u evidenciji Zavoda), mladim ili licima do 30 godina starosti, licima starosti preko 50 godina, licima sa invaliditetom (preko 50% invaliditeta), kao i civilnim žrtvama rata i djeci civilnih žrtava rata, te užim članovima porodice poginulog borca.

Osjetljive grupe poput Roma, lica sa invaliditetom i lica bez kvalifikacija suočavaju se sa posebnim izazovima u smislu socioekonomske integracije zbog slabih mogućnosti pronalaska adekvatnog posla na tržištu rada, što ima važan uticaj u smislu da određeni broj ove populacije napusti zemlju i potraži bolje prilike i zaposlenje u drugim državama. U entitetima su lica sa invaliditetom obuhvaćena programima aktivnih politika zapošljavanja, koje provode Fondovi za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom, dok se u Brčko Distriktu BiH radi na izradi Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, te bi ta nadležnost trebala biti jedna od budućih aktivnosti i zaseban dio programa rada Zavoda za zapošljavanje Brčko Distrikta BiH. Pojam samozaposlenog djelatnika ne postoji u entitetskom i kantonalnom radno-pravnom zakonodavstvu, ali se samozapošljavanje navodi kao jedan od ciljeva programa zapošljavanja koje provode kantonalne službe za zapošljavanje. Saradnja između kantonalnih ministarstava, u čijoj su nadležnosti rad i zapošljavanje, i službi za zapošljavanje često nije na odgovarajućem nivou. Loša situacija na tržištu rada koja uzrokuje povećanje broja socijalno ugroženih domaćinstava, velika nezaposlenost i nedovoljno razvijen sistem osiguranja u slučaju nezaposlenosti ima za posljedicu veliki broj građana koji vrše pritisak na socijalnu zaštitu i potražuju socijalne naknade, ali im strogi kriteriji ne omogućuju da ih ostvare.

Međutim, i pored navedenih problema, pozitivno je to što na svim nivoima vlasti u BiH, koji su nadležni za oblast rada i zapošljavanja, postoje i pravne pretpostavke i širok konsenzus nadležnih institucija kada su u pitanju programi zapošljavanja osjetljivih grupa u koje spadaju i readmisirana lica. O toj činjenici se vodilo računa kada su se definirali ciljevi i konkretne aktivnosti usmjerene na olakšan pristup tržištu rada kao jednog od najvažnijih segmenata integracije readmisiranih lica u lokalnu zajednicu.

2.2. Socijalna zaštita

Socijalna zaštita u BiH uređena je na nivou entiteta, kantona i Brčko Distrikta BiH. U Federaciji BiH djelatnost socijalne zaštite uređena je Zakonom o izmjenama Zakona o osnovima socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom ²⁰, a obavljaju je ustanove socijalne zaštite u koje spadaju centri za socijalni rad, ustanove za djecu bez roditeljskog staranja, ustanove za vaspitno zanemarenu i zapuštenu djecu, ustanove za djecu ometenu u fizičkom ili mentalnom razvoju, ustanove za odrasla i stara lica, ustanove za socijalno-zdravstveno zbrinjavanje invalidnih i drugih lica, ustanove za dnevni boravak korisnika socijalne zaštite. Pored ovog Zakona u FBiH je donesen i Zakon o materijalnoj podršci porodicama sa djecom u Federaciji Bosne i Hercegovine ²¹, kojim se uređuju osnovi materijalne podrške porodicama sa djecom, utvrđuju se osnovna materijalna prava za podršku porodicama sa djecom, proces, uslovi i način ostvarivanja prava, finansiranje materijalne podrške porodicama sa djecom, nadzor i druga pitanja od značaja za ostvarivanje materijalne podrške porodicama sa djecom u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Djelatnost socijalne zaštite mogu obavljati i humanitarne organizacije, udruženja građana, vjerske zajednice i organizacije koje oni osnivaju, građanin pojedinac i strana fizička ili pravna lica. Iako ne postoje definicije ugroženih grupa, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, koje utvrđuje politike i donosi zakone iz oblasti socijalne zaštite, navodi da su korisnici socijalne zaštite lica koja se nalaze u stanju socijalne potrebe, i to djeca bez roditeljskog staranja, vaspitno zanemarena djeca, vaspitno zapuštena djeca, djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama, lica sa invaliditetom i lica ometena u fizičkom ili mentalnom razvoju, materijalno neosigurana i za rad nesposobna lica, stara lica bez porodične brige, lica sa društveno negativnim ponašanjem i lica i porodice u stanju socijalne potrebe kojima je uslijed posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik socijalne zaštite.

Sa aspekta socijalne zaštite, nabrojani korisnici pripadaju kategoriji ugroženih grupa.

Na osnovu federalnih propisa, nadležna kantonalna ministarstva implementiraju utvrđenu politiku, donose implementacijske zakone i podzakonske akte iz oblasti socijalne zaštite i finansiraju djelatnost socijalne zaštite iz kantonalnog budžeta. Implementacija utvrđenih politika iz oblasti socijalne zaštite vrši se putem centara za socijalni rad, službi nadležnih za oblast socijalne zaštite i ustanova za zbrinjavanje korisnika socijalne zaštite. Pored toga, kantonalna ministarstva sufinansiraju programe i projekte koji pridonose socijalnoj inkluziji ugroženih grupa i osiguravaju sredstva za podršku u radu organizacija civilnog društva koje djeluju u sistemu socijalne zaštite. Propisima kantona koji su doneseni na osnovu Zakona o osnovima socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom, uglavnom je osigurano ostvarivanje socijalne zaštite i zaštite porodice sa djecom, ali u različitom obimu prava i iznosima novčanih primanja socijalno ugroženih kategorija lica, što zavisi od materijalnih mogućnosti kantona, čime se ne osigurava ravnopravnost građana na teritoriji cijele FBiH. Ovakvoj situaciji pridonosi i činjenica da Zakon o osnovima socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom obuhvaća više odvojenih oblasti, tj. socijalnu zaštitu, zaštitu civilnih žrtava rata, zaštitu lica sa invaliditetom i zaštitu porodica s djecom, i kao takav je nejasno koncipiran i kompliciran za primjenu u praksi. Iz navedenog se može zaključiti da, iako je sistem socijalne zaštite u FBiH decentraliziran, a nadležnosti podijeljene između svih nivoa vlasti, kantoni nose cijeli sistem, dok jedinice lokalne samouprave nemaju nadležnosti u smislu praćenja potreba, donošenja posebnih programa, nadziranja, kontrole, finansiranja i slično. Kako je finansijska situacija po kantonima različita, ostvarivanje prava iz socijalne zaštite, kao i obim tih prava, zavisi od toga gdje lice u socijalnoj potrebi živi, a ne od toga koje su mu potrebe.

Nadalje, administracijske procedure koje treba proći lice koje traži neko pravo iz socijalne zaštite su komplicirane, u smislu adrese na koju se obraća, broja dolazaka u nadležnu službu, pribavljanja potrebnih dokumenata i putnih troškova. Ovakva situacija, osim što otežava ugroženim grupama građana ostvarenje njihovih prava, onemogućava odgovarajuće vođenje evidencija i izradu statistika na osnovu kojih bi se moglo pratiti stanje u sistemu socijalne zaštite po kantonima i jedinicama lokalne samouprave. Ovi problemi su djelimično prevaziđeni uspostavom baze podataka SOTAC (Social Sector Technical Assistance Project - Projekat podrške socijalnom sektoru u Bosni i Hercegovini) koja predstavlja jedinstvenu bazu podataka za korisnike socijalne pomoći.

Unos podataka vrše centri za socijalni rad za svoje oblasti, dok pristup bazi podataka imaju Ministarstvo rada i socijalne politike, kantonalna ministarstva nadležna za oblast socijalne i dječje zaštite, centri za socijalni rad sa teritorije Federacije i službe nadležne za oblast socijalne i dječje zaštite. Ono što kod ovakvog načina evidentiranja predstavlja problem jeste činjenica da se podaci iz oblasti socijalne zaštite negdje prikupljaju putem SOTAC baze podataka, a negdje kroz evidencije koje nisu u elektronskom programu. Pored Zakona o osnovima socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom, pravni okvir za oblast socijalne zaštite u FBiH je dopunjen Zakonom o zaštiti lica sa duševnim smetnjama ²², Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom ²³ kao i Strategijom za unapređenje prava i položaja lica sa invaliditetom 2016-2021.

Sistem socijalne zaštite u Republici Srpskoj je organiziran na nivou entiteta i na nivou jedinica lokalne samouprave. Nosioci socijalne zaštite u skladu sa Zakonom o socijalnoj zaštiti ²⁴ imaju obavezu stimulirati razvoj sistema socijalne zaštite, osigurati ostvarivanje prava utvrđenih u Zakonu uključujući i finansiranje tih prava, osigurati sredstva i osnovati ustanove radi realizacije prava. Poslove neposrednog upravljanja sistemom socijalne zaštite na entitetskom nivou vrši Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite u čijem okviru postoji Resor za socijalnu, porodičnu i dječju zaštitu koji ima nadležnost nad radom ustanova socijalne zaštite. Na nivou lokalnih zajednica poslove socijalne zaštite obavljaju centri za socijalni rad, kao osnovne ustanove socijalne zaštite, na čijem radu počiva djelovanje cijeloga sistema socijalne zaštite u Republici Srpskoj. I u sistemu socijalne zaštite u Republici Srpskoj je uspostavljena SOTAC baza podataka u koju su svi centri za socijalni rad i službe socijalne zaštite dužni unositi i ažurirati podatke. Pristup cjelokupnoj bazi podataka imaju službenici Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite. Pored centara za socijalni rad, a u skladu sa Zakonom o socijalnoj zaštiti, u sistemu socijalne zaštite predviđeno je osnivanje zavoda za socijalnu zaštitu, ustanova za smještaj, ustanova za dnevno zbrinjavanje i usluge, centra za pomoć i njegu u kući, gerontološkog centra, centra za socijalnu rehabilitaciju lica sa invaliditetom, centra za vaspitanje djece i mladih, centra za djecu i mlade sa smetnjama u razvoju. Zakonom o socijalnoj zaštiti predviđen je mješoviti sistem pružanja usluga socijalne zaštite, što znači da se poslovi zbrinjavanja korisnika sistema socijalne zaštite mogu obavljati u javnom, privatnom i nevladinom sektoru, što je omogućilo osnivanje privatnih ustanova socijalne zaštite i djelovanje nevladinih organizacija u oblasti socijalne zaštite. Zakonom o lokalnoj samoupravi ²⁵ utvrđene su nadležnosti jedinica lokalne samouprave u oblasti socijalne zaštite na način da one prate socijalne potrebe građana i ugroženih grupa i na osnovu toga definiraju politiku proširene socijalne zaštite na lokalnom nivou.

U sistemu socijalne zaštite u Republici Srpskoj se takođe navode lica sa invaliditetom, nezaposleni, djeca iz socijalno ugroženih porodica, djeca bez roditeljskog staranja, starija lica, samohrani roditelji i romska populacija, kao ugrožene grupe na osnovu njihove materijalne i finansijske neosiguranosti koja uzrokuje siromaštvo. Ove se grupe identificiraju na osnovu neposrednog uvida u stanje na terenu, prikupljanja podataka i uvida u dokumentaciju na osnovu čega se izrađuju socijalne anamneze. Pravni okvir za socijalnu zaštitu, pored Zakona o socijalnoj zaštiti, čine i Zakon o zaštiti lica sa mentalnim poremećajima ²⁶, Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom ²⁷. Pored navedenog pravnog okvira, u Republici Srpskoj je donesena Strategija unapređenja socijalne zaštite djece bez roditeljskog staranja (2015-2020), Strategija unapređenja položaja lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj (2017-2026) ²⁸ i Strategija za unapređenje položaja starih lica u Republici Srpskoj za period od 2019. do 2028. godine, koja je u proceduri usvajanja.

U Brčko Distriktu BiH političku odgovornost za razvijanje i implementaciju politike socijalne zaštite ima Vlada BD BiH, a za implementaciju mjera socijalnog uključivanja nadležan je Odjel za zdravstvo i ostale usluge - Pododjel za socijalnu zaštitu. Implementacija mjera socijalne zaštite odvija se primjenom Zakona o socijalnoj zaštiti Brčko Distrikta BiH ²⁹ kojim je utvrđeno da se socijalna zaštita osigurava građanima koji su nesposobni za rad, koji nemaju sredstava za život i srodnika koji su zakonom obavezni osigurati im izdržavanje, kao i građanima i porodicama koji svojim radom i na osnovu rada ne mogu osigurati dovoljna sredstva za zadovoljavanje životnih potreba.

Sistem socijalne zaštite u BiH ne osigurava svim građanima socijalnu sigurnost i socijalni minimum, jednake mogućnosti za sve, posebnu zaštitu licima sa invaliditetom, djeci i starijim licima. Veliki nedostatak sistema socijalne zaštite je loše ciljanje što dovodi do toga da veliki dio siromašnih građana nije pokriven sistemom socijalne zaštite, dok budžetska sredstva koja se izdvajaju za socijalnu zaštitu imaju zanemariv uticaj na smanjenje siromaštva. Lica koja su posebno izložene riziku siromaštva su djeca, posebno do pet godina starosti, porodice sa troje i više djece, raseljena lica i povratnici, nazaposlenī i lica bez kvalifikacija i vještina.

Bosna i Hercegovina nije preuzela obavezu iz ESP-а, koja se odnosi na pravo na zaštitu od siromaštva i socijalne isključenosti, koja podrazumijeva obavezu države da licima koja žive ili su izložene riziku života u socijalnoj isključenosti ili siromaštvu omoguće pristup zaposlenju, stanovanju, obrazovanju, kulturi i socijalnoj i medicinskoj pomoći. Lica sa invaliditetom predstavljaju posebno ranjivu grupu stanovništva i država je donijela dokument "Politika u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini" ³⁰ koji je koncipiran na načelima socijalne inkluzije i holističkom pristupu potrebama lica sa invaliditetom, te je kao takav poslužio kao osnov za izradu strateških dokumenata i akcionih planova od strane entiteta i kantona.

Sa druge strane, BiH nije preuzela obavezu iz ESP-a da osigura pravo lica sa onesposobljenjima na nezavisnost, socijalnu integraciju i učestvovanje u životu zajednice što ne pridonosi poboljšanju situacije ovih lica. Pravni okvir kojim je regulirana socijalna zaštita u BiH definira veliki broj prava, ali nisu sva predviđena prava zasnovana na potrebama, što negativno utiče na svrhu zakonskih i drugih akata. Centri za socijalni rad, kao prva adresa u ostvarivanju prava iz socijalne zaštite, imaju problema sa uslovima rada koji su u vezi sa prostorom i opremljenošću, finansiranjem, nedovoljnim brojem stručnih zaposlenika i zaposlenika sa stručnom osposobljenošću.

U cilju prevazilaženja ovih i drugih problema kojima je sistem socijalne zaštite u BiH opterećen, potrebno je da nadležne institucije preduzmu niz mjera u cilju prevazilaženja navedenih problema. Prije svega potrebno je uspostaviti mehanizme za praćenje stanja u sitemu socijalne zaštite i vođenje jedinstvene evidencije kako bi se osigurali važni podaci i omogućila analiza funkcioniranja sistema, a time i planiranje odgovarajućih mjera. U cilju borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, potrebno je unaprijediti mehanizme za planiranje, praćenje i evaluaciju primjene usvojenih politika, povećati pomoć nadležnih institucija ugroženim grupama i prilagoditi programe aktivnih mjera zapošljavanja ugroženim grupama.

Centri za socijalni rad trebaju biti tehnički, informacijski i kadrovski osnaženi kako bi odgovorili zahtjevima koji donose izmjene legislative u oblasti socijalne zaštite, a posebno u kontekstu novih metoda ciljanja korisnika koje imaju namjeru uvesti. Nedovoljan broj zaposlenih u centrima za socijalni rad i neodgovarajuća kadrovska struktura predstavlja jedan od važnijih problema u oblasti socijalne zaštite. Socijalnim anamnezama koje rade socijalni radnici u centrima za socijalni rad ne daje se veća važnost u odnosu na dokumentaciju kao formalnog uslova za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite, iako se one zasnivaju na stvarnom stanju utvrđenom na terenu. Ratifikacijom Evropske socijalne povelje, BiH se obavezala na osiguranje prava na korištenje službi socijalne zaštite, koje podrazumijeva promociju, pružanje usluga i doprinos dobrobiti i razvoju pojedinaca unutar zajednice i njihovo prilagođavanje socijalnom okruženju.

Na ovaj način, kao i preduzimanjem drugih neophodnih mjera u cilju unapređenja sistema socijalne zaštite u BiH, osigurava se jednakost u pristupu socijalnoj zaštiti, što se direktno odražava na poboljšanje socijalnog položaja državljana koji su vraćeni u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji. Postojanje niza strateških dokumenata u BiH kojima su utvrđene politike socijalne zaštite, koje su u skladu sa međunarodnim dokumentima i pravnim okvirom EU koji tretira ovu oblast, govori u prilog činjenica da u BiH postoji širok konsenzus o načinima rješavanja pitanja iz oblasti socijalne zaštite. Ova činjenica je uzeta u obzir kada su se definisali ciljevi i konkretne aktivnosti usmjerene na olakšanu socijalnu integraciju readmisiranih lica.

2.3. Zdravstvena zaštita

Fragmentirani sistem zdravstvene zaštite u BiH, koji je različito uređen na nivou entitetā, Brčko Distrikta BiH i kantona i koji djeluje kroz 13 podsistema, otežava učinkovito pružanje zdravstvenih usluga stanovništvu, pa tako i readmisiranim licima.

Nadležnost za utvrđivanje politika u oblasti zdravstvene zaštite u Federaciji BiH je podijeljena tako da federalna vlast donosi zakone, a kantonalna ih implementira, dok jedinice lokalne samouprave osiguravaju uslove za ostvarivanje zdravstvene zaštite na svojoj teritoriji. Dva sistemska zakona kojima je regulirana oblast zdravstvene zaštite u FBiH su Zakon o zdravstvenoj zaštiti ³¹ i Zakon o zdravstvenom osiguranju ³². Zakon o zdravstvenoj zaštiti počiva na načelima pristupačnosti, pravičnosti, solidarnosti i sveobuhvatnosti zdravstvene zaštite i određuje da su pacijenti sva lica bez obzira na to jesu li osigurana ili ne. Zdravstveno osiguranje je dio socijalnog osiguranja u okviru kojeg građani ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu. Međutim, da bi se ostvarilo pravo na zdravstveno osiguranje, a time i na zdravstvenu zaštitu, potrebno je ispuniti zakonom propisane uslove što, kao i u slučaju socijalne zaštite, dovodi do zaključka da samo lica sa priznatim statusom mogu ostvariti ova prava. Pravo na obavezno zdravstveno osiguranje ostvaruju lica koja su zaposlena ili obavljaju određene radnje, dok nezaposlena lica to pravo mogu ostvariti ako su prijavljena u Zavodu za zapošljavanje, pod uslovom da su tu prijavu podnijele u zakonom propisanom roku. Državljani BiH koji su vraćeni u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji i ovdje se susreću sa diskriminacijom, ako se uzme u obzir činjenica da su nakon duže odsutnosti oni vjerovatno izgubili status potreban za ostvarenje ovoga prava, a nakon povratka nisu u prilici da ga ostvare.

Sistem zdravstvene zaštite u FBiH najvećim dijelom se finansira iz doprinosa koje uplaćuju poslodavci i zaposlenī, a kako između kantona postoje znatne razlike u stopi zaposlenosti i visini plaća na koje se ti doprinosi obračunavaju, tako je i potrošnja za zdravstvo u kantonima različita. Nadalje, sistem finansiranja zdravstvene zaštite koji se oslanja isključivo na doprinose za obavezno zdravstveno osiguranje nije održiv, jer svaka promjena koja se odnosi na poslodavce i zaposlene, kao što je broj zaposlenih, visina plaća, visina stope doprinosa i slično, direktno se odražava i na ukupna sredstva u zdravstvu od kojih zavisi obim zdravstvenih prava i kvaliteta zdravstvene zaštite. Na ovaj način dolazi do neujednačene prakse u obimu prava na zdravstvenu zaštitu na cijeloj teritoriji FBiH, a primjena navedenih načela na kojima počiva Zakon o zdravstvenoj zaštiti ograničava se na nivo kantona. Ovo dalje vodi ka nejednakosti u ostvarivanju prava između lica koja su ostvarila pravo na zdravstveno osiguranje, a koje zavisi od ekonomske situacije svakog kantona kao i od mjesta gdje ta lica žive.

Ove probleme su uočile nadležne institucije u FBiH i, u cilju da se amortiziraju, donesena je Odluka o utvrđivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava ³³, a koja predviđa uvođenje zdravstvenih prava za neosigurana lica koja obuhvataju osiguranje hitne medicinske pomoći u slučaju ugrožavanja života, liječenje teških zaraznih bolesti, zdravstvenu zaštitu žena tokom trudnoće i poroda, zdravstvenu zaštitu duševnih bolesnika koji zbog prirode i stanja bolesti mogu ugroziti svoj ili tuđi život, zdravstvenu zaštitu u slučaju hroničnih bolesti, zdravstvenu zaštitu oboljelih od progresivnih neuromišićnih oboljenja, paraplegije, epilepsije, zdravstvene usluge u vezi sa darovanjem krvi i doniranje organa u svrhu presađivanja radi liječenja drugog lica. Nažalost, kako Federalno ministarstvo zdravstva nije donijelo implementacijske akte neophodne za implementaciju ove Odluke, ona nije implementirana na odgovarajući način i nije zaživjela u praksi.

Sa istim ciljem je osnovan i Fond solidarnosti FBiH u cilju ostvarivanja jednakih uslova za implementaciju obaveznog zdravstvenog osiguranja u svim kantonima, realizacije određenih prioritetnih programa zdravstvene zaštite od interesa za FBiH i pružanja prioritetnih najsloženijih oblika zdravstvene zaštite iz određenih specijalističkih djelatnosti. Pored ovoga, postoje geografska ograničenja u ostvarivanju zdravstvene zaštite, jer je veoma teško ostvariti zdravstvenu zaštitu u drugoj jedinici lokalne samouprave unutar istog kantona ili u drugom kantonu. Postojeći sporazumi potpisani između kantona su prevaziđeni i neprovodivi, a pacijenti iz drugih teritorija moraju platiti zdravstvenu uslugu bez garancije da će troškove moći refundirati.

Republika Srpska ima centraliziran sistem zdravstva u kojem ključnu ulogu ima Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, kao centralna institucija sistema koja kreira politike i strategije u ovoj oblasti. Ustav Republike Srpske ističe da su ljudsko dostojanstvo, fizički i duhovni integritet nepovredivi i proklamira da svako ima pravo na zaštitu zdravlja. Pravni okvir za oblast zdravstva čine Zakon o zdravstvenoj zaštiti ³⁴, prema kojem zdravstvena djelatnost predstavlja djelatnost od općeg interesa i ostvaruje se bez diskriminacije u skladu sa Zakonom o zdravstvenom osiguranju ³⁵ i propisanim načinima ostvarivanja prava na ovaj vid osiguranja. Zdravstveno osiguranje finansira zdravstvenu zaštitu samo osiguranim licima dok određene kategorije, kao što su djeca, lica sa mentalnim oboljenjima, lica sa invaliditetom i starija lica, uživaju zdravstvenu zaštitu iako nisu osiguranа. Kako je ocijenjeno da sistem finansiranja zdravstvene zaštite treba unaprijediti i učiniti ga učinkovitijim, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite planira unapređenje zdravstvenog sistema kroz: a) smanjenje razlika u zdravstvenom stanju i dostupnosti zdravstvene zaštite stanovništva u odnosu na geografsku oblast i socijalno-ekonomske grupe, b) unapređenje zdravstvenog stanja i povećanje dostupnosti zdravstvene zaštite za ranjive grupe stanovništva, c) reorijentacija cjelokupne zdravstvene zaštite na unapređivanje zdravlja i prevenciju bolesti i d) podizanje djelotvornosti i kvaliteta zdravstvene zaštite.

Kao i u FBiH i RS, organizacija zdravstvene zaštite u Brčko Distriktu BiH odvija se kroz sistem primarne zdravstvene zaštite, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite putem specijalističke ambulante, specijalističkog centra, odnosno, poliklinike, bolnice i zavoda i aktivnosti javnog zdravstva, a pravni okvir kojim je ova oblast regulirana sadržan je u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine ³⁶ i Zakonu o zdravstvenom osiguranju Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ³⁷. U Brčko Distriktu BiH ne postoje određene zdravstvene ustanove putem kojih se ostvaruju zdravstvene usluge, kao što su klinički centri ili zavodi, ali se u takvim zdravstvenim ustanovama zdravstvene usluge za osiguranike iz Brčko Distrikta ostvaruju kroz slanje pacijenata putem nadležnih organa. Lica koja imaju prebivalište u BD BiH i koje su uključene u sistem zdravstvenog osiguranja su zaposlena lica, nezaposlena lica, korisnici stalne osnovne socijalne pomoći, lica smještena u ustanovu putem Pododjela za socijalnu zaštitu BD BiH, penzioneri, lica starija od 65 godina, maloljetna lica, lica pod starateljstvom kao i neosigurana lica pokrivenа Odlukom gradonačelnika o zdravstvenom osiguranju neosiguranih lica.

Ciljevi koje BiH želi ostvariti kada je u pitanju zdravstvena zaštita stanovništva naslanjaju se na ciljeve i načela koja su zajednički definirale zemlje EU, a odnose se na univerzalnost, mogućnost pristupa zdravstvenoj zaštiti dobrog kvaliteta, solidarnost i jednakost vrijednosti u oblasti zdravstvene zaštite. Univerzalnost znači da nikome nije zabranjen pristup zdravstvenoj zaštiti, solidarnost je povezana sa finansijskim rješenjem sistema i potrebom da se osigura pristup svima, a jednakost se odnosi na jednak pristup u skladu sa potrebama bez obzira na spol, starost, socijalni status ili mogućnost plaćanja. Ratifikacijom Evropske socijalne povelje BiH je preuzela obavezu da uspostavi djelotvoran sistem socijalne zaštite, osigura prava iz zdravstvenog osiguranja i uspostavi dostupan i djelotvoran sistem primarne zdravstvene zaštite stanovništva, sa posebnom pažnjom prema ugroženim grupama stanovništva, kao što su beskućnici, ovisnici, nezaposlenī i slično. Odgovarajuća socijalna i medicinska pomoć se prema obavezama BiH iz ESP-a osigurava svakom licu koje nema odgovarajuća sredstva. Strateški dokumenti u oblasti zdravstvene zaštite koje su donijeli entiteti i planirane reforme govore u prilog činjenici da postoji ozbiljna namjera da se ciljevi i načela preuzeta iz dokumenata EU ostvare u praksi i na taj način stanovništvu osigura dostupnost zdravstvenih usluga i eliminiraju nejednakosti u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu. Prema godišnjem izvještaju Direkcije za ekonomsko planiranje BiH više od 15% stanovništva u BiH je van sistema zdravstvene zaštite i nije obuhvaćeno zdravstvenim osiguranjem, što govori da pristup zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju nije svima jednako dostupan. Ovo se posebno odnosi na pojedine marginalizirane grupe koje nisu integrirane u društvenu zajednicu, kao što su Romi, raseljena lica i povratnici, starija i nepokretna lica, hronični bolesnici, a može se pretpostaviti da određeni broj readmisiranih lica spada u neku od navedenih grupa.

Eliminiranje diskriminacije ranjivih grupa po pitanju ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu moguće je kroz donošenje novih ili izmjene i dopune postojećih sistemskih zakona, kao što su Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o zdravstvenom osiguranju, kao i podzakonskih akata donesenih na osnovu ovih zakona, iako i po postojećim zakonskim rješenjima ne treba postojati neosigurano stanovništvo. Za ostvarivanje cilja pune pokrivenosti stanovništva zdravstvenim osiguranjem kao i načela preuzetih iz Evropske socijalne povelje postoji puna politička podrška svih važnih aktera u BiH i ta se činjenica, kao što je to slučaj i sa socijalnom zaštitom, uzela u obzir kod definiranja specifičnih ciljeva ove Strategije usmjerenih na osiguranje olakšanog pristupa zdravstvenim uslugama readmisiranih lica.

2.4. Obrazovanje

Sistem obrazovanja u BiH je decentraliziran, a punu i nepodijeljenu nadležnost u obrazovanju imaju Republika Srpska, deset kantona u Federaciji BiH i Brčko Distrikt BiH koji tu nadležnost implementiraju kroz 12 institucija odgovornih za obrazovanje. Na nivou BiH, Ministarstvo civilnih poslova ima koordinirajuću ulogu kada je u pitanju definiranje strategija na međunarodnom planu, između ostalog i za oblast obrazovanja. U Republici Srpskoj Ministarstvo prosvjete i kulture i Ministarstvo za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje imaju izvornu nadležnost za obrazovanje i obavljaju upravne i stručne poslove koji se odnose na oblast obrazovanja i kulture. Odjel za obrazovanje Vlade Brčko Distrikta BiH obavlja stručne, administracijske i druge poslove koji se odnose na oblast obrazovanja.

U FBiH obrazovna politika, donošenje zakona i finansiranje obrazovanja je u nadležnosti deset kantonalnih ministarstava nadležnih za obrazovanje, dok su jedinice lokalne samouprave nadležne za organiziranje vaspitno-obrazovnog procesa, održavanje školskih objekata, kreiranje dijela nastavnih planova i programa od važnosti za lokalnu zajednicu i za sufinansiranje obrazovanja. Okvirnim zakonima na nivou BiH i zakonima nižih nivoa vlasti nadležnih za obrazovanje propisano je pravo pristupa i jednake mogućnosti učestvovanja u odgovarajućem obrazovanju bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. U BiH svako ima pravo na školovanje pod jednakim uslovima, a osnovno obrazovanje je obavezno i besplatno i jedini kriterij za upis je starost djeteta.

Međutim, obrazovni sistem u BiH nije prilagođen zahtjevima tržišta i nije u mogućnosti da se brzo prilagođava promjenama u društvu zbog čega je započeto sа reformama usmjerenim na modernizaciju obrazovanja u skladu sa EU standardima. Ono što je bitno za readmisirana lica kada su u pitanju reforme u oblasti obrazovanja jeste činjenica da je jedan od ciljeva reformi uspostava inkluzivnog obrazovnog sistema koji, između ostalog, podrazumijeva:

- uključivanje djece iz marginaliziranih grupa (djeca sa poteškoćama u razvoju, djeca iz ruralnih sredina, djeca iz siromašnih porodica i porodica u riziku, djeca nezaposlenih roditelja, djeca bez roditeljskog staranja) u obrazovni sistem;

- omogućavanje djeci sa posebnim obrazovnim potrebama da se mogu školovati u redovnim školama prema programima koji su prilagođeni njihovim potrebama;

- zabranu diskriminacije djece, nastavnika i školskog osoblja na osnovu rase, spola, jezika, religije, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, na osnovu individualnosti ili na bilo kojoj drugoj osnovi.

U BiH se pojam inkluzivnog obrazovanja još uvijek veže za obrazovanje djece sa poteškoćama u razvoju i djece sa posebnim potrebama, tako da je veoma važno podići svijest o važnosti obrazovne i socijalne uključenosti svih marginaliziranih grupa i promovirati koncept inkluzivnog obrazovanja. U tom pravcu su u strateške dokumente i zakonsku regulativu u obrazovanju u BiH ugrađene odredbe iz međunarodnih dokumenata iz oblasti ljudskih prava. Ovo je dovelo do toga da djeca i mladi sa posebnim potrebama sve češće stiču obrazovanje u redovnim školama i prema programima prilagođenim njihovim individualnim mogućnostvima i sposobnostima. Grupe koje su najčešće isključene iz obrazovanja su djeca sa posebnim potrebama, romska djeca, djeca readmisiranih lica, socijalno ugrožena djeca, djeca iz ruralnih oblasti, djeca i mladi ovisnici o drogama, djeca sa problemima u učenju i ponašanju, djeca i mladi u sukobu sa zakonom. Kada su u pitanju djeca sa višestrukim smetnjama, ona su uglavnom smještena u posebnim i specijalnim socijalnim ustanovama dok ih u redovnim školama nema. Isključenost iz obrazovanja uslovljena je ograničenim finansijskim mogućnostima i fragmentiranom djelatnošću obrazovanja u kojoj je svaki nivo nadležne obrazovne vlasti odgovoran za cjelinu tog sektora u svojoj oblasti. Započete reforme sistema obrazovanja u BiH traju dugo jer su opterećene problemima koji uključuju nedostatak ljudskih kapaciteta, nepostojanje zajedničkih standarda za sve obrazovne procese, nespremnost obrazovnih struktura na promjene, nedostatak finansijskih sredstava i nedovoljno učestvovanje jedinica lokalne samouprave u radu škola.

Readmisirana lica dijele probleme sa kojima se suočavaju sve marginalizirane grupe kada je u pitanju obrazovanje. Readmisirana djeca se često susreću sa problemom nastavka obrazovanja nakon povratka. Jedan broj njih loše ili uopće ne govori maternji jezik jer su rođeni u inostranstvu, pa su im potrebni dodatni kursevi kako bi mogli pratiti nastavu. Školski program u mjestima povratka je drugačiji od onoga koji su pohađali u zemljama iz kojih se vraćaju, pa su prinuđeni upisati se u niže razrede. Dodatni problem je neprihvatanje sredine u koju se vraćaju, tako da su readmisirana djeca veoma često diskriminirana, što je posebno vidljivo kada su u pitanju romska djeca. Nedostatak preciznih podataka o strukturi readmisiranih lica, uključujući starosnu i obrazovnu, onemogućava izradu pouzdane procjene obrazovnih potreba djece kao i odraslih kojima je potrebno dodatno obrazovanje. Slično kao i u slučaju ostvarivanja drugih prava, nedostatak ličnih dokumenata i troškovi nostrifikacije diploma stečenih u inostranstvu predstavljaju dodatni problem kada je u pitanju nastavak obrazovanja u mjestima povratka. Postojeće reforme obrazovnog sistema u BiH, strateški dokumenti sa ugrađenim načelima preuzetim iz dokumenata EU i zakonodavni okvir za oblast obrazovanja razvijaju koncept inkluzivnog obrazovanja i punu uključenost marginaliziranih grupa u sistem redovnog školovanja, što je uzeto u obzir kod definiranja konkretnih aktivnosti usmjerenih na pristup obrazovanju državljana BiH koji su vraćeni u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji.

2.5. Privremeni smještaj po modelu neprofitnog socijalnog stanovanja

Zadovoljavanje stambenih potreba jedan je od osnovnih preduslova za održivu integraciju državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji. Određeni broj readmisiranih lica nema riješeno pitanje stanovanja, što se najčešće odnosi na romsku populaciju i na ona readmisirana lica koja su prije odlaska iz zemlje bilа podstanari kao i ona koja su izgubilа stanarska prava zbog propuštanja zakonskih rokova za povrat stambenih jedinica. Zbog činjenice da nisu imale prijavljeno prebivalište u BiH zbog dužeg odsustva iz zemlje, readmisirana lica ne mogu zadovoljiti kriterije javnih poziva za stambeno zbrinjavanje koje najavljuju nadležna ministarstva. U BiH nije dovoljno razvijen sistem socijalnog stanovanja kao dijela ukupne stambene politike putem kojeg bi država preuzela obavezu stambenog zbrinjavanja lica u potrebi, uključujući i državljane BiH koji su vraćeni u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji. Ova situacija je djelimično amortizirana kroz implementaciju Akcionog plana za stambeno zbrinjavanje Roma kao i putem unapređenja pravnog okvira na lokalnom nivou kojim se uređuje neprofitno socijalno stanovanje.

Nažalost, praksa pravnog uređenja u oblasti socijalnog stanovanja je u svom začetku s obzirom na to da je zabilježena samo u nekim kantonima Federacije BiH. Pored ovoga, u BiH se već nekoliko godina provode programi neprofitnog socijalnog stanovanja kroz implementaciju projekata podržanih od nevladinih i međunarodnih organizacija i uz učestvovanje jedinica lokalne samouprave, koji su usmjereni na stambeno zbrinjavanje socijalno ugroženih lica. Ovakvi projekti dali su pozitivne rezultate, pa je MLJPI u skladu sa svojim nadležnostima osiguralo privremeni smještaj readmisiranim licima po modelu neprofitnog socijalnog stanovanja, u sklopu čega je sanirano i opremljeno 63 stambene jedinice. Ove stambene jedinice su u vlasništvu jedinica lokalne samouprave koje su donijele odgovarajuće odluke u vezi sa njihovim korištenjem i na taj način ih uvele u postojeći sistem socijalnog stanovanja. Stambene jedinice su namijenjene readmisiranim licima, ali ih jedinice lokalne samouprave mogu koristiti i za smještaj socijalno ugroženih lica, pod uslovom da nema potrebe za smještajem readmisiranih lica, na što prethodnu ssglasnost daje MLJPI. Sve više jedinica lokalne samouprave teži uspostavi socijalnog stambenog fonda kroz sanaciju i adaptaciju neuslovnih stambenih objekata jer to ima višestruku važnost za zajednicu. Pored sprečavanja daljeg propadanja stanova, povećavanja broja funkcionalnih stambenih jedinica i boljeg ukupnog izgleda, podržava se i razvoj lokalnih zajednica jer se u radove na sanaciji stambenih objekata uključuju lokalne kompanije. Nadalje, privremeni smještaj po modelu neprofitnog socijalnog stanovanja omogućuje readmisiranim licima da dobiju odgovarajuću asistenciju u pogledu ostvarivanja drugih prava. Odluke o privremenom smještaju readmisiranih lica po modelu neprofitnog socijalnog stanovanja, koje donose jedinice lokalne samouprave, usuglašene su sa postojećim odlukama kojima se uređuju pitanja socijalnog neprofitnog stanovanja, čime se sprečava eventualni otpor koji stanovništvo može pružiti u slučaju favoriziranja jedne grupe građana u odnosu na ostale. U tom pravcu, sredstva za finansiranje najamnine i drugih troškova stanovanja za korisnike koji ih samostalno ne osiguravaju, privremeno se osiguravaju iz sredstava koja je osiguralo MLJPI, dok se drugi nivoi uključenosti ne počnu i na ovaj način identificirati kao institucije koje su odgovorne za integraciju readmisiranih lica.

Iako BiH nije preuzela obavezu iz Evropske socijalne povelje da promovira pristup stanovanju odgovarajućeg standarda, spriječi i smanji stanje beskućnosti u cilju njegove postupne eliminacije i učini cijenu stanovanja dostupnom za one koji ne raspolažu odgovarajućim resursima, ohrabruje činjenica da se na lokalnom nivou razvija sistem privremenog socijalnog stambenog zbrinjavanja u koji su uključena i readmisirana lica.

U Republici Srpskoj donesen je Zakon o socijalnom stanovanju Republike Srpske ³⁸. Vlada Republike Srpske je 30.7.2020. godine donijela Odluku o usvajanju Strategije razvoja socijalnog stanovanja u Republici Srpskoj 2020-2030. godinа, koja je postavila osnovne elemente u oblasti socijalnog stanovanja koji se dalje razvijaju na republičkom i lokalnom nivou.

Cilj Strategije je identifikacija prioriteta potrebnih za razvoj socijalnog stanovanja u Republici Srpskoj, a svrha Strategije je: povećanje povoljnijih stambenih rješenja; proširenje kruga porodičnih domaćinstava kao potencijalnih korisnika koji učestvuju u stambenoj potrošnji da bi mogli ostvariti pravo na ovaj vid stanovanja; stambeno zbrinjavanje ranjivih kategorija, kao i drugih kategorija obuhvaćenih ovom Strategijom.

Socijalno stanovanje, u smislu ovog Zakona, je stanovanje određenog standarda, koje se, uz podršku javnog sektora, osigurava fizičkim licima koja iz različitih, a prvenstveno ekonomskih, socijalnih i zdravstvenih razloga, nisu u mogućnosti da samostalno riješe stambeno pitanje na tržištu. Ovaj oblik stanovanja osigurava osnovne funkcije koje se ogledaju u:

- zadovoljenju stambenih potreba osjetljivih-ranjivih društvenih grupa i siromašnih kategorija stanovništva,

- podsticanju razvoja nerazvijenih i nedovoljno razvijenih oblasti stambenom ponudom i poboljšanju uslova stanovanja određenih grupa nosilaca razvoja,

- smanjenju loših uslova stanovanja u gradskim naseljima i povećanju ponude stanova sa nižom najamninom u odnosu na tržišnu ponudu.

Predloženim zakonskim rješenjima stambeno zbrinjavanje je usmjereno, između ostalog, i prema ranjivim kategorijama, kao što su raseljena lica i izbjeglice, povratnici po Sporazumu o readmisiji, žrtve ratne torture, samohrani roditelji, porodice sa troje ili više djece, mladi bez roditeljskog staranja, korisnicima prava koja im pripadaju na osnovu Zakona kojim se propisuje socijalna zaštita, kao što su materijalno neosigurana i za rad nesposobna lica, lica sa invaliditetom, starija lica bez porodičnog staranja, žrtve nasilja u porodici i druga lica u skladu sa Zakonom. Izrađena je Strategija razvoja socijalnog stanovanja u Republici Srpskoj (2020. – 2030. godina) ³⁹, kojom se planira izgradnja novih stambenih jedinica za socijalno stanovanje.

U Brčko Distriktu BiH donesen je Zakon o socijalnom stanovanju u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine ⁴⁰. Donošenjem ovog Zakona pravno je uređena oblast socijalnog stanovanja, propisani su uslovi i način ostvarivanja prava na socijalno stanovanje i druga pitanja značajna za socijalno stanovanje u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine. Ovaj Zakon je kao ranjivu grupu prepoznao i povratnike po osnovu Sporazuma o readmisiji u dijelu koji se odnosi na posebene kriterije koji pomažu u odabiru korisnika stana socijalnog stanovanja i služe za procjenu potreba korisnika stana socijalnog stanovanja po prioritetima, gdje je propisano da ova kategorija ima pravo na dodatne bodove po osnovu pripadnosti toj kategoriji.

IV. INSTITUCIONALNI OKVIR ZA IMPLEMENTACIJU STRATEGIJE

Funkcionalni mehanizam koordinacije između državnih i entitetskih institucija uključenih u sistem readmisije uspostavljen je putem Koordinacijskog vijeća za praćenje realizacije Strategije, Koordinacijskog odbora za međuinstitucionalnu saradnju, koji djeluje kao stručni i operativni organ Koordinacijskog vijeća, kao i kroz uspostavu kantonalnih koordinatora za readmisiju i lokalnih readmisionih timova na lokalnom nivou, čime su postavljeni osnovi za harmoniziran pristup u prihvatu i integraciji državljana koji su vraćeni u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji.

Direktnu nadležnost za implementaciju Sporazuma o readmisiji državljana BiH, koji se nalaze u ilegalnom boravku u zemljama EU i drugim zemljama sa kojima BiH ima potpisane bilateralne sporazume, ima Ministarstvo sigurnosti BiH. Sektor za migraciju Ministarstva sigurnosti provjerava državljanstva i identitet lica navedenih u zahtjevima za readmisiju putem ministarstava unutrašnjih poslova u BiH, u skladu sa odredbama Protokola o saradnji u učinkovitijoj realizaciji Sporazuma o readmisiji lica koje borave bez dozvola u drugim zemljama. Protokolom je detaljno regulirana procedura postupanja između potpisnica, a njegova implementacija znatno je uticala na poštivanje striktnih rokova predviđenih sporazumima o readmisiji.

U slučajevima kada ne postoji zahtjev za readmisiju nego samo najava povratka, a što se odnosi na lica koja posjeduju valjanu dokumentaciju (pasoš ili biometrijsku ličnu kartu), Ministarstvo obavještava Graničnu policiju i MLJPI kako bi se izvršio prihvat.

Granična policija BiH je upravna organizacija sa operativnom samostalnošću u sastavu Ministarstva sigurnosti koja, u skladu sa Zakonom o graničnoj policiji ⁴¹, Zakonom o graničnoj kontroli ⁴² i drugim zakonima po kojima je dužna postupati, vrši granične provjere nad svim licima koja prelaze državnu granicu BiH radi odobravanja ulaska ili izlaska sa teritorije BiH, odnosno, prelaska državne granice BiH. Po prijemu najave prihvata bh. državljana na osnovu Sporazuma o readmisiji od strane Ministarstva sigurnosti, GP BiH obavlja graničnu provjeru nad licem i u skladu sa članom 2. Protokola o saradnji u učinkovitijoj realizaciji Sporazuma o readmisiji lica koje borave bez dozvole u drugim zemljama, obavještava MS o realiziranom prihvatu lica. Također, GP BiH daje podršku Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice na graničnom prelazu prilikom obavljanja intervjua, osigurava prostoriju za obavljanje intervjua i prisutnost službenika Granične policije tokom intervjua i prihvata lica, a po zahtjevu Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice pruža i drugu podršku potrebnu za uspješnu realizaciju prihvata readmisiranih lica, u skladu sa Uputstvom o načinu privremenog zbrinjavanja bh. državljana na osnovu Sporazuma o readmisiji, u okviru svojih nadležnosti.

Ministarstvo vanjskih poslova BiH, posredstvom svojih diplomatsko-konzularnih predstavništava, izdaje putni dokument potreban za povratak lica koje treba da bude prihvaćeno. U slučajevima kada ne postoje dokazi uslova za readmisiju, nadležna diplomatska i konzularna predstavništva BiH, po zahtjevu, omogućuju razgovor sa licem koje treba biti vraćena u cilju utvrđivanja njegovog državljanstva. Također, Ministarstvo putem Sektora za međunarodnopravne i konzularne poslove djeluje i kao posrednik između institucija nadležnih za primjenu Sporazuma po pitanju dogovora oko detalja koje se odnose na datum povratka, mjesto ulaska u BiH, moguću pratnju i druge pojedinosti.

Ministarstvo civilnih poslova je do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave BiH ⁴³, putem Sektora za rad, zapošljavanje, socijalnu zaštitu i penzije, primalo od Ministarstva sigurnosti zahtjeve za prihvat i smještaj lica koja se vraćaju na osnovu Sporazuma o readmisiji. U slučajevima kada su se ti zahtjevi odnosili na maloljetnike, lica sa duševnim smetnjama ili lica sa invaliditetom, Ministarstvo je koordiniralo aktivnosti na prihvatu i smještaju sa organima entitetā i Brčko Distrikta BiH nadležnim za socijalnu zaštitu i centrima za socijalni rad. Prihvat i zbrinjavanje državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji stavljeno je u nadležnost MLJPI, a Ministarstvo civilnih poslova ima nadležnost u oblasti državljanstva, upisa i evidencije građana, prijavljivanja prebivališta i boravišta, ličnih i putnih isprava. Također, ovo Ministarstvo je nadležno za utvrđivanje osnovnih načela koordinacije aktivnosti, usklađivanje planova entitetskih vlasti i definiranje strategija na međunarodnom planu u oblastima zdravstva i socijalne zaštite, nauke i obrazovanja kao i rada i zapošljavanja. Također, MCP koordinira projekte čiji su ciljevi usmjereni na unapređenje socijalne zaštite osjetljivih i socijalno ugroženih grupa i poboljšanje, praćenje, izvještavanje i promociju ljudskih prava.

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH - Nakon što je dopunom člana 12. Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave ⁴⁴ MLJPI dobilo nadležnost za prihvat i zbrinjavanje državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji, stvoreni su uslovi za jačanje kapaciteta Sektora za izbjeglice, raseljena lica, readmisiju i stambenu politiku. Unutar Sektora djeluju četiri odjela, i to Odjel za povratak, prihvat i koordinaciju rada centara za zbrinjavanje izbjeglica i povratnika po readmisiji, Odjel za praćenje ostvarivanja prava izbjeglica, raseljenih lica i povratnika, Odjel za stambenu politiku i projekte i Odjel za podršku rada Komisije za izbjeglice i raseljena lica BiH.

U pogledu nadležnosti za rješavanje pitanja readmisije na entitetskom nivou i u Brčko Distriktu BiH, ona je određena kroz odgovarajuće dopune zakona i Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta.

U Federaciji BiH Federalno ministarstvo raseljenih lica i izbjeglica je koordinirajući organ za oblast readmisije. Federalno ministarstvo raseljenih lica i izbjeglica, kao koordinirajuća institucija po pitanju readmisije, ostvaruje vertikalnu koordinaciju sa MLJPI kroz saradnju u okviru Koordinacijskog vijeća, kao i koordinaciju sa kantonalnim koordinatorima za pitanje readmisije koji imaju direktnu saradnju sa jedinicama lokalne samouprave kroz imenovane lokalne readmisione timove i povjerenike za prihvat i integraciju readmisiranih lica. Kada je u pitanju horizontalna koordinacija, Federalno ministarstvo raseljenih lica i izbjeglica, ostvaruje saradnju u dva pravca, i to kroz saradnju sa nadležnim federalnim ministarstvima kao što su Federalno ministarstvo zdravlja, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke kao i kroz saradnju sa nadležnim kantonalnim institucijama putem imenovanih kantonalnih koordinatora za poslove readmisije.

U pogledu zakonske regulative još uvijek nije došlo do dopune Zakona o federalnim ministarstvima i drugim organima federalne uprave kako se to predviđalo u vrijeme izrade Akcionog plana 2015-2018, ali je izvršena dopuna Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Federalnog ministarstva raseljenih lica i izbjeglica.

Ovom dopunom popunjeno je nedostajuće radno mjesto-stručni saradnik za neprofitno-socijalno stanovanje i readmisiju u Sektoru za izgradnju i obnovu stambenih objekata raseljenih lica, povratnika i izbjeglica, u Odjelu za stvaranje uslova za povratak raseljenih lica, povratnika, izbjeglica i readmisiju. U opisu poslova je, između ostalog, i učestvovanje u izradi Strategije za prihvat i integraciju bh. državljana koji se vraćaju na osnovu Sporazuma o readmisiji, izrada podzakonskih akata iz oblasti readmisije, vođenje evidencije o readmisiranim licima, učestvovanje u izradi programa i planiranju sredstava, izvještaja, analiza i sl.

U Republici Srpskoj donesen je novi Zakon o republičkoj upravi ⁴⁵ kojim je ustanovljen Republički sekretarijat za raseljena lica i migracije (RSRLM) kao samostalna upravna organizacija koja obavlja upravne i druge stručne poslove koji se, između ostalog, odnose i na praćenje implementacije mjera migracijske politike, predlaganje mjera radi postizanja pozitivnih efekata zakonitih migracija i suzbijanje nezakonitih migracija, integraciju državljana BiH koji se vraćaju u Republiku Srpsku na osnovu Sporazuma o readmisiji, koordinaciju rada sa nadležnim organima i institucijama koje se bave poslovima raseljenih lica i izbjeglica i poslovima migracija, kontrolu ostvarivanja, poštivanja i unapređenja ljudskih prava izbjeglica, raseljenih i readmisiranih lica. Stupanjem na snagu Zakona o republičkoj upravi, RSRLM je preuzeo sve poslove iz nadležnosti Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica koje je time prestalo raditi.

Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Republičkom sekretarijatu za raseljena lica i migracije ⁴⁶ ustanovljen je Sektor za migracije i poslove readmisije koji je nadležan za koordinaciju i praćenje procesa migracija na prostoru Republike Srpske, zaštitu ljudskih prava i reintegraciju (integracija) državljana BiH koji se vraćaju na osnovu Sporazuma o readmisiji, organiziranje njihova primarnog prihvata, saradnju sa jedinicama lokalne samouprave koje prihvataju državljane BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji kao i za implementaciju planiranih aktivnosti na terenu radi uspješne reintegracije readmisiranih lica.

Kada je u pitanju oblast migracija, ovaj Sektor uspostavlja saradnju i koordinaciju sa organizacijama iz regije kao i međunarodnim organizacijama koje se bave poslovima migracija. Sistematizacijom radnih mjesta u ovom Sektoru predviđena su radna mjesta pomoćnika direktora za migracije i poslove readmisije, načelnika Odjela za migracije i načelnika Odjela za poslove readmisije, stručnog savjetnika za migracije i poslove readmisije, višeg stručnog sаradnika za praćenje migracijskih procesa i višeg stručnog sаradnika za poslove readmisije. Kada je u pitanju vertikalna saradnja po pitanju readmisije, RSRLM sarađuje s MLJPI u okviru Koordinacijskog vijeća. Na nivou horizontalne koordinacije, RSRLM ostvaruje saradnju sa drugim entitetskim institucijama u čijoj su nadležnosti pitanja od važnosti za readmisirana lica i poslovi migracija i u tim institucionalnim relacijama RSRLM je prepoznat kao entitetski koordinator za pitanje readmisije. Posebno intenzivnu saradnju RSRLM ostvaruje sa Ministarstvom zdravlja i socijalne zaštite, Ministarstvom unutrašnjih poslova, Ministarstvom uprave i lokalne samouprave, Ministarstvom finansija, Crvenim križom RS, Savezom općina i gradova RS kao i sa nevladinim organizacijama koje su uključene u rješavanje pitanja od važnosti za readmisirana lica.

Organizacijskim planom Odjela za raseljena lica, izbjeglice i stambena pitanja, u dijelu koji se odnosi na djelokrug rada, navedena je i readmisija. Tako je navedeno da je Pododjel za rješavanje stambenih potreba raseljenih lica, socijalnih kategorija stanovništva i obnovu stambenih jedinica povratnika, kao jedan od organizacijskih jedinica Odjela za raseljena lica, izbjeglice i stambena pitanja BD BiH, nadležan za "koordinaciju sa nadležnim organima Bosne i Hercegovine i nadležnim organima i institucijama Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine po pitanju ponovnog prihvata i zbrinjavanja lica koje borave bez dozvole u drugim državama, a koje se vraćaju u Brčko Distrikt BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji". U Brčko Distriktu BiH u toku je izrada novog Zakona o javnoj upravi Brčko Distrikta BiH u čijem prijedlogu je u sklopu reorganizacije postojećeg Odjela predložena i nadležnost koja se odnosi na reintegraciju državljana BiH koji se vraćaju u Distrikt po osnovu Sporazuma o readmisiji. Brčko Distrikt BiH, također, ostvaruje direktnu koordinaciju sa MLJPI kroz učestvovanje u Koordinacijskom vijeću. Gradonačelnik Brčko Distrikta BiH je imenovao lokalni readmisioni tim koji ostvaruje saradnju po pitanju readmisije sa drugim odjelima Vlade BD BiH kao i sa MLJPI.

Strategija za prihvat i integraciju bh. državljana koji se vraćaju na osnovu Sporazuma o readmisiji i Akcioni plan za period 2015-2018. godina, nisu se bavili uspostavom institucionalnog okvira za pitanja readmisije na kantonalnom nivou. U toku implementacije prošle Strategije javila se potreba da se kantoni uključe, s obzirom na to da se ostvarivanje socioekonomskih prava readmisiranih lica najvećim dijelom realizira putem kantonalnih institucija. To je dovelo do imenovanja koordinatora za poslove readmisije u svim kantonima, koji je ujedno organ na kantonalnom nivou nadležan za koordinaciju mjera i aktivnosti koje je potrebno preduzeti u cilju osiguranja uslova za prihvat, proprat i privremeno zbrinjavanje readmisiranih lica, a svoju koordinirajuću ulogu, u ličnom smislu, ostvaruje putem lica koje je imenovanо za obavljanje poslova koordinacije. U određenim kantonima su nezavisno od imenovanih kantonalnih koordinatora oformljeni i kantonalni readmisioni timovi, isto se očekuje i u dugim kantonima u kojima postoji potreba za formiranjem kantonalnih readmisionih timova koji će se baviti organiziranjem svih potrebnih aktivnosti u vezi sa prihvatom državljana koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji, a u čiji sastav trebaju ući predstavnici kantonalnih ministarstava nadležnih za oblasti unutrašnjih poslova, zdravstva i obrazovanja.

Institucije na kantonalnom nivou koje su imenovale koordinatore za poslove readmisije su:

1. Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne politike Unsko-sanskog kantona,

2. Ured za obnovu, stambeno zbrinjavanje i raseljena lica Vlade Posavskog kantona,

3. Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i izbjeglice Zeničko-dobojskog kantona,

4. Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona,

5. Ministarstvo za socijalnu politiku, zdravstvo, raseljena lica i izbjeglice Bosansko-podrinjskog kantona,

6. Ministarstvo prostornog uređenja, građenja, zaštite okoliša, povratka i stambenih poslova Srednjobosanskog kantona,

7. Uprava za prognanike i izbjeglice Hercegovačko-neretvanskog kantona,

8. Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne zaštite Zapadnohercegovačkog kantona,

9. Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, izbjeglice i raseljena lica Kantona Sarajevo,

10. Ministarstvo rada, zdravstva, socijalne zaštite i izbjeglica Hercegbosanskog kantona.

U BiH je u proteklom periodu imenovano 116 lokalnih readmisionih timova i povjerenika čija je uloga prihvat i integracija readmisiranih lica, organiziranje obuka za izradu lokalnih akcionih planova (LAP) iz oblasti readmisije, obuka za izradu projekata integracije readmisiranih lica, održavanja edukacijskih radionica i seminara čime se stvaraju uslovi za uspostavu održivog sistema integracije readmisiranih lica na lokalnom nivou. Ranijim strategijama započet je proces uključivanja lokalnih zajednica u rješavanje problema readmisiranih lica kroz uspostavu readmisionih timova koje vode predstavnici lokalne administracije, dok članove timova delegiraju lokalne institucije i ustanove kao što su centri za socijalni rad, biroi za zapošljavanje, domovi zdravlja i policijske uprave. Na ovaj način se uspostavlja horizontalna koordinacija između različitih službi na lokalnom nivou i osigurava odgovarajuća podrška i asistencija readmisiranim licima. U lokalnim zajednicama u kojima još uvijek nema potrebe za uspostavom lokalnih readmisionih timova zbog malog broja readmisiranih lica, imenuju se povjerenici za readmisiju, kako bi na taj način lokalna zajednica mogla barem načelno odgovoriti na izazove lokalne integracije readmisiranih lica.

V. OČEKIVANI REZULTATI

Polazeći od analize trenutnog stanja u oblasti prihvata i integracije državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji kao i rezultata koji su na tom polju postignuti kroz implementaciju ranijih strateških dokumenata, ustanovljena su strateška pitanja na koja je potrebno odgovoriti definiranjem jasnih specifičnih ciljeva i konkretnih aktivnosti za njihovu realizaciju. Rezultati ove Strategije će se pratiti na srednjoročnom i dugoročnom nivou.

Očekivani rezultati na srednjoročnom planu određeni su Akcionim planom za period 2024-2026. godina, čija implementacija treba:

- omogućiti readmisiranim licima odgovarajući pristup postojećem pravnom okviru, u cilju ostvarivanja pripadajućih prava;

- poboljšati ranije uspostavljen sistem koordinacije između nadležnih institucija na državnom, entitetskom, kantonalnom i lokalnom nivou;

- ojačati kapacitete nadležnih službi u jedinicama lokalne samouprave i nadležnih kantonalnih institucija kroz uspostavu radnih mjesta, obuke i redovno finansiranje;

- nadograditi softver za upravljanjem podacima o readmisiji i useljivosti stambenih jedinica;

- uspostavu readmisionih timova ili povjerenika za readmisiju u svim jedinicama lokalne samouprave u BiH u kojima nije uspostavljen sistem;

- pružiti odgovarajuću i kontinuiranu obuku lokalnih readmisionih timova i povjerenika;

- osigurati resurse u smislu kadrovske i materijalno-tehničke opremljenosti nadležnih službi u jedinicama lokalne samouprave kao i centara za socijalni rad;

- uspostaviti evidenciju potreba readmisiranih lica sa njihovim socijalnim anamnezama od strane centara za socijalni rad kako bi se osigurale ciljane intervencije;

- osigurati odgovarajuću finansijsku podršku za posebne programe namijenjene readmisiranim licima od strane jedinica lokalne samouprave (privremeni smještaj, samozapošljavanje, finansijsko-materijalna pomoć itd);

- osigurati odgovarajuće učestvovanje nadležnih institucija svih nivoa vlasti u pogledu finansijske, materijalno-tehničke i stručne podrške jedinicama lokalne samouprave;

- osigurati objektivno informiranje i podizanje svijesti o važnosti integracije readmisiranih lica u jedinicama lokalne samouprave kroz organiziranje sastanaka, konferencija, savjetovanja i promotivnih kampanja;

- osigurati pravоvremeno informiranje readmisiranih lica o njihovim pravima i načinima za njihovo ostvarivanje.

Od institucija na državnom nivou koje su uključene u proces readmisije očekuje se da uz finansijsku i stručnu pomoć uspostave sistem za upravljanje podacima o readmisiji, čiji je cilj podrška radu svim učesnicima koji su uključeni u poslove readmisije, a posebno donosiocima odluka od važnosti za readmisirana lica. Sistem će omogućiti evidentiranje readmisiranih lica, monitoring realizacije aktivnosti, bržu komunikaciju između ključnih aktera, kao i podršku projektima usmjerenim na rješavanje potreba readmisiranih lica. Korisnici ovoga sistema bit će akteri svih nivoa vlasti u BiH, s tim da će MLJPI kreirati informacije o državljanima BiH koji su vraćeni u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji nakon provjere s IDDEEA-om, entitetske i kantonalne institucije imat će mogućnost uvida u informacije dok će jedinice lokalne samouprave, nakon provjere dobijenih informacija na terenu, imati mogućnost da ih dopune ako je potrebno. Očekuje se da će uspostava ovoga informacijskog sistema unaprijediti i olakšati protok informacija o readmisiranim licima od trenutka prijema informacija od strane MS i GP, preko odgovarajućih provjera od strane entitetskih i lokalnih institucija do lokalnih readmisionih timova zaduženih za implementaciju i praćenje aktivnosti na integraciji readmisiranih lica. Pored navedenog, MLJPI nastavit će sa aktivnostima u vezi sa implementacijom Programa obuka i edukacija iz oblasti readmisije, jačanja međunarodne i regionalne saradnje i razvijanja komunikacijske strategije u cilju promocije Strategije i Akcionog plana.

Kako se integracija readmisiranih lica odvija na lokalnom nivou, neophodno je na višim nivoima upotpuniti postojeći pravni okvir koji tretira pitanje readmisije na način da se zakonski uredi jasna nadležnost za ovu oblast. Ovo se odnosi na dopune Zakona o federalnim ministarstvima i drugim organima federalne uprave kada su u pitanju odredbe o nadležnosti federalnih ministarstava, te Zakona o javnoj upravi Brčko Distrikta BiH kada su u pitanju odredbe o nadležnosti odgovarajućeg odjela Vlade Brčko Distrikta BiH. Nadalje, potrebno je analizirati potrebu izmjena i dopuna zakona i podzakonksih akata entitetata, kantona i BD BiH iz oblasti pripadajućih prava i uključenja i readmisiranih lica u iste.

Od kantonalnog nivoa u idućem periodu se očekuje da se nadležne kantonalne institucije aktivno uključe u implementaciju programa i mjera usmjerenih na prihvat i integraciju državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji. Ovaj proces je započeo u periodu implementacije Strategije 2015-2018. imenovanjem kantonalnih koordinatora, koji su ujedno organi na kantonalnom nivou, nadležnih za koordinaciju mjera i aktivnosti koje je potrebno preduzeti u cilju osiguranja uslova za prihvat, proprat i privremeno zbrinjavanje readmisiranih lica, a svoju koordinirajuću ulogu, u ličnom smislu, ostvaruju putem lica koja su imenovana za obavljanje poslova koordinacije što, između ostalog, podrazumijeva: preuzimanje zahtjeva za prihvat državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji na teritoriju kantona; uspostavu komunikacije i koordinacije sa kantonalnim institucijama u čijoj su nadležnosti pitanja od važnosti za readmisirana lica; saradnju sa nadležnim ustanovama i službama po pitanju utvrđivanja Plana potreba readmisiranih lica; predlaganje planova potreba sa Prijedlogom programa i mjera za odgovarajuću socioekonomsku asistenciju; pripremu Izvještaja o procesu integracije readmisiranih lica i niza drugih mjera i aktivnosti. Očekuje se da u kantonima, gdje nadležne kantonalne institucije odluče da je to neophodno, kantonalni koordinatori budu nosioci aktivnosti na organiziranju kantonalnih readmisionih timova u čiji sastav bi trebali ući predstavnici kantonalnih ministarstava nadležnih za oblasti unutrašnjih poslova, socijalne i zdravstvene zaštite, rada i zapošljavanja, te obrazovanja.

Strategija treba da stvori pretpostavku da se u jedinicama lokalne samouprave na kvalitetan i organiziran način rješavaju problemi sa kojima se readmisirana lica suočavaju. Lokalne zajednice treba da su osposobljene za aktivno uključivanje u sistem prihvata i integracije državljana BiH, a dugoročno i osposobljene da u saradnji sa nadležnim institucijama na lokalnom, kantonalnom, entitetskom i državnom nivou djelotvorno rješavaju sve aspekte integracije readmisiranih lica. Prvi korak u tom smjeru je puna informiranost nadležnih službi na lokalnom nivou o procesu readmisije i migracijskim kretanjima u BiH i organiziranje odgovarajućih obuka službenika. Također, u periodu implementacije Akcionog plana 2024-2026, inicirat će se uspostava lokalnih readmisionih timova ili povjerenika za readmisiju u jedinicama lokalne samouprave u BiH u kojima to nije učinjeno, kao i redovno ažuriranje o izmjenama članova lokalnih readmisionih timova. Postojeći lokalni readmisioni timovi trebaju redovno revidirati svoje akcione planove, a novoorganizirani donijeti nove uz izradu akata kojima će biti uređena pitanja privremenog smještaja readmisiranih lica po načelima neprofitnog socijalnog stanovanja i izrađeni projekti socijalne i ekonomske integracije readmisiranih lica.

Iako su nevladine organizacije uključene u podršku u pristupu pravima readmisiranih lica, očekuje se dalje razvijanje saradnje na lokalnom nivou, u cilju snažnijeg angažiranja nevladinog sektora u nastojanju da se unaprijedi stepen socijalne uključenosti. Ovo se planira postići kroz konkretne programe i projekte pomoći koje implementira nevladin sektor, kao i kroz aktivnosti posredovanja između jedinica lokalne samouprave i potencijalnih donatora, kako bi se identificirali i pripremili projekti integracije readmisiranih lica i osigurali finansijski izvori za njihovu realizaciju. Nevladin sektor se treba značajnije uključiti u proces donošenja odluka na svim nivoima vlasti i dati doprinos u pripremi propisa i strateških dokumenata kroz uspostavu mehanizama komunikacije i saradnje državnih, entitetskih i kantonalnih organa uprave i nevladinog sektora. Također, nevladin sektor može pridonijeti amortizaciji negativnih efekata fragmentiranog pravnog i institucionalnog okvira u BiH kroz posredovanje između lokalne zajednice i viših nivoa vlasti. Segmenti integracije readmisiranih lica u kojima se očekuje uključenost nevladinog sektora su psihosocijalna pomoć, besplatna pravna pomoć i zastupanje. Dosadašnja iskustva nevladinog sektora u radu sa readmisiranim licima, a posebno sa ranjivim grupama, njihova mobilnost i fleksibilnost kao i pravovremeno djelovanje na potrebe ugroženih grupa mogu djelovati kao produžena ruka centrima za socijalni rad, a široka lepeza usluga koje pruža nevladin sektor može olakšati proces integracije readmisiranih lica u lokalne zajednice.

Strateškim projektima će se olakšati, unaprijediti i dalje ojačati svi aspekti u vezi sa uspostavom funkcionalnog sistema integracije državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji, a oni obuhvataju sljedeće:

1. Ekonomsko osnaživanje državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji - Ekonomsko osnaživanje readmisiranih lica osnovni je preduslov za smanjenje sekundarnih migracija državljana BiH i uslov za ostvarivanje socijalnih i drugih prava. Uzimajući u obzir trenutno stanje na tržištima rada u BiH kao i činjenicu da readmisirana lica uglavnom spadaju u kategoriju teško zapošljivih lica, projekti ekonomskog osnaživanja dobijaju na svojoj važnosti. U skladu sa svojim nadležnostima, MLJPI je u proteklom periodu realiziralo pilot projekаt ekonomskog osnaživanja readmisiranih lica u 25 jedinica lokalne samouprave u kojima su organizirani lokalni readmisioni timovi kojim se želi promovirati održivost na individualnom i lokalnom nivou. Održivost na individualnom nivou podrazumijevala je i dostavu inicijalne pomoći posebno ugroženim domaćinstvima kao i pomoć pri zapošljavanju ili samozapošljavanju. Ove vrste interventnih pomoći su imale za cilj razviti kapacitete za kontinuirano ostvarivanje prihoda kod korisnika, a za ostvarivanje toga cilja ključnu ulogu imaju jedinice lokalne samouprave od kojih se očekuje i u narednom periodu da putem lokalnih readmisionih timova aktivno učestvuju u ekonomskom osnaživanju readmisiranih lica kroz pružanje socijalno-ekonomske podrške. Socioekonomska integracija readmisiranih lica ne može biti uspješna bez izgradnje kapaciteta na lokalnom nivou tako da postojeći projekat ekonomskog osnaživanja obuhvata obuke lokalnih readmisionih timova kako bi bili osposobljeni da djelotvorno vode aktivnosti na socioekonomskoj integraciji. Ovakav pristup osigurava održivost na lokalnom nivou.

Posebna vrijednost projekta ekonomskog osnaživanja readmisiranih lica leži u činjenici da se za sva readmisirana lica izrađuju socioekonomski kartoni (SEK) koji sadrže podatke o broju i strukturi readmisiranih lica, stepenu njihove ugroženosti, imovinskom, obrazovnom i zdravstvenom statusu, spolnoj strukturi kao i podaci o pripadnosti radno sposobnim kategorijama. Podaci koji se prikupe putem navedenih kartona predstavljaju osnov za utvrđivanje kriterija koji će olakšati socioekonomsku podršku readmisiranim licima, što je MLJPI uzeo u obzir pri izradi Pravilnika o načinima podrške u ostvarivanju socio-ekonomske održivosti. Ovaj Pravilnik namijenjen je lokalnim administracijama kako bi kod procjene i dodjele ekonomske pomoći postupali na jednoobrazan način. Očekuje se da iskustva stečena implementacijom ovoga projekta budu iskorištena pri uspostavi istog ili sličnog sistema ekonomskog osnaživanja i u drugim jedinicama lokalne samouprave kako bi se osigurao standardiziran, usklađen i učinkovit sistem integracije readmisiranih lica. Najveći broj potencijalnih korisnika projekta socioekonomskog osnaživanja pripada romskoj populaciji koja spada u grupu "teško zapošljivih lica". Rješenje problema ove populacije nadilazi okvire ovoga projekta i zahtijeva uključivanje nadležnih institucija svih nivoa, a posebno onih jedinica lokalne samouprave sa velikim brojem Roma koji su vraćeni u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji.

2. Sistem za upravljanje podacima o readmisiji

Funkcionalan, djelotvoran i održiv informacijski sistem uključuje sve one podatke koji su od važnosti za odgovarajuću asistenciju readmisiranim licima, a posebno za planiranje aktivnosti za njihovu socioekonomsku integraciju od strane jedinica lokalne samouprave.

Upotreba informacijskog sistema predstavlja strateški cilj u srednjoročnom planskom periodu obuhvaćenom važećim akcionim planovima, a koji je u funkciji jačanja sistema koordinacije između nadležnih institucija i službi svih nivoa vlasti.

Informacijski sistem kojima upravlja MLJPI i čiji je vlasnik, sadrži osnovne lične podatke o readmisiranim licima koje Ministarstvo sigurnosti BiH dostavlja Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH. Podaci se, nadalje, ustupaju na korištenje ključnim institucijama i lokalnim zajednicama. Pristup samim podacima se osigurava kroz nesmetan pristup sistemu putem mrežnog preglednika sa pripadajućim korisničkim imenima i pristupnim lozinkama. Entitetski i kantonalni organi uprave imaju pristup ovome sistemu radi sagledavanja stanja iz ove oblasti, kreiranja izvještaja, analiza i programa pomoći, kao i redovnih statističkih pregleda za vlastite potrebe, dok lokalne zajednice unose podatke o socioekonomskoj anamnezi readmisiranih lica. Za korištenje sistema za upravljanje podacima o readmisiji, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH izradilo je Uputstvo o načinu korištenja. Uspostava sistema za upravljanje podacima o readmisiji predstavlja dodatnu vrijednost cijeloga procesa readmisije u svrhu socioekonomskog osnaživanja državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji.

3. Privremeni smještaj po modelu neprofitnog socijalnog stanovanja

Readmisirana lica koja nemaju riješeno stambeno pitanje smještaju se u stambene jedinice koje je MLJPI, iz aktivnih projekata pomoći vlada prijateljskih zemalja i međunarodnih organizacija, osiguralo za ove potrebe. Analiza podataka iz socioekonomskih kartona, koji su izrađeni kroz projekat ekonomskog osnaživanja readmisiranih lica, govori da je mali broj onih kojima je potrebna pomoć u privremenom smještaju, ali da određeni broj njih živi u stambeno neuslovnim objektima. Ovaj problem bi se trebao rješavati kroz sanaciju i opremanje neuslovnih stambenih jedinica ali i kroz ekonomsko osnaživanje readmisiranih lica čime bi se, kroz sinergiju dva projekta, postigli bolji rezultati.

4. Tematske edukacije

Prihvat i socioekonomska integracija readmisiranih lica nije moguća bez odgovarajućih kapaciteta, prije svega na lokalnom nivou, ali i svih institucija koje su uključene u proces readmisije. Očekuje se nastavak obuka lokalnih readmisionih timova započetih u prethodnom periodu, što podrazumijeva izradu novih lokalnih akcionih planova usklađenih sa važećim akcionim planovima, kao i reviziju postojećih. Informiranost o procesu readmisije kao i upoznavanje sa izazovima u oblasti migracija, koji su po svom obimu takvi da zahtijevaju aktivno uključivanje svih nivoa vlasti u njihovo rješavanje, zahtijevaju posebne edukacije svih aktera uključenih u ove procese, a posebno kantonalnih i lokalnih administracija. U tom smislu očekuje se organiziranje tematskih edukacija kroz koje će se kantonalni readmisioni timovi, lokalni readmisioni timovi i povjerenici prikladno osposobljavati da, putem horizontalne i vertikalne koordinacije, djelotvorno i pravovremeno odgovore na sve potrebe readmisiranih lica. Na kraju, sve navedeno treba biti korišteno za izradu smjernica i uputstava o postupanju uključenih institucija u sistem prihvata readmisiranih lica.

VI. CILJEVI

Na osnovu analize stanja u oblastima prihvata i integracije readmisiranih lica, utvrđeni nivoi implementacije Strategije 2020-2023, konsultacija sa nadležnim institucijama svih nivoa vlasti koje su učestvovale u izradi ove Strategije, i uzimajući u obzir obaveze koje je BiH preuzela iz Mape puta za liberalizaciju viznog režima i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, utvrđeni su i definirani sljedeći strateški ciljevi Strategije o prihvatu i integraciji državljana Bosne i Hercegovine koji se vraćaju u Bosnu i Hercegovinu na osnovu Sporazuma o readmisiji:

1. U Bosni i Hercegovini je uspostavljen funkcionalan, transparentan i održiv sistem prihvata i integracije državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji;

2. Jedinice lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini su osposobljene da djelotvorno odgovore na izazove socioekonomske integracije državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji i daju doprinos jačanju sistema.

Tokom implementacije Strategije 2015-2018. započeo je proces osposobljavanja jedinica lokalne samouprave za prihvat i integraciju državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji putem organiziranja obuka za izradu lokalnih akcionih planova (LAP) iz oblasti readmisije, obuka za izradu projekata integracije readmisiranih lica, održavanja edukativnih radionica i seminara čime su stvoreni uslovi za uspostavu održivog sistema prihvata na lokalnom nivou. Sa ovom praksom će se nastaviti i kroz implementaciju ove Strategije, odnosno, važećih akcionih planova.

Definirani strateški ciljevi će se realizirati kroz dugoročne i srednjoročne planske periode, a specifični ciljevi čija je implementacija planirana za srednjoročni period od 2024. do 2026. godine su sljedeći:

1. Poboljšanje statusa državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji kroz unapređenje postojećeg zakonodavnog okvira i osiguranje pravne podrške i zaštite prava readmisiranih lica

Pravni okvir u BiH ne prepoznaje readmisirana lica kao posebnu kategoriju lica koja su u potrebi. Kako se u BiH sva prava ostvaruju isključivo na osnovu pripadnosti kategoriji koja je zakonom utvrđena i na osnovu koje lice koja ispunjava kriterije dobija određeni status, državljani BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji često se susreću sa problemima koje ne mogu riješiti na prikladan način, a tiču se pristupa određenim socioekonomskim pravima. Prema Zakonu o raseljenim licima, povratnicima i izbjeglicama u Republici Srpskoj ⁴⁷ povratnik je "državljanin BiH koji se kao izbjeglica iz inostranstva, odnosno raseljeno lice u BiH, vratio na teritoriju RS-a, u svoje ranije prebivalište, kao i raseljeno lice koje je nadležnom organu izrazilo volju za povratak i u procesu je povratka". Prema Zakonu o raseljenim licima i povratnicima u Federaciji BiH i izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine ⁴⁸ povratnik je "izbjeglica iz Bosne i Hercegovine ili raseljeno lice koje je nadležnom organu izrazilo volju za povratak u ranije prebivalište i koje je u procesu tog povratka, kao i izbjeglica iz Bosne i Hercegovine i raseljeno lice koja se vratilo u svoje ranije prebivalište".

Readmisirana lica se nalaze u istom položaju kao i povratnici definirani navedenim zakonima, imaju iste obaveze po pitanju prijave prebivališta i pribavljanja odgovarajućih dokumenata, pa bi bilo logično osigurati im olakšan pristup pripadajućim pravima koja imaju povratnici definirani ovim zakonima.

Dok se ne izvrše dopune navedenih zakona, kao i zakona kojima su regulisane oblasti socijalne i zdravstvene zaštite i osiguranja, odredbe kojima su regulirana prava povratnika i način njihovog ostvarivanja se trebaju primjenjivati i na readmisirana lica (mutatis mutandis).

2. Unapređenje sistema koordinacije i jačanje kapaciteta u oblasti prihvata i integracije državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji

Kao rezultat realizacije ciljeva Strategije 2020-2023. koji su se odnosili na uspostavu sistema koordinacije između institucija u cilju harmoniziranog pristupa u oblasti prihvata i integracije readmisiranih lica, te uspostavu i jačanje institucionalnih kapaciteta u BiH u cilju pružanja odgovarajuće asistencije readmisiranim licima, uspostavljeno je Koordinacijsko vijeće za praćenje realizacije Strategije. Institucije državnog i entitetskog nivoa nadležne za prihvat državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji, kao članovi Vijeća, na ovaj način ostvaruju koordinaciju po pitanju prihvata readmisiranih lica, ali je u taj sistem koordinacije neophodno uvesti i druge institucije od posebne važnosti kao što su nadležne institucije za ostvarivanje prava na entitetskom nivou. Nakon prihvata readmisiranog lica fokus je na njihovoj punoj integraciji u lokalnu zajednicu, a uzimajući u obzir činjenicu da su za pitanja od važnosti za integraciju readmisiranih lica nadležni niži nivoi vlasti, kao i činjenicu da integraciju mogu garantirati samo institucije koje za to imaju kapacitete, preduslov za realizaciju svih ciljeva ove Strategije je jačanje postojećih kapaciteta svih nadležnih institucija i drugih ključnih aktera.

Jačanje kapaciteta nadležnih institucija podrazumijeva, između ostalog, dopunu postojećeg zakonodavnog okvira kako bi se jasno utvrdile obaveze nadležnih institucija u oblasti prihvata i integracije državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji i uspostavili odgovarajući mehanizmi za zaštitu ljudskih prava. Pored ovoga, neophodno je osigurati redovnu edukaciju i informiranje zaposlenih u nadležnim institucijama i osigurati odgovarajuću materijalno-tehničku opremljenost nadležnih institucija i službi. Aktivnosti predviđene u okviru ovoga cilja usmjerene su na dogradnju sistema koordinacije koji je uspostavljen u prethodnom periodu, kao i na jačanje kapaciteta za prihvat i integraciju readmisiranih lica na nižim nivoima vlasti.

3. Osiguranje pune socioekonomske uključenosti državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji

Prikladan sistem socijalne zaštite koji je usmjeren na pružanje pomoći najugroženijem dijelu stanovništva doprinos je stabilnosti svake države. Kao potencijalni kandidat za članstvo u EU, BiH treba svoje socijalne politike fokusirati na proces socijalnog uključivanja kako bi se domaće prakse uskladile sa politikama Evropske unije. Strateški ciljevi u oblasti socijalnog uključivanja podrazumijevaju da socijalne politike u BiH budu u funkciji zapošljavanja, poboljšanja položaja porodica sa djecom, poboljšanja obrazovanja i zdravstvene zaštite, poboljšanja položaja lica sa invaliditetom i poboljšanja penzione politike. Sve navedene oblasti trenutno su pod nekom vrstom reformi koje se implementiraju sa više ili manje uspjeha. Realizacijom ovoga specifičnog cilja, pored osiguranja socioekonomske uključenosti readmisiranih lica, daje se doprinos ukupnim politikama usmjerenim na razvoj sistema socijalne uključenosti u BiH. Sve aktivnosti koje su definirane u okviru ovoga cilja trebaju pridonijeti implementaciji postojećih reformi u oblastima obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite tako da je ovaj cilj u funkciji općih reformskih procesa koji se odvijaju u BiH.

4. Uspostava (nadogradnja) sistema za upravljanje podacima o readmisiji

Cilj uspostave sistema za upravljanje podacima o readmisiji je podrška svim učesnicima koji rade na poslovima prihvata i zbrinjavanja državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji. Ovaj cilj se logično naslanja na prethodni jer je u funkciji, prije svega, unapređenja sistema koordinacije između svih aktera u oblasti readmisije. Sistem je širi pojam od baze podataka o readmisiranim licima jer obuhvata evidentiranje državljana BiH koji se vraćaju u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji, monitoring njihovog uključivanja u lokalnu zajednicu, komunikaciju i notifikaciju između korisnika sistema i izvještavanje. Korisnici ovoga sistema trebaju biti sve institucije i službe od državnog do lokalnog nivoa koje su uključene u poslove prihvata i integracije readmisiranih lica. Vlasnik sistema bit će MLJPI i, u korisničkom smislu, bit će dostupan putem mrežne aplikacije svim uključenim institucijama i ustanovama. Jedinicama lokalne samouprave bit će omogućeno kontrolirati podatke i dopunjavati ih u skladu sa nalazima sa terena. Korištenje informacija o broju državljana BiH koji su vraćeni u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji, kao i o njihovom statusu, uslov je za pravovremeno angažiranje nadležnih službi i pružanje odgovarajuće asistencije, dok precizni i sistematizirani podaci o socioekonomskom statusu omogućuju izradu analiza, planiranje potreba, u cilju pune integriranosti readmisiranih lica u lokalne zajednice.

5. Promocije, praćenja i izvještavanja o implementaciji Strategije

Neinformiranost i nedostatak znanja o obavezama koje je BiH preuzela potpisivanjem SSP-a, a koje se odnose na readmisiju, predstavljali su neke od razloga za sporu realizaciju određenih ciljeva definiranih ranijim strateškim dokumentima. Kako bi se izbjegli isti ili slični propusti, kada je u pitanju implementacija ove Strategije, MLJPI će u saradnji sa entitetskim i drugim partnerima razviti Komunikacijsku strategiju u cilju promocije Strategije. Aktivnosti koje će se preduzimati u okviru Komunikacijske strategije bit će usmjerene na informiranje lokalnih aktera i readmisiranih lica o ciljevima Strategije, a posebno o projektima koji se provode u okviru Akcionog plana, a od velike su važnosti readmisiranim licima, kao što je ekonomsko osnaživanje i privremeni smještaj po modelu neprofitnog socijalnog stanovanja.

Praćenje i izvještavanje o realizaciji aktivnosti definiranih Akcionim planom uključuje analizu stanja u oblastima od važnosti za državljane BiH koji su vraćeni u BiH na osnovu Sporazuma o readmisiji i utvrđivanje stepena realizacije aktivnosti koje su definirane u okviru specifičnih ciljeva, kako bi se izrada sljedećih akcionih planova zasnivala na realnim osnovima.

Izvještaji zasnovani na kriterijima monitoringa, kao što su nadležnost, učinkovitost, djelotvornost, uspjeh i održivost, dovest će do bolje procjene potreba readmisiranih lica. Praćenje realizacije ciljeva definiranih Strategijom vršit će MLJPI kontinuirano, a izvještaji o realizaciji pripremat će se na godišnjem nivou i prezentirati Vijeću ministara BiH radi usvajanja. Na osnovu realnih izvještaja stvorit će se uslovi da se Strategija, ako je to potrebno, prilagodi novim kvalitetnijim rješenjima koja zahtijevaju promijenjenu situaciju na terenu.

VII. VIZIJA

U BiH je uspostavljen funkcionaln i održiv sistem prihvata i integracije državljana BiH povratnika po osnovu Sporazuma o readmisiji i drugih lica u potrebi te je razvijen mehanizam koordinacije i institucionalne saradnje na svim nivoima uključenosti.

U lokalnim zajednicama uspostavljene organizacijske strukture, koje uz poslove readmisije u okvirima svojih nadležnosti, po potrebi se bave i drugim migracijskim tokovima i trendovima koji se odnose na državljane Bosne i Hercegovine.

¹ "Službeni glasnik BiH - Međunarodni ugovori", br. 10/08.

² "Službeni glasnik BiH - Međunarodni ugovori", br. 13/07.

³ "Službeni glasnik BiH", br. 75/16.

⁴ "Službene novine Federacije BiH", br.1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 63/03, 9/04, 20/04, 33/04, 71/05, 72/05, 88/08.

⁵ "Službeni glasnik RS", br. 21/92 - Prečišćeni tekst, 28/94, 8/96, 13/96, 15/96, 16/96, 21/96, 21/02, 26/02, 30/02, 31/02, 69/02, 31/03, 98/03, 115/05, 117/05.

⁶ "Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 2/10.

⁷ "Službeni glasnik BiH", broj 39/13.

⁸ "Službeni glasnik BiH", broj 63/11.

⁹ "Službeni glasnik BiH", broj 83/09.

¹⁰ "Službeni glasnik BiH", br. 5/03, 42/03, 26/04, 42/04, 45/06, 88/07, 35/09, 59/09 i 103/09, 87/12, 6/13, 19/16.

¹¹ "Službeni glasnik BiH", broj 39/13.

¹² "Službeni glasnik BiH", broj 39/13.

¹³ "Službeni glasnik BiH" broj 39/13.

¹⁴ Evropska strategija za pametan, održiv i uključiv rast – Evropa 2020, mart, 2010. god.

¹⁵ Communication from the Commission to the Council, the European Parliament, the European Economic and Social Committee and the Committee of the Regions –The European Platform against Poverty and Social Exclusion: A European framework for social and territorial cohesion, December, 2010.

¹⁶ "Službene novine Federacije BiH" br. 55/00, 41/01, 22/05, 9/08.

¹⁷ "Službene novine Federacije BiH", br. 9/10.

¹⁸ "Službene novine Federacije BiH", broj 24/06.

¹⁹ "Službeni glasnik Brčko distrikta BiH", br. 1/23,19/23.

²⁰ "Službene novine Federacije BiH", br. 36/99, 54/04, 39/06, 14/09, 45/16, 40/18, 60/23.

²¹ "Službene novine Federacije BiH", broj 52/22.

²² "Službene novine Federacije BiH", br. 37/01, 40/02, 52/11, 14/13.

²³ "Službene novine Federacije BiH", broj 9/10.

²⁴ "Službeni glasnik RS", br. 37/12, 90/16.

²⁵ "Službeni glasnik RS", broj 97/16.

²⁶ "Službeni glasnik RS", broj 46/04.

²⁷ "Službeni glasnik RS", br. 37/12, 82/15.

²⁸ "Službeni glasnik RS", broj 44/17.

²⁹ "Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 20/20 - Prečišćeni tekst.

³⁰ "Službeni glasnik BiH", broj 76/08.

³¹ "Službene novine Federacije BiH", br. 46/10, 75/13.

³² "Službene novine Federacije BiH", br. 30/97, 7/02, 70/08, 48/11.

³³ "Službene novine Federacije BiH", broj 21/09.

³⁴ "Službeni glasnik RS", br. 106/09, 44/15.

³⁵ "Službeni glasnik RS", br. 18/99, 51/01, 70/01, 51/03, 17/08, 1/09, 106/09.

³⁶ "Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 52/18.

³⁷ "Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", br. 27/08.

³⁸ "Službeni glasnik RS", broj 54/19.

³⁹ "Službeni glasnik RS", broj 80/20

⁴⁰ "Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 9/23.

⁴¹ "Službeni glasnik BiH", br. 50/04, 27/07, 59/09 i 47/14.

⁴² "Službeni glasnik BiH", br. 53/09 i 54/10.

⁴³ "Službeni glasnik BiH", broj 87/12.

⁴⁴ "Službeni glasnik BiH", br. 5/03, 42/03, 26/04, 42/04, 45/06, 88/07, 35/09, 59/09 i 103/09, 87/12, 6/13, 19/16.

⁴⁵ "Službeni glasnik Republike Srpske", broj 115/18.

⁴⁶ "Službeni glasnik Republike Srpske", broj 15/19.

⁴⁷ "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 42/05, 52/12.

⁴⁸ "Službene novine Federacije BiH", broj 15/05.