LOGO-BHS_(2).JPG

Godina XIV
Utorak, 23. marta/o`ujka 2010. godine 

Broj/Broj
23 

Godina XIV
Utorak, 23. marta 2010. godine
 

ISSN 1512-7486 -    bosanski jezik
ISSN 1512-7494 -    hrvatski jezik
ISSN 1512-7508 -    srpski jezik 

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE 

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 1062/07, rje{avaju}i apelaciju Hikmete Kri{ti}, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1, 2. i 3. i ~lana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 

Miodrag Simovi}, predsjednik 

Valerija Gali}, potpredsjednica 

Seada Palavri}, potpredsjednica 

Mato Tadi}, sudija 

Krstan Simi}, sudija 

na sjednici odr`anoj 17. decembra 2009. godine donio je 

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 

Djelimi~no se usvaja apelacija Hikmete Kri{ti}

Utvr|uje se povreda ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku u postupku koji je okon~an Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001 155 od 18. decembra 2008. godine. 

U skladu sa ~lanom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nala`e se Vladi Posavskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati Hikmeti Kri{ti} iznos od 3.600 KM na ime nematerijalne {tete. 

Nala`e se Vladi Posavskog kantona da, u skladu sa ~lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke. 

Odbija se kao neosnovana apelacija Hikmete Kri{ti} podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001 155 od 18. decembra 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Od`aku broj 002-0-G`-06-000 140 od 5. februara 2007. godine i Presude Op}inskog suda u Ora{ju broj P-158/99 od 24. jula 2006. godine u odnosu na ostale aspekte ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te ~l. II/3.f), II/3.k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~l. 8. i 14. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. 

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". 

OBRAZLO@ENJE 

I. Uvod 

1. Hikmeta Kri{ti} (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ora{ja podnijela je 7. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Od`aku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 002-0-G`-06-000 140 od 5. februara 2007. godine i Presude Op}inskog suda u Ora{ju (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj P-158/99 od 24. jula 2006. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 1062/07. Zatim, apelantica je 25. februara 2009. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-001 155 od 18. decembra 2008. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 588/09. 

II. Postupak pred Ustavnim sudom 

2. Na osnovu ~lana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Op}inskog suda zatra`eno je 27. augusta 2007. godine da dostave odgovor na apelaciju broj AP 1062/07, a od Vrhovnog suda je 29. maja 2009. godine zatra`eno da dostavi odgovor na apelaciju broj AP 588/09. 

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 31. augusta 2007. godine, a Vrhovni sud 12. juna 2009. godine. Op}inski sud nije dostavio odgovor na apelaciju. 

4. Ustavni sud je 6. oktobra i 2. novembra 2009. godine zatra`io od Op}inskog suda na uvid spis broj P-158/99. Op}inski sud je 16. novembra 2009. godine dostavio Ustavnom sudu predmetni spis. 

5. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Vrhovnog suda i Kantonalnog suda apelantici je dostavljen 3. decembra 2009. godine. 

6. S obzirom da se predmetne apelacije ti~u istog ~injeni~nog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa ~lanom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta broj AP 1062/07 i AP 588/09, u kojima }e voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1062/07. 

III. ^injeni~no stanje 

7. ^injenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 

8. Apelantica je 11. oktobra 1996. godine podnijela tu`bu Op}inskom sudu protiv tu`enog Zavoda za platni promet Mostar - Podru`nica Ora{je (u daljnjem tekstu: tu`eni) sa zahtjevom da se tu`eni obave`e da joj prekine mirovanje radnog odnosa, da je vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljala prije izbijanja ratnih djelovanja ili izvr{i raspored na druge poslove i radne zadatke u okviru njene stru~ne spreme. U toku postupka apelantica je pro{irila tu`beni zahtjev tako {to je tra`ila da se obave`e tu`eni da joj isplati naknadu plata i da uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje. 

9. Op}inski sud je odr`ao ro~i{ta 13. marta, 10. i 21. aprila 1997. godine, te 6. juna 1997. godine, kada je zaklju~io glavnu raspravu. 

10. Op}inski sud je odr`ao ro~i{te 30. aprila 1998. godine, uz obrazlo`enje da je Vije}e u toku vije}anja i glasanja donijelo odluku da se glavna rasprava ponovo otvori radi dopune postupka. 

11. Op}inski sud je donio djelimi~nu Presudu broj P-113/96-I od 7. maja 1998. godine kojom je tu`eni obavezan da apelantici prekine status radnika na ~ekanju, da je vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljala prije izbijanja ratnih djelovanja ili izvr{i raspored na druge poslove i radne zadatke u okviru njene stru~ne spreme. U odnosu na ostale tu`bene zahtjeve iz tu`be sud je naveo da }e odlu~iti naknadnom odlukom, kao i o tro{kovima postupka. 

12. Protiv navedene presude tu`eni je 26. juna 1998. godine izjavio `albu. Predmetni spis je 6. augusta 1998. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlu~ivanje o `albi. 

13. Kantonalni sud je donio Rje{enje broj G`-12/98 od 6. oktobra 1998. godine kojim je `alba tu`enog uva`ena, prvostepena presuda ukinuta i predmet vra}en prvostepenom sudu na ponovni postupak. 

14. U ponovnom postupku Op}inski sud je odr`ao ro~i{ta 27. novembra 1998, te 5. januara, 28. aprila i 7. maja 1999. godine. 

15. Op}inski sud je donio Rje{enje broj P-150/98 od 7. maja 1999. godine kojim je apelanti~ina tu`ba odba~ena. 

16. Protiv navedenog rje{enja apelantica je 1. septembra 1999. godine izjavila `albu. Predmetni spis je 4. oktobra 1999. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlu~ivanje o `albi. 

17. Kantonalni sud je donio Rje{enje broj G`-22/99 od 15. decembra 1999. godine kojim je apelanti~ina `alba uva`ena, pa je prvostepeno rje{enje ukinuto i predmet vra}en prvostepenom sudu na ponovni postupak. 

18. Kantonalni sud je 24. decembra 1999. godine vratio predmetni spis Op}inskom sudu. 

19. Op}inski sud je odr`ao ro~i{te 13. aprila 2000. godine, a ro~i{te koje je zakazao za 28. april 2000. godine odlo`io je jer nije pristupio punomo}nik tu`enog. 

20. Apelantica je podneskom od 28. aprila 2000. godine zatra`ila izuze}e postupaju}eg sudije, zbog odugovla~enja postupka. Rje{enjem Kantonalnog suda boj Su-93/00 od 31. maja 2000. godine odbijen je zahtjev za izuze}e. Apelantica je ponovo 11. jula 2000. godine podnijela zahtjev za izuze}e postupaju}eg sudije. Rje{enjem Kantonalnog suda broj Su-149/00 od 27. novembra 2000. godine odbijen je i drugi zahtjev za izuze}e. 

21. Op}inski sud je donio Rje{enje broj P-158/99 od 29. decembra 2000. godine kojim je predmetni postupak prekinut. Odre|eno je da }e se postupak nastaviti na prijedlog jedne od stranaka, nakon dono{enja kona~ne odluke Komisije za implementaciju ~lana 143. Zakona o radu. U obrazlo`enju rje{enja Op}inski sud je naveo da je preciziranim tu`benim zahtjevom u toku postupka apelantica tra`ila da se tu`eni obave`e da apelantici prekine status radnika na ~ekanju, da je vrati na posao i rasporedi na radne zadatke koje je obavljala prije izbijanja ratnih sukoba ili na radne zadatke u okviru njene stru~ne spreme, da uplati doprinose i isplati plate od maja 1992. godine pa do vra}anja na posao. S obzirom da se u predmetnom slu~aju radi i o pravu zaposlenika iz ~lana 143. st. 1. i 2. Zakona o radu, Op}inski sud je navedenu odluku donio shodno odredbi ~lana 143. stav 4. Zakona o radu u vezi sa ~lanom 54. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Slu`bene novine FBiH" broj 32/00). 

22. Rje{enjem Komisije za implementaciju ~lana 143. Zakona o radu broj 07-34-237/04 od 27. augusta 2004. godine nalo`eno je Ministarstvu finansija Posavskog kantona da apelantici rije{i radno-pravni status. 

23. Apelantica je 11. oktobra 2005. godine podnijela prijedlog Op}inskom sudu radi nastavka postupka. Postavljenim tu`benim zahtjevom apelantica je tra`ila da se obave`e Posavski kanton da joj isplati naknadu pla}a i izvr{i uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. 

24. Op}inski sud je 25. januara 2006. godine dostavio apelanti~in prijedlog Posavskom kantonu na odgovor. 

25. Rje{enjem od 29. marta 2006. godine Op}inski sud je odredio vje{ta~enje vje{taka ekonomske struke na okolnost visine potra`ivanih pla}a. Vje{tak je 25. maja 2006. godine dostavio nalaz i mi{ljenje. 

26. Op}inski sud je donio Presudu broj P-158/99 od 24. jula 2006. godine kojom je odbijen apelanticin tu`beni zahtjev kojim je tra`ila da se obave`e tu`eni Posavski kanton (u daljnjem tekstu: tu`eni) da joj na ime naknade pla}a za period od 11. oktobra 1993. godine do 20. decembra 2004. godine plati iznos od 78.774,60 KM sa zakonskim zateznim kamatama, te da se nalo`i tu`enom da izvr{i uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za navedeni period. U obrazlo`enju presude Op}inski sud je naveo da je, odlu~uju}i o prigovoru nedostatka pasivne legitimacije koji je istakao tu`eni, utvrdio da je prigovor osnovan. Naime, sud je naveo da je uvidom u Odluku o ukidanju organizacionih jedinica Zavoda za platni promet FBiH broj 02-338 od 14. maja 2002. godine utvr|eno da je ukinuta organizaciona jedinica u Ora{ju, te da je odre|eno da se sva prava i obaveze organizacionih jedinica i nerije{ena pitanja proiza{la iz poslovanja ovih organizacionih jedinica prenose na glavnu Podru`nicu Mostar. Sud je dalje naveo da je odredbom ~lana 2. Zakona o prestanku va`enja Zakona o unutra{njem platnom prometu ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 56/04) propisano da je posao likvidatora u postupku likvidiranja Zavoda za platni promet FBiH da vr{i prenos cjelokupne imovine Zavoda na novouspostavljene institucije na koje su prenijeti poslovi Zavoda i da osigura rje{enje radno-pravnog statusa zaposlenika Zavoda, kao i onih zaposlenika koje su preuzele agencije koje je osnovao Zavod, koji su vi{ak u njima, da osigura realizaciju zaostalih isplata utvr|enih na osnovu propisa i op}ih akata Zavoda, te da obavlja druge poslove s ciljem da se okon~a proces likvidacije Zavoda. Pri tome, Op}inski sud je naveo da je Rje{enjem Komisije za implementaciju ~lana 143. Zakona o radu broj 07-34-237/04 od 27. augusta 2004. godine nalo`eno Ministarstvu finansija Posavskog kantona da apelantici rije{i radno-pravni status. Me|utim, iako je u obrazlo`enju rje{enja navedeno da je Zavod za platni promet - Podru`nica Ora{je prestala sa radom i da je Ministarstvo finansija preuzelo uposlenike tog Zavoda, po mi{ljenju Op}inskog suda, to ne zna~i da je preuzelo i obaveze, odnosno eventualna apelanticina potra`ivanja od ranije tu`enog Zavoda za platni promet - Podru`nica Ora{je. 

27. Protiv navedene presude apelantica je 18. septembra 2006. godine izjavila `albu. Predmetni spis je 13. novembra 2006. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlu~ivanje o `albi. 

28. Kantonalni sud je donio Presudu broj 002-0-G`-06-000 140 od 5. februara 2007. godine kojom je `alba odbijena i prvostepena presuda potvr|ena. U obrazlo`enju presude Kantonalni sud je naveo da iz predmetnog spisa proizlazi da je apelantica prije rata bila zaposlenik SDK ~iji je pravni slijednik, u skladu sa ~lanom 68. Zakona o unutra{njem platnom prometu ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/95 i 40/99), postao Zavod za platni promet FBiH protiv kojeg je apelantica prvobitno i podnijela tu`bu. Sud je dalje naveo da je Zakonom o prestanku va`enja Zakona o unutra{njem platnom prometu ukinut Zavod za platni promet FBiH i da je odre|eno da }e imenovani likvidator biti odgovoran za obavljanje poslova likvidacije Zavoda. Kantonalni sud je naveo da su nakon toga poslovi platnog prometa preneseni u nadle`nost komercijalnih banaka, {to proizlazi iz Odluke o ~uvanju i kori{tenju dokumentacije unutra{njeg platnog prometa ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 74/04). S obzirom da ni iz jednog od navedenih propisa ne proizlazi da je tu`eni pravni slijednik Zavoda za platni promet Mostar - Podru`nica Ora{je, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaklju~io da je osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije koji je istakao tu`eni. 

29. Protiv drugostepene presude apelantica je 12. marta 2007. godine izjavila reviziju. Predmetni spis je 29. juna 2007. godine dostavljen Vrhovnom sudu na odlu~ivanje o reviziji. 

30. Vrhovni sud je donio Presudu broj 070-0-Rev-07-001 155 od 18. decembra 2008. godine kojom je revizija odbijena. U obrazlo`enju presude Vrhovni sud je naveo da su ni`estepeni sudovi na osnovu utvr|enog ~injeni~nog stanja, za koje je ovaj sud vezan, pravilno zaklju~ili da je apelanti~in tu`beni zahtjev neosnovan. Naime, Vrhovni sud je naveo da ni iz jednog propisa koji reguli{e oblast platnog prometa u FBiH, tj. Zakona o unutra{njem platnom prometu, Zakona o prestanku va`enja Zakona o unutra{njem platnom prometu i Odluke o ~uvanju i kori{tenju dokumentacije unutra{njeg platnog prometa ne proizlazi da je tu`eni pravni slijednik Zavoda za platni promet FBiH. Pored toga, Vrhovni sud je naveo da iz Odluke Vlade FBiH broj 605/05 od 5. oktobra 2006. godine ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 65/06) o davanju na kori{tenje nekretnina Zavoda za platni promet FBiH u likvidaciji koje su u vlasni{tvu FBiH proizlazi da je u vrijeme vo|enja postupka u ovom predmetu Zavod za platni promet FBiH egzistirao kao subjekt prava. 

IV. Apelacija 

a) Navodi iz apelacije 

31. Apelantica se `ali da joj je osporenim odlukama povrije|eno pravo na pravi~no su|enje i pravo na "su|enje u razumnom roku" kao segment prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zatim pravo na privatni i porodi~ni `ivot i dom iz ~lana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije. Apelantica smatra da je tu`eni Posavski kanton pasivno legitimisan u predmetnom postupku, budu}i da je Rje{enjem Komisije za implementaciju ~lana 143. Zakona o radu nalo`eno Ministarstvu finansija Posavskog kantona da apelantici rije{i radno-pravni status. Naime, apelantica navodi da je Ministarstvo finansija Posavskog kantona preuzelo obavezu da primi u radni odnos 10 zaposlenika, te je preuzelo imovinu (poslovni prostor) Zavoda za platni promet, {to zna~i da je u konkretnom slu~aju bilo du`no, pored prijema apelantice u radni odnos, isplatiti joj plate i uplatiti doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje. Tako|er, apelantica navodi da je tu`eni na pripremnom ro~i{tu istakao prigovor "da pravni slijednik SDK ne mo`e biti Posavski kanton niti Ministarstvo finansija", a da su sudovi to prihvatili kao prigovor nedostatka pasivne legitimacije, iako je tu`ba prvobitno podnesena protiv Zavoda za platni promet - Podru`nica Ora{je, a ne protiv SDK. Dalje, apelantica navodi da je predmetni postupak trajao preko 12 godina, zbog ~ega je pretrpjela materijalnu i nematerijalnu {tetu, te tra`i od Ustavnog suda da utvrdi povredu prava na dono{enje odluke u razumnom roku i dosudi joj iznos od 15.000 KM kao kompenzaciju. Tako|er, apelantica smatra da joj je zbog arbitrarnog postupanja redovnih sudova povrije|eno pravo na imovinu jer joj je "onemogu}eno bilo kakvo primanje, tj. rad i dohodak", te da je diskriminirana po nacionalnoj osnovi jer joj je "onemogu}eno bilo kakvo privre|ivanje, tj. rad i dohodak". 

b) Odgovor na apelaciju 

32. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da u cijelosti ostaje kod razloga datih u obrazlo`enju Presude broj 070-0-Rev-07-001 155 od 18. decembra 2008. godine. Vrhovni sud smatra da pri dono{enju predmetne odluke nije do{lo do povrede apelanti~inih prava navedenih u apelaciji. 

33. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da ostaje kod razloga datih u obrazlo`enju Presude broj 002-0-G`-06-000 140 od 5. februara 2007. godine. Kantonalni sud smatra da je predmetna presuda donesena uz pravilnu primjenu materijalnog prava, koja nije bila proizvoljna i diskriminacijska, te da nije do{lo do povrede apelanti~inih prava navedenih u apelaciji. Stoga, Kantonalni sud predla`e da se apelacija odbije kao neosnovana. 

V. Relevantni propisi 

34. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase: 

"^lan 10. 

Sud je du`an nastojati da se postupak provede bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku." 

35. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase: 

"^lan 10. 

Sud je du`an nastojati da se postupak provede bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku." 

VI. Dopustivost 

36. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 

37. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 

38. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001 155 od 18. decembra 2008. godine, kao kona~na odluka protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je primila 16. januara 2009. godine, a apelacija je podnesena 25. februara 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 

39. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. 

VII. Meritum 

40. Apelantica smatra da joj je u predmetnom postupku prekr{eno pravo na pravi~no su|enje u razumnom roku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 

Pravo na pravi~no su|enje - razuman rok 

41. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: 

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: 

[...] 

e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." 

42. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 

"1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]

a) Relevantni principi 

43. Ustavni sud, prije svega, isti~e da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost du`ine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naro~ito o slo`enosti predmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38). 

44. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, stalno vra}anje odluke na ponovno su|enje mo`e pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvje{taji 1997-IV). 

45. Kona~no, Evropski sud je ukazao da je potrebna naro~ita marljivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u li~nog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito va`an u dr`avama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18). 

b) Period koji se uzima u obzir 

46. Ustavni sud zapa`a da je apelantica 11. oktobra 1996. godine pokrenula postupak radi za{tite prava iz radnog odnosa i da je taj postupak okon~an dono{enjem Presude Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001 155 od 18. decembra 2008. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni du`ine predmetnog postupka je period od 12 godina i dva mjeseca, od ~ega je postupak na koji se apelantica `ali pred sudovima trajao ukupno sedam godina. 

c) Analiza razumnosti trajanja postupka 

47. S obzirom na ~injeni~na i pravna pitanja koja je u konkretnom slu~aju trebalo rije{iti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naro~ito slo`enom postupku. Pored toga, Ustavni sud ukazuje da je rije~ o radnom sporu koji je po prirodi hitan i koji stoga zahtijeva dodatnu a`urnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da se parni~ni postupak provede bez nepotrebnih odugovla~enja. 

48. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud zapa`a da je Op}inski sud, nakon podno{enja tu`be, u relativno kratkom vremenskom periodu odr`ao tri ro~i{ta, te na ro~i{tu od 6. juna 1997. godine zaklju~io glavnu raspravu. Me|utim, Ustavni sud zapa`a da je Op}inski sud donio odluku da se glavna rasprava ponovo otvori radi dopune postupka i zakazao ro~i{te za 30. april 1998. godine, dakle 11 mjeseci nakon {to je zaklju~ena glavna rasprava. Zatim, da je u periodu od jedne godine i sedam mjeseci Op}inski sud donio dvije prvostepene odluke, koje je Kantonalni sud u `albenom postupku ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud nagla{ava da ukidanje odluka ni`ih organa pred Kantonalnim sudom i vra}anje na ponovni postupak ne ~ini pravne lijekove nedjelotvornim (vidi mutatis mutandis Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluku broj U 14/99 od 29. septembra 2000. godine, "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 36/00). Me|utim, stalno vra}anje na ponovni postupak mo`e u~initi pravne lijekove iluzornim, a postupak beskona~nim i bespredmetnim. S obzirom na to, Ustavni sud }e period od jedne godine i sedam mjeseci, koliko su trajala dva seta postupaka, staviti na teret redovnim sudovima. Dalje, Ustavni sud primje}uje odre|enu neaktivnost redovnih sudova u periodu od 24. decembra 1999. godine, kada je Kantonalni sud vratio predmetni spis nakon odlu~ivanja u `albenom postupku, pa do dono{enja Rje{enja o prekidu postupka broj P-158/99 od 29. decembra 2000. godine. Naime, u tom periodu od godinu dana Op}inski sud je odr`ao samo jedno ro~i{te, a Kantonalni sud je dva puta odlu~ivao o apelanti~inom zahtjevu za izuze}e postupaju}eg sudije i to zbog odugovla~enja postupka. 

49. Tako|er, Ustavni sud primje}uje da je nakon podno{enja prijedloga za nastavak postupka, 11. oktobra 2005. godine, Op}inski sud u periodu od devet mjeseci donio prvostepenu odluku, a Kantonalni sud je u periodu od tri mjeseca donio drugostepenu odluku, dok je Vrhovni sud nakon godinu dana i {est mjeseci od dostavljanja predmetnog spisa odlu~io o apelanti~inoj reviziji protiv drugostepene presude. Stoga, iako su postupci pred Op}inskim sudom i Kantonalnim sudom nakon nastavljanja postupka koji je bio prekinut relativno kratko trajali, Ustavni sud smatra da su Kantonalni, Op}inski i Vrhovni sud doprinijeli sveukupnom trajanju predmetnog postupka, budu}i da je predmetni postupak okon~an tek nakon tri godine i dva mjeseca od podno{enja prijedloga za nastavak postupka, s tim {to je do prekida postupak trajao ~etiri godine, tako da je ukupno pred sudovima postupak trajao sedam godina u predmetu koji je po prirodi hitan. 

50. S druge strane, Ustavni sud ukazuje da redovni sudovi nisu ponudili razloge koji bi eventualno mogli opravdati ovako dugo trajanje postupka. Tako|er, Ustavni sud ukazuje da nije mogao utvrditi da je apelantica na bilo koji na~in doprinijela du`ini predmetnog postupka. 

51. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da du`ina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kr{enje prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 

Pitanje naknade nematerijalne {tete 

52. Apelantica je zatra`ila od Ustavnog suda da joj zbog kr{enja prava na su|enje u razumnom roku dosudi iznos od 15.000 KM. U smislu ~lana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelanti~in zahtjev, mo`e odrediti naknadu nematerijalne {tete. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne {tete odre|uje u posebnim slu~ajevima kr{enja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. 

53. Prilikom odlu~ivanja o apelanti~inom zahtjevu za naknadu nematerijalne {tete, Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|en princip odre|ivanja visine naknade {tete u ovakvim slu~ajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvr|enom principu, apelantici bi za svaku godinu odga|anja dono{enja odluke trebalo isplatiti iznos od pribli`no 150 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom da je predmetni postupak trajao 12 godina i dva mjeseca, a da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantici treba isplatiti na ime naknade nematerijalne {tete zbog nedono{enja odluke u razumnom roku iznos od 3.600 KM. Navedeni iznos apelantici je du`na isplatiti Vlada Posavskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, budu}i da se du`ina postupka pred sudovima u najve}oj mjeri mo`e staviti na teret Op}inskom i Kantonalnom sudu. 

Ostali aspekti prava na pravi~no su|enje 

54. Apelantica, tako|er, smatra da nije imala pravi~no su|enje zbog toga {to su, po njenom mi{ljenju, redovni sudovi, pri dono{enju svojih odluka, pogre{no zaklju~ili da u predmetnom postupku tu`eni Posavski kanton nije pasivno legitimisan. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaklju~ke redovnih sudova u pogledu ~injeni~nog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadle`an da supstituira redovne sudove u procjeni ~injenica i dokaza, ve} je op}enito zadatak redovnih sudova da ocijene ~injenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno do{lo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadle`nosti Ustavni sud se bavi isklju~ivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa }e u konkretnom slu~aju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravi~an na na~in koji zahtijeva ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 58/05). 

55. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud zapa`a da se apelanti~ini navodi o povredi prava na pravi~no su|enje odnose isklju~ivo na utvr|eno ~injeni~no stanje i primjenu materijalnog prava, te da apelantica ne navodi kr{enje bilo kojeg elementa prava na pravi~no su|enje kako je garantovano ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije, osim {to je nezadovoljna osporenim odlukama. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazlo`ili svoje odluke, te da se ne mo`e zaklju~iti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi. Imaju}i u vidu navedeno, a naro~ito stav naveden u ta~ki 54. ove odluke, Ustavni sud smatra da su apelanti~ini navodi o povredi prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani. 

Ostali navodi 

56. U pogledu apelanti~inih navoda o povredi prava iz ~l. II/3.f), II/3.k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~l. 8. i 14. Evropske konvencije, kao i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapa`a da apelantica, osim pau{alnih navoda, nije ponudila bilo kakve argumente niti je dostavila bilo kakve dokaze koji bi mogli ukazati da je u predmetnom postupku do{lo do povrede navedenih prava. S obzirom na to, Ustavni sud zaklju~uje da su apelanti~ini navodi, izneseni u tom pravcu, neosnovani. 

VIII. Zaklju~ak 

57. Ustavni sud smatra da postoji kr{enje prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada je postupak koji je hitne prirode trajao 12 godina i dva mjeseca, od ~ega pred sudovima sedam godina, a sudovi nisu ponudili razloge koji bi eventualno mogli opravdati ovako dugo trajanje postupka. 

58. Ustavni sud smatra da nema povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi detaljno i jasno obrazlo`ili svoje odluke. 

59. Najzad, Ustavni sud smatra da nema povrede prava iz ~l. II/3.f), II/3.k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~l. 8. i 14. Evropske konvencije, te ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju budu}i da apelantica, osim pau{alnih navoda, nije ponudila bilo kakve argumente niti je dostavila bilo kakve dokaze koji bi mogli ukazati na povredu navedenih prava u predmetnom postupku. 

60. Na osnovu ~lana 61. st. 1. 2. i 3. i ~lana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 

61. Prema ~lanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. 





 


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simovi}, s. r. 



Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, u predmetu broj AP 1062/07, rje{avaju}i apelaciju Hikmete Kri{ti}, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1, 2. i 3. i ~lanka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 

Miodrag Simovi}, predsjednik 

Valerija Gali}, dopredsjednica 

Seada Palavri}, dopredsjednica 

Mato Tadi}, sudac 

Krstan Simi}, sudac 

je na sjednici odr`anoj 17. prosinca 2009. godine donio 

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 

Djelomi~no se usvaja apelacija Hikmete Kri{ti}

Utvr|uje se povreda ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na dono{enje odluke u razumnom roku u postupku koji je okon~an Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001 155 od 18. prosinca 2008. godine. 

Sukladno ~lanku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nala`e se Vladi Posavskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati Hikmeti Kri{ti} iznos od 3.600 KM na ime nematerijalne {tete. 

Nala`e se Vladi Posavskog kantona da, sukladno ~lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke. 

Odbija se kao neutemeljena apelacija Hikmete Kri{ti} podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001 155 od 18. prosinca 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Od`aku broj 002-0-G`-06-000 140 od 5. velja~e 2007. godine i Presude Op}inskog suda u Ora{ju broj P-158/99 od 24. srpnja 2006. godine u odnosu na ostale aspekte ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te ~l. II/3.(f), II/3.(k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~l. 8. i 14. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. 

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". 

OBRAZLO@ENJE 

I. Uvod 

1. Hikmeta Kri{ti} (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ora{ja podnijela je 7. travnja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Od`aku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 002-0-G`-06-000 140 od 5. velja~e 2007. godine i Presude Op}inskog suda u Ora{ju (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj P-158/99 od 24. srpnja 2006. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 1062/07. Potom, je apelantica 25. velja~e 2009. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-001 155 od 18. prosinca 2008. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 588/09. 

II. Postupak pred Ustavnim sudom 

2. Na temelju ~lanka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Op}inskog suda je zatra`ena 27. kolovoza 2007. godine dostava odgovora na apelaciju broj AP 1062/07, a od Vrhovnog suda je 29. svibnja 2009. godine zatra`ena dostava odgovora na apelaciju broj AP 588/09. 

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 31. kolovoza 2007. godine, a Vrhovni sud 12. lipnja 2009. godine. Op}inski sud nije dostavio odgovor na apelaciju. 

4. Ustavni sud je 6. listopada i 2. studenoga 2009. godine zatra`io od Op}inskog suda na uvid spis broj P-158/99. Op}inski sud je 16. studenoga 2009. godine dostavio Ustavnom sudu predmetni spis. 

5. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Vrhovnog suda i Kantonalnog suda apelantici je dostavljen 3. prosinca 2009. godine. 

6. Obzirom da se predmetne apelacije ti~u istog ~injeni~nog i pravnog osnova, Ustavni sud je, sukladno ~lanku 31. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta broj AP 1062/07 i AP 588/09, u kojima }e voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1062/07. 

III. ^injeni~no stanje 

7. ^injenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 

8. Apelantica je 11. listopada 1996. godine podnijela tu`bu Op}inskom sudu protiv tu`enog Zavoda za platni promet Mostar - Podru`nica Ora{je (u daljnjem tekstu: tu`eni) sa zahtjevom da se tu`eni obve`e na prekid mirovanja radnoga odnosa, vrati ju na poslove i radne zada}e koje je obavljala prije izbijanja ratnih djelovanja ili izvr{i raspored na druge poslove i radne zada}e u okviru njezine stru~ne spreme. Tijekom postupka apelantica je pro{irila tu`beni zahtjev tako {to je tra`ila da se tu`eni obve`e isplatiti joj naknadu pla}a i uplatiti doprinose za mirovinsko i invalidsko osiguranje. 

9. Op}inski sud je odr`ao ro~i{ta 13. o`ujka, 10. i 21. travnja 1997. godine, te 6. lipnja 1997. godine, kada je zaklju~io glavnu raspravu. 

10. Op}inski sud je odr`ao ro~i{te 30. travnja 1998. godine, uz obrazlo`enje da je Vije}e tijekom vije}anja i glasovanja donijelo odluku o ponovnom otvaranju glavne rasprave radi dopune postupka. 

11. Op}inski sud je donio djelomi~nu Presudu broj P-113/96-I od 7. svibnja 1998. godine kojom je tu`eni obvezan apelantici prekinuti status djelatnice na ~ekanju, vratiti ju na poslove i radne zada}e koje je obavljala prije izbijanja ratnih djelovanja ili izvr{iti raspored na druge poslove i radne zada}e u okviru njezine stru~ne spreme. U odnosu na ostale tu`bene zahtjeve iz tu`be sud je naveo da }e odlu~iti naknadnom odlukom, kao i o tro{kovima postupka. 

12. Protiv navedene presude tu`eni je 26. lipnja 1998. godine izjavio priziv. Predmetni spis je 6. kolovoza 1998. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlu~ivanje o prizivu. 

13. Kantonalni sud je donio Rje{enje broj G`-12/98 od 6. listopada 1998. godine kojim je priziv tu`enoga uva`en, prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vra}en prvostupanjskome sudu na ponovni postupak. 

14. U ponovnome postupku Op}inski sud je odr`ao ro~i{ta 27. studenoga 1998, te 5. sije~nja, 28. travnja i 7. svibnja 1999. godine. 

15. Op}inski sud je donio Rje{enje broj P-150/98 od 7. svibnja 1999. godine kojim je apelanti~ina tu`ba odba~ena. 

16. Protiv navedenoga rje{enja apelantica je 1. rujna 1999. godine izjavila priziv. Predmetni spis je 4. listopada 1999. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlu~ivanje o prizivu. 

17. Kantonalni sud je donio Rje{enje broj G`-22/99 od 15. prosinca 1999. godine kojim je apelanti~in priziv uva`en, pa je prvostupanjsko rje{enje ukinuto i predmet vra}en prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. 

18. Kantonalni sud je 24. prosinca 1999. godine vratio predmetni spis Op}inskom sudu. 

19. Op}inski sud je odr`ao ro~i{te 13. travnja 2000. godine, a ro~i{te koje je zakazao za 28. travnja 2000. godine odlo`io je jer nije pristupio punomo}nik tu`enoga. 

20. Apelantica je podneskom od 28. travnja 2000. godine zatra`ila izuze}e postupaju}eg suca, zbog odugovla~enja postupka. Rje{enjem Kantonalnog suda boj Su-93/00 od 31. svibnja 2000. godine odbijen je zahtjev za izuze}em. Apelantica je ponovno 11. srpnja 2000. godine podnijela zahtjev za izuze}em postupaju}ega suca. Rje{enjem Kantonalnog suda broj Su-149/00 od 27. studenoga 2000. godine odbijen je i drugi zahtjev za izuze}em. 

21. Op}inski sud je donio Rje{enje broj P-158/99 od 29. prosinca 2000. godine kojim je predmetni postupak prekinut. Odre|eno je da }e se postupak nastaviti na prijedlog jedne od stranaka, nakon dono{enja kona~ne odluke Povjerenstva za implementaciju ~lanka 143. Zakona o radu. U obrazlo`enju rje{enja Op}inski sud je naveo da je preciziranim tu`benim zahtjevom tijekom postupka apelantica tra`ila da se tu`eni obve`e da apelantici prekine status djelatnice na ~ekanju, da je vrati na posao i rasporedi na radne zada}e koje je obavljala prije izbijanja ratnih sukoba ili na radne zada}e u okviru njezine stru~ne spreme, uplati joj doprinose i isplati pla}e od svibnja 1992. godine pa do vra}anja na posao. Obzirom da se u predmetnome slu~aju radi i o pravu uposlenika iz ~lanka 143. st. 1. i 2. Zakona o radu, Op}inski sud je navedenu odluku donio prema odredbi ~lanka 143. stavak 4. Zakona o radu u svezi ~lanka 54. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Slu`bene novine FBiH" broj 32/00). 

22. Rje{enjem Povjerenstva za implementaciju ~lanka 143. Zakona o radu broj 07-34-237/04 od 27. kolovoza 2004. godine nalo`eno je Ministarstvu financija Posavskog kantona da apelantici rije{i radno-pravni status. 

23. Apelantica je 11. listopada 2005. godine podnijela prijedlog Op}inskom sudu radi nastavka postupka. Postavljenim tu`benim zahtjevom apelantica je tra`ila da se obave`e Posavski kanton da joj isplati naknadu pla}a i izvr{i uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje. 

24. Op}inski sud je 25. sije~nja 2006. godine dostavio apelanti~in prijedlog Posavskom kantonu na odgovor. 

25. Rje{enjem od 29. o`ujka 2006. godine Op}inski sud je odredio vje{ta~enje vje{taka ekonomske struke na okolnost visine potra`ivanih pla}a. Vje{tak je 25. svibnja 2006. godine dostavio nalaz i mi{ljenje. 

26. Op}inski sud je donio Presudu broj P-158/99 od 24. srpnja 2006. godine kojom je odbijen apelanti~in tu`beni zahtjev kojim je tra`ila da se obave`e tu`eni Posavski kanton (u daljnjem tekstu: tu`eni) da joj na ime naknade pla}a za razdoblje od 11. listopada 1993. godine do 20. prosinca 2004. godine plati iznos od 78.774,60 KM sa zakonskim zateznim kamatama, te da se nalo`i tu`enome da izvr{i uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje za navedeno razdoblje. U obrazlo`enju presude Op}inski sud je naveo da je, odlu~uju}i o prigovoru nedostatka pasivne legitimacije koji je istaknuo tu`eni, utvrdio da je prigovor utemeljen. Naime, sud je naveo da je uvidom u Odluku o ukidanju organizacijskih jedinica Zavoda za platni promet FBiH broj 02-338 od 14. svibnja 2002. godine utvr|eno da je ukinuta organizacijska jedinica u Ora{ju, te da je odre|eno da se sva prava i obveze organizacijskih jedinica i nerije{ena pitanja proiza{la iz poslovanja ovih organizacijskih jedinica prenose na glavnu Podru`nicu Mostar. Sud je dalje naveo kako je odredbom ~lanka 2. Zakona o prestanku va`enja Zakona o unutra{njem platnom prometu ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 56/04) propisano da je posao likvidatora u postupku likvidiranja Zavoda za platni promet FBiH da vr{i prijenos cjelokupne imovine Zavoda na novouspostavljene institucije na koje su prenijeti poslovi Zavoda i da osigura rje{enje radno-pravnog statusa uposlenika Zavoda, kao i onih uposlenika koje su preuzele agencije koje je osnovao Zavod, koji su vi{ak u njima, da osigura realiziranje zaostalih isplata utvr|enih na temelju propisa i op}ih akata Zavoda, te da obavlja druge poslove s ciljem da se okon~a proces likvidacije Zavoda. Pri tome, Op}inski sud je naveo da je Rje{enjem Povjerenstva za implementaciju ~lanka 143. Zakona o radu broj 07-34-237/04 od 27. kolovoza 2004. godine nalo`eno Ministarstvu financija Posavskog kantona da apelantici rije{i radno-pravni status. Me|utim, iako je u obrazlo`enju rje{enja navedeno da je Zavod za platni promet - Podru`nica Ora{je prestala sa radom i da je Ministarstvo financija preuzelo uposlenike toga Zavoda, po mi{ljenju Op}inskog suda, to ne zna~i da je preuzelo i obveze, odnosno eventualna apelanti~ina potra`ivanja od ranije tu`enoga Zavoda za platni promet - Podru`nica Ora{je. 

27. Protiv navedene presude apelantica je 18. rujna 2006. godine izjavila priziv. Predmetni spis je 13. studenoga 2006. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlu~ivanje o prizivu. 

28. Kantonalni sud je donio Presudu broj 002-0-G`-06-000 140 od 5. velja~e 2007. godine kojom je priziv odbijen i prvostupanjska presuda potvr|ena. U obrazlo`enju presude Kantonalni sud je naveo da iz predmetnoga spisa proizlazi da je apelantica prije rata bila uposlenica SDK ~iji je pravni slijednik, sukladno ~lanku 68. Zakona o unutarnjem platnom prometu ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/95 i 40/99), postao Zavod za platni promet FBiH protiv kojega je apelantica prvobitno i podnijela tu`bu. Sud je dalje naveo kako je Zakonom o prestanku va`enja Zakona o unutarnjem platnom prometu ukinut Zavod za platni promet FBiH i kako je odre|eno da }e imenovani likvidator biti odgovoran za obavljanje poslova likvidacije Zavoda. Kantonalni sud je naveo da su nakon toga poslovi platnoga prometa preneseni u nadle`nost komercijalnih banaka, {to proizlazi iz Odluke o ~uvanju i kori{tenju dokumentacije unutarnjeg platnog promet ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 74/04). Obzirom da ni iz jednoga od navedenih propisa ne proizlazi da je tu`eni pravni slijednik Zavoda za platni promet Mostar - Podru`nica Ora{je, Kantonalni sud je naveo kako je prvostupanjski sud pravilno zaklju~io da je utemeljen prigovor nedostatka pasivne legitimacije koji je istaknuo tu`eni. 

29. Protiv drugostupanjske presude apelantica je 12. o`ujka 2007. godine izjavila reviziju. Predmetni spis je 29. lipnja 2007. godine dostavljen Vrhovnom sudu na odlu~ivanje o reviziji. 

30. Vrhovni sud je donio Presudu broj 070-0-Rev-07-001 155 od 18. prosinca 2008. godine kojom je revizija odbijena. U obrazlo`enju presude Vrhovni sud je naveo da su ni`estupanjski sudovi na temelju utvr|enoga ~injeni~nog stanja, za koje je ovaj sud vezan, pravilno zaklju~ili da je apelanti~in tu`beni zahtjev neutemeljen. Naime, Vrhovni sud je naveo da ni iz jednog propisa koji regulira oblast platnoga prometa u FBiH, tj. Zakona o unutarnjem platnom prometu, Zakona o prestanku va`enja Zakona o unutarnjem platnom prometu i Odluke o ~uvanju i kori{tenju dokumentacije unutarnjeg platnog prometa ne proizlazi da je tu`eni pravni slijednik Zavoda za platni promet FBiH. Pored toga, Vrhovni sud je naveo da iz Odluke Vlade FBiH broj 605/05 od 5. listopada 2006. godine ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 65/06) o davanju na kori{tenje nekretnina Zavoda za platni promet FBiH u likvidaciji koje su u vlasni{tvu FBiH proizlazi da je u vrijeme vo|enja postupka u ovom predmetu Zavod za platni promet FBiH egzistirao kao subjekt prava. 

IV. Apelacija 

a) Navodi iz apelacije 

31. Apelantica se `ali da joj je pobijanim odlukama povrije|eno pravo na pravi~no su|enje i pravo na "su|enje u razumnome roku" kao segment prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), potom pravo na privatni i obiteljski `ivot i dom iz ~lanka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 8. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. Europske konvencije. Apelantica smatra da je tu`eni Posavski kanton pasivno legitimiran u predmetnome postupku, budu}i je Rje{enjem Povjerenstva za implementaciju ~lanka 143. Zakona o radu nalo`eno Ministarstvu financija Posavskog kantona da apelantici rije{i radno-pravni status. Naime, apelantica navodi da je Ministarstvo financija Posavskog kantona preuzelo obvezu da primi u radni odnos 10 uposlenika, te je preuzelo imovinu (poslovni prostor) Zavoda za platni promet, {to zna~i da je u konkretnom slu~aju bilo du`no, pored prijma apelantice u radni odnos, isplatiti joj pla}e i uplatiti doprinose za mirovinsko i invalidsko osiguranje. Tako|er, apelantica navodi kako je tu`eni na pripremnome ro~i{tu istaknuo prigovor "da pravni slijednik SDK ne mo`e biti Posavski kanton niti Ministarstvo financija", a da su sudovi to prihvatili kao prigovor nedostatka pasivne legitimacije, iako je tu`ba prvobitno podnesena protiv Zavoda za platni promet - Podru`nica Ora{je, a ne protiv SDK. Dalje, apelantica navodi da je predmetni postupak trajao preko 12 godina, zbog ~ega je pretrpjela materijalnu i nematerijalnu {tetu, te tra`i od Ustavnog suda utvr|ivanje povrede prava na dono{enje odluke u razumnome roku i dosu|ivanje iznosa od 15.000 KM kao kompenzaciju. Tako|er, apelantica smatra kako joj je zbog arbitrarnoga postupanja redovitih sudova povrije|eno pravo na imovinu jer joj je "onemogu}eno bilo kakvo primanje, tj. rad i dohodak", te da je diskriminirana temeljem nacionalnosti jer joj je "onemogu}eno bilo kakvo privre|ivanje, tj. rad i dohodak". 

b) Odgovor na apelaciju 

32. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo kako u cijelosti ostaje kod razloga datih u obrazlo`enju Presude broj 070-0-Rev-07-001 155 od 18. prosinca 2008. godine. Vrhovni sud smatra da pri dono{enju predmetne odluke nije do{lo do povrede apelanti~inih prava navedenih u apelaciji. 

33. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da ostaje kod razloga datih u obrazlo`enju Presude broj 002-0-G`-06-000 140 od 5. velja~e 2007. godine. Kantonalni sud smatra da je predmetna presuda donesena uz pravilnu primjenu materijalnoga prava, koja nije bila proizvoljna i diskriminacijska, te da nije do{lo do povrede apelanti~inih prava navedenih u apelaciji. Stoga, Kantonalni sud predla`e da se apelacija odbije kao neutemeljena. 

V. Relevantni propisi 

34. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase: 

"^lanak 10. 

Sud je du`an nastojati postupak provesti bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku." 

35. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase: 

"^lanak 10. 

Sud je du`an nastojati postupak provesti bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku." 

VI. Dopustivost 

36. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. 

37. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojega je koristio. 

38. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001 155 od 18. prosinca 2008. godine, kao kona~na odluka protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Potom, pobijanu je presudu apelantica primila 16. sije~nja 2009. godine, a apelacija je podnesena 25. velja~e 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~evidno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva. 

39. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio kako predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. 

VII. Meritum 

40. Apelantica smatra da joj je u predmetnom postupku prekr{eno pravo na pravi~no su|enje u razumnom roku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 

Pravo na pravi~no su|enje - razuman rok 

41. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: 

"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2, {to uklju~uje: 

[...] 

(e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke". 

42. ^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 

"1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]

a) Relevantna na~ela 

43. Ustavni sud, prije svega, isti~e da se prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a osobito o slo`enosti predmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. velja~e 2002. godine, Izvje{}e broj 2002-I, stavak 38). 

44. Osim toga, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, stalno vra}anje odluke na ponovno su|enje mo`e pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sustava (vidi Europski sud, Probmeier protiv Njema~ke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvje{}a 1997-IV). 

45. Kona~no, Europski sud je ukazao da je potrebna osobita marljivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u osobnoga statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito va`an u dr`avama u kojima doma}i zakon propisuje kako odre|eni sudski postupci imaju `uran karakter (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. velja~e 1992. godine, serija A broj 228-B, stavak 18). 

b) Razdoblje koje se uzima u obzir 

46. Ustavni sud opa`a kako je apelantica 11. listopada 1996. godine pokrenula postupak radi za{tite prava iz radnoga odnosa i kako je taj postupak okon~an dono{enjem Presude Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001 155 od 18. prosinca 2008. godine. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni duljine predmetnoga postupka je razdoblje od 12 godina i dva mjeseca, od ~ega je postupak na koji se apelantica `ali pred sudovima trajao ukupno sedam godina. 

c) Analiza razumnosti trajanja postupka 

47. Obzirom na ~injeni~na i pravna pitanja koja je u konkretnom slu~aju trebalo rije{iti, Ustavni sud smatra da se ne radi o osobito slo`enom postupku. Pored toga, Ustavni sud ukazuje da je rije~ o radnome sporu koji je po naravi `uran i koji stoga zahtijeva dodatnu a`urnost suda u odnosu na zakonsku obvezu da se parni~ni postupak provede bez nepotrebnih odugovla~enja. 

48. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud opa`a kako je Op}inski sud, nakon podno{enja tu`be, u relativno kratkom vremenskome razdoblju odr`ao tri ro~i{ta, te na ro~i{tu od 6. lipnja 1997. godine zaklju~io glavnu raspravu. Me|utim, Ustavni sud opa`a da je Op}inski sud donio odluku da se glavna rasprava ponovno otvori radi dopune postupka i zakazao ro~i{te za 30. travnja 1998. godine, dakle 11 mjeseci nakon {to je zaklju~ena glavna rasprava. Potom, da je u razdoblju od jedne godine i sedam mjeseci Op}inski sud donio dvije prvostupanjske odluke, koje je Kantonalni sud u prizivnome postupku ukinuo i predmet vratio prvostupanjskome sudu na ponovni postupak. U svezi s tim, Ustavni sud nagla{ava da ukidanje odluka ni`ih organa pred Kantonalnim sudom i vra}anje na ponovni postupak ne ~ini pravne lijekove neu~inkovitim (vidi mutatis mutandis Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluku broj U 14/99 od 29. rujna 2000. godine, "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 36/00). Me|utim, stalno vra}anje na ponovni postupak mo`e u~initi pravne lijekove iluzornim, a postupak beskona~nim i bespredmetnim. Obzirom na to, Ustavni sud }e razdoblje od jedne godine i sedam mjeseci, koliko su trajala dva seta postupaka, staviti na teret redovitim sudovima. Dalje, Ustavni sud primje}uje odre|enu neaktivnost redovitih sudova u razdoblju od 24. prosinca 1999. godine, kada je Kantonalni sud vratio predmetni spis nakon odlu~ivanja u prizivnome postupku, pa do dono{enja Rje{enja o prekidu postupka broj P-158/99 od 29. prosinca 2000. godine. Naime, u tome razdoblju od godinu dana Op}inski sud je odr`ao samo jedno ro~i{te, a Kantonalni sud je dva puta odlu~ivao o apelanti~inom zahtjevu za izuze}em postupaju}ega suca i to zbog odugovla~enja postupka. 

49. Tako|er, Ustavni sud primje}uje kako je nakon podno{enja prijedloga za nastavak postupka, 11. listopada 2005. godine, Op}inski sud u razdoblju od devet mjeseci donio prvostupanjsku odluku, a Kantonalni sud je u razdoblju od tri mjeseca donio drugostupanjsku odluku, dok je Vrhovni sud nakon godinu dana i {est mjeseci od dostavljanja predmetnoga spisa odlu~io o apelanti~inoj reviziji protiv drugostupanjske presude. Stoga, iako su postupci pred Op}inskim sudom i Kantonalnim sudom nakon nastavljanja postupka koji je bio prekinut relativno kratko trajali, Ustavni sud smatra da su Kantonalni, Op}inski i Vrhovni sud doprinijeli sveukupnom trajanju predmetnoga postupka, budu}i je predmetni postupak okon~an tek nakon tri godine i dva mjeseca od podno{enja prijedloga za nastavak postupka, s tim {to je do prekida postupak trajao ~etiri godine, tako da je ukupno pred sudovima postupak trajao sedam godina u predmetu koji je po naravi `uran. 

50. S druge strane, Ustavni sud ukazuje kako redoviti sudovi nisu ponudili razloge koji bi eventualno mogli opravdati ovako dugo trajanje postupka. Tako|er, Ustavni sud ukazuje da nije mogao utvrditi kako je apelantica na bilo koji na~in doprinijela duljini predmetnoga postupka. 

51. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da duljina predmetnoga postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kr{enje prava na "su|enje u razumnome roku" kao jednoga od elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 

Pitanje naknade nematerijalne {tete 

52. Apelantica je zatra`ila od Ustavnog suda da joj zbog kr{enja prava na su|enje u razumnome roku dosudi iznos od 15.000 KM. U smislu ~lanka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelanti~in zahtjev, mo`e odrediti naknadu nematerijalne {tete. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne {tete odre|uje u posebnim slu~ajevima kr{enja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda. 

53. Prilikom odlu~ivanja o apelanti~inom zahtjevu za naknadu nematerijalne {tete, Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|en na~elo odre|ivanja visine naknade {tete u ovakvim slu~ajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvr|enom na~elu, apelantici bi za svaku godinu odga|anja dono{enja odluke trebalo isplatiti iznos od pribli`no 150 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu `urnost. Obzirom da je predmetni postupak trajao 12 godina i dva mjeseca, a da se radi o `urnome postupku, Ustavni sud smatra kako apelantici treba isplatiti na ime naknade nematerijalne {tete zbog nedono{enja odluke u razumnome roku iznos od 3.600 KM. Navedeni iznos apelantici je du`na isplatiti Vlada Posavskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, budu}i da se duljina postupka pred sudovima u najve}oj mjeri mo`e staviti na teret Op}inskom i Kantonalnom sudu. 

Ostali aspekti prava na pravi~no su|enje 

54. Apelantica, tako|er, smatra da nije imala pravi~no su|enje zbog toga {to su, po njezinome mi{ljenju, redoviti sudovi, pri dono{enju svojih odluka, pogre{no zaklju~ili da u predmetnome postupku tu`eni Posavski kanton nije pasivno legitimiran. U svezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaklju~aka redovitih sudova glede ~injeni~noga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije mjerodavan supstituirati redovite sudove u procjeni ~injenica i dokaza, ve} je op}enito zada}a redovitih sudova ocijeniti ~injenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zada}a Ustavnog suda je ispitati je li eventualno do{lo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru prizivne nadle`nosti Ustavni sud se bavi isklju~ivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa }e u konkretnom slu~aju Ustavni sud ispitati je li postupak u cjelini bio pravi~an na na~in koji zahtijeva ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 58/05). 

55. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud opa`a kako se apelanti~ini navodi o povredi prava na pravi~no su|enje odnose isklju~ivo na utvr|eno ~injeni~no stanje i primjenu materijalnoga prava, te kako apelantica ne navodi kr{enje bilo kojega elementa prava na pravi~no su|enje koje je garantirano ~lankom 6. stavak 1. Europske konvencije, osim {to je nezadovoljna pobijanim odlukama. Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi dovoljno razvidno obrazlo`ili svoje odluke, te da se ne mo`e zaklju~iti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi. Imaju}i u vidu navedeno, a osobito stav naveden u to~ki 54. ove odluke, Ustavni sud smatra da su apelanti~ini navodi o povredi prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije neutemeljeni. 

Ostali navodi 

56. Glede apelanti~inih navoda o povredi prava iz ~l. II/3.(f), II/3.(k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~l. 8. i 14. Europske konvencije, kao i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud opa`a kako apelantica, osim pau{alnih navoda, nije ponudila bilo kakve argumente niti je dostavila bilo kakve dokaze koji bi mogli ukazati kako je u predmetnome postupku do{lo do povrede navedenih prava. Obzirom na to, Ustavni sud zaklju~uje da su apelanti~ini navodi, izneseni u tome pravcu, neutemeljeni. 

VIII. Zaklju~ak 

57. Ustavni sud smatra da postoji kr{enje prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, kada je postupak koji je `urne naravi trajao 12 godina i dva mjeseca, od ~ega pred sudovima sedam godina, a sudovi nisu ponudili razloge koji bi eventualno mogli opravdati ovako dugo trajanje postupka. 

58. Ustavni sud smatra da nema povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije kada su redoviti sudovi detaljno i razvidno obrazlo`ili svoje odluke. 

59. Najzad, Ustavni sud smatra da nema povrede prava iz ~l. II/3.(f), II/3.(k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~l. 8. i 14. Europske konvencije, te ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju budu}i da apelantica, osim pau{alnih navoda, nije ponudila bilo kakve argumente niti je dostavila bilo kakve dokaze koji bi mogli ukazati na povredu navedenih prava u predmetnome postupku. 

60. Na temelju ~lanka 61. st. 1. 2. i 3. i ~lanka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 

61. Prema ~lanku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. 





 


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simovi}, v. r. 



Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, u predmetu broj AP 1062/07, rje{avaju}i apelaciju Hikmete Kri{ti}, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1, 2 i 3 i ~lana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 

Miodrag Simovi}, predsjednik 

Valerija Gali}, potpredsjednica 

Seada Palavri}, potpredsjednica 

Mato Tadi}, sudija 

Krstan Simi}, sudija 

na sjednici odr`anoj 17. decembra 2009. godine donio je 

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 

Djelimi~no se usvaja apelacija Hikmete Kri{ti}

Utvr|uje se povreda ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dono{ewe odluke u razumnom roku u postupku koji je okon~an Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001 155 od 18. decembra 2008. godine. 

U skladu sa ~lanom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nala`e se Vladi Posavskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavqawa ove odluke isplati Hikmeti Kri{ti} iznos od 3.600 KM na ime nematerijalne {tete. 

Nala`e se Vladi Posavskog kantona da, u skladu sa ~lanom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavqawa ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciqem da se izvr{i ova odluka. 

Odbija se kao neosnovana apelacija Hikmete Kri{ti} podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001 155 od 18. decembra 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Oxaku broj 002-0-G`-06-000 140 od 5. februara 2007. godine i Presude Op{tinskog suda u Ora{ju broj P-158/99 od 24. jula 2006. godine u odnosu na ostale aspekte ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda, te ~l. II/3f), II/3k) i II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~l. 8 i 14 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda. 

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". 

OBRAZLO@EWE 

I. Uvod 

1. Hikmeta Kri{ti} (u daqwem tekstu: apelantkiwa) iz Ora{ja podnijela je 7. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Oxaku (u daqwem tekstu: Kantonalni sud) broj 002-0-G`-06-000 140 od 5. februara 2007. godine i Presude Op{tinskog suda u Ora{ju (u daqwem tekstu: Op{tinski sud) broj P-158/99 od 24. jula 2006. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 1062/07. Zatim, apelantkiwa je 25. februara 2009. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-001 155 od 18. decembra 2008. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 588/09. 

II. Postupak pred Ustavnim sudom 

2. Na osnovu ~lana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Op{tinskog suda zatra`eno je 27. avgusta 2007. godine da dostave odgovor na apelaciju broj AP 1062/07, a od Vrhovnog suda je 29. maja 2009. godine zatra`eno da dostavi odgovor na apelaciju broj AP 588/09. 

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 31. avgusta 2007. godine, a Vrhovni sud 12. juna 2009. godine. Op{tinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju. 

4. Ustavni sud je 6. oktobra i 2. novembra 2009. godine zatra`io od Op{tinskog suda na uvid spis broj P-158/99. Op{tinski sud je 16. novembra 2009. godine dostavio Ustavnom sudu predmetni spis. 

5. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Vrhovnog suda i Kantonalnog suda apelantkiwi je dostavqen 3. decembra 2009. godine. 

6. S obzirom da se predmetne apelacije ti~u istog ~iweni~nog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa ~lanom 31 stav 1 Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajawu predmeta broj AP 1062/07 i AP 588/09, u kojima }e voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1062/07. 

III. ^iweni~no stawe 

7. ^iwenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata koji su predo~eni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. 

8. Apelantkiwa je 11. oktobra 1996. godine podnijela tu`bu Op{tinskom sudu protiv tu`enog Zavoda za platni promet Mostar - Podru`nica Ora{je (u daqwem tekstu: tu`eni) sa zahtjevom da se tu`eni obave`e da joj prekine mirovawe radnog odnosa, da je vrati na poslove i radne zadatke koje je obavqala prije izbijawa ratnih dejstava ili izvr{i raspored na druge poslove i radne zadatke u okviru wene stru~ne spreme. U toku postupka apelantkiwa je pro{irila tu`beni zahtjev tako {to je tra`ila da se obave`e tu`eni da joj isplati naknadu plata i da uplati doprinose za penziono i invalidsko osigurawe. 

9. Op{tinski sud je odr`ao ro~i{ta 13. marta, 10. i 21. aprila 1997. godine, te 6. juna 1997. godine, kada je zakqu~io glavnu raspravu. 

10. Op{tinski sud je odr`ao ro~i{te 30. aprila 1998. godine, uz obrazlo`ewe da je Vije}e u toku vije}awa i glasawa donijelo odluku da se glavna rasprava ponovo otvori radi dopune postupka. 

11. Op{tinski sud je donio djelimi~nu Presudu broj P-113/96-I od 7. maja 1998. godine kojom je tu`eni obavezan da apelantkiwi prekine status radnika na ~ekawu, da je vrati na poslove i radne zadatke koje je obavqala prije izbijawa ratnih dejstava ili izvr{i raspored na druge poslove i radne zadatke u okviru wene stru~ne spreme. U odnosu na ostale tu`bene zahtjeve iz tu`be sud je naveo da }e da odlu~i naknadnom odlukom, kao i o tro{kovima postupka. 

12. Protiv navedene presude tu`eni je 26. juna 1998. godine izjavio `albu. Predmetni spis je 6. avgusta 1998. godine dostavqen Kantonalnom sudu na odlu~ivawe o `albi. 

13. Kantonalni sud je donio Rje{ewe broj G`-12/98 od 6. oktobra 1998. godine kojim je `alba tu`enog uva`ena, prvostepena presuda ukinuta i predmet vra}en prvostepenom sudu na ponovni postupak. 

14. U ponovnom postupku Op{tinski sud je odr`ao ro~i{ta 27. novembra 1998, te 5. januara, 28. aprila i 7. maja 1999. godine. 

15. Op{tinski sud je donio Rje{ewe broj P-150/98 od 7. maja 1999. godine kojim je apelantkiwina tu`ba odba~ena. 

16. Protiv navedenog rje{ewa apelantkiwa je 1. septembra 1999. godine izjavila `albu. Predmetni spis je 4. oktobra 1999. godine dostavqen Kantonalnom sudu na odlu~ivawe o `albi. 

17. Kantonalni sud je donio Rje{ewe broj G`-22/99 od 15. decembra 1999. godine kojim je apelantkiwina `alba uva`ena, pa je prvostepeno rje{ewe ukinuto i predmet vra}en prvostepenom sudu na ponovni postupak. 

18. Kantonalni sud je 24. decembra 1999. godine vratio predmetni spis Op{tinskom sudu. 

19. Op{tinski sud je odr`ao ro~i{te 13. aprila 2000. godine, a ro~i{te koje je zakazao za 28. april 2000. godine odlo`io je jer nije pristupio punomo}nik tu`enog. 

20. Apelantkiwa je podneskom od 28. aprila 2000. godine zatra`ila izuze}e postupaju}eg sudije, zbog odugovla~ewa postupka. Rje{ewem Kantonalnog suda boj Su-93/00 od 31. maja 2000. godine odbijen je zahtjev za izuze}e. Apelantkiwa je ponovo 11. jula 2000. godine podnijela zahtjev za izuze}e postupaju}eg sudije. Rje{ewem Kantonalnog suda broj Su-149/00 od 27. novembra 2000. godine odbijen je i drugi zahtjev za izuze}e. 

21. Op{tinski sud je donio Rje{ewe broj P-158/99 od 29. decembra 2000. godine kojim je predmetni postupak prekinut. Odre|eno je da }e se postupak nastaviti na predlog jedne od stranaka, nakon dono{ewa kona~ne odluke Komisije za implementaciju ~lana 143 Zakona o radu. U obrazlo`ewu rje{ewa Op{tinski sud je naveo da je preciziranim tu`benim zahtjevom u toku postupka apelantkiwa tra`ila da se tu`eni obave`e da apelantkiwi prekine status radnika na ~ekawu, da je vrati na posao i rasporedi na radne zadatke koje je obavqala prije izbijawa ratnih sukoba ili na radne zadatke u okviru wene stru~ne spreme, da uplati doprinose i isplati plate od maja 1992. godine pa do vra}awa na posao. S obzirom da se u predmetnom slu~aju radi i o pravu zaposlenika iz ~lana 143 st. 1 i 2 Zakona o radu, Op{tinski sud je navedenu odluku donio shodno odredbi ~lana 143 stav 4 Zakona o radu u vezi sa ~lanom 54 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Slu`bene novine FBiH" broj 32/00). 

22. Rje{ewem Komisije za implementaciju ~lana 143 Zakona o radu broj 07-34-237/04 od 27. avgusta 2004. godine nalo`eno je Ministarstvu finansija Posavskog kantona da apelantkiwi rije{i radno-pravni status. 

23. Apelantkiwa je 11. oktobra 2005. godine podnijela predlog Op{tinskom sudu radi nastavka postupka. Postavqenim tu`benim zahtjevom apelantkiwa je tra`ila da se obave`e Posavski kanton da joj isplati naknadu plata i izvr{i uplatu doprinosa za penziono i invalidsko osigurawe. 

24. Op{tinski sud je 25. januara 2006. godine dostavio apelantkiwin predlog Posavskom kantonu na odgovor. 

25. Rje{ewem od 29. marta 2006. godine Op{tinski sud je odredio vje{ta~ewe vje{taka ekonomske struke na okolnost visine potra`ivanih plata. Vje{tak je 25. maja 2006. godine dostavio nalaz i mi{qewe. 

26. Op{tinski sud je donio Presudu broj P-158/99 od 24. jula 2006. godine kojom je odbijen apelantkiwin tu`beni zahtjev kojim je tra`ila da se obave`e tu`eni Posavski kanton (u daqwem tekstu: tu`eni) da joj na ime naknade plata za period od 11. oktobra 1993. godine do 20. decembra 2004. godine plati iznos od 78.774,60 KM sa zakonskim zateznim kamatama, te da se nalo`i tu`enom da izvr{i uplatu doprinosa za penziono i invalidsko osigurawe za navedeni period. U obrazlo`ewu presude Op{tinski sud je naveo da je, odlu~uju}i o prigovoru nedostatka pasivne legitimacije koji je istakao tu`eni, utvrdio da je prigovor osnovan. Naime, sud je naveo da je uvidom u Odluku o ukidawu organizacionih jedinica Zavoda za platni promet FBiH broj 02-338 od 14. maja 2002. godine utvr|eno da je ukinuta organizaciona jedinica u Ora{ju, te da je odre|eno da se sva prava i obaveze organizacionih jedinica i nerije{ena pitawa proiza{la iz poslovawa ovih organizacionih jedinica prenose na glavnu Podru`nicu Mostar. Sud je daqe naveo da je odredbom ~lana 2 Zakona o prestanku va`ewa Zakona o unutra{wem platnom prometu ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 56/04) propisano da je posao likvidatora u postupku likvidirawa Zavoda za platni promet FBiH da vr{i prenos cjelokupne imovine Zavoda na novouspostavqene institucije na koje su prenijeti poslovi Zavoda i da obezbijedi rje{ewe radno-pravnog statusa zaposlenika Zavoda, kao i onih zaposlenika koje su preuzele agencije koje je osnovao Zavod, koji su vi{ak u wima, da obezbijedi realizaciju zaostalih isplata utvr|enih na osnovu propisa i op{tih akata Zavoda, te da obavqa druge poslove s ciqem da se okon~a proces likvidacije Zavoda. Pri tome, Op{tinski sud je naveo da je Rje{ewem Komisije za implementaciju ~lana 143 Zakona o radu broj 07-34-237/04 od 27. avgusta 2004. godine nalo`eno Ministarstvu finansija Posavskog kantona da apelantkiwi rije{i radno-pravni status. Me|utim, iako je u obrazlo`ewu rje{ewa navedeno da je Zavod za platni promet - Podru`nica Ora{je prestala sa radom i da je Ministarstvo finansija preuzelo uposlenike tog Zavoda, po mi{qewu Op{tinskog suda, to ne zna~i da je preuzelo i obaveze, odnosno eventualna apelantkiwina potra`ivawa od ranije tu`enog Zavoda za platni promet - Podru`nica Ora{je. 

27. Protiv navedene presude apelantkiwa je 18. septembra 2006. godine izjavila `albu. Predmetni spis je 13. novembra 2006. godine dostavqen Kantonalnom sudu na odlu~ivawe o `albi. 

28. Kantonalni sud je donio Presudu broj 002-0-G`-06-000 140 od 5. februara 2007. godine kojom je `alba odbijena i prvostepena presuda potvr|ena. U obrazlo`ewu presude Kantonalni sud je naveo da iz predmetnog spisa proizilazi da je apelantkiwa prije rata bila zaposlenik SDK ~iji je pravni slijednik, u skladu sa ~lanom 68 Zakona o unutra{wem platnom prometu ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/95 i 40/99), postao Zavod za platni promet FBiH protiv kog je apelantkiwa prvobitno i podnijela tu`bu. Sud je daqe naveo da je Zakonom o prestanku va`ewa Zakona o unutra{wem platnom prometu ukinut Zavod za platni promet FBiH i da je odre|eno da }e imenovani likvidator biti odgovoran za obavqawe poslova likvidacije Zavoda. Kantonalni sud je naveo da su nakon toga poslovi platnog prometa preneseni u nadle`nost komercijalnih banaka, {to proizilazi iz Odluke o ~uvawu i kori{}ewu dokumentacije unutra{weg platnog prometa ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 74/04). S obzirom da ni iz jednog od navedenih propisa ne proizilazi da je tu`eni pravni slijednik Zavoda za platni promet Mostar - Podru`nica Ora{je, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zakqu~io da je osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije koji je istakao tu`eni. 

29. Protiv drugostepene presude apelantkiwa je 12. marta 2007. godine izjavila reviziju. Predmetni spis je 29. juna 2007. godine dostavqen Vrhovnom sudu na odlu~ivawe o reviziji. 

30. Vrhovni sud je donio Presudu broj 070-0-Rev-07-001 155 od 18. decembra 2008. godine kojom je revizija odbijena. U obrazlo`ewu presude Vrhovni sud je naveo da su ni`estepeni sudovi na osnovu utvr|enog ~iweni~nog stawa, za koje je ovaj sud vezan, pravilno zakqu~ili da je apelantkiwin tu`beni zahtjev neosnovan. Naime, Vrhovni sud je naveo da ni iz jednog propisa koji reguli{e oblast platnog prometa u FBiH, tj. Zakona o unutra{wem platnom prometu, Zakona o prestanku va`ewa Zakona o unutra{wem platnom prometu i Odluke o ~uvawu i kori{}ewu dokumentacije unutra{weg platnog prometa ne proizilazi da je tu`eni pravni slijednik Zavoda za platni promet FBiH. Pored toga, Vrhovni sud je naveo da iz Odluke Vlade FBiH broj 605/05 od 5. oktobra 2006. godine ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 65/06) o davawu na kori{}ewe nekretnina Zavoda za platni promet FBiH u likvidaciji koje su u vlasni{tvu FBiH proizilazi da je u vrijeme vo|ewa postupka u ovom predmetu Zavod za platni promet FBiH egzistirao kao subjekat prava. 

IV. Apelacija 

a) Navodi iz apelacije 

31. Apelantkiwa se `ali da joj je osporenim odlukama povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe i pravo na "su|ewe u razumnom roku" kao segment prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija), zatim pravo na privatni i porodi~ni `ivot i dom iz ~lana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14 Evropske konvencije. Apelantkiwa smatra da je tu`eni Posavski kanton pasivno legitimisan u predmetnom postupku, budu}i da je Rje{ewem Komisije za implementaciju ~lana 143 Zakona o radu nalo`eno Ministarstvu finansija Posavskog kantona da apelantkiwi rije{i radno-pravni status. Naime, apelantkiwa navodi da je Ministarstvo finansija Posavskog kantona preuzelo obavezu da primi u radni odnos 10 zaposlenika, te je preuzelo imovinu (poslovni prostor) Zavoda za platni promet, {to zna~i da je u konkretnom slu~aju bilo du`no, pored prijema apelantkiwe u radni odnos, da joj isplati plate i uplati doprinose za penziono i invalidsko osigurawe. Tako|e, apelantkiwa navodi da je tu`eni na pripremnom ro~i{tu istakao prigovor "da pravni slijednik SDK ne mo`e da bude Posavski kanton niti Ministarstvo finansija", a da su sudovi to prihvatili kao prigovor nedostatka pasivne legitimacije, iako je tu`ba prvobitno podnesena protiv Zavoda za platni promet - Podru`nica Ora{je, a ne protiv SDK. Daqe, apelantkiwa navodi da je predmetni postupak trajao preko 12 godina, zbog ~ega je pretrpjela materijalnu i nematerijalnu {tetu, te tra`i od Ustavnog suda da utvrdi povredu prava na dono{ewe odluke u razumnom roku i dosudi joj iznos od 15.000 KM kao kompenzaciju. Tako|e, apelantkiwa smatra da joj je zbog arbitrarnog postupawa redovnih sudova povrije|eno pravo na imovinu jer joj je "onemogu}eno bilo kakvo primawe, tj. rad i dohodak", te da je diskriminisana po nacionalnoj osnovi jer joj je "onemogu}eno bilo kakvo privre|ivawe, tj. rad i dohodak". 

b) Odgovor na apelaciju 

32. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da u cijelosti ostaje kod razloga datih u obrazlo`ewu Presude broj 070-0-Rev-07-001 155 od 18. decembra 2008. godine. Vrhovni sud smatra da pri dono{ewu predmetne odluke nije do{lo do povrede apelantkiwinh prava navedenih u apelaciji. 

33. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da ostaje kod razloga datih u obrazlo`ewu Presude broj 002-0-G`-06-000 140 od 5. februara 2007. godine. Kantonalni sud smatra da je predmetna presuda donesena uz pravilnu primjenu materijalnog prava, koja nije bila proizvoqna i diskriminatorska, te da nije do{lo do povrede apelantkiwinh prava navedenih u apelaciji. Stoga, Kantonalni sud predla`e da se apelacija odbije kao neosnovana. 

V. Relevantni propisi 

34. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase: 

"^lan 10 

Sud je du`an da nastoji da se postupak provede bez odugovla~ewa i sa {to mawe tro{kova, te da onemogu}i svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku." 

35. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase: 

"^lan 10 

Sud je du`an da nastoji da se postupak provede bez odugovla~ewa i sa {to mawe tro{kova, te da onemogu}i svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku." 

VI. Dopustivost 

36. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 

37. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 

38. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001 155 od 18. decembra 2008. godine, kao kona~na odluka protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantkiwa je primila 16. januara 2009. godine, a apelacija je podnesena 25. februara 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 

39. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. 

VII. Meritum 

40. Apelantkiwa smatra da joj je u predmetnom postupku prekr{eno pravo na pravi~no su|ewe u razumnom roku iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 

Pravo na pravi~no su|ewe - razuman rok 

41. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: 

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a ona obuhvataju: 

[...] 

e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." 

42. ^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 

"1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovqenim sudom. [...]

a) Relevantni principi 

43. Ustavni sud, prije svega, isti~e da shodno konzistentnoj praksi Evropskog suda za qudska prava (u daqwem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost du`ine trajawa postupka mora da se cijeni u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una o kriterijumima koji su uspostavqeni sudskom praksom Evropskog suda, a naro~ito o slo`enosti predmeta, pona{awu strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38). 

44. Osim toga, shodno praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, stalno vra}awe odluke na ponovno su|ewe mo`e da poka`e da postoje ozbiqni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Wema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvje{taji 1997-IV). 

45. Na kraju, Evropski sud je ukazao da je potrebna naro~ita marqivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u li~nog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito va`an u dr`avama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18). 

b) Period koji se uzima u obzir 

46. Ustavni sud zapa`a da je apelantkiwa 11. oktobra 1996. godine pokrenula postupak radi za{tite prava iz radnog odnosa i da je taj postupak okon~an dono{ewem Presude Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001 155 od 18. decembra 2008. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba da uzme u obzir pri ocjeni du`ine predmetnog postupka je period od 12 godina i dva mjeseca, od ~ega je postupak na koji se apelantkiwa `ali pred sudovima trajao ukupno sedam godina. 

s) Analiza razumnosti trajawa postupka 

47. S obzirom na ~iweni~na i pravna pitawa koja je u konkretnom slu~aju trebalo da rije{i, Ustavni sud smatra da se ne radi o naro~ito slo`enom postupku. Pored toga, Ustavni sud ukazuje da je rije~ o radnom sporu koji je po prirodi hitan i koji stoga zahtijeva dodatnu a`urnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da se parni~ni postupak provede bez nepotrebnih odugovla~ewa. 

48. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud zapa`a da je Op{tinski sud, nakon podno{ewa tu`be, u relativno kratkom vremenskom periodu odr`ao tri ro~i{ta, te na ro~i{tu od 6. juna 1997. godine zakqu~io glavnu raspravu. Me|utim, Ustavni sud zapa`a da je Op{tinski sud donio odluku da se glavna rasprava ponovo otvori radi dopune postupka i zakazao ro~i{te za 30. april 1998. godine, dakle 11 mjeseci nakon {to je zakqu~ena glavna rasprava. Zatim, da je u periodu od jedne godine i sedam mjeseci Op{tinski sud donio dvije prvostepene odluke, koje je Kantonalni sud u `albenom postupku ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud nagla{ava da ukidawe odluka ni`ih organa pred Kantonalnim sudom i vra}awe na ponovni postupak ne ~ini pravne lijekove nedjelotvornim (vidi mutatis mutandis Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluku broj U 14/99 od 29. septembra 2000. godine, "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 36/00). Me|utim, stalno vra}awe na ponovni postupak mo`e da u~ini pravne lijekove iluzornim, a postupak beskona~nim i bespredmetnim. S obzirom na to, Ustavni sud }e period od jedne godine i sedam mjeseci, koliko su trajala dva seta postupaka, staviti na teret redovnim sudovima. Daqe, Ustavni sud primje}uje odre|enu neaktivnost redovnih sudova u periodu od 24. decembra 1999. godine, kada je Kantonalni sud vratio predmetni spis nakon odlu~ivawa u `albenom postupku, pa do dono{ewa Rje{ewa o prekidu postupka broj P-158/99 od 29. decembra 2000. godine. Naime, u tom periodu od godinu dana Op{tinski sud je odr`ao samo jedno ro~i{te, a Kantonalni sud je dva puta odlu~ivao o apelantkiwinom zahtjevu za izuze}e postupaju}eg sudije i to zbog odugovla~ewa postupka. 

49. Tako|e, Ustavni sud primje}uje da je nakon podno{ewa predloga za nastavak postupka, 11. oktobra 2005. godine, Op{tinski sud u periodu od devet mjeseci donio prvostepenu odluku, a Kantonalni sud je u periodu od tri mjeseca donio drugostepenu odluku, dok je Vrhovni sud nakon godinu dana i {est mjeseci od dostavqawa predmetnog spisa odlu~io o apelantkiwinoj reviziji protiv drugostepene presude. Stoga, iako su postupci pred Op{tinskim sudom i Kantonalnim sudom nakon nastavqawa postupka koji je bio prekinut relativno kratko trajali, Ustavni sud smatra da su Kantonalni, Op{tinski i Vrhovni sud doprinijeli sveukupnom trajawu predmetnog postupka, budu}i da je predmetni postupak okon~an tek nakon tri godine i dva mjeseca od podno{ewa predloga za nastavak postupka, s tim {to je do prekida postupak trajao ~etiri godine, tako da je ukupno pred sudovima postupak trajao sedam godina u predmetu koji je po prirodi hitan. 

50. S druge strane, Ustavni sud ukazuje da redovni sudovi nisu ponudili razloge koji bi eventualno mogli da opravdaju ovako dugo trajawe postupka. Tako|e, Ustavni sud ukazuje da nije mogao da utvrdi da je apelantkiwa na bilo koji na~in doprinijela du`ini predmetnog postupka. 

51. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da du`ina predmetnog postupka ne zadovoqava zahtjev "razumnosti" iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kr{ewe prava na "su|ewe u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 

Pitawe naknade nematerijalne {tete 

52. Apelantkiwa je zatra`ila od Ustavnog suda da joj zbog kr{ewa prava na su|ewe u razumnom roku dosudi iznos od 15.000 KM. U smislu ~lana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantkiwin zahtjev, mo`e da odredi naknadu nematerijalne {tete. Me|utim, Ustavni sud podsje}a da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne {tete odre|uje u posebnim slu~ajevima kr{ewa zagarantovanih qudskih prava i osnovnih sloboda. 

53. Prilikom odlu~ivawa o apelantkiwinom zahtjevu za naknadu nematerijalne {tete, Ustavni sud upu}uje na ranije utvr|en princip odre|ivawa visine naknade {tete u ovakvim slu~ajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Shodno utvr|enom principu, apelantkiwi bi za svaku godinu odga|awa dono{ewa odluke trebalo da se isplati iznos od pribli`no 150 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom da je predmetni postupak trajao 12 godina i dva mjeseca, a da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantkiwi treba da isplati na ime naknade nematerijalne {tete zbog nedono{ewa odluke u razumnom roku iznos od 3.600 KM. Navedeni iznos apelantkiwi je du`na da isplati Vlada Posavskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavqawa ove odluke, budu}i da du`ina postupka pred sudovima u najve}oj mjeri mo`e da se stavi na teret Op{tinskom i Kantonalnom sudu. 

Ostali aspekti prava na pravi~no su|ewe 

54. Apelantkiwa, tako|e, smatra da nije imala pravi~no su|ewe zbog toga {to su, po wenom mi{qewu, redovni sudovi, pri dono{ewu svojih odluka, pogre{no zakqu~ili da u predmetnom postupku tu`eni Posavski kanton nije pasivno legitimisan. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zakqu~ke redovnih sudova u pogledu ~iweni~nog stawa i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadle`an da supstitui{e redovne sudove u procjeni ~iwenica i dokaza, ve} je generalno zadatak redovnih sudova da ocijene ~iwenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujediwenog Kraqevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno do{lo do povrede ili zanemarivawa ustavnih prava (pravo na pravi~no su|ewe, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoqna ili diskriminatorska. Dakle, u okviru apelacione nadle`nosti Ustavni sud se bavi iskqu~ivo pitawem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa }e u konkretnom slu~aju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravi~an na na~in koji zahtijeva ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 58/05). 

55. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud zapa`a da se apelantkiwini navodi o povredi prava na pravi~no su|ewe odnose iskqu~ivo na utvr|eno ~iweni~no stawe i primjenu materijalnog prava, te da apelantkiwa ne navodi kr{ewe bilo kog elementa prava na pravi~no su|ewe kako je garantovano ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije, osim {to je nezadovoqna osporenim odlukama. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dovoqno jasno obrazlo`ili svoje odluke, te da ne mo`e da se zakqu~i da je primjena relevantnih zakonskih odredbi u bilo kom dijelu proizvoqna ili neprihvatqiva sama po sebi. Imaju}i u vidu navedeno, a naro~ito stav naveden u ta~ki 54 ove odluke, Ustavni sud smatra da su apelantkiwini navodi o povredi prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije neosnovani. 

Ostali navodi 

56. U pogledu apelantkiwinih navoda o povredi prava iz ~l. II/3f), II/3k) i II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~l. 8 i 14 Evropske konvencije, kao i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapa`a da apelantkiwa, osim pau{alnih navoda, nije ponudila bilo kakve argumente niti je dostavila bilo kakve dokaze koji bi mogli da uka`u da je u predmetnom postupku do{lo do povrede navedenih prava. S obzirom na to, Ustavni sud zakqu~uje da su apelantkiwini navodi, izneseni u tom pravcu, neosnovani. 

VIII. Zakqu~ak 

57. Ustavni sud smatra da postoji kr{ewe prava na "su|ewe u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, kada je postupak koji je hitne prirode trajao 12 godina i dva mjeseca, od ~ega pred sudovima sedam godina, a sudovi nisu ponudili razloge koji bi eventualno mogli da opravdaju ovako dugo trajawe postupka. 

58. Ustavni sud smatra da nema povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije kada su redovni sudovi detaqno i jasno obrazlo`ili svoje odluke. 

59. Najzad, Ustavni sud smatra da nema povrede prava iz ~l. II/3f), II/3k) i II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~l. 8 i 14 Evropske konvencije, te ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju budu}i da apelantkiwa, osim pau{alnih navoda, nije ponudila bilo kakve argumente niti je dostavila bilo kakve dokaze koji bi mogli da uka`u na povredu navedenih prava u predmetnom postupku. 

60. Na osnovu ~lana 61 st. 1. 2 i 3 i ~lana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 

61. Shodno ~lanu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. 





 


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr Miodrag Simovi}, s. r. 



Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj AP 1093/07, rje{avaju}i apelaciju Silvane Tomi}, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 

Miodrag Simovi}, predsjednik 

Valerija Gali}, potpredsjednica 

Constance Grewe, potpredsjednica 

Seada Palavri}, potpredsjednica 

Tudor Pantiru, sudija 

Mato Tadi}, sudija 

David Feldman, sudija 

Krstan Simi}, sudija 

Mirsad ]eman, sudija 

na sjednici odr`anoj 25. septembra 2009. godine donio je 

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 

Usvaja se apelacija Silvane Tomi}. 

Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda, prava na nediskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na rad iz ~l. 6. i 7.(a)(i) i (ii) Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, i pravâ iz ~lana 5.e)(i) Me|unarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije. 

Ukidaju se: 

Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000170 od 24. januara 2007. godine. 

Presuda Kantonalnog suda Novi Travnik broj G`-448/05 od 7. decembra 2005. godine. 

Presuda Op}inskog suda Bugojno broj P-15/05 od 22. aprila 2005. godine. 

Nala`e se BH Telekomu d.d. Sarajevo - Direkcija Travnik da apelantici odmah ponudi mogu}nost povratka na rad pod uvjetima i u skladu sa njenim ranijim zaposlenjem i pod jednakim uvjetima koje imaju ostali zaposlenici na sli~nim zadacima. 

Nala`e se Op}inskom sudu u Bugojnu da o apelanticinom zahtjevu za naknadu izgubljenih pla}a rije{i po hitnom postupku i u skladu sa pravnim shvatanjem Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u ovoj odluci. 

Nala`e se BH Telekomu d.d. Sarajevo - Direkcija Travnik i Op}inskom sudu u Bugojnu da, u skladu sa ~lanom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke. 

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". 

OBRAZLO@ENJE 

I. Uvod 

1. Silvana Tomi} (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bugojna, koju zastupa Stjepan Vukadin, advokat iz Bugojna, podnijela je 13. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000170 od 24. januara 2007. godine, Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-448/05 od 7. decembra 2005. godine i Presude Op}inskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj P-15/05 od 22. aprila 2005. 

II. Postupak pred Ustavnim sudom 

2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Op}inskog suda i BH Telekoma d.d. Sarajevo-Direkcija Travnik (u daljnjem tekstu: tu`eni), zatra`eno je 2. jula 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Op}inskog suda je 17. aprila 2009. godine zatra`eno da dostavi predmetni spis na uvid. Odgovore na apelaciju su dostavili Vrhovni i Kantonalni sud 14. jula 2008. godine, Op}inski sud 8. jula 2008. godine, a tu`eni 7. jula 2008. godine. Op}inski sud je 7. maja 2009. godine dostavio spis na uvid. 

3. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 8. maja 2009. godine. 

III. ^injeni~no stanje 

4. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 

5. Apelantica i Ivica Grgi} (u daljnjem tekstu: drugotu`itelj) su 8. novembra 2001. godine podnijeli tu`bu Op}inskom sudu protiv tu`enog radi utvr|enja i povrata na posao, koja je Presudom Op}inskog suda broj P-1234/02 od 21. juna 2004. godine odbijena. 

6. Protiv navedene presude Op}inskog suda apelantica i drugotu`itelj su izjavili `albu Kantonalnom sudu koji je Rje{enjem broj G@-859/04 od 15. decembra 2004. godine `albe uva`io, pobijanu presudu ukinuo i predmet vratio Op}inskom sudu na ponovni postupak 

7. U ponovljenom postupku Op}inski sud je Presudom broj P-15/05 od 22. aprila 2005, koja je potvr|ena Presudom Kantonalnog suda broj G`-448/05 od 7. decembra 2005. godine, odbio kao neosnovan tu`beni zahtjev apelantice i drugotu`itelja kojim je tra`eno da se utvrdi povreda prava na zabranu diskriminacije iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na rad iz ~lana 5.e)(i) Me|unarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, ~l. 6. i 7.a)(i) Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i ~lana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu. Istom presudom odbijeni su tu`beni zahtjev apelantice i drugotu`itelja kojim je tra`eno da tu`eni poni{ti svoju odluku o prestanku apelanticinog radnog odnosa i da joj se utvrdi status radnika na ~ekanju posla, a da za drugotu`itelja poni{ti odluku o utvr|ivanju statusa radnika na ~ekanju posla. Tako|er, odbijen je i apelanticin zahtjev za povrat na ranije radno mjesto, kao i zahtjev apelantice i drugotu`itelja da im se isplati naknada pla}a sa zakonskom zateznom kamatom i tro{kovima spora, kako je to pobli`e navedeno u izreci presude. 

8. Op}inski sud je u obrazlo`enju svoje presude naveo da je na osnovu provedenih dokaza utvrdio da nije sporno da je apelantici prestao radni odnos kod tu`enog na osnovu ~lana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZOR), nego je sporno da li su odluke tu`enog donesene prema ~lanu 143. ZOR-a zakonite, te da li je njihovim dono{enjem apelantica diskriminirana na nacionalnoj osnovi, s obzirom na odredbe ~lana 5. ZOR-a, te odredbe ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa ~l. 5.e)(i) Me|unarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, ~l .6. i 7.a)(i) Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Op}inski sud je istakao da apelantica u toku postupka nije dokazala da su zaposlenici na ~ekanju posla druge nacionalnosti, u konkretnom slu~aju Bo{njaci, pozivani na posao, a da ona kao radnica hrvatske nacionalnosti nije pozivana na posao, {to bi imalo elemente diskriminacije na nacionalnoj osnovi. Op}inski sud je zaklju~io da je tu`eni dokazao da na radno mjesto na kojem je bila zaposlena apelantica nije primljena druga osoba, te da je neosnovano apelanticino pozivanje na ukupnu nacionalnu strukturu zaposlenih, s obzirom da je struktura zaposlenika bila takva i prije dono{enja ZOR-a. Dalje, sud je naveo da u konkretnom slu~aju apelantica nije dokazala da je tu`eni, kao poslodavac, nakon {to je apelantici prestao radni odnos, u kategoriji njene stru~ne spreme primila bilo koga u radni odnos, osim {to je 1994. godine, dok je apelantica boravila van Bosne i Hercegovine, primila B.S. koja ima visoku stru~nu spremu. 

9. Sud je tako|er utvrdio da apelantica u toku postupka nije prihvatila poziv tu`enog da se vrati na posao zato {to joj nije odgovaralo da putuje iz Bugojna u Travnik i zbog bolesti djeteta, dok je drugotu`itelj prihvatio poziv tu`enog da se vrati na posao i ponovno je kod njega u radnom odnosu. Sud je obrazlo`io da je radni odnos apelantici i drugotu`itelju prestao zbog tada stvarnih potreba tu`enog i u skladu sa ~lanom 143. ZOR-a, zbog nemogu}nosti da ih zaposli, a ne zbog njihove nacionalne pripadnosti, jer ~im se zbog procesa rada ukazala potreba, apelantica i drugotu`itelj su pozvani da rade. Naime, u me|uvremenu je do{lo do transformacije tu`enog (razdvajanje ranijeg pravnog subjekta u dva odvojena subjekta), pa su kadrovski poslovi koje je ranije obavljala apelantica, nakon izvr{ene transformacije, smje{teni u sjedi{tu Direkcije u Travniku a ne u Bugojnu. Op}inski sud je, analiziraju}i odredbe ~lana 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZOR-a i stava 2. istog ~lana, utvrdio da je apelantici prestao radni odnos u skladu sa odredbama ~lana 143. Zakona o radu, odnosno zbog nemogu}nosti zapo{ljavanja, a ne zbog njezine nacionalne pripadnosti, te da je apelantica, nakon {to se kasnije ukazala potreba, pozivana da radi ali da je to odbila. Op}inski sud je obrazlo`io da je apelanticin radno-pravni status rje{avan prema odredbama ~lana 143. ZOR-a, da nije bilo povrede prava na zabranu nediskriminacije u vezi sa pravom na rad, da je apelantici utvr|en status na ~ekanju posla, a nakon toga prestanak radnog odnosa sa 5. majem 2000. godine, te da su izvr{eni obra~uni za naknadu pla}a po osnovu ~ekanja i otpremnine. 

10. Kantonalni sud je u obrazlo`enju svoje presude naveo da je Op}inski sud pravilno zaklju~io da iz ~lana 5. stav 3. ta~ka 2. proizlazi da je apelantica bila du`na da sudu podnese o~igledan dokaz o diskriminaciji u primjeni ~lana 143. ZOR-a. Naime, apelantica u toku postupka nije dokazala da su u skladu sa ~lanom 143. ZOR-a zaposlenici na ~ekanju druge nacionalnosti, u konkretnom slu~aju Bo{njaci, pozivani na posao, a da Hrvati nisu, {to bi imalo elemente diskriminacije na nacionalnoj osnovi. Naprotiv, tu`eni je u toku postupka dokazao da na radno mjesto na kojem je radila apelantica nije niko primljen. Dalje, Kantonalni sud je naveo da je pravilan zaklju~ak Op}inskog suda da se problem mora posmatrati pojedina~no, tj. za svakog zaposlenika, i u takvom slu~aju procijeniti da li su, primjenom ~lana 143. u vezi sa ~lanom 5. stav 1. ZOR-a, povrije|ena prava zaposlenika. Kantonalni sud je zaklju~io da je neosnovano apelanticino pozivanje na ukupnu strukturu zaposlenika tu`enog, s obzirom da je do toga do{lo prije dono{enja ZOR-a i primjene ~lana 143. navedenog zakona. Tako|er, istakao je da je Op}inski sud pravilno zaklju~io da u primjeni ~lana 143. ZOR-a u odnosu na apelanticu nije bilo diskriminacije, s obzirom da je tu`eni poslije dono{enja odluke o prestanku radnog odnosa, nakon {to su se stekli uvjeti za zapo{ljavanje, apelanticu pozivao na rad. Sud je naveo da je takvu ponudu prihvatio drugi tu`itelj i da se vratio na posao kod tu`enog. Dalje, Kantonalni sud je istakao da je Op}inski sud obrazlo`io i za{to je ocijenio da su neosnovani apelanticini navodi o odbijanju da prihvati posao u Direkciji u Travniku. Kantonalni sud je ocijenio da je Op}inski sud razloge za svoj stav da odbije apelanticin tu`beni zahtjev, kao i ocjenu izvedenih dokaza, dao jasno obrazlo`enje i pravilno primijenio materijalno pravo koje je u cijelosti prihvatljivo. 

11. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000170 od 24. januara 2007. godine apelanticina revizija je odbijena i Presuda Kantonalnog suda broj G`-448/05 od 7. decembra 2005. godine je potvr|ena. Vrhovni sud je ocijenio da su neosnovani navodi revizije da Kantonalni sud apelanticine `albene prigovore o ocjeni dokaza nije razmatrao. Vrhovni sud je naveo da je Kantonalni sud razmotrio sve apelanticine prigovore i s tim u vezi izveo valjan zaklju~ak da su dokazi koji su izvedeni pred Op}inskim sudom ocijenjeni u skladu sa ~lanom 8. Zakona o parni~nom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Vrhovni sud je istakao da je Kantonalni sud uvjerenje o neosnovanosti apelanticinih `albenih navoda opravdao pravilnim razlozima koje u cijelosti prihvata i revizijski sud, jer oni imaju upori{te u odredbama materijalnog i procesnog prava na koje se i pozvao u obrazlo`enju pobijane presude. Stoga je Vrhovni sud ocijenio kao neosnovan apelanticin prigovor da je Kantonalni sud povrijedio odredbe parni~nog postupka. Vrhovni sud je istakao da apelanticino mi{ljenje da postoji diskriminacija Hrvata u Bugojnu na nacionalnoj i vjerskoj osnovi apelanticu nije osloba|alo obaveze da podnese dokaze kojim bi se utvrdile konkretne ~injenice prema kojima ju je tu`eni diskriminirao u odnosu na istaknuti zahtjev za uspostavljanje radno-pravnog statusa i s tim u vezi povrata na ranije radno mjesto. Upravo to izri~ito nala`e, s jedne strane, materijalno-pravna norma (~lan 5. stav 3. ta~ka 2. ZOR-a), a s druge strane norma procesnog prava. Vrhovni sud je naveo da je prema ~l. 7. i 123. ZPP-a bila isklju~ivo apelanticina du`nost da prikuplja procesnu gra|u u odnosu na zahtjev koji postavlja pred sud i da izvodi dokaze, {to podrazumijeva da se ta obaveza odnosi na dokazivanje samo pravno relevantnih ~injenica, jer je te ~injenice po pravilima parni~ne procedure neophodno i utvr|ivati. 

12. Vrhovni sud je naveo da je apelantica podnijela dokaze o nacionalnoj strukturi zaposlenika kod prednika tu`enog u Bugojnu 1993. godine, gdje je radila, a prema kojima je u periodu od 18. jula 1993. do 19. novembra 2001. godine zaposleno 68 zaposlenika, od toga 67 Bo{njaka, te da je ta nacionalna struktura zaposlenika bila rezultat rata. Tako|er je nesporno da je apelantica podnijela dokaz o nacionalnoj strukturi zaposlenika kod tu`enog na dan 21. maja 2003. godine po organizacionim jedinicama u po{ti Travnik, Bugojnu i Telekomu Travnik. Vrhovni sud je istakao da navedenim dokazima apelantica nije dokazivala pravno relevantne ~injenice da je u vremenu kada se prijavila za povratak na posao pa do isteka roka propisanog u stavu 8. ~lana 143. ZOR-a, tu`eni imao radno mjesto stru~ne spreme i kvalifikacije koju ona ima, i da je na to radno mjesto zaposlio osobu bo{nja~ke pripadnosti. Vrhovni sud je naveo da bi u konkretnom slu~aju za odluku o osnovanosti istaknutog apelanticinog zahtjeva, upravljenog na zabranu diskriminacije u ovom predmetnom sporu u smislu ~lana 5. stav 3. ta~ka 2. ZOR-a, samo pojedina~ni apelanticini dokazi omogu}ili sudu da obrazuje svoje uvjerenje o tim pravno relevantnim ~injenicama.Vrhovni sud je tako|er naveo da u periodu vremena od kada se apelantica tu`enom prijavila za vra}anje na posao do isteka roka propisanog u stavu 8. ~lana 143. ZOR-a apelantica nije dokazala da je na to raspolo`ivo radno mjesto tu`eni zaposlio Bo{njaka i time napravio razliku po nacionalnoj osnovi. Vrhovni sud je istakao da je irelevantan period u 1993, 2001. i 2003. godini sa komparacijom podataka za koji je apelantica podnijela dokaze sudu, jer to nisu ~injenice relevantne za presu|enje o spornom zahtjevu. Vrhovni sud je ocijenio da su i ostali dijelovi tu`benog zahtjeva pravilnom primjenom materijalnog prava odbijeni, budu}i da su vezani za utvr|enje da li je povrije|eno pravo na zabranu diskriminacije. Iz navedenih razloga Vrhovni sud je zaklju~io da su apelanticini `albeni navodi istaknuti u reviziji u cijelosti neosnovani. 

IV. Apelacija 

a) Navodi apelacije 

13. Apelantica pobija navedene presude tvrde}i da joj je tim presudama povrije|eno pravo na pravi~no su|enje, a u okviru toga i pravo na su|enje u razumnom roku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zatim pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na rad iz ~l. 6. i 7.(a)(i) i (ii) Me|unarodnog pakta, kao i pravo iz ~lana 5.e)(i) Me|unarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije i ~lana 23. Konvencije o pravima djeteta, pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvorni pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije. U pogledu navoda o povredi prava na pravi~no su|enje Ustavni sud zapa`a da se su{tina navoda o kr{enju prava na pravi~no su|enje odnosi na apelanticinu `albu da su sudovi proizvoljno primijenili odredbe o teretu dokazivanja. Dalje, apelantica isti~e da je postupak pred sudovima trajao nerazumno dugo i to vi{e od pet godina, iako se radilo o radnom sporu koji u odnosu na druge sporove ima prioritet u rje{avanju. Dalje, apelantica se `ali da ju je tu`eni, donose}i osporene odluke o ~ekanju posla i prestanku radnog odnosa, primjenjuju}i ~lan 143. ZOR-a, diskriminirao na nacionalnoj i vjerskoj osnovi kada je nije pozvao da se vrati na posao. U vezi sa navedenim apelantica isti~e da su sudovi pogre{no ocijenili relevantne ~injenice u odnosu na pravo na nediskriminaciju u vezi sa pravom na rad. Dalje, apelantica isti~e da nije ta~na konstatacija Vrhovnog suda da u vrijeme kada se javila na posao tu`eni za nju nije imao konkretno radno mjesto, te da je 2003. godine, kada ju je tu`eni pozvao na posao, poziv tu`enog za povratak na posao odbila. Tako|er, isti~e da joj je tu`eni povratak na posao uvjetovao povla~enjem tu`be, te da je pogre{no interpretirao njenu izjavu kao odbijanje povratka na posao u po{tu u Travniku. Naime, apelantica je navela da ponudu tu`enog za povratak na posao nije odbila, nego je tra`ila razumijevanje tu`enog zbog toga {to ima hendikepirano dijete koje je ro|eno sa "Downovim sindromom". U vezi sa navedenim apelantica smatra da je diskriminirana po osnovu spolne pripadnosti i ka`njena kao `ena i majka. 

b) Odgovor na apelaciju 

14. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da ostaje kod razloga datih u obrazlo`enju svoje presude. 

15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da smatra da apelacija nije osnovana, te da ostaje kod razloga datih u svojoj odluci. 

16. U odgovoru na apelaciju Op}inski sud je naveo da je apelacija neosnovana jer su osporene sudske odluke donesene u skladu sa relevantnim zakonskim odredbama. 

17. U odgovoru na apelaciju tu`eni je naveo da apelaciju treba odbiti kao neosnovanu, jer je Direkcija u Travniku u potpunosti postupila u skladu sa odredbama ~lana 143. ZOR-a. 

V. Relevantni propisi 

18. U Zakonu o parni~nom postupku ( "Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06) relevantne odredbe glase: 

"^lan 10. 

Sud je du`an nastojati da se postupak provede bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 

^lan 420. 

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri odre|ivanu rokova i ro~i{ta, sud }e uvijek obra}ati osobitu pa`nju na potrebu hitnog rje{avanja radnih sporova." 

U Zakonu o radu ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/03) relevantne odredbe glase: 

"^lan 5. 

Lice koje tra`i zaposlenje, kao i lice koje se zaposli, ne mo`e biti stavljeno u nepovoljniji polo`aj zbog rase, boje ko`e, spola, jezika, vjere, politi~kog ili drugog mi{ljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovnog stanja, ro|enja ili kakve druge okolnosti, ~lanstva ili ne~lanstva u politi~koj stranci, ~lanstva ili ne~lanstva u sindikatu, tjelesnih i du{evnih pote{ko}a u pogledu anga`iranja, obrazovanja, unapre|enja, uvjeta i zahtjeva rada, otkazivanja ugovora o radu ili druga pitanja koja proisti~u iz radnog odnosa. 

U smislu stava 1. ovog ~lana, ne isklju~uju se razlike: 

1. koje se prave u dobroj vjeri, a zasnovane su na zahtjevima koji se odnose na odre|eni posao; 

2. koje se prave u dobroj vjeri, a zasnovane su na nesposobnosti lica da obavlja poslove predvi|ene za odre|eno radno mjesto ili da savlada program potrebnog stru~nog usavr{avanja, pod uvjetom da je poslodavac ili lice koje osigurava stru~no usavr{avanje ulo`ilo razumne napore za prilago|avanje posla ili obuke u kojoj se nalazi takvo lice ili za osiguravanje odgovaraju}eg drugog zaposlenja ili usavr{avanja, ukoliko je to mogu}e; 

3. aktivnosti koje za svoj cilj imaju pobolj{anje polo`aja lica koja se nalaze u nepovoljnom ekonomskom, socijalnom, obrazovnom ili fizi~kom polo`aju. 

U slu~ajevima kr{enja odredaba iz st. 1. i 2. ovog ~lana: 

1. lice ~ija prava su povrije|ena mo`e zbog povrede prava podnijeti tu`bu nadle`nom sudu; 

2. ukoliko podnosilac tu`be podnese o~igledan dokaz diskriminacije koja je zabranjena odredbom ovog ~lana, tu`eni je du`an da podnese dokaz da takva razlika nije napravljena na osnovu diskriminacije; 

3. ukoliko utvrdi da su navodi tu`be osnovani, sud }e nalo`iti, da bi se osigurala primjena odredaba ovog ~lana, uklju~uju}i zaposlenje, vra}anje na prethodno radno mjesto, osiguravanja ili ponovno uspostavljanje svih prava iz radnog odnosa koja proizlaze iz ugovora o radu. 

^lan 63. 

Jedan od roditelja djeteta sa te`im smetnjama u razvoju (te`e hendikepiranog djeteta) ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena, u slu~aju da se radi o samohranom roditelju ili da su oba roditelja zaposlena, pod uvjetom da dijete nije smje{teno u ustanovu socijalno-zdravstvenog zbrinjavanja, na osnovu nalaza nadle`ne zdravstvene ustanove. 

[..] 

Roditelju koji koristi pravo iz stava 1. ovog ~lana, ne mo`e se narediti da radi no}u, prekovremeno i ne mo`e mu se promijeniti mjesto rada, ako za to nije dao svoj pismeni pristanak. 

^lan 143

Zaposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovog zakona zatekao na ~ekanju posla, ostat }e u tom statusu najdu`e {est mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, ako poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad. 

Zaposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. decembra 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostavljanja radno-pravnog statusa, a u ovom vremenskom razdoblju nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatrat }e se, tako|er, zaposlenikom na ~ekanju posla. 

Za vrijeme ~ekanja posla zaposlenik ima pravo na naknadu pla}e u visini koju odredi poslodavac. 

Ako zaposlenik na ~ekanju posla iz st. 1. i 2. ovog ~lana ne bude pozvan na rad u roku iz stava 1. ovog ~lana, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu najmanje u visini tri prosje~ne pla}e ispla}ene na nivou Federacije u prethodna tri mjeseca, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku, do navr{enih pet godina sta`a osiguranja, a za svaku narednu godinu sta`a osiguranja jo{ najmanje jednu polovinu prosje~ne pla}e. 

Izuzetno, umjesto otpremnine poslodavac i zaposlenik mogu se dogovoriti i o drugom vidu naknade. 

Na~in, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz st. 4. i 5. ovog ~lana utvr|uju se pismenim ugovorom izme|u zaposlenika i poslodavca. 

Ako zaposleniku prestane radni odnos u smislu stava 4. ovog ~lana, poslodavac ne mo`e u roku od jedne godine zaposliti drugo lice koje ima istu kvalifikaciju ili isti stepen stru~ne spreme, osim lica iz st. 1.i 2. ovog ~lana, ako je to lice nezaposleno." 

VI. Dopustivost 

19. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 

20. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 

21. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000170 od 24. januara 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je primila 13. februara 2007. godine, a apelacija je podnesena 13. aprila 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 

22. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. 

VII. Meritum 

23. Apelantica pobija navedene presude tvrde}i da joj je tim presudama povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na rad iz ~l. 6. i 7.(a)(i) i (ii) Me|unarodnog pakta, kao i pravo iz ~lana 5.e)(i) Me|unarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije i ~lana 23. Konvencije o pravima djeteta, pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvorni pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije. 

Pravo na pravi~no su|enje 

24. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: 

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: 

(...) 

e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." 

^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 

"Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]

25. U pogledu navoda o povredi prava na pravi~no su|enje Ustavni sud zapa`a da se su{tina navoda o kr{enju prava na pravi~no su|enje odnosi na apelanticinu `albu da su sudovi proizvoljno primijenili odredbe o teretu dokazivanja. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaklju~ke redovnih sudova u pogledu ~injeni~nog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadle`an da supstituira redovne sudove u procjeni ~injenica i dokaza, ve} je op}enito zadatak redovnih sudova da ocijene ~injenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno do{lo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadle`nosti Ustavni sud se bavi isklju~ivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima. U konkretnom slu~aju Ustavni sud }e ispitati da li je postupak u cjelini bio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, "Slu`beni glasnik BiH" broj 58/05). 

26. U vezi s tim Ustavni sud primje}uje da je prvostepeni sud u obrazlo`enju svoje odluke naveo da "nije utvrdio u toku postupka niti jednu povredu prava prema apelantici, jer u toku postupka nije podnijela niti jedan valjan dokaz o diskriminaciji koja je zabranjena spomenutim ~lanom Evropske konvencije i ~lanom 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZOR-a, a nasuprot tome tu`ena je dokazala da takva razlika nije napravljena, i to iskazom svjedoka, uvidom u spiskove, te samim tim {to je tu`iteljica [apelantica] "pozivana na rad da joj se uspostavi radno-pravni status na poslovima koje je ranije obavljala u skladu sa svojom {kolskom spremom, ali to nije prihvatila". Dalje, Kantonalni sud je u svojoj presudi obrazlo`io da je prvostepeni sud pravilno zaklju~io da apelantica nije podnijela o~igledan dokaz diskriminacije u pogledu primjene ~lana 143. ZOR-a. Tako|er je naveo da iz ~lana 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZOR-a, na koji se pozvao prvostepeni sud, proizlazi da je tu`iteljica [apelantica] bila du`na da podnese o~igledan dokaz da je diskriminirana u primjeni ~lana 143. ZOR-a. Pored toga, Vrhovni sud je u svojoj presudi naveo "da propu{tanje tu`iteljice [apelantice] da na izlo`ene ~injenice podnese dokaze" kojima bi potkrijepila prethodno navedene ~injenice (tj. diskriminaciju) "zapravo zna~i da tu`iteljica [apelantica] nije omogu}ila sudu da o tim pravno relevantnim ~injenicama obrazuje svoje uvjerenje i stoga u takvim procesnim okolnostima snosi {tetne posljedice usljed njihove nedokazanosti ." 

27. Ustavni sud primje}uje da su redovni sudovi pri ocjeni ~injenica u konkretnom predmetu propustili da uzmu u obzir ~injenice koje je apelantica predo~ila sudu, a kojima je u~inila vjerovatnim da ju je tu`eni diskriminirao u primjeni ~lana 143. ZOR-a u odnosu na ostale zaposlenike tu`enog. Me|utim, redovni sudovi su odbili apelanticin tu`beni zahtjev uz obrazlo`enje da nije dokazala ~injenice o postojanju diskriminacije, a koje je istakla u tu`benom zahtjevu. Na taj na~in redovni sudovi su postupali suprotno me|unarodnim standardima koji predvi|aju da kad tu`itelj tvrdi da je diskriminiran a tvrdnje u~ini vjerovatnim, teret dokazivanja da te tvrdnje ne stoje se prebacuje na tu`enog. Kako je Bosna i Hercegovina dr`ava koja te`i ka integraciji u Evropsku uniju, njeni sudovi moraju tuma~iti antidiskriminacijsko zakonodavstvo u duhu razumijevanja ovog pravnog koncepta kakav podr`ava Evropska unija, tim prije {to Ustav Bosne i Hercegovine name}e najvi{e standarde za{tite ljudskih prava u pore|enju sa minimalnim standardima koje name}e Evropska konvencija. U tom smislu je neophodno spomenuti Direktivu 2000/78 EC od 27. novembra 2000. godine ("Slu`beni list Evropskih zajednica" broj 303. od 2. decembra 2000. godine, u daljnjem tekstu: Direktiva), kojom se "utvr|uje op}i okvir za jednak tretman na podru~ju zapo{ljavanja i odabira zvanja". U ~lanu 10. Direktive definiran je "teret dokazivanja", a predvi|a da }e dr`ave ~lanice poduzeti nu`ne mjere kako bi se, u skladu sa svojim nacionalnim pravosudnim sistemima, mogle pobrinuti da, u slu~ajevima kada osobe smatraju da im je nanesena nepravda jer na njih nije primijenjeno na~elo jednakog tretmana doka`u, pred sudom ili drugim nadle`nim organom, ~injenice iz kojih se mo`e pretpostaviti da je bilo posredne ili neposredne diskriminacije, na tu`enoj je da doka`e da nije do{lo do kr{enja na~ela jednakog postupanja. Stavom (2) ~lana 10. Direktive predvi|eno je da se ne spre~avaju dr`ave ~lanice da uvedu pravila o dokazivanju koja su povoljnija za tu`itelja. Iz citiranog pravnog akta proizlazi da apelantica koja navodi diskriminaciju mora sudu prezentirati ~injenice na temelju kojih se mo`e pretpostaviti da postoji diskriminacija, a od tog momenta se teret dokazivanja prebacuje na tu`enu stranu. 

28. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, postupaju}i na navedeni na~in, zanemarili da je apelantica iznijela vi{e nego dovoljno ~injenica na temelju kojih bi se moglo sumnjati u postojanje diskriminacije tu`enog u primjeni ~lana 143. ZOR-a. Naime, apelantica je navela da je bila primorana napustiti grad i rodno mjesto zbog ratnih sukoba, da je tu`eni nikada nije pozvao da se vrati na radno mjesto, da je tu`eni primio nove zaposlenike, a da nije prekinuo radni odnos onim zaposlenicima koji su bili na spisku zaposlenih. Tako|er je navela da je, prema statisti~kim podacima za period od 18. jula 1993. godine do 19. novembra 2001. godine, tu`eni zaposlio 68 novih radnika od kojih 67 bo{nja~ke nacionalnosti. Ustavni sud, tako|er, primje}uje da se apelantica 21. decembra 1999. godine obratila tu`enom pismenim zahtjevom tra`e}i da joj se uspostavi radno-pravni status i da je tu`eni vrati na posao. Osim toga, iz stanja spisa proizlazi da je tu`eni apelantici tek 2003. godine ponudio da se vrati na posao, uvjetuju}i joj da povu~e tu`beni zahtjev, i to nakon dogovora i medijacije Ombudsmana, i pisma Ministarstva prometa i komunikacija broj 01-27-903/03 od 24. jula 2003. godine. 

29. Sve ove navedene ~injenice o~ito ukazuju da je apelantica sudu prezentirala ~injenice na temelju kojih se moglo pretpostaviti da postoji diskriminacija tu`enog u primjeni ~lana 143. ZOR-a, pa je sud u konkretnom slu~aju teret dokazivanja trebao prebaciti na tu`enog. Me|utim, sudovi su odbili apelanticin tu`beni zahtjev kojim je tra`ila da se utvrdi da ju je diskriminirao tu`eni u primjeni ~lana 143. ZOR-a, uz obrazlo`enje da apelantica nije omogu}ila sudu da zasnuje svoje mi{ljenje na ~injenicama koje je prezentirala sudu. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da redovni sudovi nisu osigurali apelantici proceduralna prava stavljaju}i joj pretjeran teret dokazivanja ~injenica koje su jedino tu`enom bile na raspolaganju, i koje apelantica nije ni morala dokazati, nego tu`eni pobiti. 

30. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slu~aju redovni sudovi proizvoljnom primjenom odredaba o teretu dokazivanja povrijedili apelanticino pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 

Diskriminacija u vezi sa pravom na rad 

31. ^lan II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 

Nediskriminacija 

U`ivanje prava i sloboda predvi|enih u ovom ~lanu ili u me|unarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao {to je spol, rasa, boja, jezik, vjera, politi~ko i drugo mi{ljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, ro|enje ili drugi status. 

^lan 14. Evropske konvencije glasi: 

U`ivanje prava i sloboda predvi|enih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao {to su spol, rasa, boja ko`e, jezik, vjeroispovijest, politi~ko ili drugo mi{ljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, ro|enje ili drugi status. 

32. [to se ti~e navoda o diskriminaciji u vezi sa pravom na rad, Ustavni sud zapa`a da apelantica ove navode temelji na svojoj tvrdnji da je tu`eni, donose}i osporene odluke o ~ekanju posla i prestanku radnog odnosa pozivom na ~lan 143. ZOR-a, te ponudom da se vrati na posao nakon dvije godine od podno{enja tu`be sudu, i reorganizacije prema kojoj je njeno radno mjesto po organizacionoj shemi smje{teno u Direkciji u Travniku, u~inio diskriminaciju na nacionalnoj osnovi. 

33. Ustavni sud podsje}a da ZOR utvr|uje da }e zaposlenik koji se zatekao na ~ekanju posla, u skladu sa ~lanom 143. stav 1. ovog zakona, ostati u tom statusu najdu`e {est mjeseci od dana stupanja na snagu zakona, ako poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad. S druge strane, u skladu sa ~lanom 143. stav 2. ovog zakona, zaposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. decembra 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostavljanja radno-pravnog statusa, smatrat }e se, tako|er, zaposlenikom na ~ekanju posla, ako u ovom vremenskom razdoblju nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca. U oba slu~aja, ako zaposlenik na ~ekanju posla ne bude pozvan na rad u roku iz stava 1. ~lana 143. ZOR-a, prestaje mu radni odnos u skladu sa ~lanom 143. stav 4. ZOR. U tom slu~aju, zaposlenik ima pravo na otpremninu, a poslodavac ne mo`e u roku od jedne godine zaposliti drugo lice koje ima istu kvalifikaciju, ili isti stepen stru~ne spreme, osim lica iz ~lana 143. st. 1. i 2. ZOR, ako je to lice nezaposleno. Zaposlenik koji smatra da je poslodavac povrijedio njegovo pravo koje je utvr|eno u ~lanu 143. st. 1. i 2. ZOR mo`e u zakonom propisanom roku da podnese `albu Kantonalnoj komisiji za implementaciju ~lana 143. ZOR-a (u daljnjem tekstu: Kantonalna komisija). 

34. U konkretnom slu~aju, apelantica je izjavila `albu Kantonalnoj komisiji nakon {to je dobila rje{enje tu`enog o rje{avanju svog radno-pravnog statusa radnika na ~ekanju. Dalje, Kantonalna komisija je utvrdila da apelantica ima status zaposlenika na ~ekanju, te da slijedom toga njen predmet potpada pod okvir ~lana 143. ZOR-a. Nakon toga tu`eni je ponudio apelantici status zaposlenika na ~ekanju, pozivaju}i se na ~lan 143. stav 2. ZOR-a, uklju~uju}i pravo na naknadu ali bez mogu}nosti da apelantica nastavi sa radom. Dalje, tu`eni je apelantici ponudio povratak na posao tek 2003. godine, nakon izvr{ene reorganizacije, s tim da poslove obavlja u Direkciji u Travniku. Apelantica ponudu tu`enog nije mogla prihvatiti zbog promjene mjesta rada jer je majka troje djece, od kojih je jedno dijete hendikepirano. 

35. ^lan II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kada se analizira sa navedenim odredbama, osigurava ustavnu za{titu protiv bilo kakvog oblika diskriminacije, izme|u ostalog u oblasti radnih odnosa (~lan 5.(e)(i) Me|unarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije i ~l. 2, 6. i 7. Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima). Sli~no tome, nediskriminacija je centralni dio ZOR-a (~lan 5. ovog zakona propisuje da lice koje tra`i zaposlenje, kao i lice koje se zaposli, ne mo`e biti stavljeno u nepovoljniji polo`aj zbog rase, boje ko`e, spola, jezika, vjere, politi~kog ili drugog mi{ljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla). 

36. Kao prvo, mora se ocijeniti da li je bilo mije{anja u apelanticino pravo na nediskriminaciju, i drugo, u slu~aju da je do{lo do takvog mije{anja, odrediti da li je bilo zakonskih osnova koje bi to mije{anje opravdavale. 

37. Kao op}e pravilo, odredba je diskriminacijska ako pravi razliku izme|u osoba i grupa osoba koji su u sli~noj situaciji i ta razlika nema objektivnog i razumnog opravdanja ili ako nema razumne proporcionalnosti izme|u upotrijebljenih sredstava i cilja koji se te`i ostvariti. Me|unarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije i Me|unarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, sami po sebi ne zabranjuju razli~it tretman. Naprimjer, Me|unarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije dozvoljava posebne mjere kako bi se osiguralo jednako u`ivanje ljudskih prava grupama u nepovoljnom polo`aju (~lan 1. stav 4). Sli~no tome, Me|unarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima dozvoljava ograni~enje prava iz ovog pakta i to u onoj mjeri koja je u saglasnosti sa prirodom ovih prava i isklju~ivo s ciljem unapre|enja op}eg blagostanja u demokratskom dru{tvu. Obi~no se moraju iznijeti krupni razlozi kako bi se opravdalo razli~ito tretiranje ljudi, naro~ito kada se radi o pravljenju razlika izme|u etni~kih i rasnih grupa. Dalje, ako se takvi razlozi ustanove, cilj kojem se te`i mora biti zakonit, a sredstva kori{tena proporcionalno. Ovo zna~i, izme|u ostalog, da se mora posti}i pravi~an balans izme|u op}eg javnog interesa i prava pojedinca. 

38. Posmatraju}i ovaj predmet u kontekstu prakse Ustavnog suda u sli~nim predmetima, Ustavni sud podsje}a da je u predmetu broj U 38/02 (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 38/02 "Slu`beni glasnik BiH" broj 8/04), zaklju~io "^lan 143. Zakona o radu ne pravi razliku izme|u osoba ili grupa osoba i stoga je prima facie nediskriminacijski. Me|utim, iako zakon sam po sebi nije diskriminacijski, efekat provo|enja tog zakona mo`e biti diskriminacijski (vidi npr. Belgijski jezi~ki slu~aj 23. juli 1968. godine, serija A, broj 6 (1979-1980), stav 10). Sli~no tome, Ustavni sud je u svojoj praksi utvrdio da postoji vi{e na~ina na koje mo`e nastati diskriminacija: zakon je prima facie diskriminacijski; zakon je, iako prima facie neutralan i primjenjivan u skladu sa svojim pretpostavkama, donesen s ciljem diskriminiranja {to proizlazi iz historijskog tuma~enja zakona, izjava zakonodavaca, disparatnog uticaja zakona, ili drugih posrednih dokaza o namjeri; efektå prethodne de iure diskriminacije su podr`ali odgovaraju}i javni organi na svim dr`avnim nivoima ne samo svojim djelovanjem, ve} i nedjelovanjem (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 5/98 III od 30. juna 2000. godine, "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 23/00, stav 79). Primjenom ~lana 143. ZOR-a, op}enito na sve zaposlene na ~ekanju tokom rata, prestanak radnog odnosa je u ve}ini imao uticaja na razli~ite etni~ke grupe. Prema stavu Ustavnog suda, u vremenu te{kog ekonomskog stanja, neki zakon mo`e imati opravdani cilj da se zaposlenici privremeno stave na ~ekanje. Me|utim, to ne}e biti slu~aj ako se stavljanje na ~ekanje ili prestanak radnog odnosa vr{i po diskreciji poslodavca, proizvoljno, a posebno po osnovu diskriminacije. Ne samo da to ima diskriminiraju}i efekt po one koji su otpu{teni ili koji su na ~ekanju tokom rata, nego su im uskra}ivane i procesne garancije u ostvarivanju njihovih gra|anskih prava u skladu sa ~lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud ne smatra kako bi prestanak apelanticinog radnog odnosa, sa obavezom isplate otpremnine, olak{ao ekonomske pote{ko}e tu`enog. 

39. Iz ~injenica utvr|enih u sudskom postupku koji je okon~an osporenim presudama proizlazi da se apelantica 21. decembra 1999. godine obratila tu`enom pismenim zahtjevom tra`e}i da joj se uspostavi radno-pravni status i da je tu`eni vrati na posao. Dalje, tu`eni je apelantici tek 2003. godine ponudio povratak na posao, uvjetuju}i joj da povu~e tu`beni zahtjev, i to nakon dogovora i medijacije Ombudsmana i pisma Ministarstva prometa i komunikacija broj 01-27-903/03 od 24. jula 2003. godine. Tako|er, 2002. godine je izvr{ena reorganizacija tu`enog, a apelanticino radno mjesto koje je vezano za kadrovske poslove po organizacionoj shemi je premje{teno u Direkciju u Travnik. Stoga apelantica (majka troje djece, od kojih je jedno oboljelo od "Downovog sindroma" nije bila u mogu}nosti da prihvati ponudu tu`enog za povratak na posao, budu}i da je u tom slu~aju na posao svakodnevno morala putovati iz Bugojna, mjesta stanovanja, u Travnik u sjedi{te Direkcije. 

40. Ustavni sud smatra da je apelantica odbijanjem tu`benog zahtjeva od sudova kojim je tra`ila da joj tu`eni omogu}i bezuvjetan povratak na radno mjesto pod uvjetima i u skladu sa njenim ranijim zaposlenjem i pod jednakim uvjetima koje imaju i drugi zaposlenici na sli~nim radnim mjestima, dovedena u razli~it polo`aj u odnosu na ostale zaposlenike tu`enog u istoj ~injeni~noj i pravnoj situaciji. 

41. Stoga, Ustavni sud zaklju~uje da je osporenim odlukama sudova prekr{eno apelanticino pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na rad iz ~l. 6. i 7.(a), (i) i (ii) Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i pravo iz ~lana 5.e) i i) Me|unarodne konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije. 

42. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slu~aju prekr{ena apelanticina prava po navedenim osnovama, te je odlu~io o meritumu predmeta u skladu sa ~lanom 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, i nalo`io tu`enom da apelantici odmah ponudi mogu}nost povratka na rad pod uvjetima i u skladu sa njenim ranijim zaposlenjem i pod jednakim uvjetima koji imaju ostali zaposlenici na sli~nim zadacima. Tako|er, nala`e se nadle`nom sudu da o apelanticinom zahtjevu za naknadu pla}a rije{i po hitnom postupku i u skladu sa pravnim shvatanjem ovog suda. Odluka se dostavlja tu`enom i nadle`nom sudu radi osiguranja apelanticinih ustavnih prava. 

Pravo na su|enje u razumnom roku u okviru prava na pravi~no su|enje 

a) Relevantni principi 

43. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost du`ine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naro~ito o slo`enosti predmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38). 

44. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovla~enje postupka, a stalno vra}anje odluke na ponovno su|enje mo`e pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probstmeier protiv Njema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvje{taji 1997-IV) 

45. Kona~no, Evropski sud je ukazao da je potrebna naro~ita marljivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u li~nog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito va`an u dr`avama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18). 

b) Period koji se uzima u obzir 

46. Ustavni sud zapa`a da je u konkretnom predmetu postupak po~eo 8. novembra 2001. godine kada je apelantica podnijela tu`bu Op}inskom sudu zbog za{tite prava iz radnog odnosa. Postupak po apelanticinoj tu`bi je okon~an dono{enjem Presude Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000170 od 24. januara 2007. godine. Dakle, period koji }e Ustavni sud ispitati iznosi pet godina i dva mjeseca, koliko je bilo potrebno da apelantica do|e do kona~ne odluke suda. 

c) Analiza razumnosti trajanja postupka 

47. Ustavni sud zapa`a da se u konkretnom slu~aju radi o radnom sporu radi povratka na posao i isplati pla}a koji se prema odredbama ZPP smatra hitnim. Ustavni sud zapa`a da se u konkretnom pitanju odlu~ivalo o eventualnoj diskriminaciji apelantice, {to se mo`e smatrati pitanjem koje je relativno slo`eno, s obzirom na ~injeni~na pitanja koja je u takvim slu~ajevima potrebno utvrditi. 

48. U konkretnom slu~aju se radilo o radnom sporu, u kome je postupak pred Op}inskim sudom zapo~eo 8. novembra 2001. godine i u prvom dijelu u kome je odr`ano osam ro~i{ta do dono{enja Presude tog suda broj P-1234/02 od 21. juna 2004. godine, trajao preko dvije godine i pet mjeseci. Ova presuda je ukinuta Rje{enjem Kantonalnog suda u Novom Travniku broj G`-859/04 od 15. decembra 2004. godine, a ponovljeni postupak pred Op}inskim sudom je nakon odr`ana dva ro~i{ta okon~an Presudom tog suda broj P-15/05 od 22. aprila 2005. godine, dakle trajao je manje od ~etiri mjeseca. Op}inski sud je nakon podno{enja tu`be prvo ro~i{te zakazao 18. novembra 2002. godine, dakle, nakon vi{e od godinu dana. Sud je jedno ro~i{te odgodio na neodre|eno vrijeme i nalo`io vje{ta~enje stalnog sudskog vje{taka na okolnosti utvr|ivanja nacionalne strukture zaposlenih (na dan 18. juli 1993. godine) kod tu`enog i pla}a apelantice koje bi zaradila da je bila zaposlena u periodu od 18. jula 1993. godine do dana vje{ta~enja. Ustavni sud zapa`a da je nakon odlaganja ro~i{ta na neodre|eno vrijeme, radi pribavljanja nalaza vje{taka, do zakazivanja sljede}eg ro~i{ta protekao period du`i od {est mjeseci. Dalje, Op}inski sud u odgovoru na apelaciju nije dao niti jedan razlog koji bi se mogao smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka u radnom sporu koji je prema svojoj prirodi hitan, niti iz dostavljenog spisa proizlazi bilo kakav dokaz iz koga bi se mogla utvrditi apelanticina odgovornost za du`inu trajanja postupka. 

49. Dalje, Ustavni sud zapa`a da je Kantonalni sud u dva navrata odlu~ivao o apelanticinim `albama izjavljenim protiv presuda Op}inskog suda i da je odluke donosio u relativno kratkom roku, i to o prvoj apelanticinoj `albi je odlu~io u roku kra}em od {est mjeseci, a o drugoj apelanticinoj `albi u roku kra}em od sedam mjeseci. Ustavni sud smatra da Kantonalni sud prilikom dono{enja odluka o `albama nije prekora~io razuman rok. Dalje, Ustavni sud primje}uje da je postupak pred Vrhovnim sudom po izjavljenoj apelanticinoj reviziji protiv presude Kantonalnog suda trajao preko godinu dana, iako je po svojoj prirodi hitan, te da se u odgovoru na apelaciju nije o~itovao u vezi sa du`inom trajanja postupka. 

50. Imaju}i u vidu navedeno, te da se ne radi o izuzetno kompleksnom radnom sporu, Ustavni sud zaklju~uje da du`ina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kr{enje prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 

Ostali navodi 

51. Apelantica u apelaciji navodi da joj je osporenim odlukama povrije|eno i pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije. 

52. Ustavni sud zapa`a da se u su{tini navodi o kr{enju navedenih prava vezuju za navode o kr{enju prava na nediskriminaciju koje je Ustavni sud ve} ispitao, pa ove navode Ustavni sud ne}e posebno ispitivati. 

VIII. Zaklju~ak 

53. Ustavni sud zaklju~uje da je povrije|eno apelanticino pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije jer sudovi apelantici nisu osigurali proceduralna prava name}u}i joj pretjeran teret dokazivanja ~injenica u pogledu diskriminacije koje su tu`enom bile na raspolaganju. Tako|er, prekr{eno je i apelanticino pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na rad iz ~l. 6. i 7.(a), (i) i (ii) Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i pravo iz ~lana 5.e)(i) Me|unarodne konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, jer je apelantica dovedena u razli~it polo`aj u odnosu na ostale zaposlenike tu`enog u istoj ~injeni~noj i pravnoj situaciji. 

54. Ustavni sud zaklju~uje da du`ina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kr{enje prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada odluka o apelanticinom tu`benom zahtjevu kojim je zatra`ila za{titu prava iz radnog odnosa, koji je po zakonu hitan, traje preko pet godina i dva mjeseca. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 2, kao i ~lana 64. st 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 

55. Na osnovu ~lana 41. Pravila Ustavnog suda, aneks ove odluke ~ini izjava o neslaganju sudije Mirsada ]emana. 

56. Prema ~lanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. 





 


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simovi}, s. r. 

Izjava o neslaganju Mirsada ]emana, sudije Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u predmetu broj AP 1093/07 

Na osnovu ~lana 41. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH" br. 60/05, 64/08 i 51/09), suprotno odluci ve}ine sudija o meritumu u predmetu broj AP 1093/07 od 25. septembra 2009. godine, izra`avaju}i du`no po{tovanje prema ve}inskom mi{ljenju, ne sla`em se sa mi{ljenjem i odlukom ve}ine da je odlukama redovnih sudova (Vrhovni sud Federacije BiH, Kantonalni sud Novi Travnik i Op}inski sud u Bugojnu) povrije|eno apelanti~ino pravo: 

- na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije "jer sudovi nisu osigurali apelantici proceduralna prava name}u}i joj pretjeran teret dokazivanja ~injenica u pogledu diskriminacije koje su tu`enom bile na raspolaganju", kao i 

- apelanti~ino pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi s pravom na rad iz ~l. 6. i 7.(a), (i) i (ii) Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i pravo iz ~lana 5.e) i i) Me|unarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije "jer je apelantica dovedena u razli~it polo`aj u odnosu na ostale zaposlenike tu`enog u istoj ~injeni~noj i pravnoj situaciji". 

U ostalome dijelu se sla`em sa odlukom i ve}inskim mi{ljenjem tj. da, u konkretnom slu~aju, postoji kr{enje prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 

Naime, iz ~injeni~nog stanja koje su utvrdili redovni sudovi, prema mome mi{ljenju, ne mo`e se zaklju~iti da je BH Telekom d.d. Sarajevo-Direkcija Travnik kao tu`eni svoju reorganizaciju izvr{io u namjeri da izbjegne prijem apelantice na posao u Bugojnu, niti da je na "njeno radno mjesto" referenta za radne odnose i kadrovska pitanja (V[ pravnik) u relevantnom periodu primio drugog radnika, iz ~ega bi, u suprotnom, proizlazila ocjena da se radi o diskriminaciji. 

S druge strane, tu`eni je, {to se vidi iz spisa, dokazao da u spornom periodu (relevantan period iz ~lana 143. Zakona o radu FBiH) nije primio drugog radnika na apelanti~ino radno mjesto, {to zna~i da je, i kada bi teret dokazivanja bio isklju~ivo na tu`enom, tu`eni, kao {to su to zaklju~ili i redovni sudovi, dao dovoljno argumenata o odlu~nim ~injenicama na kojima su redovni sudovi zasnovali svoju odluku. 

Proizlazi da je u konkretnom slu~aju ~lan 143. ZOR-a dosljedno primijenjen, {to su redovni sudovi odgovaraju}e obrazlo`ili. 

Iako to ne ulazi u pravni aspekt ovoga pitanja, ipak, nemogu}nost i nespremnost apelantice da zbog zdravstvenog stanja svoga djeteta prihvati posao van mjesta stanovanja (reorganizacija tu`enog) izaziva du`no suosje}anje ali ne mo`e biti razlogom za neosnovane pravne kvalifikacije i zasnivanje odluka na tome. 



 


Sudija
Mirsad ]eman, s. r. 



Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj AP 1093/07, rje{avaju}i apelaciju Silvane Tomi}, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 64. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 

Miodrag Simovi}, predsjednik 

Valerija Gali}, dopredsjednica 

Constance Grewe, dopredsjednica 

Seada Palavri}, dopredsjednica 

Tudor Pantiru, sudac 

Mato Tadi}, sudac 

David Feldman, sudac 

Krstan Simi}, sudac 

Mirsad ]eman, sudac 

na sjednici odr`anoj 25. rujna 2009. godine donio 

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 

Usvaja se apelacija Silvane Tomi}. 

Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, prava na nediskriminaciju iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na rad iz ~l. 6. i 7.(a)(i) i (ii) Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, i pravâ iz ~lanka 5.e)(i) Me|unarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije. 

Ukidaju se: 

Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000170 od 24. sije~nja 2007. godine. 

Presuda Kantonalnog suda Novi Travnik broj G`-448/05 od 7. prosinca 2005. godine. 

Presuda Op}inskog suda Bugojno broj P-15/05 od 22. travnja 2005. godine. 

Nala`e se BH Telekomu d.d. Sarajevo - Direkcija Travnik da apelantici odmah ponudi mogu}nost povratka na rad pod uvjetima i sukladno njezinom ranijem uposlenju i pod jednakim uvjetima koje imaju ostali uposlenici na sli~nim zadacima. 

Nala`e se Op}inskom sudu u Bugojnu da o apelanti~inom zahtjevu za naknadu izgubljenih pla}a rije{i po `urnom postupku i sukladno pravnom shva}anju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u ovoj odluci. 

Nala`e se BH Telekomu d.d. Sarajevo - Direkcija Travnik i Op}inskom sudu u Bugojnu da, sukladno ~lanku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke. 

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". 

OBRAZLO@ENJE 

I. Uvod 

1. Silvana Tomi} (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bugojna, koju zastupa Stjepan Vukadin, odvjetnik iz Bugojna, podnijela je 13. travnja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000170 od 24. sije~nja 2007. godine, Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-448/05 od 7. prosinca 2005. godine i Presude Op}inskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj P-15/05 od 22. travnja 2005. 

II. Postupak pred Ustavnim sudom 

2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Op}inskog suda i BH Telekoma d.d. Sarajevo-Direkcija Travnik (u daljnjem tekstu: tu`eni), zatra`eno je 2. srpnja 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Op}inskog suda je 17. travnja 2009. godine zatra`eno da dostavi predmetni spis na uvid. Odgovore na apelaciju su dostavili Vrhovni i Kantonalni sud 14. srpnja 2008. godine, Op}inski sud 8. srpnja 2008. godine, a tu`eni 7. srpnja 2008. godine. Op}inski sud je 7. svibnja 2009. godine dostavio spis na uvid. 

3. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantici 8. svibnja 2009. godine. 

III. ^injeni~no stanje 

4. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelanti~inih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 

5. Apelantica i Ivica Grgi} (u daljnjem tekstu: drugotu`itelj) su 8. studenoga 2001. godine podnijeli tu`bu Op}inskom sudu protiv tu`enoga radi utvr|enja i povrata na posao, koja je Presudom Op}inskog suda broj P-1234/02 od 21. lipnja 2004. godine odbijena. 

6. Protiv navedene presude Op}inskog suda apelantica i drugotu`itelj su izjavili priziv Kantonalnom sudu koji je Rje{enjem broj G@-859/04 od 15. prosinca 2004. godine prizive uva`io, pobijanu presudu ukinuo i predmet vratio Op}inskom sudu na ponovni postupak 

7. U ponovljenom postupku Op}inski sud je Presudom broj P-15/05 od 22. travnja 2005, koja je potvr|ena Presudom Kantonalnog suda broj G`-448/05 od 7. prosinca 2005. godine, odbio kao neutemeljen tu`beni zahtjev apelantice i drugotu`itelja kojim je tra`eno da se utvrdi povreda prava na zabranu diskriminacije iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi s pravom na rad iz ~lanka 5.e)(i) Me|unarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, ~l. 6. i 7.a)(i) Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i ~lanka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu. Istom presudom su odbijeni tu`beni zahtjev apelantice i drugotu`itelja kojim je tra`eno da tu`eni poni{ti svoju odluku o prestanku apelanti~inog radnog odnosa i da joj se utvrdi status djelatnika na ~ekanju posla, a da za drugotu`itelja poni{ti odluku o utvr|ivanju statusa djelatnika na ~ekanju posla. Tako|er je odbijen i apelanti~in zahtjev za povrat na ranije radno mjesto, kao i zahtjev apelantice i drugotu`itelja da im se isplati naknada pla}a sa zakonskom zateznom kamatom i tro{kovima spora, kako je to pobli`e navedeno u izreci presude. 

8. Op}inski sud je u obrazlo`enju svoje presude naveo da je na temelju provedenih dokaza utvrdio da nije prijeporno da je apelantici prestao radni odnos kod tu`enoga na temelju ~lanka 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZOR), nego je prijeporno jesu li odluke tu`enoga donesene prema ~lanku 143. ZOR-a zakonite, te je li njihovim dono{enjem apelantica diskriminirana na nacionalnoj osnovi, obzirom na odredbe ~lanka 5. ZOR-a, te odredbe ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa ~l. 5.e)(i) Me|unarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, ~l .6. i 7.a)(i) Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Op}inski sud je istaknuo da apelantica tijekom postupka nije dokazala da su uposlenici na ~ekanju posla druge nacionalnosti, u konkretnom slu~aju Bo{njaci, pozivani na posao, a da ona kao djelatnica hrvatske nacionalnosti nije pozivana na posao, {to bi imalo elemente diskriminacije na nacionalnoj osnovi. Op}inski sud je zaklju~io da je tu`eni dokazao da na radno mjesto na kojemu je bila uposlena apelantica nije primljena druga osoba, te da je neutemeljeno apelanticino pozivanje na ukupnu nacionalnu strukturu uposlenih, obzirom da je struktura uposlenika bila takva i prije dono{enja ZOR-a. Dalje, sud je naveo da u konkretnom slu~aju apelantica nije dokazala da je tu`eni, kao poslodavac, nakon {to je apelantici prestao radni odnos, u kategoriji njezine stru~ne spreme primila bilo koga u radni odnos, osim {to je 1994. godine, dok je apelantica boravila izvan Bosne i Hercegovine, primila B.S. koja ima visoku stru~nu spremu. 

9. Sud je tako|er utvrdio da apelantica tijekom postupka nije prihvatila poziv tu`enoga da se vrati na posao zato {to joj nije odgovaralo da putuje iz Bugojna u Travnik i zbog bolesti djeteta, dok je drugotu`itelj prihvatio poziv tu`enog da se vrati na posao i ponovno je kod njega u radnome odnosu. Sud je obrazlo`io da je radni odnos apelantici i drugotu`itelju prestao zbog tada stvarnih potreba tu`enoga i sukladno ~lanku 143. ZOR-a, zbog nemogu}nosti da ih uposli, a ne zbog njihove nacionalne pripadnosti, jer ~im se zbog procesa rada ukazala potreba, apelantica i drugotu`itelj su pozvani da rade. Naime, u me|uvremenu je do{lo do transformacije tu`enog (razdvajanje ranijeg pravnog subjekta u dva odvojena subjekta), pa su kadrovski poslovi koje je ranije obavljala apelantica, nakon izvr{ene transformacije, smje{teni u sjedi{tu Direkcije u Travniku a ne u Bugojnu. Op}inski sud je, analiziraju}i odredbe ~lanka 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZOR-a i stavka 2. istoga ~lanka, utvrdio da je apelantici prestao radni odnos sukladno odredbama ~lanka 143. Zakona o radu, odnosno zbog nemogu}nosti zapo{ljavanja, a ne zbog njezine nacionalne pripadnosti, te da je apelantica, nakon {to se kasnije ukazala potreba, pozivana da radi ali da je to odbila. Op}inski sud je obrazlo`io da je apelanti~in radno-pravni status rje{avan prema odredbama ~lanka 143. ZOR-a, da nije bilo povrede prava na zabranu nediskriminacije u svezi s pravom na rad, da je apelantici utvr|en status na ~ekanju posla, a nakon toga prestanak radnoga odnosa sa 5. svibnjem 2000. godine, te da su izvr{eni obra~uni za naknadu pla}a temeljem ~ekanja i otpremnine. 

10. Kantonalni sud je u obrazlo`enju svoje presude naveo da je Op}inski sud pravilno zaklju~io da iz ~lanka 5. stavak 3. to~ka 2. proizlazi da je apelantica bila du`na sudu podnijeti o~evidan dokaz o diskriminaciji u primjeni ~lanka 143. ZOR-a. Naime, apelantica tijekom postupka nije dokazala da su sukladno ~lanku 143. ZOR-a uposlenici na ~ekanju druge nacionalnosti, u konkretnom slu~aju Bo{njaci, pozivani na posao, a da Hrvati nisu, {to bi imalo elemente diskriminacije na nacionalnoj osnovi. Dapa~e, tu`eni je tijekom postupka dokazao da na radno mjesto na kojemu je radila apelantica nije nitko primljen. Dalje, Kantonalni sud je naveo da je pravilan zaklju~ak Op}inskog suda da se problem mora promatrati pojedina~no, tj. za svakoga uposlenika, i u takvom slu~aju procijeniti jesu li, primjenom ~lanka 143. u svezi sa ~lankom 5. stavak 1. ZOR-a, povrije|ena prava uposlenika. Kantonalni sud je zaklju~io da je neutemeljeno apelanti~ino pozivanje na ukupnu strukturu uposlenika tu`enoga, obzirom da je do toga do{lo prije dono{enja ZOR-a i primjene ~lanka 143. navedenoga zakona. Tako|er, istaknuo je da je Op}inski sud pravilno zaklju~io da u primjeni ~lanka 143. ZOR-a u odnosu na apelanticu nije bilo diskriminacije, obzirom da je tu`eni poslije dono{enja odluke o prestanku radnoga odnosa, nakon {to su se stekli uvjeti za zapo{ljavanje, apelanticu pozivao na rad. Sud je naveo da je takvu ponudu prihvatio drugi tu`itelj i da se vratio na posao kod tu`enoga. Dalje, Kantonalni sud je istaknuo da je Op}inski sud obrazlo`io i za{to je ocijenio da su neutemeljeni apelanti~ini navodi o odbijanju da prihvati posao u Direkciji u Travniku. Kantonalni sud je ocijenio da je Op}inski sud razloge za svoj stav da odbije apelanti~in tu`beni zahtjev, kao i ocjenu izvedenih dokaza, dao razvidno obrazlo`enje i pravilno primijenio materijalno pravo koje je u cijelosti prihvatljivo. 

11. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000170 od 24. sije~nja 2007. godine apelanti~ina revizija je odbijena i Presuda Kantonalnog suda broj G`-448/05 od 7. prosinca 2005. godine je potvr|ena. Vrhovni sud je ocijenio da su neutemeljeni navodi revizije da Kantonalni sud apelanti~ine prizivne prigovore o ocjeni dokaza nije razmatrao. Vrhovni sud je naveo da je Kantonalni sud razmotrio sve apelanti~ine prigovore i s tim u vezi izveo valjan zaklju~ak da su dokazi koji su izvedeni pred Op}inskim sudom ocijenjeni sukladno ~lanku 8. Zakona o parni~nom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Vrhovni sud je istaknuo da je Kantonalni sud uvjerenje o neutemeljenosti apelanti~inih prizivnih navoda opravdao pravilnim razlozima koje u cijelosti prihva}a i revizijski sud, jer oni imaju upori{te u odredbama materijalnoga i procesnoga prava na koje se i pozvao u obrazlo`enju pobijane presude. Stoga je Vrhovni sud ocijenio kao neutemeljen apelanti~in prigovor da je Kantonalni sud povrijedio odredbe parni~noga postupka. Vrhovni sud je istaknuo da apelanti~ino mi{ljenje da postoji diskriminacija Hrvata u Bugojnu na nacionalnoj i vjerskoj osnovi apelanticu nije osloba|alo obveze podno{enja dokaze kojima bi se utvrdile konkretne ~injenice prema kojima ju je tu`eni diskriminirao u odnosu na istaknuti zahtjev za uspostavu radno-pravnog statusa i s tim u svezi povrata na ranije radno mjesto. Upravo to izri~ito nala`e, s jedne strane, materijalno-pravna norma (~lanak 5. stavak 3. to~ka 2. ZOR-a), a s druge strane norma procesnoga prava. Vrhovni sud je naveo da je prema ~l. 7. i 123. ZPP-a bila isklju~ivo apelanti~ina du`nost prikupiti procesnu gra|u u odnosu na zahtjev koji postavlja pred sud i izvesti dokaze, {to podrazumijeva da se ta obveza odnosi na dokazivanje samo pravno relevantnih ~injenica, jer je te ~injenice po pravilima parni~ne procedure nu`no i utvr|ivati. 

12. Vrhovni sud je naveo da je apelantica podnijela dokaze o nacionalnoj strukturi uposlenika kod prednika tu`enoga u Bugojnu 1993. godine, gdje je radila, a prema kojima je u razdoblju od 18. srpnja 1993. do 19. studenoga 2001. godine uposleno 68 uposlenika, od toga 67 Bo{njaka, te da je ta nacionalna struktura uposlenika bila rezultat rata. Tako|er je neprijeporno da je apelantica podnijela dokaz o nacionalnoj strukturi uposlenika kod tu`enog na dan 21. svibnja 2003. godine po organizacijskim jedinicama u po{ti Travnik, Bugojnu i Telekomu Travnik. Vrhovni sud je istaknuo da navedenim dokazima apelantica nije dokazivala pravno relevantne ~injenice da je u vremenu kada se prijavila za povratak na posao pa do isteka roka propisanoga u stavku 8. ~lanka 143. ZOR-a, tu`eni imao radno mjesto stru~ne spreme i kvalifikacije koju ona ima, i da je na to radno mjesto uposlio osobu bo{nja~ke pripadnosti. Vrhovni sud je naveo da bi u konkretnom slu~aju za odluku o utemeljenosti istaknutoga apelanti~inoga zahtjeva, upravljenog na zabranu diskriminacije u ovome predmetnome sporu u smislu ~lanka 5. stavak 3. to~ka 2. ZOR-a, samo pojedina~ni apelanti~ini dokazi omogu}ili sudu obrazovanje svojih uvjerenja o tim pravno relevantnim ~injenicama.Vrhovni sud je tako|er naveo da u razdoblju vremena od kada se apelantica tu`enome prijavila za vra}anje na posao do isteka roka propisanoga u stavku 8. ~lanka 143. ZOR-a apelantica nije dokazala da je na to raspolo`ivo radno mjesto tu`eni uposlio Bo{njaka i time napravio razliku po nacionalnoj osnovi. Vrhovni sud je istaknuo da je irelevantno razdoblje u 1993, 2001. i 2003. godini sa komparacijom podataka za koji je apelantica podnijela dokaze sudu, jer to nisu ~injenice relevantne za presu|enje o prijepornome zahtjevu. Vrhovni sud je ocijenio da su i ostali dijelovi tu`benoga zahtjeva pravilnom primjenom materijalnoga prava odbijeni, budu}i su vezani za utvr|enje je li povrije|eno pravo na zabranu diskriminacije. Iz navedenih razloga Vrhovni sud je zaklju~io da su apelanti~ini prizivni navodi istaknuti u reviziji u cijelosti neutemeljeni. 

IV. Apelacija 

a) Navodi apelacije 

13. Apelantica pobija navedene presude tvrde}i da joj je tim presudama povrije|eno pravo na pravi~no su|enje, a u okviru toga i pravo na su|enje u razumnome roku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), potom pravo na nediskriminaciju iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa pravom na rad iz ~l. 6. i 7.(a)(i) i (ii) Me|unarodnoga pakta, kao i pravo iz ~lanka 5.e)(i) Me|unarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije i ~lanka 23. Konvencije o pravima djeteta, pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te pravo na u~inkoviti pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije. Glede navoda o povredi prava na pravi~no su|enje Ustavni sud opa`a da se su{tina navoda o kr{enju prava na pravi~no su|enje odnosi na apelanti~in priziv da su sudovi proizvoljno primijenili odredbe o teretu dokazivanja. Dalje, apelantica isti~e da je postupak pred sudovima trajao nerazumno dugo i to vi{e od pet godina, iako se radilo o radnome sporu koji u odnosu na druge sporove ima prioritet u rje{avanju. Dalje, apelantica se `ali da ju je tu`eni, donose}i pobijane odluke o ~ekanju posla i prestanku radnoga odnosa, primjenjuju}i ~lanak 143. ZOR-a, diskriminirao na nacionalnoj i vjerskoj osnovi kada je nije pozvao da se vrati na posao. U svezi sa navedenim apelantica isti~e da su sudovi pogre{no ocijenili relevantne ~injenice u odnosu na pravo na nediskriminaciju u svezi sa pravom na rad. Dalje, apelantica isti~e da nije to~na konstatacija Vrhovnoga suda da u vrijeme kada se javila na posao tu`eni za nju nije imao konkretno radno mjesto, te da je 2003. godine, kada ju je tu`eni pozvao na posao, poziv tu`enog za povratak na posao odbila. Tako|er, isti~e da joj je tu`eni povratak na posao uvjetovao povla~enjem tu`be, te da je pogre{no interpretirao njezinu izjavu kao odbijanje povratka na posao u po{tu u Travniku. Naime, apelantica je navela da ponudu tu`enoga za povratak na posao nije odbila, nego je tra`ila razumijevanje tu`enoga zbog toga {to ima hendikepirano dijete koje je ro|eno sa "Downovim sindromom". U svezi sa navedenim apelantica smatra da je diskriminirana temeljem spolne pripadnosti i ka`njena kao `ena i majka. 

b) Odgovor na apelaciju 

14. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da ostaje kod razloga datih u obrazlo`enju svoje presude. 

15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da smatra da apelacija nije utemeljena, te da ostaje kod razloga datih u svojoj odluci. 

16. U odgovoru na apelaciju Op}inski sud je naveo da je apelacija neutemeljena jer su pobijane sudske odluke donesene sukladno relevantnim zakonskim odredbama. 

17. U odgovoru na apelaciju tu`eni je naveo da apelaciju treba odbiti kao neutemeljenu, jer je Direkcija u Travniku u potpunosti postupila sukladno odredbama ~lanka 143. ZOR-a. 

V. Relevantni propisi 

18. U Zakonu o parni~nom postupku ( "Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06) relevantne odredbe glase: 

"^lanak 10. 

Sud je du`an nastojati postupak provesti bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. 

^lanak 420. 

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri odre|ivanu rokova i ro~i{ta, sud }e uvijek obra}ati osobitu pozornost na potrebu `urnoga rje{avanja radnih sporova." 

U Zakonu o radu ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/03) relevantne odredbe glase: 

"^lanak 5. 

Osoba koje tra`i uposlenje, kao i osoba koje se uposli, ne mo`e biti stavljena u nepovoljniji polo`aj zbog rase, boje ko`e, spola, jezika, vjere, politi~koga ili drugog mi{ljenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnoga stanja, ro|enja ili kakve druge okolnosti, ~lanstva ili ne~lanstva u politi~koj stranci, ~lanstva ili ne~lanstva u sindikatu, tjelesnih i du{evnih pote{ko}a glede anga`iranja, obrazovanja, unapre|enja, uvjeta i zahtjeva rada, otkazivanja ugovora o radu ili druga pitanja koja proisti~u iz radnog odnosa. 

U smislu stavka 1. ovog ~lanka, ne isklju~uju se razlike: 

1. koje se prave u dobroj vjeri, a utemeljene su na zahtjevima koji se odnose na odre|eni posao; 

2. koje se prave u dobroj vjeri, a utemeljene su na nesposobnosti osobe da obavlja poslove predvi|ene za odre|eno radno mjesto ili da savlada program potrebnoga stru~noga usavr{avanja, pod uvjetom da je poslodavac ili osoba koja osigurava stru~no usavr{avanje ulo`ila razumne napore za prilago|avanje posla ili obuke u kojoj se nalazi takva osoba ili za osiguravanje odgovaraju}eg drugog uposlenja ili usavr{avanja, ukoliko je to mogu}e; 

3. aktivnosti koje za svoj cilj imaju pobolj{anje polo`aja osobe koja se nalazi u nepovoljnom ekonomskom, socijalnom, obrazovnom ili fizi~kom polo`aju. 

U slu~ajevima kr{enja odredaba iz st. 1. i 2. ovog ~lanka: 

1. osoba ~ija prava su povrije|ena mo`e zbog povrede prava podnijeti tu`bu nadle`nom sudu; 

2. ukoliko podnositelj tu`be podnese o~igledan dokaz diskriminacije koja je zabranjena odredbom ovoga ~lanka, tu`eni je du`an podnijeti dokaz da takva razlika nije napravljena na temelju diskriminacije; 

3. ukoliko utvrdi da su navodi tu`be utemeljeni, sud }e nalo`iti, da bi se osigurala primjena odredaba ovoga ~lanka, uklju~uju}i uposlenje, vra}anje na prethodno radno mjesto, osiguravanja ili ponovnu uspostavu svih prava iz radnog odnosa koja proizlaze iz ugovora o radu. 

^lanak 63. 

Jedan od roditelja djeteta sa te`im smetnjama u razvoju (te`e hendikepiranog djeteta) ima pravo raditi polovinu punog radnog vremena, u slu~aju da se radi o samohranom roditelju ili da su oba roditelja uposlena, pod uvjetom da dijete nije smje{teno u ustanovu socijalno-zdravstvenog zbrinjavanja, na temelju nalaza nadle`ne zdravstvene ustanove. 

[..] 

Roditelju koji koristi pravo iz stavka 1. ovog ~lanka, ne mo`e se narediti da radi no}u, prekovremeno i ne mo`e mu se promijeniti mjesto rada, ako za to nije dao svoj pismeni pristanak. 

^lanak 143

Uposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovoga zakona zatekao na ~ekanju posla, ostat }e u tom statusu najdulje {est mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona, ako poslodavac prije isteka ovoga roka uposlenika ne pozove na rad. 

Uposlenik koji se zatekao u radnome odnosu 31. prosinca 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostave radno-pravnog statusa, a u ovome vremenskome razdoblju nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatrat }e se, tako|er, uposlenikom na ~ekanju posla. 

Za vrijeme ~ekanja posla uposlenik ima pravo na naknadu pla}e u visini koju odredi poslodavac. 

Ako uposlenik na ~ekanju posla iz st. 1. i 2. ovoga ~lanka ne bude pozvan na rad u roku iz stavka 1. ovoga ~lanka, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu najmanje u visini tri prosje~ne pla}e ispla}ene na razini Federacije u prethodna tri mjeseca, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku, do navr{enih pet godina sta`a osiguranja, a za svaku narednu godinu sta`a osiguranja jo{ najmanje jednu polovinu prosje~ne pla}e. 

Iznimno, umjesto otpremnine poslodavac i uposlenik mogu se dogovoriti i o drugom vidu naknade. 

Na~in, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz st. 4. i 5. ovog ~lanka utvr|uju se pismenim ugovorom izme|u uposlenika i poslodavca. 

Ako uposleniku prestane radni odnos u smislu stavka 4. ovoga ~lanka, poslodavac ne mo`e u roku od jedne godine uposliti drugu osobu koja ima istu kvalifikaciju ili isti stupanj stru~ne spreme, osim osobe iz st. 1.i 2. ovog ~lanka, ako je to osoba neuposlena." 

VI. Dopustivost 

19. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini. 

20. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojega je koristio. 

21. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000170 od 24. sije~nja 2007. godine protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Potom, pobijanu presudu apelantica je primila 13. velja~e 2007. godine, a apelacija je podnesena 13. travnja 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~ito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva. 

22. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. 

VII. Meritum 

23. Apelantica pobija navedene presude tvrde}i da joj je tim presudama povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi s pravom na rad iz ~l. 6. i 7.(a)(i) i (ii) Me|unarodnog pakta, kao i pravo iz ~lanka 5.e)(i) Me|unarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije i ~lanka 23. Konvencije o pravima djeteta, pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo na u~inkoviti pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije. 

Pravo na pravi~no su|enje 

24. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: 

"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2, {to uklju~uje: 

(...) 

(e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke". 

^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 

"Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]

25. Glede navoda o povredi prava na pravi~no su|enje Ustavni sud opa`a da se su{tina navoda o kr{enju prava na pravi~no su|enje odnosi na apelanti~in priziv da su sudovi proizvoljno primijenili odredbe o teretu dokazivanja. S tim u svezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zada}a ovih sudova nije preispitivanje zaklju~aka redovitih sudova glede ~injeni~noga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadle`an supstituirati redovite sudove u procjeni ~injenica i dokaza, ve} je op}enito zada}a redovitih sudova da ocijene ~injenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zada}a Ustavnog suda je ispitati je li eventualno do{lo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, pravo na u~inkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru prizivne nadle`nosti Ustavni sud se bavi isklju~ivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima. U konkretnom slu~aju Ustavni sud }e ispitati je li postupak u cjelini bio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, "Slu`beni glasnik BiH" broj 58/05). 

26. U svezi s tim Ustavni sud primje}uje da je prvostupanjski sud u obrazlo`enju svoje odluke naveo da "nije utvrdio tijekom postupka niti jednu povredu prava prema apelantici, jer tijekom postupka nije podnijela niti jedan valjan dokaz o diskriminaciji koja je zabranjena spomenutim ~lankom Europske konvencije i ~lankom 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZOR-a, a nasuprot tome tu`ena je dokazala da takva razlika nije napravljena, i to iskazom svjedoka, uvidom u spiskove, te samim tim {to je tu`iteljica [apelantica] "pozivana na rad da joj se uspostavi radno-pravni status na poslovima koje je ranije obavljala sukladno svojoj {kolskoj spremi, ali to nije prihvatila". Dalje, Kantonalni sud je u svojoj presudi obrazlo`io da je prvostupanjski sud pravilno zaklju~io da apelantica nije podnijela o~evidan dokaz diskriminacije glede primjene ~lanka 143. ZOR-a. Tako|er je naveo da iz ~lanka 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZOR-a, na koji se pozvao prvostupanjski sud, proizlazi da je tu`iteljica [apelantica] bila du`na podnijeti o~evidan dokaz da je diskriminirana u primjeni ~lanka 143. ZOR-a. Pored toga, Vrhovni sud je u svojoj presudi naveo "da propu{tanje tu`iteljice [apelantice] da na izlo`ene ~injenice podnese dokaze" kojima bi potkrijepila prethodno navedene ~injenice (tj. diskriminaciju) "zapravo zna~i da tu`iteljica [apelantica] nije omogu}ila sudu da o tim pravno relevantnim ~injenicama obrazuje svoje uvjerenje i stoga u takvim procesnim okolnostima snosi {tetne posljedice usljed njihove nedokazanosti ." 

27. Ustavni sud primje}uje da su redoviti sudovi pri ocjeni ~injenica u konkretnom predmetu propustili uzeti u obzir ~injenice koje je apelantica podastrla sudu, a kojima je u~inila vjerojatnim da ju je tu`eni diskriminirao u primjeni ~lanka 143. ZOR-a u odnosu na ostale uposlenike tu`enoga. Me|utim, redoviti sudovi su odbili apelanti~in tu`beni zahtjev uz obrazlo`enje da nije dokazala ~injenice o postojanju diskriminacije, a koje je istaknula u tu`benome zahtjevu. Na taj na~in redoviti sudovi su postupali opre~no me|unarodnim standardima koji predvi|aju da kad tu`itelj tvrdi da je diskriminiran a tvrdnje u~ini vjerojatnim, teret dokazivanja da te tvrdnje ne stoje se prebacuje na tu`enog. Kako je Bosna i Hercegovina dr`ava koja te`i ka integraciji u Europsku uniju, njezini sudovi moraju tuma~iti antidiskriminacijsko zakonodavstvo u duhu razumijevanja ovoga pravnog koncepta kakav podr`ava Europska unija, tim prije {to Ustav Bosne i Hercegovine name}e najvi{e standarde za{tite ljudskih prava u usporedbi sa minimalnim standardima koje name}e Europska konvencija. U tome smislu je nu`no spomenuti Direktivu 2000/78 EC od 27. studenoga 2000. godine ("Slu`beni list Europskih zajednica" broj 303. od 2. prosinca 2000. godine, u daljnjem tekstu: Direktiva), kojom se "utvr|uje op}i okvir za jednak tretman na podru~ju zapo{ljavanja i odabira zvanja". U ~lanku 10. Direktive definiran je "teret dokazivanja", a predvi|a da }e dr`ave ~lanice poduzeti nu`ne mjere kako bi se, sukladno svojim nacionalnim pravosudnim sustavima, mogle pobrinuti da, u slu~ajevima kada osobe smatraju da im je nanesena nepravda jer na njih nije primijenjeno na~elo jednakog tretmana doka`u, pred sudom ili drugim nadle`nim organom, ~injenice iz kojih se mo`e pretpostaviti da je bilo posredne ili neposredne diskriminacije, na tu`enoj je da doka`e da nije do{lo do kr{enja na~ela jednakoga postupanja. Stavkom (2) ~lanka 10. Direktive predvi|eno je da se ne spre~avaju dr`ave ~lanice da uvedu pravila o dokazivanju koja su povoljnija za tu`itelja. Iz citiranog pravnog akta proizlazi da apelantica koja navodi diskriminaciju mora sudu prezentirati ~injenice na temelju kojih se mo`e pretpostaviti postojanje diskriminacije, a od toga momenta se teret dokazivanja prebacuje na tu`enu stranu. 

28. Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi, postupaju}i na navedeni na~in, zanemarili da je apelantica iznijela vi{e nego dovoljno ~injenica na temelju kojih bi se moglo sumnjati u postojanje diskriminacije tu`enoga u primjeni ~lanka 143. ZOR-a. Naime, apelantica je navela da je bila primorana napustiti grad i rodno mjesto zbog ratnih sukoba, da je tu`eni nikada nije pozvao da se vrati na radno mjesto, da je tu`eni primio nove uposlenike, a da nije prekinuo radni odnos onim uposlenicima koji su bili na spisku uposlenih. Tako|er je navela da je, prema statisti~kim podacima za razdoblje od 18. srpnja 1993. godine do 19. studenoga 2001. godine, tu`eni uposlio 68 novih djelatnika od kojih 67 bo{nja~ke nacionalnosti. Ustavni sud, tako|er, primje}uje da se apelantica 21. prosinca 1999. godine obratila tu`enome pismenim zahtjevom tra`e}i da joj se uspostavi radno-pravni status i da je tu`eni vrati na posao. Osim toga, iz stanja spisa proizlazi da je tu`eni apelantici tek 2003. godine ponudio da se vrati na posao, uvjetuju}i joj da povu~e tu`beni zahtjev, i to nakon dogovora i medijacije Ombudsmana, i pisma Ministarstva prometa i komunikacija broj 01-27-903/03 od 24. srpnja 2003. godine. 

29. Sve ove navedene ~injenice o~ito ukazuju da je apelantica sudu prezentirala ~injenice na temelju kojih se moglo pretpostaviti postojanje diskriminacije tu`enog u primjeni ~lanka 143. ZOR-a, pa je sud u konkretnom slu~aju teret dokazivanja trebao prebaciti na tu`enoga. Me|utim, sudovi su odbili apelanti~in tu`beni zahtjev kojim je tra`ila da se utvrdi da ju je diskriminirao tu`eni u primjeni ~lanka 143. ZOR-a, uz obrazlo`enje da apelantica nije omogu}ila sudu da zasnuje svoje mi{ljenje na ~injenicama koje je prezentirala sudu. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da redoviti sudovi nisu osigurali apelantici proceduralna prava stavljaju}i joj pretjeran teret dokazivanja ~injenica koje su jedino tu`enome bile na raspolaganju, i koje apelantica nije ni morala dokazati, nego tu`eni pobiti. 

30. Na temelju navedenoga, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slu~aju redoviti sudovi proizvoljnom primjenom odredaba o teretu dokazivanja povrijedili apelanti~ino pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 

Diskriminacija u vezi sa pravom na rad 

31. ^lanak II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 

Nediskriminacija 

U`ivanje prava i sloboda predvi|enih u ovom ~lanku ili u me|unarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao {to je spol, rasa, boja, jezik, vjera, politi~ko i drugo mi{ljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, ro|enje ili drugi status. 

^lanak 14. Europske konvencije glasi: 

U`ivanje prava i sloboda predvi|enih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao {to su spol, rasa, boja ko`e, jezik, vjeroispovijest, politi~ko ili drugo mi{ljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, ro|enje ili drugi status. 

32. [to se ti~e navoda o diskriminaciji u svezi s pravom na rad, Ustavni sud opa`a da apelantica ove navode temelji na svojoj tvrdnji da je tu`eni, donose}i pobijane odluke o ~ekanju posla i prestanku radnog odnosa pozivom na ~lanak 143. ZOR-a, te ponudom da se vrati na posao nakon dvije godine od podno{enja tu`be sudu, i reorganizacije prema kojoj je njezino radno mjesto po organizacijskoj shemi smje{teno u Direkciji u Travniku, u~inio diskriminaciju na nacionalnoj osnovi. 

33. Ustavni sud podsje}a da ZOR utvr|uje da }e uposlenik koji se zatekao na ~ekanju posla, sukladno ~lanku 143. stavak 1. ovog zakona, ostati u tom statusu najdulje {est mjeseci od dana stupanja na snagu zakona, ako poslodavac prije isteka ovoga roka uposlenika ne pozove na rad. S druge strane, sukladno ~lanku 143. stavak 2. ovoga zakona, uposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. prosinca 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostave radno-pravnog statusa, smatrat }e se, tako|er, uposlenikom na ~ekanju posla, ako u ovome vremenskom razdoblju nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca. U oba slu~aja, ako uposlenik na ~ekanju posla ne bude pozvan na rad u roku iz stavka 1. ~lanka 143. ZOR-a, prestaje mu radni odnos sukladno ~lanku 143. stavak 4. ZOR. U tom slu~aju, uposlenik ima pravo na otpremninu, a poslodavac ne mo`e u roku od jedne godine uposliti drugu osobu koje ima istu kvalifikaciju, ili isti stupanj stru~ne spreme, osim osobe iz ~lanka 143. st. 1. i 2. ZOR, ako je to osoba neuposlena. Uposlenik koji smatra da je poslodavac povrijedio njegovo pravo koje je utvr|eno u ~lanku 143. st. 1. i 2. ZOR-a mo`e u zakonom propisanom roku podnijeti priziv Kantonalnom povjerenstvu za implementaciju ~lanka 143. ZOR-a (u daljnjem tekstu: Kantonalno povjerenstvo). 

34. U konkretnom slu~aju, apelantica je izjavila priziv Kantonalnom povjerenstvu nakon {to je dobila rje{enje tu`enoga o rje{avanju svoga radno-pravnog statusa djelatnika na ~ekanju. Dalje, Kantonalno povjerenstvo je utvrdilo da apelantica ima status uposlenika na ~ekanju, te da slijedom toga njezin predmet potpada pod okvir ~lanka 143. ZOR-a. Nakon toga tu`eni je ponudio apelantici status uposlenice na ~ekanju, pozivaju}i se na ~lanak 143. stavak 2. ZOR-a, uklju~uju}i pravo na naknadu ali bez mogu}nosti da apelantica nastavi sa radom. Dalje, tu`eni je apelantici ponudio povratak na posao tek 2003. godine, nakon izvr{ene reorganizacije, s tim da poslove obavlja u Direkciji u Travniku. Apelantica ponudu tu`enoga nije mogla prihvatiti zbog promjene mjesta rada jer je majka troje djece, od kojih je jedno dijete hendikepirano. 

35. ^lanak II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kada se analizira sa navedenim odredbama, osigurava ustavnu za{titu protiv bilo kakvog oblika diskriminacije, izme|u ostalog u oblasti radnih odnosa (~lanak 5.(e)(i) Me|unarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije i ~l. 2, 6. i 7. Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima). Sli~no tome, nediskriminacija je sredi{nji dio ZOR-a (~lanak 5. ovoga zakona propisuje da osoba koja tra`i uposlenje, kao i osoba koja se uposli, ne mo`e biti stavljena u nepovoljniji polo`aj zbog rase, boje ko`e, spola, jezika, vjere, politi~kog ili drugog mi{ljenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla). 

36. Kao prvo, mora se ocijeniti je li bilo mije{anja u apelanti~ino pravo na nediskriminaciju, i drugo, u slu~aju da je do{lo do takvoga mije{anja, odrediti je li bilo zakonskih osnova koje bi to mije{anje opravdavale. 

37. Kao op}e pravilo, odredba je diskriminacijska ako pravi razliku izme|u osoba i grupa osoba koji su u sli~noj situaciji i ta razlika nema objektivnog i razumnog opravdanja ili ako nema razumne proporcionalnosti izme|u uporabljenih sredstava i cilja koji se te`i ostvariti. Me|unarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije i Me|unarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, sami po sebi ne zabranjuju razli~it tretman. Primjerice, Me|unarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije dozvoljava posebne mjere kako bi se osiguralo jednako u`ivanje ljudskih prava grupama u nepovoljnom polo`aju (~lanak 1. stavak 4). Sli~no tome, Me|unarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima dozvoljava ograni~enje prava iz ovoga pakta i to u onoj mjeri koja je u suglasnosti sa prirodom ovih prava i isklju~ivo s ciljem unapre|enja op}eg blagostanja u demokratskome dru{tvu. Obi~no se moraju iznijeti krupni razlozi kako bi se opravdalo razli~ito tretiranje ljudi, osobito kada se radi o pravljenju razlika izme|u etni~kih i rasnih grupa. Dalje, ako se takvi razlozi ustanove, cilj kojemu se te`i mora biti zakonit, a sredstva kori{tena proporcionalno. Ovo zna~i, izme|u ostalog, da se mora posti}i pravi~an balans izme|u op}eg javnog interesa i prava pojedinca. 

38. Promatraju}i ovaj predmet u kontekstu prakse Ustavnog suda u sli~nim predmetima, Ustavni sud podsje}a da je u predmetu broj U 38/02 (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 38/02 "Slu`beni glasnik BiH" broj 8/04), zaklju~io "^lanak 143. Zakona o radu ne pravi razliku izme|u osoba ili grupa osoba i stoga je prima facie nediskriminacijski. Me|utim, iako zakon sam po sebi nije diskriminacijski, efekt provedbe toga zakona mo`e biti diskriminacijski (vidi npr. Belgijski jezi~ki slu~aj 23. srpnja 1968. godine, serija A, broj 6 (1979-1980), stavak 10). Sli~no tome, Ustavni sud je u svojoj praksi utvrdio da postoji vi{e na~ina na koje mo`e nastati diskriminacija: zakon je prima facie diskriminacijski; zakon je, iako prima facie neutralan i primjenjivan sukladno svojim pretpostavkama, donesen s ciljem diskriminiranja {to proizlazi iz povijesnoga tuma~enja zakona, izjava zakonodavaca, disparatnog utjecaja zakona, ili drugih posrednih dokaza o namjeri; efektå prethodne de iure diskriminacije su podr`ali odgovaraju}i javni organi na svim dr`avnim razinama ne samo svojim djelovanjem, ve} i nedjelovanjem (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 5/98 III od 30. lipnja 2000. godine, "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 23/00, stavak 79). Primjenom ~lanka 143. ZOR-a, op}enito na sve uposlene na ~ekanju tijekom rata, prestanak radnog odnosa je u ve}ini imao utjecaja na razli~ite etni~ke skupine. Prema stavu Ustavnoga suda, u vremenu te{koga ekonomskog stanja, neki zakon mo`e imati opravdani cilj da se uposlenici privremeno stave na ~ekanje. Me|utim, to ne}e biti slu~aj ako se stavljanje na ~ekanje ili prestanak radnoga odnosa vr{i po diskreciji poslodavca, proizvoljno, a posebice temeljem diskriminacije. Ne samo da to ima diskriminiraju}i efekt po one koji su otpu{teni ili koji su na ~ekanju tijekom rata, nego su im uskra}ivane i procesne garancije u ostvarivanju njihovih gra|anskih prava sukladno ~lanku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanku 6. stavak 1. Europske konvencije. Ustavni sud ne smatra kako bi prestanak apelanti~inoga radnog odnosa, sa obvezom isplate otpremnine, olak{ao ekonomske pote{ko}e tu`enoga. 

39. Iz ~injenica utvr|enih u sudskome postupku koji je okon~an pobijanim presudama proizlazi da se apelantica 21. prosinca 1999. godine obratila tu`enom pismenim zahtjevom tra`e}i da joj se uspostavi radno-pravni status i da je tu`eni vrati na posao. Dalje, tu`eni je apelantici tek 2003. godine ponudio povratak na posao, uvjetuju}i joj da povu~e tu`beni zahtjev, i to nakon dogovora i medijacije Ombudsmana i pisma Ministarstva prometa i komunikacija broj 01-27-903/03 od 24. srpnja 2003. godine. Tako|er, 2002. godine je izvr{ena reorganizacija tu`enoga, a apelanti~ino radno mjesto koje je vezano za kadrovske poslove po organizacijskoj shemi je premje{teno u Direkciju u Travnik. Stoga apelantica (majka troje djece, od kojih je jedno oboljelo od "Downovog sindroma" nije bila u mogu}nosti prihvatiti ponudu tu`enoga za povratak na posao, budu}i da je u tome slu~aju na posao svakodnevno morala putovati iz Bugojna, mjesta stanovanja, u Travnik u sjedi{te Direkcije. 

40. Ustavni sud smatra da je apelantica odbijanjem tu`benoga zahtjeva od sudova kojim je tra`ila da joj tu`eni omogu}i bezuvjetan povratak na radno mjesto pod uvjetima i sukladno njezinome ranijem uposlenju i pod jednakim uvjetima koje imaju i drugi uposlenici na sli~nim radnim mjestima, dovedena u razli~it polo`aj u odnosu na ostale uposlenike tu`enog u istoj ~injeni~noj i pravnoj situaciji. 

41. Stoga, Ustavni sud zaklju~uje da je pobijanim odlukama sudova prekr{eno apelanti~ino pravo na nediskriminaciju iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa pravom na rad iz ~l. 6. i 7.(a), (i) i (ii) Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i pravo iz ~lanka 5.e) i i) Me|unarodne konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije. 

42. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slu~aju prekr{ena apelanti~ina prava po navedenim osnovama, te je odlu~io o meritumu predmeta sukladno ~lanku 64. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, i nalo`io tu`enome da apelantici odmah ponudi mogu}nost povratka na rad pod uvjetima i sukladno njezinom ranijem uposlenju i pod jednakim uvjetima koji imaju ostali uposlenici na sli~nim zadacima. Tako|er, nala`e se nadle`nome sudu da o apelanti~inom zahtjevu za naknadu pla}a rije{i po `urnom postupku i sukladno pravnom shva}anju ovoga suda. Odluka se dostavlja tu`enome i nadle`nom sudu radi osiguranja apelanti~inih ustavnih prava. 

Pravo na su|enje u razumnom roku u okviru prava na pravi~no su|enje 

a) Relevantna na~ela 

43. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vode}i ra~una o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a osobito o slo`enosti predmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. velja~e 2002. godine, Izvje{}e broj 2002-I, stavak 38). 

44. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovla~enje postupka, a stalno vra}anje odluke na ponovno su|enje mo`e pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sustava (vidi Europski sud, Probstmeier protiv Njema~ke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvje{}a 1997-IV) 

45. Kona~no, Europski sud je ukazao da je potrebna osobita marljivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u osobnoga statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito va`an u dr`avama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudski postupci imaju `uran karakter (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. velja~e 1992. godine, serija A broj 228-B, stavak 18). 

b) Razdoblje koje se uzima u obzir 

46. Ustavni sud opa`a da je u konkretnom predmetu postupak po~eo 8. studenoga 2001. godine kada je apelantica podnijela tu`bu Op}inskom sudu zbog za{tite prava iz radnog odnosa. Postupak po apelanti~inoj tu`bi je okon~an dono{enjem Presude Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000170 od 24. sije~nja 2007. godine. Dakle, razdoblje koji }e Ustavni sud ispitati iznosi pet godina i dva mjeseca, koliko je bilo potrebno da apelantica do|e do kona~ne odluke suda. 

c) Analiza razumnosti trajanja postupka 

47. Ustavni sud opa`a da se u konkretnom slu~aju radi o radnom sporu radi povratka na posao i isplati pla}a koji se prema odredbama ZPP smatra `urnim. Ustavni sud opa`a da se u konkretnom pitanju odlu~ivalo o eventualnoj diskriminaciji apelantice, {to se mo`e smatrati pitanjem koje je relativno slo`eno, s obzirom na ~injeni~na pitanja koja je u takvim slu~ajevima potrebno utvrditi. 

48. U konkretnom slu~aju se radilo o radnom sporu, u kome je postupak pred Op}inskim sudom zapo~eo 8. studenoga 2001. godine i u prvom dijelu u kome je odr`ano osam ro~i{ta do dono{enja Presude tog suda broj P-1234/02 od 21. lipnja 2004. godine, trajao preko dvije godine i pet mjeseci. Ova presuda je ukinuta Rje{enjem Kantonalnog suda u Novom Travniku broj G`-859/04 od 15. prosinca 2004. godine, a ponovljeni postupak pred Op}inskim sudom je nakon odr`ana dva ro~i{ta okon~an Presudom tog suda broj P-15/05 od 22. travnja 2005. godine, dakle trajao je manje od ~etiri mjeseca. Op}inski sud je nakon podno{enja tu`be prvo ro~i{te zakazao 18. studenoga 2002. godine, dakle, nakon vi{e od godinu dana. Sud je jedno ro~i{te odgodio na neodre|eno vrijeme i nalo`io vje{ta~enje stalnog sudskog vje{taka na okolnosti utvr|ivanja nacionalne strukture uposlenih (na dan 18. srpanj 1993. godine) kod tu`enog i pla}a apelantice koje bi zaradila da je bila uposlena u razdoblju od 18. srpnja 1993. godine do dana vje{ta~enja. Ustavni sud opa`a da je nakon odlaganja ro~i{ta na neodre|eno vrijeme, radi pribavljanja nalaza vje{taka, do zakazivanja sljede}eg ro~i{ta proteklo razdoblje dulje od {est mjeseci. Dalje, Op}inski sud u odgovoru na apelaciju nije dao niti jedan razlog koji bi se mogao smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka u radnom sporu koji je prema svojoj prirodi `uran, niti iz dostavljenog spisa proizlazi bilo kakav dokaz iz kojega bi se mogla utvrditi apelanti~ina odgovornost za duljinu trajanja postupka. 

49. Dalje, Ustavni sud opa`a da je Kantonalni sud u dva navrata odlu~ivao o apelanti~inim prizivima izjavljenim protiv presuda Op}inskog suda i da je odluke donosio u relativno kratkom roku, i to o prvom apelanti~inom prizivu je odlu~io u roku kra}em od {est mjeseci, a o drugom apelanti~inom prizivu u roku kra}em od sedam mjeseci. Ustavni sud smatra da Kantonalni sud prilikom dono{enja odluka o prizivima nije prekora~io razuman rok. Dalje, Ustavni sud primje}uje da je postupak pred Vrhovnim sudom po izjavljenoj apelanti~inoj reviziji protiv presude Kantonalnog suda trajao preko godinu dana, iako je po svojoj prirodi `uran, te da se u odgovoru na apelaciju nije o~itovao u svezi s duljinom trajanja postupka. 

50. Imaju}i u vidu navedeno, te da se ne radi o izuzetno kompleksnom radnom sporu, Ustavni sud zaklju~uje da duljina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kr{enje prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 

Ostali navodi 

51. Apelantica u apelaciji navodi da joj je pobijanim odlukama povrije|eno i pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo na u~inkovit pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije. 

52. Ustavni sud opa`a da se u su{tini navodi o kr{enju navedenih prava vezuju za navode o kr{enju prava na nediskriminaciju koje je Ustavni sud ve} ispitao, pa ove navode Ustavni sud ne}e posebice ispitivati. 

VIII. Zaklju~ak 

53. Ustavni sud zaklju~uje da je povrije|eno apelanti~ino pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije jer sudovi apelantici nisu osigurali proceduralna prava name}u}i joj pretjeran teret dokazivanja ~injenica glede diskriminacije koje su tu`enom bile na raspolaganju. Tako|er, prekr{eno je i apelanti~ino pravo na nediskriminaciju iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa pravom na rad iz ~l. 6. i 7.(a), (i) i (ii) Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i pravo iz ~lanka 5.e)(i) Me|unarodne konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, jer je apelantica dovedena u razli~it polo`aj u odnosu na ostale uposlenike tu`enog u istoj ~injeni~noj i pravnoj situaciji. 

54. Ustavni sud zaklju~uje da duljina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kr{enje prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, kada odluka o apelanti~inom tu`benom zahtjevu kojim je zatra`ila za{titu prava iz radnog odnosa, koji je po zakonu `uran, traje preko pet godina i dva mjeseca. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 2, kao ~lanka 64. st 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 

55. Na temelju ~lanka 41. Pravila Ustavnog suda, aneks ove odluke ~ini izjava o neslaganju suca Mirsada ]emana. 

56. Prema ~lanku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. 





 


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simovi}, v. r. 

Izjava o neslaganju Mirsada ]emana, suca Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u predmetu broj AP 1093/07 

Na temelju ~lanka 41. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH" br. 60/05, 64/08 i 51/09), opre~no odluci ve}ine sudaca o meritumu u predmetu broj AP 1093/07 od 25. rujna 2009. godine, izra`avaju}i du`no po{tovanje prema ve}inskom mi{ljenju, ne sla`em se sa mi{ljenjem i odlukom ve}ine da je odlukama redovitih sudova (Vrhovni sud Federacije BiH, Kantonalni sud Novi Travnik i Op}inski sud u Bugojnu) povrije|eno apelanti~ino pravo: 

- na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije "jer sudovi nisu osigurali apelantici proceduralna prava name}u}i joj pretjeran teret dokazivanja ~injenica glede diskriminacije koje su tu`enome bile na raspolaganju", kao i 

- apelanti~ino pravo na nediskriminaciju iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi s pravom na rad iz ~l. 6. i 7.(a), (i) i (ii) Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i pravo iz ~lanka 5.e) i i) Me|unarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije "jer je apelantica dovedena u razli~it polo`aj u odnosu na ostale uposlenike tu`enoga u istoj ~injeni~noj i pravnoj situaciji". 

U ostalome dijelu se sla`em sa odlukom i ve}inskim mi{ljenjem tj. da, u konkretnom slu~aju, postoji kr{enje prava na "su|enje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 

Naime, iz ~injeni~nog stanja koje su utvrdili redoviti sudovi, prema mome mi{ljenju, ne mo`e se zaklju~iti da je BH Telekom d.d. Sarajevo-Direkcija Travnik kao tu`eni svoju reorganizaciju izvr{io u namjeri da izbjegne prijem apelantice na posao u Bugojnu, niti da je na "njezino radno mjesto" referenta za radne odnose i kadrovska pitanja (V[ pravnik) u relevantnom razdoblju primio drugoga djelatnika, iz ~ega bi, u opre~nom, proizlazila ocjena da se radi o diskriminaciji. 

S druge strane, tu`eni je, {to se vidi iz spisa, dokazao da u spornom razdoblju (relevantno razdoblje iz ~lanka 143. Zakona o radu FBiH) nije primio drugog djelatnika na apelanti~ino radno mjesto, {to zna~i da je, i kada bi teret dokazivanja bio isklju~ivo na tu`enom, tu`eni, kao {to su to zaklju~ili i redoviti sudovi, dao dovoljno argumenata o odlu~nim ~injenicama na kojima su redoviti sudovi utemeljili svoju odluku. 

Proizlazi da je u konkretnom slu~aju ~lanak 143. ZOR-a dosljedno primijenjen, {to su redoviti sudovi odgovaraju}e obrazlo`ili. 

Iako to ne ulazi u pravni aspekt ovoga pitanja, ipak, nemogu}nost i nespremnost apelantice da zbog zdravstvenog stanja svoga djeteta prihvati posao izvan mjesta stanovanja (reorganizacija tu`enog) izaziva du`no suosje}anje ali ne mo`e biti razlogom za neutemeljene pravne kvalifikacije i zasnivanje odluka na tome. 



 


Sudac
Mirsad ]eman, v. r. 



Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj AP 1093/07, rje{avaju}i apelaciju Silvane Tomi}, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1 i 2 i ~lana 64 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 

Miodrag Simovi}, predsjednik 

Valerija Gali}, potpredsjednica 

Constance Grewe, potpredsjednica 

Seada Palavri}, potpredsjednica 

Tudor Pantiru, sudija 

Mato Tadi}, sudija 

David Feldman, sudija 

Krstan Simi}, sudija 

Mirsad ]eman, sudija 

na sjednici odr`anoj 25. septembra 2009. godine donio je 

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 

Usvaja se apelacija Silvane Tomi}. 

Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda, prava na nediskriminaciju iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na rad iz ~l. 6 i 7(a)(i) i (ii) Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, i pravâ iz ~lana 5e)(i) Me|unarodne konvencije o uklawawu svih oblika rasne diskriminacije. 

Ukidaju se: 

Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000170 od 24. januara 2007. godine. 

Presuda Kantonalnog suda Novi Travnik broj G`-448/05 od 7. decembra 2005. godine. 

Presuda Op{tinskog suda Bugojno broj P-15/05 od 22. aprila 2005. godine. 

Nala`e se BH Telekomu d.d. Sarajevo - Direkcija Travnik da apelantkiwi odmah ponudi mogu}nost da se vrati na rad pod uslovima i u skladu sa wenim ranijim zaposlewem i pod jednakim uslovima koje imaju ostali zaposleni na sli~nim zadacima. 

Nala`e se Op{tinskom sudu u Bugojnu da o apelantkiwinom zahtjevu za naknadu izgubqenih plata rije{i po hitnom postupku i u skladu sa pravnim shvatawem Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u ovoj odluci. 

Nala`e se BH Telekomu d.d. Sarajevo - Direkcija Travnik i Op{tinskom sudu u Bugojnu da, u skladu sa ~lanom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavqawa ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciqem da se izvr{i ova odluka. 

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". 

OBRAZLO@EWE 

I. Uvod 

1. Silvana Tomi} (u daqwem tekstu: apelantkiwa) iz Bugojna, koju zastupa Stjepan Vukadin, advokat iz Bugojna, podnijela je 13. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000170 od 24. januara 2007. godine, Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daqwem tekstu: Kantonalni sud) broj G`-448/05 od 7. decembra 2005. godine i Presude Op{tinskog suda u Bugojnu (u daqwem tekstu: Op{tinski sud) broj P-15/05 od 22. aprila 2005. 

II. Postupak pred Ustavnim sudom 

2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Op{tinskog suda i BH Telekoma d.d. Sarajevo-Direkcija Travnik (u daqwem tekstu: tu`eni), zatra`eno je 2. jula 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Op{tinskog suda je 17. aprila 2009. godine zatra`eno da dostavi predmetni spis na uvid. Odgovore na apelaciju su dostavili Vrhovni i Kantonalni sud 14. jula 2008. godine, Op{tinski sud 8. jula 2008. godine, a tu`eni 7. jula 2008. godine. Op{tinski sud je 7. maja 2009. godine dostavio spis na uvid. 

3. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavqeni su apelantkiwi 8. maja 2009. godine. 

III. ^iweni~no stawe 

4. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantkiwinih navoda i dokumenata koji su predo~eni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. 

5. Apelantkiwa i Ivica Grgi} (u daqwem tekstu: drugotu`ilac) su 8. novembra 2001. godine podnijeli tu`bu Op{tinskom sudu protiv tu`enog radi utvr|ewa i vra}awa na posao, koja je Presudom Op{tinskog suda broj P-1234/02 od 21. juna 2004. godine odbijena. 

6. Protiv navedene presude Op{tinskog suda apelantkiwa i drugotu`ilac su izjavili `albu Kantonalnom sudu koji je Rje{ewem broj G@-859/04 od 15. decembra 2004. godine `albe uva`io, osporavanu presudu ukinuo i predmet vratio Op{tinskom sudu na ponovni postupak 

7. U ponovqenom postupku Op{tinski sud je Presudom broj P-15/05 od 22. aprila 2005, koja je potvr|ena Presudom Kantonalnog suda broj G`-448/05 od 7. decembra 2005. godine, odbio kao neosnovan tu`beni zahtjev apelantkiwe i drugotu`ioca kojim je tra`eno da se utvrdi povreda prava na zabranu diskriminacije iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na rad iz ~lana 5e)(i) Me|unarodne konvencije o uklawawu svih oblika rasne diskriminacije, ~l. 6 i 7a)(i) Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i ~lana 3 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu. Istom presudom odbijeni su tu`beni zahtjev apelantkiwe i drugotu`ioca kojim je tra`eno da tu`eni poni{ti svoju odluku o prestanku apelantkiwinog radnog odnosa i da joj se utvrdi status radnika na ~ekawu posla, a da za drugotu`ioca poni{ti odluku o utvr|ivawu statusa radnika na ~ekawu posla. Tako|e, odbijen je i apelantkiwin zahtjev za povratak na ranije radno mjesto, kao i zahtjev apelantkiwe i drugotu`ioca da im se isplati naknada plata sa zakonskom zateznom kamatom i tro{kovima spora, kako je to pobli`e navedeno u izreci presude. 

8. Op{tinski sud je u obrazlo`ewu svoje presude naveo da je na osnovu dokaza koji su provedeni utvrdio da nije sporno da je apelantkiwi prestao radni odnos kod tu`enog na osnovu ~lana 143 Zakona o radu (u daqwem tekstu: ZOR), nego je sporno da li su odluke tu`enog donesene shodno ~lanu 143 ZOR-a zakonite, te da li je wihovim dono{ewem apelantkiwa diskriminisana na nacionalnoj osnovi, s obzirom na odredbe ~lana 5 ZOR-a, te odredbe ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa ~l. 5e)(i) Me|unarodne konvencije o uklawawu svih oblika rasne diskriminacije, ~l. 6 i 7a)(i) Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Op{tinski sud je istakao da apelantkiwa u toku postupka nije dokazala da su zaposleni na ~ekawu posla druge nacionalnosti, u konkretnom slu~aju Bo{waci, pozivani na posao, a da ona kao radnica hrvatske nacionalnosti nije pozivana na posao, {to bi imalo elemente diskriminacije na nacionalnoj osnovi. Op{tinski sud je zakqu~io da je tu`eni dokazao da na radno mjesto na kom je bila zaposlena apelantkiwa nije primqena druga osoba, te da je neosnovano apelantkiwino pozivawe na ukupnu nacionalnu strukturu zaposlenih, s obzirom da je struktura zaposlenika bila takva i prije dono{ewa ZOR-a. Daqe, sud je naveo da u konkretnom slu~aju apelantkiwa nije dokazala da je tu`eni, kao poslodavac, nakon {to je apelantkiwi prestao radni odnos, u kategoriji wene stru~ne spreme primila bilo koga u radni odnos, sem {to je 1994. godine, dok je apelantkiwa boravila van Bosne i Hercegovine, primila B.S. koja ima visoku stru~nu spremu. 

9. Sud je tako|e utvrdio da apelantkiwa u toku postupka nije prihvatila poziv tu`enog da se vrati na posao zato {to joj nije odgovaralo da putuje iz Bugojna u Travnik i zbog bolesti djeteta, dok je drugotu`ilac prihvatio poziv tu`enog da se vrati na posao i ponovno je kod wega u radnom odnosu. Sud je obrazlo`io da je radni odnos apelantkiwi i drugotu`iocu prestao zbog tada stvarnih potreba tu`enog i u skladu sa ~lanom 143 ZOR-a, zbog nemogu}nosti da ih zaposli, a ne zbog wihove nacionalne pripadnosti, jer ~im se zbog procesa rada ukazala potreba, apelantkiwa i drugotu`ilac su pozvani da rade. Naime, u me|uvremenu je do{lo do transformacije tu`enog (razdvajawe ranijeg pravnog subjekta u dva odvojena subjekta), pa su kadrovski poslovi koje je ranije obavqala apelantkiwa, nakon izvr{ene transformacije, smje{teni u sjedi{tu Direkcije u Travniku a ne u Bugojnu. Op{tinski sud je, analiziraju}i odredbe ~lana 3 Zakona o izmjenama i dopunama ZOR-a i stava 2 istog ~lana, utvrdio da je apelantkiwi prestao radni odnos u skladu sa odredbama ~lana 143 Zakona o radu, odnosno zbog nemogu}nosti zapo{qavawa, a ne zbog wene nacionalne pripadnosti, te da je apelantkiwa, nakon {to se kasnije ukazala potreba, pozivana da radi ali da je to odbila. Op{tinski sud je obrazlo`io da je apelantkiwin radno-pravni status rje{avan shodno odredbama ~lana 143 ZOR-a, da nije bilo povrede prava na zabranu nediskriminacije u vezi sa pravom na rad, da je apelantkiwi utvr|en status na ~ekawu posla, a nakon toga prestanak radnog odnosa sa 5. majem 2000. godine, te da su izvr{eni obra~uni za naknadu plata po osnovu ~ekawa i otpremnine. 

10. Kantonalni sud je u obrazlo`ewu svoje presude naveo da je Op{tinski sud pravilno zakqu~io da iz ~lana 5 stav 3 ta~ka 2 proizilazi da je apelantkiwa bila du`na da sudu podnese o~igledan dokaz o diskriminaciji u primjeni ~lana 143 ZOR-a. Naime, apelantkiwa u toku postupka nije dokazala da su u skladu sa ~lanom 143 ZOR-a zaposleni na ~ekawu druge nacionalnosti, u konkretnom slu~aju Bo{waci, pozivani na posao, a da Hrvati nisu, {to bi imalo elemente diskriminacije na nacionalnoj osnovi. Naprotiv, tu`eni je u toku postupka dokazao da na radno mjesto na kom je radila apelantkiwa nije niko primqen. Daqe, Kantonalni sud je naveo da je pravilan zakqu~ak Op{tinskog suda da problem mora da se posmatra pojedina~no, tj. za svakog zaposlenog, i da se u takvom slu~aju procijeni da li su, primjenom ~lana 143 u vezi sa ~lanom 5 stav 1 ZOR-a, povrije|ena prava zaposlenog. Kantonalni sud je zakqu~io da je neosnovano apelantkiwino pozivawe na ukupnu strukturu zaposlenika tu`enog, s obzirom da je do toga do{lo prije dono{ewa ZOR-a i primjene ~lana 143 navedenog zakona. Tako|e, istakao je da je Op{tinski sud pravilno zakqu~io da u primjeni ~lana 143 ZOR-a u odnosu na apelantkiwu nije bilo diskriminacije, s obzirom da je tu`eni poslije dono{ewa odluke o prestanku radnog odnosa, nakon {to su se stekli uslovi za zapo{qavawe, apelantkiwu pozivao na rad. Sud je naveo da je takvu ponudu prihvatio drugi tu`ilac i da se vratio na posao kod tu`enog. Daqe, Kantonalni sud je istakao da je Op{tinski sud obrazlo`io i za{to je ocijenio da su neosnovani apelantkiwini navodi o odbijawu da prihvati posao u Direkciji u Travniku. Kantonalni sud je ocijenio da je Op{tinski sud razloge za svoj stav da odbije apelantkiwin tu`beni zahtjev, kao i ocjenu dokaza koji su izvedeni, dao jasno obrazlo`ewe i pravilno primijenio materijalno pravo koje je u cijelosti prihvatqivo. 

11. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000170 od 24. januara 2007. godine apelantkiwina revizija je odbijena i Presuda Kantonalnog suda broj G`-448/05 od 7. decembra 2005. godine je potvr|ena. Vrhovni sud je ocijenio da su neosnovani navodi revizije da Kantonalni sud apelantkiwine `albene prigovore o ocjeni dokaza nije razmatrao. Vrhovni sud je naveo da je Kantonalni sud razmotrio sve apelantkiwine prigovore i s tim u vezi izveo vaqan zakqu~ak da su dokazi koji su izvedeni pred Op{tinskim sudom ocijeweni u skladu sa ~lanom 8 Zakona o parni~nom postupku (u daqwem tekstu: ZPP). Vrhovni sud je istakao da je Kantonalni sud uvjerewe o neosnovanosti apelantkiwinih `albenih navoda opravdao pravilnim razlozima koje u cijelosti prihvata i revizioni sud, jer oni imaju upori{te u odredbama materijalnog i procesnog prava na koje se i pozvao u obrazlo`ewu osporavane presude. Stoga je Vrhovni sud ocijenio kao neosnovan apelantkiwin prigovor da je Kantonalni sud povrijedio odredbe parni~nog postupka. Vrhovni sud je istakao da apelantkiwino mi{qewe da postoji diskriminacija Hrvata u Bugojnu na nacionalnoj i vjerskoj osnovi apelantkiwu nije osloba|alo obaveze da podnese dokaze kojim bi se utvrdile konkretne ~iwenice shodno kojima ju je tu`eni diskriminisao u odnosu na istaknuti zahtjev za uspostavqawe radno-pravnog statusa i s tim u vezi povratka na ranije radno mjesto. Upravo to izri~ito nala`e, s jedne strane, materijalno-pravna norma (~lan 5 stav 3 ta~ka 2 ZOR-a), a s druge strane norma procesnog prava. Vrhovni sud je naveo da je shodno ~l. 7 i 123 ZPP-a bila iskqu~ivo apelantkiwina du`nost da prikupqa procesnu gra|u u odnosu na zahtjev koji postavqa pred sud i da izvodi dokaze, {to podrazumijeva da se ta obaveza odnosi na dokazivawe samo pravno relevantnih ~iwenica, jer je te ~iwenice po pravilima parni~ne procedure neophodno i utvr|ivati. 

12. Vrhovni sud je naveo da je apelantkiwa podnijela dokaze o nacionalnoj strukturi zaposlenih kod prednika tu`enog u Bugojnu 1993. godine, gdje je radila, a shodno kojima je u periodu od 18. jula 1993. do 19. novembra 2001. godine zaposleno 68 zaposlenika, od toga 67 Bo{waka, te da je ta nacionalna struktura zaposlenih bila rezultat rata. Tako|e je nesporno da je apelantkiwa podnijela dokaz o nacionalnoj strukturi zaposlenih kod tu`enog na dan 21. maja 2003. godine po organizacionim jedinicama u po{ti Travnik, Bugojnu i Telekomu Travnik. Vrhovni sud je istakao da navedenim dokazima apelantkiwa nije dokazivala pravno relevantne ~iwenice da je u vremenu kada se prijavila za povratak na posao pa do isteka roka propisanog u stavu 8 ~lana 143 ZOR-a, tu`eni imao radno mjesto stru~ne spreme i kvalifikacije koju ona ima, i da je na to radno mjesto zaposlio osobu bo{wa~ke pripadnosti. Vrhovni sud je naveo da bi u konkretnom slu~aju za odluku o osnovanosti istaknutog apelantkiwinog zahtjeva, upravqenog na zabranu diskriminacije u ovom predmetnom sporu u smislu ~lana 5 stav 3 ta~ka 2 ZOR-a, samo pojedina~ni apelantkiwini dokazi omogu}ili sudu da obrazuje svoje uvjerewe o tim pravno relevantnim ~iwenicama. Vrhovni sud je tako|e naveo da u periodu vremena od kada se apelantkiwa tu`enom prijavila za vra}awe na posao do isteka roka propisanog u stavu 8 ~lana 143 ZOR-a apelantkiwa nije dokazala da je na to raspolo`ivo radno mjesto tu`eni zaposlio Bo{waka i time napravio razliku po nacionalnoj osnovi. Vrhovni sud je istakao da je irelevantan period u 1993, 2001. i 2003. godini sa komparacijom podataka za koji je apelantkiwa podnijela dokaze sudu, jer to nisu ~iwenice relevantne za presu|ewe o spornom zahtjevu. Vrhovni sud je ocijenio da su i ostali dijelovi tu`benog zahtjeva pravilnom primjenom materijalnog prava odbijeni, budu}i da su vezani za utvr|ewe da li je povrije|eno pravo na zabranu diskriminacije. Iz navedenih razloga Vrhovni sud je zakqu~io da su apelantkiwini `albeni navodi istaknuti u reviziji u cijelosti neosnovani. 

IV. Apelacija 

a) Navodi apelacije 

13. Apelantkiwa osporava navedene presude tvrde}i da joj je tim presudama povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe, a u okviru toga i pravo na su|ewe u razumnom roku iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija), zatim pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na rad iz ~l. 6 i 7(a)(i) i (ii) Me|unarodnog pakta, kao i pravo iz ~lana 5e)(i) Me|unarodne konvencije o uklawawu svih oblika rasne diskriminacije i ~lana 23 Konvencije o pravima djeteta, pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvorni pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije. U pogledu navoda o povredi prava na pravi~no su|ewe Ustavni sud zapa`a da se su{tina navoda o kr{ewu prava na pravi~no su|ewe odnosi na apelantkiwinu `albu da su sudovi proizvoqno primijenili odredbe o teretu dokazivawa. Daqe, apelantkiwa isti~e da je postupak pred sudovima trajao nerazumno dugo i to vi{e od pet godina, iako se radilo o radnom sporu koji u odnosu na druge sporove ima prioritet u rje{avawu. Daqe, apelantkiwa se `ali da ju je tu`eni, donose}i osporene odluke o ~ekawu posla i prestanku radnog odnosa, primjewuju}i ~lan 143 ZOR-a, diskriminisao na nacionalnoj i vjerskoj osnovi kada je nije pozvao da se vrati na posao. U vezi sa navedenim apelantkiwa isti~e da su sudovi pogre{no ocijenili relevantne ~iwenice u odnosu na pravo na nediskriminaciju u vezi sa pravom na rad. Daqe, apelantkiwa isti~e da nije ta~na konstatacija Vrhovnog suda da u vrijeme kada se javila na posao tu`eni za wu nije imao konkretno radno mjesto, te da je 2003. godine, kada ju je tu`eni pozvao na posao, poziv tu`enog za povratak na posao odbila. Tako|e, isti~e da joj je tu`eni povratak na posao uslovio povla~ewem tu`be, te da je pogre{no interpretirao wenu izjavu kao odbijawe da se vrati na posao u po{tu u Travniku. Naime, apelantkiwa je navela da ponudu tu`enog da se vrati na posao nije odbila, nego je tra`ila razumijevawe tu`enog zbog toga {to ima hendikepirano dijete koje je ro|eno sa "Daunovim sindromom". U vezi sa navedenim apelantkiwa smatra da je diskriminisana po osnovu polne pripadnosti i ka`wena kao `ena i majka. 

b) Odgovor na apelaciju 

14. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da ostaje kod razloga koje je dao u obrazlo`ewu svoje presude. 

15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da smatra da apelacija nije osnovana, te da ostaje kod razloga koje je dao u svojoj odluci. 

16. U odgovoru na apelaciju Op{tinski sud je naveo da je apelacija neosnovana jer su osporene sudske odluke donesene u skladu sa relevantnim zakonskim odredbama. 

17. U odgovoru na apelaciju tu`eni je naveo da apelaciju treba odbiti kao neosnovanu, jer je Direkcija u Travniku u potpunosti postupila u skladu sa odredbama ~lana 143 ZOR-a. 

V. Relevantni propisi 

18. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06) relevantne odredbe glase: 

"^lan 10 

Sud je du`an da nastoji da se postupak provede bez odugovla~ewa i sa {to mawe tro{kova, te da onemogu}i svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 

^lan 420 

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a posebno pri odre|ivanu rokova i ro~i{ta, sud }e uvijek obra}ati posebnu pa`wu na potrebu da se radni sporovi hitno rje{avaju." 

U Zakonu o radu ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/03) relevantne odredbe glase: 

"^lan 5 

Lice koje tra`i zaposlewe, kao i lice koje se zaposli, ne mo`e da bude stavqeno u nepovoqniji polo`aj zbog rase, boje ko`e, pola, jezika, vjere, politi~kog ili drugog mi{qewa, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovnog stawa, ro|ewa ili kakve druge okolnosti, ~lanstva ili ne~lanstva u politi~koj stranci, ~lanstva ili ne~lanstva u sindikatu, fizi~kih i du{evnih pote{ko}a u pogledu anga`ovawa, obrazovawa, unapre|ewa, uslova i zahtjeva rada, otkazivawa ugovora o radu ili druga pitawa koja proisti~u iz radnog odnosa. 

U smislu stava 1 ovog ~lana, ne iskqu~uju se razlike: 

1. koje se prave u dobroj vjeri, a zasnovane su na zahtjevima koji se odnose na odre|eni posao; 

2. koje se prave u dobroj vjeri, a zasnovane su na nesposobnosti lica da obavqa poslove koji su predvi|eni za odre|eno radno mjesto ili da savlada program potrebnog stru~nog usavr{avawa, pod uslovom da je poslodavac ili lice koje obezbje|uje stru~no usavr{avawe ulo`ilo razumne napore za prilago|avawe posla ili obuke u kojoj se nalazi takvo lice ili za obezbje|ivawe odgovaraju}eg drugog zaposlewa ili usavr{avawa, ukoliko je to mogu}e; 

3. aktivnosti koje za svoj ciq imaju poboq{awe polo`aja lica koja se nalaze u nepovoqnom ekonomskom, socijalnom, obrazovnom ili fizi~kom polo`aju. 

U slu~ajevima kr{ewa odredbi iz st. 1 i 2 ovog ~lana: 

1. lice ~ija prava su povrije|ena mo`e zbog povrede prava da podnese tu`bu nadle`nom sudu; 

2. ukoliko podnosilac tu`be podnese o~igledan dokaz diskriminacije koja je zabrawena odredbom ovog ~lana, tu`eni je du`an da podnese dokaz da takva razlika nije napravqena na osnovu diskriminacije; 

3. ukoliko utvrdi da su navodi tu`be osnovani, sud }e nalo`iti, da bi se obezbijedila primjena odredbi ovog ~lana, ukqu~uju}i zaposlewe, vra}awe na prethodno radno mjesto, osiguravawa ili ponovno uspostavqawe svih prava iz radnog odnosa koja proizlaze iz ugovora o radu. 

^lan 63 

Jedan od roditeqa djeteta sa te`im smetwama u razvoju (te`e hendikepiranog djeteta) ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena, u slu~aju da se radi o samohranom roditequ ili da su oba roditeqa zaposlena, pod uslovom da dijete nije smje{teno u ustanovu socijalno-zdravstvenog zbriwavawa, na osnovu nalaza nadle`ne zdravstvene ustanove. 

[..] 

Roditequ koji koristi pravo iz stava 1 ovog ~lana, ne mo`e da se naredi da radi no}u, prekovremeno i ne mo`e da mu se promijeniti mjesto rada, ako za to nije dao svoj pismeni pristanak. 

^lan 143 

Zaposlenik koji se na dan stupawa na snagu ovog zakona zatekao na ~ekawu posla, osta}e u tom statusu najdu`e {est mjeseci od dana stupawa na snagu ovog zakona, ako poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad. 

Zaposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. decembra 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupawa na snagu ovog zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostavqawa radno-pravnog statusa, a u ovom vremenskom periodu nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatra}e se, tako|er, zaposlenikom na ~ekawu posla. 

Za vrijeme ~ekawa posla zaposlenik ima pravo na naknadu plate u visini koju odredi poslodavac. 

Ako zaposlenik na ~ekawu posla iz st. 1 i 2 ovog ~lana ne bude pozvan na rad u roku iz stava 1 ovog ~lana, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu najmawe u visini tri prosje~ne plate ispla}ene na nivou Federacije u prethodna tri mjeseca, koju objavquje Federalni zavod za statistiku, do navr{enih pet godina sta`a osigurawa, a za svaku narednu godinu sta`a osigurawa jo{ najmawe jednu polovinu prosje~ne plate. 

Izuzetno, umjesto otpremnine poslodavac i zaposlenik mogu da se dogovore i o drugom vidu naknade. 

Na~in, uslovi i rokovi isplate otpremnine iz st. 4 i 5 ovog ~lana utvr|uju se pismenim ugovorom izme|u zaposlenika i poslodavca. 

Ako zaposleniku prestane radni odnos u smislu stava 4 ovog ~lana, poslodavac ne mo`e u roku od jedne godine da zaposli drugo lice koje ima istu kvalifikaciju ili isti stepen stru~ne spreme, sem lica iz st. 1 i 2 ovog ~lana, ako je to lice nezaposleno." 

VI. Dopustivost 

19. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 

20. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 

21. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000170 od 24. januara 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih shodno zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantkiwa je primila 13. februara 2007. godine, a apelacija je podnesena 13. aprila 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 

22. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. 

VII. Meritum 

23. Apelantkiwa osporava navedene presude tvrde}i da joj je tim presudama povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na rad iz ~l. 6 i 7(a)(i) i (ii) Me|unarodnog pakta, kao i pravo iz ~lana 5e)(i) Me|unarodne konvencije o uklawawu svih oblika rasne diskriminacije i ~lana 23 Konvencije o pravima djeteta, pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvorni pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije. 

Pravo na pravi~no su|ewe 

24. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: 

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog ~lana, {to ukqu~uje: 

(...) 

e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom." 

^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 

"Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovqenim sudom. [...]

25. U pogledu navoda o povredi prava na pravi~no su|ewe Ustavni sud zapa`a da se su{tina navoda o kr{ewu prava na pravi~no su|ewe odnosi na apelantkiwinu `albu da su sudovi proizvoqno primijenili odredbe o teretu dokazivawa. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, shodno praksi Evropskog suda za qudska prava (u daqwem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zakqu~ke redovnih sudova u pogledu ~iweni~nog stawa i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadle`an da supstitui{e redovne sudove u procjeni ~iwenica i dokaza, ve} je generalno zadatak redovnih sudova da ocijene ~iwenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujediwenog Kraqevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno do{lo do povrede ili zanemarivawa ustavnih prava (pravo na pravi~no su|ewe, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoqna ili diskriminatorska. Dakle, u okviru apelacione nadle`nosti Ustavni sud se bavi iskqu~ivo pitawem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima. U konkretnom slu~aju Ustavni sud }e ispitati da li je postupak u cjelini bio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, "Slu`beni glasnik BiH" broj 58/05). 

26. U vezi s tim Ustavni sud primje}uje da je prvostepeni sud u obrazlo`ewu svoje odluke naveo da "nije utvrdio u toku postupka niti jednu povredu prava prema apelantkiwi, jer u toku postupka nije podnijela niti jedan vaqan dokaz o diskriminaciji koja je zabrawena spomenutim ~lanom Evropske konvencije i ~lanom 3 Zakona o izmjenama i dopunama ZOR-a, a nasuprot tome tu`ena je dokazala da takva razlika nije napravqena, i to iskazom svjedoka, uvidom u spiskove, te samim tim {to je tu`iteqka [apelantkiwa] "pozivana na rad da joj se uspostavi radno-pravni status na poslovima koje je ranije obavqala u skladu sa svojom {kolskom spremom, ali to nije prihvatila". Daqe, Kantonalni sud je u svojoj presudi obrazlo`io da je prvostepeni sud pravilno zakqu~io da apelantkiwa nije podnijela o~igledan dokaz diskriminacije u pogledu primjene ~lana 143 ZOR-a. Tako|e je naveo da iz ~lana 3 Zakona o izmjenama i dopunama ZOR-a, na koji se pozvao prvostepeni sud, proizilazi da je tu`iteqka [apelantkiwa] bila du`na da podnese o~igledan dokaz da je diskriminisana u primjeni ~lana 143 ZOR-a. Pored toga, Vrhovni sud je u svojoj presudi naveo "da propu{tawe tu`iteqke [apelantkiwe] da na izlo`ene ~iwenice podnese dokaze" kojima bi potkrijepila prethodno navedene ~iwenice (tj. diskriminaciju) "zapravo zna~i da tu`iteqka [apelantkiwa] nije omogu}ila sudu da o tim pravno relevantnim ~iwenicama obrazuje svoje uvjerewe i stoga u takvim procesnim okolnostima snosi {tetne posqedice usqed wihove nedokazanosti ." 

27. Ustavni sud primje}uje da su redovni sudovi pri ocjeni ~iwenica u konkretnom predmetu propustili da uzmu u obzir ~iwenice koje je apelantkiwa predo~ila sudu, a kojima je u~inila vjerovatnim da ju je tu`eni diskriminisao u primjeni ~lana 143 ZOR-a u odnosu na ostale zaposlenike tu`enog. Me|utim, redovni sudovi su odbili apelantkiwin tu`beni zahtjev uz obrazlo`ewe da nije dokazala ~iwenice da postoji diskriminacija, a koje je istakla u tu`benom zahtjevu. Na taj na~in redovni sudovi su postupali suprotno me|unarodnim standardima koji predvi|aju da kad tu`ilac tvrdi da je diskriminisan a tvrdwe u~ini vjerovatnim, teret dokazivawa da te tvrdwe ne stoje se prebacuje na tu`enog. Kako je Bosna i Hercegovina dr`ava koja te`i ka integraciji u Evropsku uniju, weni sudovi moraju da tuma~e antidiskriminatorsko zakonodavstvo u duhu razumijevawa ovog pravnog koncepta kakav podr`ava Evropska unija, tim prije {to Ustav Bosne i Hercegovine name}e najvi{e standarde za{tite qudskih prava u pore|ewu sa minimalnim standardima koje name}e Evropska konvencija. U tom smislu je neophodno da se spomene Direktiva 2000/78 EC od 27. novembra 2000. godine ("Slu`beni list Evropskih zajednica" broj 303. od 2. decembra 2000. godine, u daqwem tekstu: Direktiva), kojom se "utvr|uje op{ti okvir za jednak tretman na podru~ju zapo{qavawa i odabira zvawa". U ~lanu 10 Direktive definisan je "teret dokazivawa", a predvi|a da }e dr`ave ~lanice preduzeti neophodne mjere kako bi, u skladu sa svojim nacionalnim pravosudnim sistemima, mogle da se pobrinu da, u slu~ajevima kada lica smatraju da im je nanesena nepravda jer na wih nije primijewen princip jednakog tretmana doka`u, pred sudom ili drugim nadle`nim organom, ~iwenice iz kojih mo`e da se pretpostavi da je bilo posredne ili neposredne diskriminacije, na tu`enoj je da doka`e da nije do{lo do kr{ewa principa jednakog postupawa. Stavom (2) ~lana 10 Direktive predvi|eno je da se ne spre~avaju dr`ave ~lanice da uvedu pravila o dokazivawu koja su povoqnija za tu`ioca. Iz citiranog pravnog akta proizilazi da apelantkiwa koja navodi diskriminaciju mora sudu da prezentuje ~iwenice na osnovu kojih mo`e da se pretpostavi da postoji diskriminacija, a od tog momenta se teret dokazivawa prebacuje na tu`enu stranu. 

28. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, postupaju}i na navedeni na~in, zanemarili da je apelantkiwa iznijela vi{e nego dovoqno ~iwenica na osnovu kojih bi moglo da se sumwa da postoji diskriminacija tu`enog u primjeni ~lana 143 ZOR-a. Naime, apelantkiwa je navela da je bila primorana da napusti grad i rodno mjesto zbog ratnih sukoba, da je tu`eni nikada nije pozvao da se vrati na radno mjesto, da je tu`eni primio nove zaposlenike, a da nije prekinuo radni odnos onim zaposlenicima koji su bili na spisku zaposlenih. Tako|e je navela da je, shodno statisti~kim podacima za period od 18. jula 1993. godine do 19. novembra 2001. godine, tu`eni zaposlio 68 novih radnika od kojih 67 bo{wa~ke nacionalnosti. Ustavni sud, tako|e, primje}uje da se apelantkiwa 21. decembra 1999. godine obratila tu`enom pismenim zahtjevom tra`e}i da joj se uspostavi radno-pravni status i da je tu`eni vrati na posao. Sem toga, iz stawa spisa proizilazi da je tu`eni apelantkiwi tek 2003. godine ponudio da se vrati na posao, uslovqavaju}i joj da povu~e tu`beni zahtjev, i to nakon dogovora i medijacije Ombudsmena, i pisma Ministarstva saobra}aja i komunikacija broj 01-27-903/03 od 24. jula 2003. godine. 

29. Sve ove navedene ~iwenice o~igledno ukazuju da je apelantkiwa sudu prezentovala ~iwenice na osnovu kojih ja moglo da se pretpostavi da postoji diskriminacija tu`enog u primjeni ~lana 143 ZOR-a, pa je sud u konkretnom slu~aju teret dokazivawa trebalo da prebaci na tu`enog. Me|utim, sudovi su odbili apelantkiwin tu`beni zahtjev kojim je tra`ila da se utvrdi da ju je diskriminisao tu`eni u primjeni ~lana 143 ZOR-a, uz obrazlo`ewe da apelantkiwa nije omogu}ila sudu da zasnuje svoje mi{qewe na ~iwenicama koje je prezentovala sudu. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da redovni sudovi nisu obezbijedili apelantkiwi proceduralna prava stavqaju}i joj pretjeran teret dokazivawa ~iwenica koje su jedino tu`enom bile na raspolagawu, i koje apelantkiwa nije ni morala da dokazuje, nego tu`eni da osporava. 

30. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slu~aju redovni sudovi proizvoqnom primjenom odredbi o teretu dokazivawa povrijedili apelantkiwino pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 

Diskriminacija u vezi sa pravom na rad 

31. ^lan II/4 Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 

Nediskriminacija 

U`ivawe prava i sloboda predvi|enih u ovom ~lanu ili u me|unarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao {to je pol, rasa, boja, jezik, vjera, politi~ko i drugo mi{qewe, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom mawinom, imovina, ro|ewe ili drugi status. 

^lan 14 Evropske konvencije glasi: 

U`ivawe prava i sloboda predvi|enih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao {to su pol, rasa, boja ko`e, jezik, vjeroispovijest, politi~ko ili drugo mi{qewe, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom mawinom, imovno stawe, ro|ewe ili drugi status. 

32. [to se ti~e navoda o diskriminaciji u vezi sa pravom na rad, Ustavni sud zapa`a da apelantkiwa ove navode zasniva na svojoj tvrdwi da je tu`eni, donose}i osporene odluke o ~ekawu posla i prestanku radnog odnosa pozivom na ~lan 143 ZOR-a, te ponudom da se vrati na posao nakon dvije godine od podno{ewa tu`be sudu, i reorganizacije shodno kojoj je weno radno mjesto po organizacionoj shemi smje{teno u Direkciji u Travniku, u~inio diskriminaciju na nacionalnoj osnovi. 

33. Ustavni sud podsje}a da ZOR utvr|uje da }e zaposlenik koji se zatekao na ~ekawu posla, u skladu sa ~lanom 143 stav 1 ovog zakona, ostati u tom statusu najdu`e {est mjeseci od dana stupawa na snagu zakona, ako poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad. S druge strane, u skladu sa ~lanom 143 stav 2 ovog zakona, zaposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. decembra 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupawa na snagu ovog zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostavqawa radno-pravnog statusa, smatra}e se, tako|e, zaposlenikom na ~ekawu posla, ako u ovom vremenskom periodu nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca. U oba slu~aja, ako zaposlenik na ~ekawu posla ne bude pozvan na rad u roku iz stava 1 ~lana 143 ZOR-a, prestaje mu radni odnos u skladu sa ~lanom 143 stav 4 ZOR. U tom slu~aju, zaposlenik ima pravo na otpremninu, a poslodavac ne mo`e u roku od jedne godine da zaposli drugo lice koje ima istu kvalifikaciju, ili isti stepen stru~ne spreme, sem lica iz ~lana 143 st. 1 i 2 ZOR, ako je to lice nezaposleno. Zaposlenik koji smatra da je poslodavac povrijedio wegovo pravo koje je utvr|eno u ~lanu 143 st. 1 i 2 ZOR mo`e u zakonom propisanom roku da podnese `albu Kantonalnoj komisiji za implementaciju ~lana 143 ZOR-a (u daqwem tekstu: Kantonalna komisija). 

34. U konkretnom slu~aju, apelantkiwa je izjavila `albu Kantonalnoj komisiji nakon {to je dobila rje{ewe tu`enog o rje{avawu svog radno-pravnog statusa radnika na ~ekawu. Daqe, Kantonalna komisija je utvrdila da apelantkiwa ima status zaposlenika na ~ekawu, te da slijedom toga wen predmet potpada pod okvir ~lana 143 ZOR-a. Nakon toga tu`eni je ponudio apelantkiwi status zaposlenika na ~ekawu, pozivaju}i se na ~lan 143 stav 2 ZOR-a, ukqu~uju}i pravo na naknadu ali bez mogu}nosti da apelantkiwa nastavi sa radom. Daqe, tu`eni je apelantkiwi ponudio povratak na posao tek 2003. godine, nakon izvr{ene reorganizacije, s tim da poslove obavqa u Direkciji u Travniku. Apelantkiwa ponudu tu`enog nije mogla da prihvati zbog promjene mjesta rada jer je majka troje djece, od kojih je jedno dijete hendikepirano. 

35. ^lan II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, kada se analizira sa navedenim odredbama, obezbje|uje ustavnu za{titu protiv bilo kakvog oblika diskriminacije, izme|u ostalog u oblasti radnih odnosa (~lan 5(e)(i) Me|unarodne konvencije o ukidawu svih oblika rasne diskriminacije i ~l. 2, 6 i 7 Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima). Sli~no tome, nediskriminacija je centralni dio ZOR-a (~lan 5 ovog zakona propisuje da lice koje tra`i zaposlewe, kao i lice koje se zaposli, ne mo`e da bude stavqeno u nepovoqniji polo`aj zbog rase, boje ko`e, pola, jezika, vjere, politi~kog ili drugog mi{qewa, nacionalnog ili socijalnog porijekla). 

36. Kao prvo, mora da se ocijeni da li je bilo mije{awa u apelantkiwino pravo na nediskriminaciju, i drugo, u slu~aju da je do{lo do takvog mije{awa, da odredi da li je bilo zakonskih osnova koje bi to mije{awe opravdavale. 

37. Kao op{te pravilo, odredba je diskriminatorska ako pravi razliku izme|u lica i grupa lica koji su u sli~noj situaciji i ta razlika nema objektivnog i razumnog opravdawa ili ako nema razumne proporcionalnosti izme|u upotrijebqenih sredstava i ciqa koji se te`i ostvariti. Me|unarodna konvencija o ukidawu svih oblika rasne diskriminacije i Me|unarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, sami po sebi ne zabrawuju razli~it tretman. Na primjer, Me|unarodna konvencija o ukidawu svih oblika rasne diskriminacije dozvoqava posebne mjere kako bi se obezbijedilo jednako u`ivawe qudskih prava grupama u nepovoqnom polo`aju (~lan 1 stav 4). Sli~no tome, Me|unarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima dozvoqava ograni~ewe prava iz ovog pakta i to u onoj mjeri koja je u saglasnosti sa prirodom ovih prava i iskqu~ivo s ciqem da unaprijedi op{te blagostawe u demokratskom dru{tvu. Obi~no moraju da se iznesu krupni razlozi kako bi se opravdalo razli~ito tretirawe qudi, naro~ito kada se radi o pravqewu razlika izme|u etni~kih i rasnih grupa. Daqe, ako se takvi razlozi ustanove, ciq kom se te`i mora da bude zakonit, a sredstva kori{tena proporcionalno. Ovo zna~i, izme|u ostalog, da mora da se postigne pravi~an balans izme|u op{teg javnog interesa i prava pojedinca. 

38. Posmatraju}i ovaj predmet u kontekstu prakse Ustavnog suda u sli~nim predmetima, Ustavni sud podsje}a da je u predmetu broj U 38/02 (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 38/02 "Slu`beni glasnik BiH" broj 8/04), zakqu~io "^lan 143 Zakona o radu ne pravi razliku izme|u lica ili grupa lica i stoga je prima facie nediskriminatorski. Me|utim, iako zakon sam po sebi nije diskriminatorski, efekat sprovo|ewa tog zakona mo`e da bude diskriminatorski (vidi npr. Belgijski jezi~ki slu~aj 23. juli 1968. godine, serija A, broj 6 (1979-1980), stav 10). Sli~no tome, Ustavni sud je u svojoj praksi utvrdio da postoji vi{e na~ina na koje mo`e da nastane diskriminacija: zakon je prima facie diskriminatorski; zakon je, iako prima facie neutralan i primjewivan u skladu sa svojim pretpostavkama, donesen s ciqem diskriminisawa {to proizilazi iz istorijskog tuma~ewa zakona, izjava zakonodavaca, disparatnog uticaja zakona, ili drugih posrednih dokaza o namjeri; efekte prethodne de iure diskriminacije su podr`ali odgovaraju}i javni organi na svim dr`avnim nivoima ne samo svojim djelovawem, ve} i nedjelovawem (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 5/98 III od 30. juna 2000. godine, "Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 23/00, stav 79). Primjenom ~lana 143 ZOR-a, generalno na sve zaposlene na ~ekawu tokom rata, prestanak radnog odnosa je u ve}ini imao uticaja na razli~ite etni~ke grupe. Shodno stavu Ustavnog suda, u vremenu te{kog ekonomskog stawa, neki zakon mo`e da ima opravdani ciq da se zaposleni privremeno stave na ~ekawe. Me|utim, to ne}e biti slu~aj ako se stavqawe na ~ekawe ili prestanak radnog odnosa vr{i po diskreciji poslodavca, proizvoqno, a posebno po osnovu diskriminacije. Ne samo da to ima diskrimini{u}i efekat po one koji su otpu{teni ili koji su na ~ekawu tokom rata, nego su im uskra}ivane i procesne garancije u ostvarivawu wihovih gra|anskih prava u skladu sa ~lanom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6 stav 1 Evropske konvencije. Ustavni sud ne smatra kako bi prestanak apelantkiwinog radnog odnosa, sa obavezom isplate otpremnine, olak{ao ekonomske pote{ko}e tu`enog. 

39. Iz ~iwenica utvr|enih u sudskom postupku koji je okon~an osporenim presudama proizilazi da se apelantkiwa 21. decembra 1999. godine obratila tu`enom pismenim zahtjevom tra`e}i da joj se uspostavi radno-pravni status i da je tu`eni vrati na posao. Daqe, tu`eni je apelantkiwi tek 2003. godine ponudio povratak na posao, uslovqavaju}i joj da povu~e tu`beni zahtjev, i to nakon dogovora i medijacije Ombudsmena i pisma Ministarstva saobra}aja i komunikacija broj 01-27-903/03 od 24. jula 2003. godine. Tako|e, 2002. godine je izvr{ena reorganizacija tu`enog, a apelantkiwino radno mjesto koje je vezano za kadrovske poslove po organizacionoj shemi je premje{teno u Direkciju u Travnik. Stoga apelantkiwa (majka troje djece, od kojih je jedno oboqelo od "Daunovog sindroma" nije bila u mogu}nosti da prihvati ponudu tu`enog da se vrati na posao, budu}i da je u tom slu~aju na posao svakodnevno morala da putuje iz Bugojna, mjesta stanovawa, u Travnik u sjedi{te Direkcije. 

40. Ustavni sud smatra da je apelantkiwa odbijawem tu`benog zahtjeva od sudova kojim je tra`ila da joj tu`eni omogu}i bezuslovan povratak na radno mjesto pod uslovima i u skladu sa wenim ranijim zaposlewem i pod jednakim uslovima koje imaju i drugi zaposleni na sli~nim radnim mjestima, dovedena u razli~it polo`aj u odnosu na ostale zaposlene tu`enog u istoj ~iweni~noj i pravnoj situaciji. 

41. Stoga, Ustavni sud zakqu~uje da je osporenim odlukama sudova prekr{eno apelantkiwino pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na rad iz ~l. 6 i 7(a), (i) i (ii) Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i pravo iz ~lana 5e) i i) Me|unarodne konvencija o uklawawu svih oblika rasne diskriminacije. 

42. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slu~aju prekr{ena apelantkiwina prava po navedenim osnovama, te je odlu~io o meritumu predmeta u skladu sa ~lanom 64 stav 2 Pravila Ustavnog suda, i nalo`io tu`enom da apelantkiwi odmah ponudi mogu}nost da se vrati na rad pod uslovima i u skladu sa wenim ranijim zaposlewem i pod jednakim uslovima koji imaju ostali zaposleni na sli~nim zadacima. Tako|e, nala`e se nadle`nom sudu da o apelantkiwinom zahtjevu za naknadu plata rije{i po hitnom postupku i u skladu sa pravnim shvatawem ovog suda. Odluka se dostavqa tu`enom i nadle`nom sudu radi obezbje|ivawa apelantkiwinih ustavnih prava. 

Pravo na su|ewe u razumnom roku u okviru prava na pravi~no su|ewe 

a) Relevantni principi 

43. Shodno konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost du`ine trajawa postupka mora da se cijeni u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una o kriterijumima koji su uspostavqeni sudskom praksom Evropskog suda, a naro~ito o slo`enosti predmeta, pona{awu strana u postupku i nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38). 

44. Sem toga, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije vaqano opravdawe za prekomjerno odugovla~ewe postupka, a stalno vra}awe odluke na ponovno su|ewe mo`e da poka`e da postoje ozbiqni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probstmeier protiv Wema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvje{taji 1997-IV

45. Na kraju, Evropski sud je ukazao da je potrebna naro~ita marqivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u li~nog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito va`an u dr`avama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18). 

b) Period koji se uzima u obzir 

46. Ustavni sud zapa`a da je u konkretnom predmetu postupak po~eo 8. novembra 2001. godine kada je apelantkiwa podnijela tu`bu Op{tinskom sudu zbog za{tite prava iz radnog odnosa. Postupak po apelantkiwinoj tu`bi je okon~an dono{ewem Presude Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000170 od 24. januara 2007. godine. Dakle, period koji }e Ustavni sud ispitati iznosi pet godina i dva mjeseca, koliko je bilo potrebno da apelantkiwa do|e do kona~ne odluke suda. 

c) Analiza razumnosti trajawa postupka 

47. Ustavni sud zapa`a da se u konkretnom slu~aju radi o radnom sporu radi povratka na posao i isplati plata koji se shodno odredbama ZPP smatra hitnim. Ustavni sud zapa`a da se u konkretnom pitawu odlu~ivalo o eventualnoj diskriminaciji apelantkiwe, {to mo`e da se smatra pitawem koje je relativno slo`eno, s obzirom na ~iweni~na pitawa koja je u takvim slu~ajevima potrebno utvrditi. 

48. U konkretnom slu~aju se radilo o radnom sporu, u kome je postupak pred Op{tinskim sudom zapo~eo 8. novembra 2001. godine i u prvom dijelu u kome je odr`ano osam ro~i{ta do dono{ewa Presude tog suda broj P-1234/02 od 21. juna 2004. godine, trajao preko dvije godine i pet mjeseci. Ova presuda je ukinuta Rje{ewem Kantonalnog suda u Novom Travniku broj G`-859/04 od 15. decembra 2004. godine, a ponovqeni postupak pred Op{tinskim sudom je nakon odr`ana dva ro~i{ta okon~an Presudom tog suda broj P-15/05 od 22. aprila 2005. godine, dakle trajao je mawe od ~etiri mjeseca. Op{tinski sud je nakon podno{ewa tu`be prvo ro~i{te zakazao 18. novembra 2002. godine, dakle, nakon vi{e od godinu dana. Sud je jedno ro~i{te odgodio na neodre|eno vrijeme i nalo`io vje{ta~ewe stalnog sudskog vje{taka na okolnosti utvr|ivawa nacionalne strukture zaposlenih (na dan 18. juli 1993. godine) kod tu`enog i plata apelantkiwe koje bi zaradila da je bila zaposlena u periodu od 18. jula 1993. godine do dana vje{ta~ewa. Ustavni sud zapa`a da je nakon odlagawa ro~i{ta na neodre|eno vrijeme, radi pribavqawa nalaza vje{taka, do zakazivawa sqede}eg ro~i{ta protekao period du`i od {est mjeseci. Daqe, Op{tinski sud u odgovoru na apelaciju nije dao niti jedan razlog koji bi mogao da se smatra razumnim i objektivnim opravdawem za ovako dugo trajawe postupka u radnom sporu koji je shodno svojoj prirodi hitan, niti iz dostavqenog spisa proizilazi bilo kakav dokaz iz koga bi mogla da se utvrdi apelantkiwina odgovornost za du`inu trajawa postupka. 

49. Daqe, Ustavni sud zapa`a da je Kantonalni sud u dva navrata odlu~ivao o apelantkiwinim `albama izjavqenim protiv presuda Op{tinskog suda i da je odluke donosio u relativno kratkom roku, i to o prvoj apelantkiwinoj `albi je odlu~io u roku kra}em od {est mjeseci, a o drugoj apelantkiwinoj `albi u roku kra}em od sedam mjeseci. Ustavni sud smatra da Kantonalni sud prilikom dono{ewa odluka o `albama nije prekora~io razuman rok. Daqe, Ustavni sud primje}uje da je postupak pred Vrhovnim sudom po izjavqenoj apelantkiwinoj reviziji protiv presude Kantonalnog suda trajao preko godinu dana, iako je po svojoj prirodi hitan, te da se u odgovoru na apelaciju nije o~itovao u vezi sa du`inom trajawa postupka. 

50. Imaju}i u vidu navedeno, te da se ne radi o izuzetno kompleksnom radnom sporu, Ustavni sud zakqu~uje da du`ina konkretnog postupka ne zadovoqava zahtjev "razumnosti" iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kr{ewe prava na "su|ewe u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 

Ostali navodi 

51. Apelantkiwa u apelaciji navodi da joj je osporenim odlukama povrije|eno i pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije. 

52. Ustavni sud zapa`a da se u su{tini navodi o kr{ewu navedenih prava vezuju za navode o kr{ewu prava na nediskriminaciju koje je Ustavni sud ve} ispitao, pa ove navode Ustavni sud ne}e posebno ispitivati. 

VIII. Zakqu~ak 

53. Ustavni sud zakqu~uje da je povrije|eno apelantkiwino pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije jer sudovi apelantkiwi nisu obezbijedili proceduralna prava name}u}i joj pretjeran teret dokazivawa ~iwenica u pogledu diskriminacije koje su tu`enom bile na raspolagawu. Tako|e, prekr{eno je i apelantkiwino pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na rad iz ~l. 6 i 7(a), (i) i (ii) Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i pravo iz ~lana 5e)(i) Me|unarodne konvencija o uklawawu svih oblika rasne diskriminacije, jer je apelantkiwa dovedena u razli~it polo`aj u odnosu na ostale zaposlenike tu`enog u istoj ~iweni~noj i pravnoj situaciji. 

54. Ustavni sud zakqu~uje da du`ina konkretnog postupka ne zadovoqava zahtjev "razumnosti" iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kr{ewe prava na "su|ewe u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, kada odluka o apelantkiwinom tu`benom zahtjevu kojim je zatra`ila za{titu prava iz radnog odnosa, koji je po zakonu hitan, traje preko pet godina i dva mjeseca. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 2, kao i ~lana 64 st 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 

55. Na osnovu ~lana 41 Pravila Ustavnog suda, aneks ove odluke ~ini izjava o neslagawu sudije Mirsada ]emana. 

56. Shodno ~lanu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. 





 


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr Miodrag Simovi}, s. r. 

Izjava o neslagawu Mirsada ]emana, sudije Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u predmetu broj AP 1093/07 

Na osnovu ~lana 41 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH" br. 60/05, 64/08 i 51/09), suprotno odluci ve}ine sudija o meritumu u predmetu broj AP 1093/07 od 25. septembra 2009. godine, izra`avaju}i du`no po{tovawe prema ve}inskom mi{qewu, ne sla`em se sa mi{qewem i odlukom ve}ine da je odlukama redovnih sudova (Vrhovni sud Federacije BiH, Kantonalni sud Novi Travnik i Op{tinski sud u Bugojnu) povrije|eno apelantkiwino pravo: 

- na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije "jer sudovi nisu obezbijedili apelantkiwi proceduralna prava name}u}i joj pretjeran teret dokazivawa ~iwenica u pogledu diskriminacije koje su tu`enom bile na raspolagawu", kao i 

- apelantkiwino pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi s pravom na rad iz ~l. 6 i 7(a), (i) i (ii) Me|unarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i pravo iz ~lana 5e) i i) Me|unarodne konvencije o uklawawu svih oblika rasne diskriminacije "jer je apelantkiwa dovedena u razli~it polo`aj u odnosu na ostale zaposlenike tu`enog u istoj ~iweni~noj i pravnoj situaciji". 

U ostalom dijelu se sla`em sa odlukom i ve}inskim mi{qewem tj. da, u konkretnom slu~aju, postoji kr{ewe prava na "su|ewe u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 

Naime, iz ~iweni~nog stawa koje su utvrdili redovni sudovi, prema mom mi{qewu, ne mo`e da se zakqu~i da je BH Telekom d.d. Sarajevo-Direkcija Travnik kao tu`eni svoju reorganizaciju izvr{io u namjeri da izbjegne prijem apelantkiwe na posao u Bugojnu, niti da je na "weno radno mjesto" referenta za radne odnose i kadrovska pitawa (V[ pravnik) u relevantnom periodu primio drugog radnika, iz ~ega bi, u suprotnom, proizilazila ocjena da se radi o diskriminaciji. 

S druge strane, tu`eni je, {to se vidi iz spisa, dokazao da u spornom periodu (relevantan period iz ~lana 143 Zakona o radu FBiH) nije primio drugog radnika na apelantkiwino radno mjesto, {to zna~i da je, i kada bi teret dokazivawa bio iskqu~ivo na tu`enom, tu`eni, kao {to su to zakqu~ili i redovni sudovi, dao dovoqno argumenata o odlu~nim ~iwenicama na kojima su redovni sudovi zasnovali svoju odluku. 

Proizilazi da je u konkretnom slu~aju ~lan 143 ZOR-a dosqedno primijewen, {to su redovni sudovi odgovaraju}e obrazlo`ili. 

Iako to ne ulazi u pravni aspekt ovoga pitawa, ipak, nemogu}nost i nespremnost apelantkiwe da zbog zdravstvenog stawa svoga djeteta prihvati posao van mjesta stanovawa (reorganizacija tu`enog) izaziva du`no saosje}awe ali ne mo`e da bude razlog za neosnovane pravne kvalifikacije i zasnivawe odluka na tome. 



 


Sudija
Mirsad ]eman, s. r. 



Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija u predmetu broj AP 1364/07, rje{avaju}i apelaciju Hajrudina ]elosmanovi}a, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 

Miodrag Simovi}, predsjednik 

Valerija Gali}, potpredsjednica 

Seada Palavri}, potpredsjednica 

Mato Tadi}, sudija 

Krstan Simi}, sudija 

na sjednici odr`anoj 17. decembra 2009. godine donio je 

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 

Odbija se kao neosnovana apelacija Hajrudina ]elosmanovi}a podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-K`-06-000363 od 25. januara 2007. godine i Presude Op}inskog suda u Grada~cu broj KP-52/04 od 22. juna 2006. godine. 

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". 

OBRAZLO@ENJE 

I. Uvod 

1. Hajrudin ]elosmanovi} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Grada~ca, kojeg zastupa Faruk Abdulahovi}, advokat iz Grada~ca, podnio je 7. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-K`-06-000363 od 25. januara 2007. godine i Presude Op}inskog suda u Grada~cu (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj KP-52/04 od 22. juna 2006. godine. 

II. Postupak pred Ustavnim sudom 

2. Na osnovu ~lana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Op}inskog suda, te od Kantonalnog tu`ila{tva Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalno tu`ila{tvo) zatra`eno je 12. oktobra 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju. 

3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 21. oktobra 2009. godine, Op}inski sud 19. oktobra 2009. godine, a Kantonalno tu`ila{tvo 23. oktobra 2009. godine. 

4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 16. novembra 2009. godine. 

III. ^injeni~no stanje 

5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 

6. Presudom Op}inskog suda broj KP-52/04 od 22. juna 2006. godine utvr|eno je da je apelant, suprotno ~l. 3. i 4. Univerzalne deklaracije o pravima ~ovjeka, te ~l. 1. i 7. Dopunske konvencije o ukidanju ropstva, trgovine robljem i ustanova i praksi sli~nih ropstvu, prodao rumunsku dr`avljanku C. L. licu S. M. za iznos od 1. 500 KM, kao svoje vlasni{tvo. Op}inski sud je utvrdio da je ovim radnjama apelant po~inio krivi~no djelo zasnivanja ropskog odnosa i prijevoza lica u ropskom odnosu iz ~lana 185. stav 1. Krivi~nog zakona Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH" broj 3/03; u daljnjem tekstu: KZBiH). Apelant je osu|en na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. 

7. Op}inski sud je na glavnom pretresu izveo dokaze saslu{anjem okrivljenog, uzeo iskaze svjedoka, izvr{io uvid u raznu dokumentaciju koja se odnosi na ovaj krivi~ni predmet, saslu{ao o{te}ene, te kona~no izvr{io uvid u zapisnike o izvr{enoj raciji u no}nim barovima "Palma" i "Grbavica". Na osnovu svih provedenih dokaza sud je utvrdio da su se u apelantovim radnjama stekli svi elementi krivi~nog djela zasnivanja ropskog odnosa i prijevoza lica iz ropskog odnosa iz ~lana 185. KZBiH. Op}inski sud je zaklju~io da je apelant, suprotno odredbama me|unarodnopravnih akata, od lica zvanog Maks kupio jednu rumunsku dr`avljanku za 1.500 KM i dr`ao je u ropskom odnosu. Taj ropski odnos se ogledao u tome da je ona morala da pru`a seksualne usluge gostima apelantovog objekta, da bi isplatila kupoprodajnu cijenu i tro{kove odijevanja, a sve s ciljem stjecanja materijalne koristi za apelanta. Dalje, nakon zatvaranja svog objekta, apelant je o{te}enu prodao drugooptu`enom S. M. koji je nastavio da iskori{tava podre|eni polo`aj o{te}ene, a s ciljem zarade i povrata kupoprodajne cijene. Op}inski sud je naveo da se apelant prema o{te}enoj pona{ao kao prema stvari, a ne kao prema li~nosti, jer je po svojoj volji kupovao, prodavao i nametao joj da obavlja usluge kako bi zaradio. Dakle, s njom je raspolagao i iskori{tavao je kao stvar kojom se omogu}ava stjecanje materijalne koristi. To je navelo sud na zaklju~ak da je ovakav odnos optu`enih prema o{te}enoj bio ropski odnos. 

8. Op}inski sud je zaklju~io da je optu`eni apelant bio svjestan svoga djela, {to zna~i da je znao da se ne mo`e vr{iti kupovina i prodaja ljudi i da se sa ljudima ne mo`e raspolagati kao sa stvarima. Me|utim, apelant je takvim svojim pona{anjem htio i dobio materijalnu korist, jer je o{te}enu koristio kao sredstvo za dobijanje koristi, {to zna~i da je htio izvr{enje ovog krivi~nog djela, te ga i u~inio sa direktnim umi{ljajem. Prilikom odlu~ivanja o vrsti krivi~ne sankcije, sud je optu`enom apelantu, u smislu ~lana 48. stav 1. KZBiH, od olak{avaju}ih okolnosti uzeo u obzir da je apelant porodi~an ~ovjek i da je nezaposlen, a od ote`avaju}ih okolnosti sud je utvrdio da je apelant do sada nekoliko puta prekr{ajno ka`njavan zbog boravka stranih dr`avljanki u njegovom ugostiteljskom objektu. 

9. Apelant se `alio na prvostepenu presudu, pa je Kantonalni sud donio Presudu broj 003-0-K`-06-000363 od 25. januara 2007. godine, kojom je odluka o krivi~nopravnoj sankciji djelimi~no preina~ena. Naime, apelant je za krivi~no djelo za koje se tereti osu|en na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci. 

10. Apelant se `alio zbog bitne povrede odredaba krivi~nog postupka navode}i da Op}inski sud nije bio stvarno nadle`an za postupanje u ovom krivi~nom predmetu. Kantonalni sud je odbio ove `albene navode kao neosnovane. Naime, ~lanom 449. stav 1. Zakona o krivi~nom postupku Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH" br. 36/03, 26/04 i 63/04; u daljnjem tekstu: ZKPBiH) propisano je da }e predmete iz nadle`nosti Suda BiH, primljene u rad u drugim sudovima, do stupanja na snagu ovog zakona, 1. mart 2003. godine, dovr{iti ti sudovi ukoliko je u tim predmetima optu`nica potvr|ena, odnosno stupila na pravnu snagu. Dalje, stavom 2. istog ~lana je predvi|eno da }e predmete iz nadle`nosti Suda BiH, primljene u rad u drugim sudovima, odnosno tu`ila{tvima, a u kojima optu`nica nije stupila na pravnu snagu niti je potvr|ena, dovr{iti ti sudovi, osim ako Sud BiH ne odlu~i da te predmete preuzme, bilo po slu`benoj du`nosti, bilo na prijedlog stranaka. Kako to nije slu~aj u konkretnom predmetu, proizlazi da je nadle`ni sud vodio postupak i donio presudu. Dalje, Kantonalni sud nije prihvatio prigovor da postupak nije prevodilo lice koje je ovla{teni tuma~ za rumunski jezik, jer je prevo|enje obavljalo lice koje poznaje rumunski jezik. Prigovore `albe da su iskazi o{te}enih i svjedoka dati pod pritiskom, Kantonalni sud, tako|er, nije prihvatio jer su protivrje~ni nalazima suda da su iskazi ovih lica dati slobodno, da su na sud do{li bez prisile, {to su u toku postupka i oni sami potvrdili. 

11. U vezi sa samim dokaznim postupkom, Kantonalni sud je zaklju~io da je postupak vo|en savjesno i detaljno i da su svi iskazi stranaka, odnosno svjedoka optu`be i odbrane, ocijenjeni i pojedina~no i u me|usobnoj vezi. Sud je odbio i `albene prigovore da je prvostepeni sud na utvr|eno ~injeni~no stanje nepravilno primijenio materijalno pravo smatraju}i da je data pravilna kvalifikacija krivi~nog djela koje je po~inio apelant, odnosno kao zasnivanje ropskog odnosa i prijevoza lica u ropskom polo`aju iz ~lana 185. stav 3. KZBiH. I kona~no, u ocjeni izre~ene krivi~ne sankcije Kantonalni sud je utvrdio da se i umanjenom kaznom, uz uva`avanje nekih olak{avaju}ih okolnosti, mo`e posti}i svrha apelantovog ka`njavanja. 

IV. Apelacija 

a) Navodi iz apelacije 

12. Apelant se `ali na povredu prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant posebno navodi da su osporene presude rezultat proizvoljne primjene prava i povrede principa zakonitosti iz ~lana 4. KZFBiH, kao i pravila o bla`oj primjeni zakona iz ~lana 5. KZBiH. U tom smislu, on posebno iznosi da je optu`nicu podnio tu`ilac, a sudio sud koji nije nadle`an, odnosno da je optu`nica podnesena 17. februara 2003. godine, a da je potvr|ena 3. oktobra 2003. godine i to za djelo iz ~lana 167. stav 1. KZFBiH. On isti~e da navedeno djelo u novom KZFBiH, koji je stupio na snagu 1. augusta 2003. godine, nije ni predvi|eno kao krivi~no djelo, odnosno da u novom KZFBiH djelo iz ~lana 167. stav 1. KZFBiH vi{e ne postoji. Dalje, Kantonalni sud nije odgovorio na navode apelantove `albe, odnosno uop}e nije odlu~io o `albi na odluku o tro{kovima postupka, niti se o~itovao o tome zbog ~ega nije prihvatio apelantovu `albu u tom dijelu. 

13. Apelant zaklju~uje da mu je proizvoljnom primjenom prava povrije|eno pravo na pravi~no su|enje, {to je rezultiralo nezakonitom osu|uju}om presudom. Apelant smatra da su sudovi bili pod sna`nim pritiskom me|unarodne zajednice koja je pratila ovaj postupak. Zbog toga je sud, kako navodi apelant, tra`io samo ono {to ide na apelantovu {tetu, pogre{no ocjenjuju}i izvedene dokaze koji pokazuju da nije bilo ropskog odnosa u konkretnom slu~aju. 

b) Odgovor na apelaciju 

14. Iznose}i hronologiju predmetnog postupka, Op}inski sud u odgovoru na apelaciju zaklju~uje da nisu povrije|ena ustavna prava na koja se apelant `ali. Dakle, Op}inski sud predla`e da se apelacija odbije kao neosnovana. 

15. U odgovoru na apelaciju Kantonalnog suda se navodi da iz obrazlo`enja apelacije proizlazi da apelant smatra da su na njegovu {tetu povrije|eni princip zakonitosti iz ~lana 4. KZFBiH i princip primjene bla`eg zakona iz ~lana 5. KZFBiH, kao i pravila o nadle`nosti suda. Kantonalni sud smatra da ovakvi apelantovi navodi nisu osnovani, jer je ovaj sud obrazlo`io za{to smatra da je optu`nicu, povodom koje je vo|en krivi~ni postupak, podnio i zastupao nadle`ni tu`ilac, a presudu donio nadle`ni sud, te za{to smatra da se radnjama optu`enog stje~u obilje`ja krivi~nog djela iz ~lana 185. stav 1. KZBiH. Tako|er, neosnovani su apelantovi navodi da su sudovi bili pod pritiskom me|unarodnog monitoringa budu}i da su pripadnici IPTF-a postupali u skladu sa ~lanom 3.1 Aneksa 11. Op}eg okvirnog sporazuma za mir u BiH i ~lanom 4.3 istog Aneksa, o ~emu su u obrazlo`enju presude dati detaljni razlozi. U pogledu odluke o krivi~noj sankciji sud je, tako|er, postupao u granicama zakonskih ovla{tenja. Zbog toga, ovaj sud predla`e da se apelacija odbije kao neosnovana. 

16. U odgovoru na apelaciju Kantonalnog tu`ila{tva navodi se da u toku postupka nije bilo kr{enja ustavnih prava na koja se `ali apelant. 

V. Relevantni propisi 

17. U Krivi~nom zakonu Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06 i 55/06) relevantne odredbe glase: 

Vremensko va`enje krivi~nog zakona 

^lan 4. 

[...] 

(2) Ako se poslije ~injenja krivi~nog djela jednom ili vi{e puta izmijeni zakon, primijenit }e se zakon koji je bla`i za u~inioca. 

Zasnivanje ropskog odnosa i prijevoz lica u ropskom odnosu 

^lan 185. 

(1) Ko kr{e}i pravila me|unarodnog prava stavi drugog u ropski ili njemu sli~an odnos ili ga dr`i u takvom odnosu, kupi, proda, preda drugom licu ili posreduje u kupovini, prodaji ili predaji takvog lica ili podsti~e drugog da proda svoju slobodu ili slobodu lica koje izdr`ava ili se o njemu stara, kaznit }e se kaznom zatvora od jedne do deset godina. 

18. U Zakonu o krivi~nom postupku Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 36/03, 26/04 i 63/04) relevantne odredbe glase: 

^lan 449. 

Predmete iz nadle`nosti Suda primljene u rad u drugim sudovima do stupanja na snagu ovog zakona, dovr{it }e ti sudovi ukoliko je u tim predmetima optu`nica potvr|ena, odnosno stupila na pravnu snagu. 

Predmete iz nadle`nosti Suda primljene u rad u drugim sudovima, odnosno tu`ila{tvima, i u kojima optu`nica nije stupila na pravnu snagu, odnosno nije potvr|ena, dovr{it }e ti sudovi, osim ako Sud po slu`benoj du`nosti ili na obrazlo`en prijedlog stranaka ili branilaca, ne odlu~i da preuzme takav predmet. [...] 

19. U Zakonu o krivi~nom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 35/03, 37/03, 56/03 i 28/05) relevantne odredbe glase: 

^lan 2. 

Princip zakonitosti 

Pravila utvr|ena ovim Zakonom trebaju osigurati da niko nevin ne bude osu|en, a da se po~iniocu izrekne kazneno-popravna sankcija pod uvjetima koje predvi|a KZFBiH, drugi zakoni Federacije Bosne i Hercegovine, zakoni kantona i zakoni Bosne i Hercegovine u kojima su propisana krivi~na djela i na osnovu zakonito provedenog postupka. 

^lan 11. 

Zakonitost dokaza 

Sud ne mo`e zasnivati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom i me|unarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratificirala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog Zakona. 

^lan 16. 

Pravo suda, tu`ioca i drugih organa koji u~estvuju u krivi~nom postupku da ocjenjuju postojanje i nepostojanje ~injenica nije vezano niti ograni~eno posebnim formalnim dokaznim pravilima. 

^lan 312. 

(1) Bitna povreda odredaba krivi~nog postupka postoji: [...] 

g) ako je sud donio presudu a nije bio stvarno nadle`an ili ako je nepravilno odbio optu`bu zbog stvarne nadle`nosti. [...] 

(2) Bitna povreda odredaba krivi~nog postupka postoji i ako sud za vrijeme pripremanja glavne rasprave ili tokom glavne rasprave ili prilikom dono{enja presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno dono{enje presude. 

VI. Dopustivost 

20. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 

21. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 

22. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 003-0-K`-06-000363 od 25. januara 2007. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 29. marta 2007. godine, a apelacija je podnesena 7. maja 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 

23. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. 

VII. Meritum 

24. Apelant osporava navedene presude tvrde}i da mu je tim presudama povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije. 

Pravo na pravi~no su|enje 

25. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: 

[...] 

(e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke. 

26. ^lan 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 

1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. 

2. Svako ko je optu`en za krivi~no djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne doka`e. 

27. Apelant se `ali na odluke donesene u krivi~nom postupku koji je vo|en protiv njega, pa je ~lan 6. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu. Stoga }e Ustavni sud ispitati da li je taj postupak bio pravi~an onako kako to zahtijeva ~lan 6. Evropske konvencije. 

28. Pravi~nost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv [panije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03). 

29. Pravo na pravi~no su|enje daje, inter alia, mogu}nost da se predo~e razlozi za dono{enje sudske odluke u odre|enom smislu, s obzirom na to da to omogu}ava apelantu da djelotvorno koristi raspolo`ive pravne lijekove. Me|utim, ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije ne predvi|a da sud ispituje sve argumente koje su strane izlo`ile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazlo`enju presude (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, ta~ka 19, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02). 

30. Prema vlastitoj jurisprudenciji, Ustavni sud, op}enito, nije nadle`an vr{iti provjeru utvr|enih ~injenica i na~ina na koji su redovni sudovi protuma~ili pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovnog suda kr{i ustavna prava, tj. ukoliko je redovni sud pogre{no protuma~io ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminaciona, ukoliko su povrije|ena procesna prava (pravi~no su|enje, pristup sudu, djelotvorni pravni lijekovi i u drugim slu~ajevima), ili ukoliko utvr|eno ~injeni~no stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 39/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 25/02; Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). Tako|er, Ustavni sud nagla{ava da je izvan njegove nadle`nosti da procjenjuje kvalitet zaklju~aka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne doima o~igledno proizvoljnom (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 661/04 od 22. aprila 2005. godine). 

31. Apelant posebno navodi da su osporene presude rezultat proizvoljne primjene prava i povrede principa zakonitosti, te pravila o bla`oj primjeni zakona. U vezi s tim posebno iznosi da je optu`nicu podnio tu`ilac koji nije bio nadle`an, odnosno da je optu`nica podnesena 17. februara 2003. godine, a da je potvr|ena 3. oktobra 2003. godine i to za djelo iz ~lana 167. stav 1. KZFBiH, {to nije bilo u skladu sa krivi~nim zakonom. U tom smislu, on isti~e da navedeno djelo u novom KZFBiH, koji je stupio na snagu 1. augusta 2003. godine, nije ni predvi|eno kao krivi~no djelo. Me|utim, Ustavni sud ukazuje na to da su redovni sudovi imali mogu}nost da postupaju prema ~lanu 449. KZBiH. Iz stanja spisa i prilo`ene dokumentacije proizlazi da je apelant okrivljen zbog krivi~nog djela zasnivanja ropskog odnosa i prijevoza lica u ropskom odnosu iz ~lana 167. stav 1. KZFBiH, da je kantonalni tu`ilac na glavnom pretresu izmijenio ~injeni~ni opis optu`nice i pravnu kvalifikaciju i stavio mu na teret krivi~no djelo istog naziva iz ~lana 185. stav 1. KZBiH. Dalje, imaju}i u vidu odredbe ~lana 449. stav 2. ZKPBiH, koje reguliraju postupanje sudova u onim predmetima iz nadle`nosti Suda BiH koji se nalaze u radu u drugim sudovima i tu`ila{tvima, a u kojima optu`nica nije stupila na pravnu snagu, odnosno u kojima nije potvr|ena optu`nica, prije stupanja na snagu ovog zakona, tj. 1. marta 2003. godine, kao u konkretnom slu~aju, Kantonalni sud je bio nadle`an da dovr{i ovaj predmet. Zbog toga ne postoji proizvoljnost u primjeni zakona niti povreda principa zakonitosti, jer redovni sudovi su imali mogu}nost i zakonski osnov da u konkretnom slu~aju postupaju prema odredbama krivi~nog zakonodavstva Bosne i Hercegovine. Redovni sudovi su, polaze}i od ~injenica i dokaza koji su utvr|eni u toku krivi~nog postupka, primijenili zakon prema kojem je apelantu su|eno za krivi~no djelo koje je u vrijeme izvr{enja bilo propisano kao krivi~no djelo. Time je zadovoljen princip legaliteta koji nala`e da niko ne mo`e biti su|en za krivi~no djelo koje nije, u momentu izvr{enja, kao takvo predvi|eno u zakonu. Apelant samo pau{alno navodi primjenu bla`eg zakona jer se u konkretnom slu~aju ne mo`e primijeniti ovaj institut krivi~nog prava. 

32. Dakle, iz stanja spisa i dostupne dokumentacije proizlazi da je kantonalni tu`ilac prije okon~anja postupka, a na glavnom pretresu, izmijenio i ~injeni~ni opis i pravnu kvalifikaciju djela, stavljaju}i apelantu na teret krivi~no djelo istog naziva iz ~lana 185. KZBiH, i time otklonio po~etnu gre{ku, {to, prema mi{ljenju Ustavnog suda, nije utjecalo na povredu prava na pravi~no su|enje iz ~lana 6. Evropske konvencije. Stoga, po{to se prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda pravo na pravi~an postupak ocjenjuje nakon njegovog zavr{etka, odnosno posmatrano u cjelini, ispravljanjem gre{ke u toku postupka otklonjene su i eventualne povrede prava na pravi~no su|enje iz ~lana 6. Evropske konvencije koje su u~injene u po~etnoj fazi krivi~nog postupka. 

33. Apelant, tako|er, vidi povredu prava na pravi~an postupak u tome {to mu je navodno sudio sud koji nije nadle`an za to. U pogledu nadle`nosti suda, u ~lanu 449. ZKPBiH precizirano je da "predmete iz nadle`nosti Suda BiH primljene u rad u drugim sudovima do stupanja na snagu ovog zakona dovr{it }e ti sudovi ukoliko je u tim predmetima optu`nica potvr|ena, odnosno stupila na pravnu snagu. Predmete iz nadle`nosti Suda primljene u rad u drugim sudovima, odnosno tu`ila{tvima, i u kojima optu`nica nije stupila na pravnu snagu, odnosno nije potvr|ena, dovr{it }e ti sudovi, osim ako Sud po slu`benoj du`nosti ili na obrazlo`en prijedlog stranaka ili branilaca ne odlu~i da preuzme takav predmet". U konkretnom predmetu, Sud BiH nije po slu`benoj du`nosti postupao, niti su stranke ili branilac takav obrazlo`eni prijedlog dostavili, iako iz dopisa Op}inskog suda broj Kp 52/04 od 5. oktobra 2005. godine proizlazi da je Sud BiH bio upoznat sa sadr`ajem Optu`nice Op}inskog tu`ila{tva Grada~ac broj Kt. 62/02 od 17. februara 2003. godine. Kako ovaj predmet Sud BiH nije preuzeo, neosnovani su apelantovi navodi da je prvostepenu presudu donio nenadle`an sud. Za postupanje Op}inskog suda postojao je pravni osnov u ~lanu 449. ZKPBiH, koji je sud u konkretnom slu~aju i primijenio. 

34. Apelant je posebno isticao da je u toku cijelog postupka bio pod pritiskom me|unarodne zajednice, odnosno OSCE-a i IPTF-a i da su osporene presude donesene pod pritiskom tih me|unarodnih organizacija. Me|utim, ~lanom 3.1 Aneksa 11. Op}eg okvirnog sporazuma za mir u BiH propisano je da pomo} IPTF-a izme|u ostalih elemenata predvi|a i pra}enje, posmatranje i nadzor aktivnosti i sredstava za provo|enje zakona, uklju~uju}i i pripadaju}e sudske organizacije, strukture i postupke, a prema ~lanu 4.3 istog Aneksa, strane u Sporazumu du`ne su osoblju IPTF-a omogu}iti direktan i potpun pristup bilo kojem mjestu, licu, djelatnosti, postupku, dosjeu ili nekom predmetu ili doga|aju u BiH, kako to bude zahtijevao IPTF prilikom izvr{avanja svojih obaveza u skladu s tim Sporazumom. To uklju~uje i pravo IPTF-a da prati, posmatra i nadzire svako mjesto ili objekt gdje smatra da se odvija neka policijska ili sudska radnja ili radnja vezana za provo|enje zakona ili zato~enja. Stoga se prisustvovanje pripadnika IPTF-a u konkretnom postupku izvo|enja pojedinih policijskih i sudskih radnji, kao i predstavnika OSCE-a, ~ijim su mandatom, tako|er, obuhva}ene radnje koje su u ovom postupku preduzimane, ne mo`e smatrati pritiskom na sud, niti utjecajem na zakonitost ovog postupka. 

35. Apelant je prigovarao i da je na~in dovo|enja svjedokinje C. L. utjecao na njezino svjedo~enje, jer je navodno pripremana da dâ odre|eni iskaz koji tereti apelanta, {to sud nije prihvatio smatraju}i njezin iskaz zakonito i bez pritisaka pribavljen. Naime, svjedokinja je pred sudom izjavila da je dobrovoljno do{la da dâ iskaz i da je na to niko nije prisiljavao niti zastra{ivao. Apelant je posebno isticao da se prvostepena presuda zasniva samo na iskazu jedne svjedokinje, C. L., da se ostali dokazi samo navode, te da neopravdano prvostepeni sud nije prihvatio iskaze svjedokinja P. M. i S. E., a koji su potpuno suprotni iskazu svjedokinje C. L. 

36. U vezi sa apelantovim prigovorom kako su redovni sudovi ocijenili dokaze i kojim dokazima su vjerovali, uvidom u osporene presude Ustavni sud zapa`a da je prvostepeni sud u svojoj presudi u potpunosti opisao proces pojedina~ne ocjene dokaza, njihovog dovo|enja u me|usobnu vezu i izvo|enje zaklju~ka o dokazanosti da je apelant po~inio krivi~no djelo koje mu je stavljeno na teret. Iz dokumentacije predo~ene Ustavnom sudu proizlazi da je u toku postupka prvostepeni sud proveo veoma obiman dokazni postupak i u svojstvu svjedoka saslu{ao svjedoke optu`be i svjedoke odbrane. Ustavni sud zapa`a da je prvostepeni sud dovoljno jasno obrazlo`io presudu u dijelu koji se odnosi na ocjenu provedenih dokaza, u vezi sa apelantovim tvrdnjama da se osu|uju}a presuda zasniva na iskazu samo jedne svjedokinje koja je pripremljena da dâ iskaz koji ga tereti, a da iskazi drugih svjedoka navodno nisu uzimani u obzir u dovoljnoj mjeri. Tako|er, prvostepeni sud je dao jasno i razlo`no obrazlo`enje za{to je prihvatio neke iskaze, odnosno za{to nije vjerovao apelantovim iskazima. Zaklju~ke prvostepenog suda u pogledu ocjene dokaza je u cijelosti prihvatio drugostepeni sud, {to je i obrazlo`io. Ustavni sud, tako|er, zapa`a da je apelant imao mogu}nost da iznese svoju odbranu li~no i preko branioca, zatim da osporava na~in na koji su sudovi ocijenili dokaze. Stoga, Ustavni sud nije prona{ao elemente koji bi ukazivali na povredu prava na pravi~no su|enje, kako je navodio apelant, niti je mogao utvrditi da su osporene presude rezultat arbitrarnosti u radu sudova niti pogre{ne ocjene izvedenih dokaza. Stoga, Ustavni sud nije prona{ao elemente koji bi ukazivali na povredu prava na pravi~no su|enje u pogledu dokaznog postupka kako je to apelant naveo. 

37. Ustavni sud uo~ava da je u postupku pred sudovima data razumna mogu}nost i optu`bi i odbrani za izno{enje navoda, ~injenica i dokazne gra|e. Svi procesni zahtjevi iz ~lana 6. Evropske konvencije su u cijelosti uva`eni. Sudovi su primijenili odre|ene zakonske odredbe u predmetu, a sudske odluke navode sve potrebne razloge na kojima su zasnovane i dovoljno su obrazlo`ene. Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivnopravne odredbe na kojima se zasniva odluka, te da Ustavni sud nije nadle`an da taj aspekt preispituje, sve dok primjena relevantnih zakonskih odredbi ne kr{i Ustavom Bosne i Hercegovine garantirana ljudska prava. 

38. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaklju~uje da nema elemenata koji bi upu}ivali na to da su sudovi proizvoljno izvodili i procijenili izvedene dokaze, a kako to u svojoj apelaciji apelant navodi, kao {to nema ni elemenata koji bi upu}ivali na to da su osporene presude rezultat pogre{ne primjene materijalnog prava i povrede principa zakonitosti kao osnovnog krivi~nopravnog principa. Osim toga, Ustavni sud nije na{ao niti bilo kakve druge naznake koje bi eventualno upu}ivale na mogu}nost povrede nekog od aspekata prava na pravi~no su|enje, zagarantiranog ~lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6. Evropske konvencije. 

VIII. Zaklju~ak 

39. Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom predmetu nema povrede prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom na to da je nadle`nost suda koji je vodio prvostepeni postupak bila utvr|ena ~lanom 449. ZKPBiH, a nije bilo prijedloga Suda BiH niti stranaka da se konkretni predmet vodi pred Sudom BiH. Dalje, formalno prisustvo su|enju predstavnika me|unarodne zajednice, a koje proisti~e iz me|unarodnopravnih akata, nije utjecalo na zakonitost i pravilnost sudskih odluka. 

40. Tako|er, apelant se `ali na propuste u pribavljanju i kori{tenju dokaza u toku postupka koji je okon~an osporenim presudama. Me|utim, Ustavni sud nije utvrdio da su apelantovi navodi osnovani, niti da postoje drugi elementi koji bi ukazivali na to da je postupak u prikupljanju i ocjeni dokaza bio suprotan odredbama krivi~nopravnog zakonodavstva. 

41. I kona~no, Ustavni sud zaklju~uje da nema kr{enja prava na pravi~no su|enje kada se apelant `ali na to da je osporenim presudama proizvoljno primijenjeno materijalno pravo. Naime, Ustavni sud nije na{ao elemente koji bi ukazivali na to da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo, odnosno da je krivi~ni postupak zloupotrijebljen na apelantovu {tetu u smislu prava na pravi~an postupak. 

42. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 

43. Prema ~lanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. 





 


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simovi}, s. r. 



Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca u predmetu broj AP 1364/07, rje{avaju}i apelaciju Hajrudina ]elosmanovi}a, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 

Miodrag Simovi}, predsjednik 

Valerija Gali}, dopredsjednica 

Seada Palavri}, dopredsjednica 

Mato Tadi}, sudac 

Krstan Simi}, sudac 

na sjednici odr`anoj 17. prosinca 2009. godine donio je 

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 

Odbija se kao neutemeljena apelacija Hajrudina ]elosmanovi}a podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-K`-06-000363 od 25. sije~nja 2007. godine i Presude Op}inskog suda u Grada~cu broj KP-52/04 od 22. lipnja 2006. godine. 

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". 

OBRAZLO@ENJE 

I. Uvod 

1. Hajrudin ]elosmanovi} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Grada~ca, kojeg zastupa Faruk Abdulahovi}, odvjetnik iz Grada~ca, podnio je 7. svibnja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-K`-06-000363 od 25. sije~nja 2007. godine i Presude Op}inskog suda u Grada~cu (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj KP-52/04 od 22. lipnja 2006. godine. 

II. Postupak pred Ustavnim sudom 

2. Na temelju ~lanka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Op}inskog suda, te od Kantonalnog tu`iteljstva Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalno tu`iteljstvo) zatra`ena je 12. listopada 2009. godine dostava odgovora na apelaciju. 

3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 21. listopada 2009. godine, Op}inski sud 19. listopada 2009. godine, a Kantonalno tu`iteljstvo 23. listopada 2009. godine. 

4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 16. studenoga 2009. godine. 

III. ^injeni~no stanje 

5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 

6. Presudom Op}inskog suda broj KP-52/04 od 22. lipnja 2006. godine utvr|eno je da je apelant, suprotno ~l. 3. i 4. Univerzalne deklaracije o pravima ~ovjeka, te ~l. 1. i 7. Dopunske konvencije o ukidanju ropstva, trgovine robljem i ustanova i praksi sli~nih ropstvu, prodao rumunjsku dr`avljanku C. L. osobi S. M. za iznos od 1. 500 KM, kao svoje vlasni{tvo. Op}inski sud je utvrdio da je ovim radnjama apelant po~inio kazneno djelo osnivanja ropskog odnosa i prijevoza osoba u ropskom odnosu iz ~lanka 185. stavak 1. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH" broj 3/03; u daljnjem tekstu: KZBiH). Apelant je osu|en na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. 

7. Op}inski sud je na glavnom pretresu izveo dokaze saslu{anjem okrivljenog, uzeo iskaze svjedoka, izvr{io uvid u raznu dokumentaciju koja se odnosi na ovaj kazneni predmet, saslu{ao o{te}ene, te kona~no izvr{io uvid u zapisnike o izvr{enoj raciji u no}nim barovima "Palma" i "Grbavica". Na temelju svih provedenih dokaza sud je utvrdio da su se u apelantovim radnjama stekli svi elementi kaznenog djela osnivanja ropskog odnosa i prijevoza osoba iz ropskog odnosa iz ~lanka 185. KZBiH. Op}inski sud je zaklju~io da je apelant, suprotno odredbama me|unarodnopravnih akata, od osobe zvane Maks kupio jednu rumunjsku dr`avljanku za 1.500 KM i dr`ao je u ropskom odnosu. Taj ropski odnos se ogledao u tome da je ona morala pru`ati seksualne usluge gostima apelantovog objekta, da bi isplatila kupoprodajnu cijenu i tro{kove odijevanja, a sve s ciljem stjecanja materijalne koristi za apelanta. Dalje, nakon zatvaranja svog objekta, apelant je o{te}enu prodao drugooptu`enom S. M. koji je nastavio iskori{tavati podre|eni polo`aj o{te}ene, a s ciljem zarade i povrata kupoprodajne cijene. Op}inski sud je naveo da se apelant prema o{te}enoj pona{ao kao prema stvari, a ne kao prema li~nosti, jer je po svojoj volji kupovao, prodavao i nametao joj da obavlja usluge kako bi zaradio. Dakle, s njom je raspolagao i iskori{tavao je kao stvar kojom se omogu}ava stjecanje materijalne koristi. To je navelo sud na zaklju~ak da je ovakav odnos optu`enih prema o{te}enoj bio ropski odnos. 

8. Op}inski sud je zaklju~io da je optu`eni apelant bio svjestan svoga djela, {to zna~i da je znao da se ne mo`e vr{iti kupovina i prodaja ljudi i da se sa ljudima ne mo`e raspolagati kao sa stvarima. Me|utim, apelant je takvim svojim pona{anjem htio i dobio materijalnu korist, jer je o{te}enu koristio kao sredstvo za dobivanje koristi, {to zna~i da je htio izvr{enje ovog kaznenog djela, te ga i u~inio sa direktnim umi{ljajem. Prilikom odlu~ivanja o vrsti kaznene sankcije, sud je optu`enom apelantu, u smislu ~lanka 48. stavak 1. KZBiH, od olak{avaju}ih okolnosti uzeo u obzir da je apelant obiteljski ~ovjek i da je nezaposlen, a od ote`avaju}ih okolnosti sud je utvrdio da je apelant do sada nekoliko puta prekr{ajno ka`njavan zbog boravka stranih dr`avljanki u njegovom ugostiteljskom objektu. 

9. Apelant se `alio na prvostupanjsku presudu, pa je Kantonalni sud donio Presudu broj 003-0-K`-06-000363 od 25. sije~nja 2007. godine, kojom je odluka o kaznenopravnoj sankciji djelomi~no preina~ena. Naime, apelant je za kazneno djelo za koje se tereti osu|en na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci. 

10. Apelant se `alio zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navode}i da Op}inski sud nije bio stvarno nadle`an za postupanje u ovom kaznenom predmetu. Kantonalni sud je odbio ove prizivne navode kao neutemeljene. Naime, ~lankom 449. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH" br. 36/03, 26/04 i 63/04; u daljnjem tekstu: ZKPBiH) propisano je da }e predmete iz nadle`nosti Suda BiH, primljene u rad u drugim sudovima, do stupanja na snagu ovog zakona, 1. o`ujak 2003. godine, dovr{iti ti sudovi ukoliko je u tim predmetima optu`nica potvr|ena, odnosno stupila na pravnu snagu. Dalje, stavkom 2. istog ~lanka je predvi|eno da }e predmete iz nadle`nosti Suda BiH, primljene u rad u drugim sudovima, odnosno tu`iteljstvima, a u kojima optu`nica nije stupila na pravnu snagu niti je potvr|ena, dovr{iti ti sudovi, osim ako Sud BiH ne odlu~i te predmete preuzeti, bilo po slu`benoj du`nosti, bilo na prijedlog stranaka. Kako to nije slu~aj u konkretnom predmetu, proizlazi da je nadle`ni sud vodio postupak i donio presudu. Dalje, Kantonalni sud nije prihvatio prigovor da postupak nije prevodila osoba koja je ovla{teni tuma~ za rumunjski jezik, jer je prevo|enje obavljala osoba koja poznaje rumunjski jezik. Prigovore priziva da su iskazi o{te}enih i svjedoka dati pod pritiskom, Kantonalni sud, tako|er, nije prihvatio jer su proturje~ni nalazima suda da su iskazi ovih osoba dati slobodno, da su na sud do{li bez prisile, {to su u tijeku postupka i oni sami potvrdili. 

11. U vezi sa samim dokaznim postupkom, Kantonalni sud je zaklju~io da je postupak vo|en savjesno i detaljno i da su svi iskazi stranaka, odnosno svjedoka optu`be i obrane, ocijenjeni i pojedina~no i u me|usobnoj vezi. Sud je odbio i prizivne prigovore da je prvostupanjski sud na utvr|eno ~injeni~no stanje nepravilno primijenio materijalno pravo smatraju}i da je data pravilna kvalifikacija kaznenog djela koje je po~inio apelant, odnosno kao osnivanje ropskog odnosa i prijevoza osoba u ropskom polo`aju iz ~lanka 185. stavak 3. KZBiH. I kona~no, u ocjeni izre~ene kaznene sankcije Kantonalni sud je utvrdio da se i umanjenom kaznom, uz uva`avanje nekih olak{avaju}ih okolnosti, mo`e posti}i svrha apelantovog ka`njavanja. 

IV. Apelacija 

a) Navodi iz apelacije 

12. Apelant se `ali na povredu prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant posebno navodi da su pobijane presude rezultat proizvoljne primjene prava i povrede na~ela zakonitosti iz ~lanka 4. KZFBiH, kao i pravila o bla`oj primjeni zakona iz ~lanka 5. KZBiH. U tom smislu, on posebno iznosi da je optu`nicu podnio tu`itelj, a sudio sud koji nije nadle`an, odnosno da je optu`nica podnesena 17. velja~e 2003. godine, a da je potvr|ena 3. listopada 2003. godine i to za djelo iz ~lanka 167. stavak 1. KZFBiH. On isti~e da navedeno djelo u novom KZFBiH, koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2003. godine, nije ni predvi|eno kao kazneno djelo, odnosno da u novom KZFBiH djelo iz ~lanka 167. stavak 1. KZFBiH vi{e ne postoji. Dalje, Kantonalni sud nije odgovorio na navode apelantovog priziva, odnosno uop}e nije odlu~io o prizivu na odluku o tro{kovima postupka, niti se o~itovao o tome zbog ~ega nije prihvatio apelantov priziv u tom dijelu. 

13. Apelant zaklju~uje da mu je proizvoljnom primjenom prava povrije|eno pravo na pravi~no su|enje, {to je rezultiralo nezakonitom osu|uju}om presudom. Apelant smatra da su sudovi bili pod sna`nim pritiskom me|unarodne zajednice koja je pratila ovaj postupak. Zbog toga je sud, kako navodi apelant, tra`io samo ono {to ide na apelantovu {tetu, pogre{no ocjenjuju}i izvedene dokaze koji pokazuju da nije bilo ropskog odnosa u konkretnom slu~aju. 

b) Odgovor na apelaciju 

14. Iznose}i kronologiju predmetnog postupka, Op}inski sud u odgovoru na apelaciju zaklju~uje da nisu povrije|ena ustavna prava na koja se apelant `ali. Dakle, Op}inski sud predla`e da se apelacija odbije kao neutemeljena. 

15. U odgovoru na apelaciju Kantonalnog suda se navodi da iz obrazlo`enja apelacije proizlazi da apelant smatra da su na njegovu {tetu povrije|eni na~elo zakonitosti iz ~lanka 4. KZFBiH i na~elo primjene bla`eg zakona iz ~lanka 5. KZFBiH, kao i pravila o nadle`nosti suda. Kantonalni sud smatra da ovakvi apelantovi navodi nisu utemeljeni, jer je ovaj sud obrazlo`io za{to smatra da je optu`nicu, povodom koje je vo|en kazneni postupak, podnio i zastupao nadle`ni tu`itelj, a presudu donio nadle`ni sud, te za{to smatra da se radnjama optu`enog stje~u obilje`ja kaznenog djela iz ~lanka 185. stavak 1. KZBiH. Tako|er, neutemeljeni su apelantovi navodi da su sudovi bili pod pritiskom me|unarodnog monitoringa budu}i da su pripadnici IPTF-a postupali sukladno ~lanku 3.1 Aneksa 11. Op}eg okvirnog sporazuma za mir u BiH i ~lanku 4.3 istog Aneksa, o ~emu su u obrazlo`enju presude dati detaljni razlozi. U pogledu odluke o kaznenoj sankciji sud je, tako|er, postupao u granicama zakonskih ovlasti. Zbog toga, ovaj sud predla`e da se apelacija odbije kao neutemeljena. 

16. U odgovoru na apelaciju Kantonalnog tu`iteljstva navodi se da u tijeku postupka nije bilo kr{enja ustavnih prava na koja se `ali apelant. 

V. Relevantni propisi 

17. U Kaznenom zakonu Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06 i 55/06) relevantne odredbe glase: 

Vremensko va`enje kaznenog zakona 

^lanak 4. 

[...] 

(2) Ako se poslije ~injenja kaznenog djela jednom ili vi{e puta izmijeni zakon, primijenit }e se zakon koji je bla`i za u~initelja. 

Osnivanje ropskog odnosa i prijevoz osoba u ropskom odnosu 

^lanak 185. 

(1) Tko kr{e}i pravila me|unarodnog prava stavi drugog u ropski ili njemu sli~an odnos ili ga dr`i u takvom odnosu, kupi, proda, preda drugoj osobi ili posreduje u kupovini, prodaji ili predaji takve osobe ili poti~e drugog da proda svoju slobodu ili slobodu osobe koju izdr`ava ili se o njoj stara, kaznit }e se kaznom zatvora od jedne do deset godina. 

18. U Zakonu o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 36/03, 26/04 i 63/04) relevantne odredbe glase: 

^lanak 449. 

Predmete iz nadle`nosti Suda primljene u rad u drugim sudovima do stupanja na snagu ovog zakona, dovr{it }e ti sudovi ukoliko je u tim predmetima optu`nica potvr|ena, odnosno stupila na pravnu snagu. 

Predmete iz nadle`nosti Suda primljene u rad u drugim sudovima, odnosno tu`iteljstvima, i u kojima optu`nica nije stupila na pravnu snagu, odnosno nije potvr|ena, dovr{it }e ti sudovi, osim ako Sud po slu`benoj du`nosti ili na obrazlo`en prijedlog stranaka ili branitelja, ne odlu~i preuzeti takav predmet. [...] 

19. U Zakonu o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 35/03, 37/03, 56/03 i 28/05) relevantne odredbe glase: 

^lanak 2. 

Na~elo zakonitosti 

Pravila utvr|ena ovim Zakonom trebaju osigurati da nitko nevin ne bude osu|en, a da se po~initelju izrekne kazneno-popravna sankcija pod uvjetima koje predvi|a KZFBiH, drugi zakoni Federacije Bosne i Hercegovine, zakoni kantona i zakoni Bosne i Hercegovine u kojima su propisana kaznena djela i na temelju zakonito provedenog postupka. 

^lanak 11. 

Zakonitost dokaza 

Sud ne mo`e temeljiti svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom i me|unarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratificirala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog Zakona. 

^lanak 16. 

Pravo suda, tu`itelja i drugih tijela koji sudjeluju u kaznenom postupku da ocjenjuju postojanje i nepostojanje ~injenica nije vezano niti ograni~eno posebnim formalnim dokaznim pravilima. 

^lanak 312. 

(1) Bitna povreda odredaba kaznenoga postupka postoji: [...] 

g) ako je sud donio presudu a nije bio stvarno nadle`an ili ako je nepravilno odbio optu`bu zbog stvarne nadle`nosti. [...] 

(2) Bitna povreda odredaba kaznenoga postupka postoji i ako sud za vrijeme pripremanja glavne rasprave ili tijekom glavne rasprave ili prilikom dono{enja presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno dono{enje presude. 

VI. Dopustivost 

20. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 

21. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 

22. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 003-0-K`-06-000363 od 25. sije~nja 2007. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, pobijanu presudu apelant je primio 29. o`ujka 2007. godine, a apelacija je podnesena 7. svibnja 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~ito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 

23. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. 

VII. Meritum 

24. Apelant pobija navedene presude tvrde}i da mu je tim presudama povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske konvencije. 

Pravo na pravi~no su|enje 

25. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog ~lanka, {to uklju~uje: 

[...] 

(e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i kaznenim stvarima i druga prava vezana za kaznene postupke. 

26. ^lanak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 

1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve kaznene optu`be protiv njega, svatko ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. 

2. Svatko tko je optu`en za kazneno djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne doka`e. 

27. Apelant se `ali na odluke donesene u kaznenom postupku koji je vo|en protiv njega, pa je ~lanak 6. Europske konvencije primjenjiv u ovom predmetu. Stoga }e Ustavni sud ispitati je li taj postupak bio pravi~an onako kako to zahtijeva ~lanak 6. Europske konvencije. 

28. Pravi~nost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao cjeline (vidi Europski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv [panjolske, presuda od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stavak 68. i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03). 

29. Pravo na pravi~no su|enje daje, inter alia, mogu}nost da se predo~e razlozi za dono{enje sudske odluke u odre|enom smislu, obzirom na to da to omogu}uje apelantu da djelotvorno koristi raspolo`ive pravne lijekove. Me|utim, ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije ne predvi|a da sud ispituje sve argumente koje su strane izlo`ile u tijeku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazlo`enju presude (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. travnja 2002. godine, to~ka 19, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02). 

30. Prema vlastitoj jurisprudenciji, Ustavni sud, op}enito, nije nadle`an vr{iti provjeru utvr|enih ~injenica i na~ina na koji su redovni sudovi protuma~ili pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovnog suda kr{i ustavna prava, tj. ukoliko je redovni sud pogre{no protuma~io ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko su povrije|ena procesna prava (pravi~no su|enje, pristup sudu, djelotvorni pravni lijekovi i u drugim slu~ajevima), ili ukoliko utvr|eno ~injeni~no stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 39/01 od 5. travnja 2002. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 25/02; Odluka broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). Tako|er, Ustavni sud nagla{ava da je izvan njegove nadle`nosti procjenjivati kvalitetu zaklju~aka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne doima o~ito proizvoljnom (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 661/04 od 22. travnja 2005. godine). 

31. Apelant posebno navodi da su pobijane presude rezultat proizvoljne primjene prava i povrede na~ela zakonitosti, te pravila o bla`oj primjeni zakona. U vezi s tim posebno iznosi da je optu`nicu podnio tu`itelj koji nije bio nadle`an, odnosno da je optu`nica podnesena 17. velja~e 2003. godine, a da je potvr|ena 3. listopada 2003. godine i to za djelo iz ~lanka 167. stavak 1. KZFBiH, {to nije bilo sukladno kaznenom zakonu. U tom smislu, on isti~e da navedeno djelo u novom KZFBiH, koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2003. godine, nije ni predvi|eno kao kazneno djelo. Me|utim, Ustavni sud ukazuje na to da su redovni sudovi imali mogu}nost postupati prema ~lanku 449. KZBiH. Iz stanja spisa i prilo`ene dokumentacije proizlazi da je apelant okrivljen zbog kaznenog djela osnivanja ropskog odnosa i prijevoza osoba u ropskom odnosu iz ~lanka 167. stavak 1. KZFBiH, da je kantonalni tu`itelj na glavnom pretresu izmijenio ~injeni~ni opis optu`nice i pravnu kvalifikaciju i stavio mu na teret kazneno djelo istog naziva iz ~lanka 185. stavak 1. KZBiH. Dalje, imaju}i u vidu odredbe ~lanka 449. stavak 2. ZKPBiH, koje reguliraju postupanje sudova u onim predmetima iz nadle`nosti Suda BiH koji se nalaze u radu u drugim sudovima i tu`iteljstvima, a u kojima optu`nica nije stupila na pravnu snagu, odnosno u kojima nije potvr|ena optu`nica, prije stupanja na snagu ovog zakona, tj. 1. o`ujka 2003. godine, kao u konkretnom slu~aju, Kantonalni sud je bio nadle`an dovr{iti ovaj predmet. Zbog toga ne postoji proizvoljnost u primjeni zakona niti povreda na~ela zakonitosti, jer redovni sudovi su imali mogu}nost i zakonski temelj da u konkretnom slu~aju postupaju prema odredbama kaznenog zakonodavstva Bosne i Hercegovine. Redovni sudovi su, polaze}i od ~injenica i dokaza koji su utvr|eni u tijeku kaznenog postupka, primijenili zakon prema kojem je apelantu su|eno za kazneno djelo koje je u vrijeme izvr{enja bilo propisano kao kazneno djelo. Time je zadovoljeno na~elo legaliteta koje nala`e da nitko ne mo`e biti su|en za kazneno djelo koje nije, u momentu izvr{enja, kao takvo predvi|eno u zakonu. Apelant samo pau{alno navodi primjenu bla`eg zakona jer se u konkretnom slu~aju ne mo`e primijeniti ovaj institut kaznenog prava. 

32. Dakle, iz stanja spisa i dostupne dokumentacije proizlazi da je kantonalni tu`itelj prije okon~anja postupka, a na glavnom pretresu, izmijenio i ~injeni~ni opis i pravnu kvalifikaciju djela, stavljaju}i apelantu na teret kazneno djelo istog naziva iz ~lanka 185. KZBiH, i time otklonio po~etnu gre{ku, {to, prema mi{ljenju Ustavnog suda, nije utjecalo na povredu prava na pravi~no su|enje iz ~lanka 6. Europske konvencije. Stoga, po{to se prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda pravo na pravi~an postupak ocjenjuje nakon njegovog zavr{etka, odnosno promatrano u cjelini, ispravljanjem gre{ke u tijeku postupka otklonjene su i eventualne povrede prava na pravi~no su|enje iz ~lanka 6. Europske konvencije koje su u~injene u po~etnoj fazi kaznenog postupka. 

33. Apelant, tako|er, vidi povredu prava na pravi~an postupak u tome {to mu je navodno sudio sud koji nije nadle`an za to. U pogledu nadle`nosti suda, u ~lanku 449. ZKPBiH precizirano je da "predmete iz nadle`nosti Suda BiH primljene u rad u drugim sudovima do stupanja na snagu ovog zakona dovr{it }e ti sudovi ukoliko je u tim predmetima optu`nica potvr|ena, odnosno stupila na pravnu snagu. Predmete iz nadle`nosti Suda primljene u rad u drugim sudovima, odnosno tu`iteljstvima, i u kojima optu`nica nije stupila na pravnu snagu, odnosno nije potvr|ena, dovr{it }e ti sudovi, osim ako Sud po slu`benoj du`nosti ili na obrazlo`en prijedlog stranaka ili branitelja ne odlu~i preuzeti takav predmet". U konkretnom predmetu, Sud BiH nije po slu`benoj du`nosti postupao, niti su stranke ili branitelj takav obrazlo`eni prijedlog dostavili, iako iz dopisa Op}inskog suda broj Kp 52/04 od 5. listopada 2005. godine proizlazi da je Sud BiH bio upoznat sa sadr`ajem Optu`nice Op}inskog tu`iteljstva Grada~ac broj Kt. 62/02 od 17. velja~e 2003. godine. Kako ovaj predmet Sud BiH nije preuzeo, neutemeljeni su apelantovi navodi da je prvostupanjsku presudu donio nenadle`an sud. Za postupanje Op}inskog suda postojao je pravni temelj u ~lanku 449. ZKPBiH, koji je sud u konkretnom slu~aju i primijenio. 

34. Apelant je posebno isticao da je u tijeku cijelog postupka bio pod pritiskom me|unarodne zajednice, odnosno OSCE-a i IPTF-a i da su pobijane presude donesene pod pritiskom tih me|unarodnih organizacija. Me|utim, ~lankom 3.1 Aneksa 11. Op}eg okvirnog sporazuma za mir u BiH propisano je da pomo} IPTF-a izme|u ostalih elemenata predvi|a i pra}enje, promatranje i nadzor aktivnosti i sredstava za provedbu zakona, uklju~uju}i i pripadaju}e sudske organizacije, strukture i postupke, a prema ~lanku 4.3 istog Aneksa, strane u Sporazumu du`ne su osoblju IPTF-a omogu}iti direktan i potpun pristup bilo kojem mjestu, osobi, djelatnosti, postupku, dosjeu ili nekom predmetu ili doga|aju u BiH, kako to bude zahtijevao IPTF prilikom izvr{avanja svojih obveza sukladno tom Sporazumu. To uklju~uje i pravo IPTF-a da prati, promatra i nadzire svako mjesto ili objekt gdje smatra da se odvija neka policijska ili sudska radnja ili radnja vezana za provedbu zakona ili zato~enja. Stoga se prisustvovanje pripadnika IPTF-a u konkretnom postupku izvo|enja pojedinih policijskih i sudskih radnji, kao i predstavnika OSCE-a, ~ijim su mandatom, tako|er, obuhva}ene radnje koje su u ovom postupku poduzimane, ne mo`e smatrati pritiskom na sud, niti utjecajem na zakonitost ovog postupka. 

35. Apelant je prigovarao i da je na~in dovo|enja svjedokinje C. L. utjecao na njezino svjedo~enje, jer je navodno pripremana da dâ odre|eni iskaz koji tereti apelanta, {to sud nije prihvatio smatraju}i njezin iskaz zakonito i bez pritisaka pribavljen. Naime, svjedokinja je pred sudom izjavila da je dobrovoljno do{la dati iskaz i da je na to nitko nije prisiljavao niti zastra{ivao. Apelant je posebno isticao da se prvostupanjska presuda temelji samo na iskazu jedne svjedokinje, C. L., da se ostali dokazi samo navode, te da neopravdano prvostupanjski sud nije prihvatio iskaze svjedokinja P. M. i S. E., a koji su potpuno suprotni iskazu svjedokinje C. L. 

36. U vezi sa apelantovim prigovorom kako su redovni sudovi ocijenili dokaze i kojim dokazima su vjerovali, uvidom u pobijane presude Ustavni sud zapa`a da je prvostupanjski sud u svojoj presudi u potpunosti opisao proces pojedina~ne ocjene dokaza, njihovog dovo|enja u me|usobnu vezu i izvo|enje zaklju~ka o dokazanosti da je apelant po~inio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret. Iz dokumentacije predo~ene Ustavnom sudu proizlazi da je u tijeku postupka prvostupanjski sud proveo veoma opse`an dokazni postupak i u svojstvu svjedoka saslu{ao svjedoke optu`be i svjedoke obrane. Ustavni sud zapa`a da je prvostupanjski sud dovoljno jasno obrazlo`io presudu u dijelu koji se odnosi na ocjenu provedenih dokaza, u vezi sa apelantovim tvrdnjama da se osu|uju}a presuda temelji na iskazu samo jedne svjedokinje koja je pripremljena da dâ iskaz koji ga tereti, a da iskazi drugih svjedoka navodno nisu uzimani u obzir u dovoljnoj mjeri. Tako|er, prvostupanjski sud je dao jasno i razlo`no obrazlo`enje za{to je prihvatio neke iskaze, odnosno za{to nije vjerovao apelantovim iskazima. Zaklju~ke prvostupanjskog suda u pogledu ocjene dokaza je u cijelosti prihvatio drugostupanjski sud, {to je i obrazlo`io. Ustavni sud, tako|er, zapa`a da je apelant imao mogu}nost iznijeti svoju obranu osobno i preko branitelja, zatim da pobija na~in na koji su sudovi ocijenili dokaze. Stoga, Ustavni sud nije prona{ao elemente koji bi ukazivali na povredu prava na pravi~no su|enje, kako je navodio apelant, niti je mogao utvrditi da su pobijane presude rezultat arbitrarnosti u radu sudova niti pogre{ne ocjene izvedenih dokaza. Stoga, Ustavni sud nije prona{ao elemente koji bi ukazivali na povredu prava na pravi~no su|enje u pogledu dokaznog postupka kako je to apelant naveo. 

37. Ustavni sud uo~ava da je u postupku pred sudovima data razumna mogu}nost i optu`bi i obrani za izno{enje navoda, ~injenica i dokazne gra|e. Svi procesni zahtjevi iz ~lanka 6. Europske konvencije su u cijelosti uva`eni. Sudovi su primijenili odre|ene zakonske odredbe u predmetu, a sudske odluke navode sve potrebne razloge na kojima su utemeljene i dovoljno su obrazlo`ene. Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivnopravne odredbe na kojima se temelji odluka, te da Ustavni sud nije nadle`an preispitivati taj aspekt, sve dok primjena relevantnih zakonskih odredbi ne kr{i Ustavom Bosne i Hercegovine garantirana ljudska prava. 

38. Na temelju navedenog, Ustavni sud zaklju~uje da nema elemenata koji bi upu}ivali na to da su sudovi proizvoljno izvodili i procijenili izvedene dokaze, a kako to u svojoj apelaciji apelant navodi, kao {to nema ni elemenata koji bi upu}ivali na to da su pobijane presude rezultat pogre{ne primjene materijalnog prava i povrede na~ela zakonitosti kao temeljnog kaznenopravnog na~ela. Osim toga, Ustavni sud nije na{ao niti bilo kakve druge naznake koje bi eventualno upu}ivale na mogu}nost povrede nekog od aspekata prava na pravi~no su|enje, zagarantiranog ~lankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lankom 6. Europske konvencije. 

VIII. Zaklju~ak 

39. Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom predmetu nema povrede prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, obzirom na to da je nadle`nost suda koji je vodio prvostupanjski postupak bila utvr|ena ~lankom 449. ZKPBiH, a nije bilo prijedloga Suda BiH niti stranaka da se konkretni predmet vodi pred Sudom BiH. Dalje, formalno prisustvo su|enju predstavnika me|unarodne zajednice, a koje proisti~e iz me|unarodnopravnih akata, nije utjecalo na zakonitost i pravilnost sudskih odluka. 

40. Tako|er, apelant se `ali na propuste u pribavljanju i kori{tenju dokaza u tijeku postupka koji je okon~an pobijanim presudama. Me|utim, Ustavni sud nije utvrdio da su apelantovi navodi utemeljeni, niti da postoje drugi elementi koji bi ukazivali na to da je postupak u prikupljanju i ocjeni dokaza bio suprotan odredbama kaznenopravnog zakonodavstva. 

41. I kona~no, Ustavni sud zaklju~uje da nema kr{enja prava na pravi~no su|enje kada se apelant `ali na to da je pobijanim presudama proizvoljno primijenjeno materijalno pravo. Naime, Ustavni sud nije na{ao elemente koji bi ukazivali na to da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo, odnosno da je kazneni postupak zloupotrijebljen na apelantovu {tetu u smislu prava na pravi~an postupak. 

42. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 

43. Prema ~lanku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. 





 


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simovi}, v. r. 



Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija u predmetu broj AP 1364/07, rje{avaju}i apelaciju Hajrudina ]elosmanovi}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 

Miodrag Simovi}, predsjednik 

Valerija Gali}, potpredsjednica 

Seada Palavri}, potpredsjednica 

Mato Tadi}, sudija 

Krstan Simi}, sudija 

na sjednici odr`anoj 17. decembra 2009. godine donio je 

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 

Odbija se kao neosnovana apelacija Hajrudina ]elosmanovi}a podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-K`-06-000363 od 25. januara 2007. godine i Presude Op{tinskog suda u Grada~cu broj KP-52/04 od 22. juna 2006. godine. 

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". 

OBRAZLO@EWE 

I. Uvod 

1. Hajrudin ]elosmanovi} (u daqwem tekstu: apelant) iz Grada~ca, kog zastupa Faruk Abdulahovi}, advokat iz Grada~ca, podnio je 7. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daqwem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-K`-06-000363 od 25. januara 2007. godine i Presude Op{tinskog suda u Grada~cu (u daqwem tekstu: Op{tinski sud) broj KP-52/04 od 22. juna 2006. godine. 

II. Postupak pred Ustavnim sudom 

2. Na osnovu ~lana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Op{tinskog suda, te od Kantonalnog tu`ila{tva Tuzla (u daqwem tekstu: Kantonalno tu`ila{tvo) zatra`eno je 12. oktobra 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju. 

3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 21. oktobra 2009. godine, Op{tinski sud 19. oktobra 2009. godine, a Kantonalno tu`ila{tvo 23. oktobra 2009. godine. 

4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavqeni su apelantu 16. novembra 2009. godine. 

III. ^iweni~no stawe 

5. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. 

6. Presudom Op{tinskog suda broj KP-52/04 od 22. juna 2006. godine utvr|eno je da je apelant, suprotno ~l. 3 i 4 Univerzalne deklaracije o pravima ~ovjeka, te ~l. 1 i 7 Dopunske konvencije o ukidawu ropstva, trgovine robqem i ustanova i praksi sli~nih ropstvu, prodao rumunsku dr`avqanku C. L. licu S. M. za iznos od 1. 500 KM, kao svoju svojinu. Op{tinski sud je utvrdio da je ovim radwama apelant po~inio krivi~no djelo zasnivawa ropskog odnosa i prevoza lica u ropskom odnosu iz ~lana 185 stav 1 Krivi~nog zakona Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH" broj 3/03; u daqwem tekstu: KZBiH). Apelant je osu|en na kaznu zatvora u trajawu od jedne godine. 

7. Op{tinski sud je na glavnom pretresu izveo dokaze saslu{awem okrivqenog, uzeo iskaze svjedoka, izvr{io uvid u raznu dokumentaciju koja se odnosi na ovaj krivi~ni predmet, saslu{ao o{te}ene, te kona~no izvr{io uvid u zapisnike o izvr{enoj raciji u no}nim barovima "Palma" i "Grbavica". Na osnovu svih sprovedenih dokaza sud je utvrdio da su se u apelantovim radwama stekli svi elementi krivi~nog djela zasnivawa ropskog odnosa i prevoza lica iz ropskog odnosa iz ~lana 185 KZBiH. Op{tinski sud je zakqu~io da je apelant, suprotno odredbama me|unarodnopravnih akata, od lica zvanog Maks kupio jednu rumunsku dr`avqanku za 1.500 KM i dr`ao je u ropskom odnosu. Taj ropski odnos se ogledao u tome da je ona morala da pru`a seksualne usluge gostima apelantovog objekta, da bi isplatila kupoprodajnu cijenu i tro{kove odijevawa, a sve s ciqem sticawa materijalne koristi za apelanta. Daqe, nakon zatvarawa svog objekta, apelant je o{te}enu prodao drugooptu`enom S. M. koji je nastavio da iskori{}ava podre|eni polo`aj o{te}ene, a s ciqem zarade i povra}aja kupoprodajne cijene. Op{tinski sud je naveo da se apelant prema o{te}enoj pona{ao kao prema stvari, a ne kao prema li~nosti, jer je po svojoj voqi kupovao, prodavao i nametao joj da obavqa usluge kako bi zaradio. Dakle, s wom je raspolagao i iskori{}avao je kao stvar kojom se omogu}ava sticawe materijalne koristi. To je navelo sud na zakqu~ak da je ovakav odnos optu`enih prema o{te}enoj bio ropski odnos. 

8. Op{tinski sud je zakqu~io da je optu`eni apelant bio svjestan svoga djela, {to zna~i da je znao da ne mo`e da se vr{i kupovina i prodaja qudi i da sa qudima ne mo`e da se raspola`e kao sa stvarima. Me|utim, apelant je takvim svojim pona{awem htio i dobio materijalnu korist, jer je o{te}enu koristio kao sredstvo za dobijawe koristi, {to zna~i da je htio izvr{ewe ovog krivi~nog djela, te ga i u~inio sa direktnim umi{qajem. Prilikom odlu~ivawa o vrsti krivi~ne sankcije, sud je optu`enom apelantu, u smislu ~lana 48 stav 1 KZBiH, od olak{avaju}ih okolnosti uzeo u obzir da je apelant porodi~an ~ovjek i da je nezaposlen, a od ote`avaju}ih okolnosti sud je utvrdio da je apelant do sada nekoliko puta prekr{ajno ka`wavan zbog boravka stranih dr`avqanki u wegovom ugostiteqskom objektu. 

9. Apelant se `alio na prvostepenu presudu, pa je Kantonalni sud donio Presudu broj 003-0-K`-06-000363 od 25. januara 2007. godine, kojom je odluka o krivi~nopravnoj sankciji djelimi~no preina~ena. Naime, apelant je za krivi~no djelo za koje se tereti osu|en na kaznu zatvora u trajawu od 10 mjeseci. 

10. Apelant se `alio zbog bitne povrede odredbi krivi~nog postupka navode}i da Op{tinski sud nije bio stvarno nadle`an za postupawe u ovom krivi~nom predmetu. Kantonalni sud je odbio ove `albene navode kao neosnovane. Naime, ~lanom 449 stav 1 Zakona o krivi~nom postupku Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH" br. 36/03, 26/04 i 63/04; u daqwem tekstu: ZKPBiH) propisano je da }e predmete iz nadle`nosti Suda BiH, primqene u rad u drugim sudovima, do stupawa na snagu ovog zakona, 1. mart 2003. godine, da dovr{e ti sudovi ukoliko je u tim predmetima optu`nica potvr|ena, odnosno stupila na pravnu snagu. Daqe, stavom 2 istog ~lana je predvi|eno da }e predmete iz nadle`nosti Suda BiH, primqene u rad u drugim sudovima, odnosno tu`ila{tvima, a u kojima optu`nica nije stupila na pravnu snagu niti je potvr|ena, da dovr{e ti sudovi, sem ako Sud BiH ne odlu~i da te predmete preuzme, bilo po slu`benoj du`nosti, bilo na predlog stranaka. Kako to nije slu~aj u konkretnom predmetu, proizilazi da je nadle`ni sud vodio postupak i donio presudu. Daqe, Kantonalni sud nije prihvatio prigovor da postupak nije prevodilo lice koje je ovla{}eni tuma~ za rumunski jezik, jer je prevo|ewe obavqalo lice koje poznaje rumunski jezik. Prigovore `albe da su iskazi o{te}enih i svjedoka dati pod pritiskom, Kantonalni sud, tako|e, nije prihvatio jer su protivrje~ni nalazima suda da su iskazi ovih lica dati slobodno, da su na sud do{li bez prisile, {to su u toku postupka i oni sami potvrdili. 

11. U vezi sa samim dokaznim postupkom, Kantonalni sud je zakqu~io da je postupak vo|en savjesno i detaqno i da su svi iskazi stranaka, odnosno svjedoka optu`be i odbrane, ocijeweni i pojedina~no i u me|usobnoj vezi. Sud je odbio i `albene prigovore da je prvostepeni sud na utvr|eno ~iweni~no stawe nepravilno primijenio materijalno pravo smatraju}i da je data pravilna kvalifikacija krivi~nog djela koje je po~inio apelant, odnosno kao zasnivawe ropskog odnosa i prevoza lica u ropskom polo`aju iz ~lana 185 stav 3 KZBiH. I kona~no, u ocjeni izre~ene krivi~ne sankcije Kantonalni sud je utvrdio da i umawenom kaznom, uz uva`avawe nekih olak{avaju}ih okolnosti, mo`e da se postigne svrha apelantovog ka`wavawa. 

IV. Apelacija 

a) Navodi iz apelacije 

12. Apelant se `ali na povredu prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija). Apelant posebno navodi da su osporene presude rezultat proizvoqne primjene prava i povrede principa zakonitosti iz ~lana 4 KZFBiH, kao i pravila o bla`oj primjeni zakona iz ~lana 5 KZBiH. U tom smislu, on posebno iznosi da je optu`nicu podnio tu`ilac, a sudio sud koji nije nadle`an, odnosno da je optu`nica podnesena 17. februara 2003. godine, a da je potvr|ena 3. oktobra 2003. godine i to za djelo iz ~lana 167 stav 1 KZFBiH. On isti~e da navedeno djelo u novom KZFBiH, koji je stupio na snagu 1. avgusta 2003. godine, nije ni predvi|eno kao krivi~no djelo, odnosno da u novom KZFBiH djelo iz ~lana 167 stav 1 KZFBiH vi{e ne postoji. Daqe, Kantonalni sud nije odgovorio na navode apelantove `albe, odnosno uop{te nije odlu~io o `albi na odluku o tro{kovima postupka, niti se o~itovao o tome zbog ~ega nije prihvatio apelantovu `albu u tom dijelu. 

13. Apelant zakqu~uje da mu je proizvoqnom primjenom prava povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe, {to je rezultovalo nezakonitom osu|uju}om presudom. Apelant smatra da su sudovi bili pod sna`nim pritiskom me|unarodne zajednice koja je pratila ovaj postupak. Zbog toga je sud, kako navodi apelant, tra`io samo ono {to ide na apelantovu {tetu, pogre{no ocjewuju}i izvedene dokaze koji pokazuju da nije bilo ropskog odnosa u konkretnom slu~aju. 

b) Odgovor na apelaciju 

14. Iznose}i hronologiju predmetnog postupka, Op{tinski sud u odgovoru na apelaciju zakqu~uje da nisu povrije|ena ustavna prava na koja se apelant `ali. Dakle, Op{tinski sud predla`e da se apelacija odbije kao neosnovana. 

15. U odgovoru na apelaciju Kantonalnog suda se navodi da iz obrazlo`ewa apelacije proizilazi da apelant smatra da su na wegovu {tetu povrije|eni princip zakonitosti iz ~lana 4 KZFBiH i princip primjene bla`eg zakona iz ~lana 5 KZFBiH, kao i pravila o nadle`nosti suda. Kantonalni sud smatra da ovakvi apelantovi navodi nisu osnovani, jer je ovaj sud obrazlo`io za{to smatra da je optu`nicu, povodom koje je vo|en krivi~ni postupak, podnio i zastupao nadle`ni tu`ilac, a presudu donio nadle`ni sud, te za{to smatra da se radwama optu`enog sti~u obiqe`ja krivi~nog djela iz ~lana 185 stav 1 KZBiH. Tako|e, neosnovani su apelantovi navodi da su sudovi bili pod pritiskom me|unarodnog monitoringa budu}i da su pripadnici IPTF-a postupali u skladu sa ~lanom 3.1 Aneksa 11 Op{teg okvirnog sporazuma za mir u BiH i ~lanom 4.3 istog Aneksa, o ~emu su u obrazlo`ewu presude dati detaqni razlozi. U pogledu odluke o krivi~noj sankciji sud je, tako|e, postupao u granicama zakonskih ovla{}ewa. Zbog toga, ovaj sud predla`e da se apelacija odbije kao neosnovana. 

16. U odgovoru na apelaciju Kantonalnog tu`ila{tva navodi se da u toku postupka nije bilo kr{ewa ustavnih prava na koja se `ali apelant. 

V. Relevantni propisi 

17. U Krivi~nom zakonu Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06 i 55/06) relevantne odredbe glase: 

Vremensko va`ewe krivi~nog zakona 

^lan 4 

[...] 

(2) Ako se poslije ~iwewa krivi~nog djela jednom ili vi{e puta izmijeni zakon, primijenit }e se zakon koji je bla`i za u~inioca. 

Zasnivawe ropskog odnosa i prevoz lica u ropskom odnosu 

^lan 185 

(1) Ko kr{e}i pravila me|unarodnog prava stavi drugog u ropski ili wemu sli~an odnos ili ga dr`i u takvom odnosu, kupi, proda, preda drugom licu ili posreduje u kupovini, prodaji ili predaji takvog lica ili podsti~e drugog da proda svoju slobodu ili slobodu lica koje izdr`ava ili se o wemu stara, kaznit }e se kaznom zatvora od jedne do deset godina. 

18. U Zakonu o krivi~nom postupku Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 36/03, 26/04 i 63/04) relevantne odredbe glase: 

^lan 449 

Predmete iz nadle`nosti Suda primqene u rad u drugim sudovima do stupawa na snagu ovog zakona, dovr{i}e ti sudovi ukoliko je u tim predmetima optu`nica potvr|ena, odnosno stupila na pravnu snagu. 

Predmete iz nadle`nosti Suda primqene u rad u drugim sudovima, odnosno tu`ila{tvima, i u kojima optu`nica nije stupila na pravnu snagu, odnosno nije potvr|ena, dovr{i}e ti sudovi, sem ako Sud po slu`benoj du`nosti ili na obrazlo`en predlog stranaka ili branilaca, ne odlu~i da preuzme takav predmet. [...] 

19. U Zakonu o krivi~nom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 35/03, 37/03, 56/03 i 28/05) relevantne odredbe glase: 

^lan 2 

Princip zakonitosti 

Pravila utvr|ena ovim Zakonom treba da obezbijede da niko nevin ne bude osu|en, a da se po~iniocu izrekne kazneno-popravna sankcija pod uslovima koje predvi|a KZFBiH, drugi zakoni Federacije Bosne i Hercegovine, zakoni kantona i zakoni Bosne i Hercegovine u kojima su propisana krivi~na djela i na osnovu zakonito sprovedenog postupka. 

^lan 11 

Zakonitost dokaza 

Sud ne mo`e da zasniva svoju odluku na dokazima pribavqenim povredama qudskih prava i sloboda propisanih Ustavom i me|unarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratificirala, niti na dokazima koji su pribavqeni bitnim povredama ovog Zakona. 

^lan 16 

Pravo suda, tu`ioca i drugih organa koji u~estvuju u krivi~nom postupku da ocjewuju postojawe i nepostojawe ~iwenica nije vezano niti ograni~eno posebnim formalnim dokaznim pravilima. 

^lan 312 

(1) Bitna povreda odredbi krivi~nog postupka postoji: [...] 

g) ako je sud donio presudu a nije bio stvarno nadle`an ili ako je nepravilno odbio optu`bu zbog stvarne nadle`nosti. [...] 

(2) Bitna povreda odredbi krivi~nog postupka postoji i ako sud za vrijeme pripremawa glavne rasprave ili tokom glavne rasprave ili prilikom dono{ewa presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog Zakona, a to je bilo ili je moglo da bude od uticaja na zakonito i pravilno dono{ewe presude. 

VI. Dopustivost 

20. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 

21. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 

22. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 003-0-K`-06-000363 od 25. januara 2007. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 29. marta 2007. godine, a apelacija je podnesena 7. maja 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 

23. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. 

VII. Meritum 

24. Apelant osporava navedene presude tvrde}i da mu je tim presudama povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencije. 

Pravo na pravi~no su|ewe 

25. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog ~lana, {to ukqu~uje: 

[...] 

(e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke. 

26. ^lan 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 

1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, svako ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim sudom. 

2. Svako ko je optu`en za krivi~no djelo smatra se nevinim dok se wegova krivica po zakonu ne doka`e. 

27. Apelant se `ali na odluke donesene u krivi~nom postupku koji je vo|en protiv wega, pa je ~lan 6 Evropske konvencije primjenqiv u ovom predmetu. Stoga }e Ustavni sud ispitati da li je taj postupak bio pravi~an onako kako to zahtijeva ~lan 6 Evropske konvencije. 

28. Pravi~nost postupka se ocjewuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud za qudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv [panije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68 i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03). 

29. Pravo na pravi~no su|ewe daje, inter alia, mogu}nost da se predo~e razlozi za dono{ewe sudske odluke u odre|enom smislu, s obzirom na to da to omogu}ava apelantu da djelotvorno koristi raspolo`ive pravne lijekove. Me|utim, ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije ne predvi|a da sud ispituje sve argumente koje su strane izlo`ile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi da budu izneseni u obrazlo`ewu presude (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, ta~ka 19, objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02). 

30. Prema sopstvenoj jurisprudenciji, Ustavni sud, generalno, nije nadle`an da vr{i provjeru utvr|enih ~iwenica i na~ina na koji su redovni sudovi protuma~ili pozitivnopravne propise, sem ukoliko odluke tih sudova kr{e ustavna prava. To }e biti slu~aj kada odluka redovnog suda kr{i ustavna prava, tj. ukoliko je redovni sud pogre{no protuma~io ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoqna ili diskriminaciona, ukoliko su povrije|ena procesna prava (pravi~no su|ewe, pristup sudu, djelotvorni pravni lijekovi i u drugim slu~ajevima), ili ukoliko utvr|eno ~iweni~no stawe ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 39/01 od 5. aprila 2002. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 25/02; Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). Tako|e, Ustavni sud nagla{ava da je van wegove nadle`nosti da procjewuje kvalitet zakqu~aka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne doima o~igledno proizvoqnom (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 661/04 od 22. aprila 2005. godine). 

31. Apelant posebno navodi da su osporene presude rezultat proizvoqne primjene prava i povrede principa zakonitosti, te pravila o bla`oj primjeni zakona. U vezi s tim posebno iznosi da je optu`nicu podnio tu`ilac koji nije bio nadle`an, odnosno da je optu`nica podnesena 17. februara 2003. godine, a da je potvr|ena 3. oktobra 2003. godine i to za djelo iz ~lana 167 stav 1 KZFBiH, {to nije bilo u skladu sa krivi~nim zakonom. U tom smislu, on isti~e da navedeno djelo u novom KZFBiH, koji je stupio na snagu 1. avgusta 2003. godine, nije ni predvi|eno kao krivi~no djelo. Me|utim, Ustavni sud ukazuje na to da su redovni sudovi imali mogu}nost da postupaju prema ~lanu 449 KZBiH. Iz stawa spisa i prilo`ene dokumentacije proizilazi da je apelant okrivqen zbog krivi~nog djela zasnivawa ropskog odnosa i prevoza lica u ropskom odnosu iz ~lana 167 stav 1 KZFBiH, da je kantonalni tu`ilac na glavnom pretresu izmijenio ~iweni~ni opis optu`nice i pravnu kvalifikaciju i stavio mu na teret krivi~no djelo istog naziva iz ~lana 185 stav 1 KZBiH. Daqe, imaju}i u vidu odredbe ~lana 449 stav 2 ZKPBiH, koje reguli{u postupawe sudova u onim predmetima iz nadle`nosti Suda BiH koji se nalaze u radu u drugim sudovima i tu`ila{tvima, a u kojima optu`nica nije stupila na pravnu snagu, odnosno u kojima nije potvr|ena optu`nica, prije stupawa na snagu ovog zakona, tj. 1. marta 2003. godine, kao u konkretnom slu~aju, Kantonalni sud je bio nadle`an da dovr{i ovaj predmet. Zbog toga ne postoji proizvoqnost u primjeni zakona niti povreda principa zakonitosti, jer redovni sudovi su imali mogu}nost i zakonski osnov da u konkretnom slu~aju postupaju prema odredbama krivi~nog zakonodavstva Bosne i Hercegovine. Redovni sudovi su, polaze}i od ~iwenica i dokaza koji su utvr|eni u toku krivi~nog postupka, primijenili zakon prema kom je apelantu su|eno za krivi~no djelo koje je u vrijeme izvr{ewa bilo propisano kao krivi~no djelo. Time je zadovoqen princip legaliteta koji nala`e da niko ne mo`e da bude su|en za krivi~no djelo koje nije, u momentu izvr{ewa, kao takvo predvi|eno u zakonu. Apelant samo pau{alno navodi primjenu bla`eg zakona jer u konkretnom slu~aju ne mo`e da se primijeni ovaj institut krivi~nog prava. 

32. Dakle, iz stawa spisa i dostupne dokumentacije proizilazi da je kantonalni tu`ilac prije okon~awa postupka, a na glavnom pretresu, izmijenio i ~iweni~ni opis i pravnu kvalifikaciju djela, stavqaju}i apelantu na teret krivi~no djelo istog naziva iz ~lana 185 KZBiH, i time otklonio po~etnu gre{ku, {to, prema mi{qewu Ustavnog suda, nije uticalo na povredu prava na pravi~no su|ewe iz ~lana 6 Evropske konvencije. Stoga, po{to se prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda pravo na pravi~an postupak ocjewuje nakon wegovog zavr{etka, odnosno posmatrano u cjelini, ispravqawem gre{ke u toku postupka otklowene su i eventualne povrede prava na pravi~no su|ewe iz ~lana 6 Evropske konvencije koje su u~iwene u po~etnoj fazi krivi~nog postupka. 

33. Apelant, tako|e, vidi povredu prava na pravi~an postupak u tome {to mu je navodno sudio sud koji nije nadle`an za to. U pogledu nadle`nosti suda, u ~lanu 449 ZKPBiH precizirano je da "predmete iz nadle`nosti Suda BiH primqene u rad u drugim sudovima do stupawa na snagu ovog zakona dovr{i}e ti sudovi ukoliko je u tim predmetima optu`nica potvr|ena, odnosno stupila na pravnu snagu. Predmete iz nadle`nosti Suda primqene u rad u drugim sudovima, odnosno tu`ila{tvima, i u kojima optu`nica nije stupila na pravnu snagu, odnosno nije potvr|ena, dovr{i}e ti sudovi, sem ako Sud po slu`benoj du`nosti ili na obrazlo`en predlog stranaka ili branilaca ne odlu~i da preuzme takav predmet". U konkretnom predmetu, Sud BiH nije po slu`benoj du`nosti postupao, niti su stranke ili branilac takav obrazlo`eni predlog dostavili, iako iz dopisa Op{tinskog suda broj Kp 52/04 od 5. oktobra 2005. godine proizilazi da je Sud BiH bio upoznat sa sadr`ajem Optu`nice Op{tinskog tu`ila{tva Grada~ac broj Kt. 62/02 od 17. februara 2003. godine. Kako ovaj predmet Sud BiH nije preuzeo, neosnovani su apelantovi navodi da je prvostepenu presudu donio nenadle`an sud. Za postupawe Op{tinskog suda postojao je pravni osnov u ~lanu 449 ZKPBiH, koji je sud u konkretnom slu~aju i primijenio. 

34. Apelant je posebno isticao da je u toku cijelog postupka bio pod pritiskom me|unarodne zajednice, odnosno OSCE-a i IPTF-a i da su osporene presude donesene pod pritiskom tih me|unarodnih organizacija. Me|utim, ~lanom 3.1 Aneksa 11 Op{teg okvirnog sporazuma za mir u BiH propisano je da pomo} IPTF-a izme|u ostalih elemenata predvi|a i pra}ewe, posmatrawe i nadzor aktivnosti i sredstava za sprovo|ewe zakona, ukqu~uju}i i pripadaju}e sudske organizacije, strukture i postupke, a prema ~lanu 4.3 istog Aneksa, strane u Sporazumu du`ne su osobqu IPTF-a omogu}iti direktan i potpun pristup bilo kom mjestu, licu, djelatnosti, postupku, dosjeu ili nekom predmetu ili doga|aju u BiH, kako to bude zahtijevao IPTF prilikom izvr{avawa svojih obaveza u skladu s tim Sporazumom. To ukqu~uje i pravo IPTF-a da prati, posmatra i nadzire svako mjesto ili objekat gdje smatra da se odvija neka policijska ili sudska radwa ili radwa vezana za sprovo|ewe zakona ili zato~ewa. Stoga, prisustvovawe pripadnika IPTF-a u konkretnom postupku izvo|ewa pojedinih policijskih i sudskih radwi, kao i predstavnika OSCE-a, ~ijim su mandatom, tako|e, obuhva}ene radwe koje su u ovom postupku preduzimane, ne mo`e da se smatra pritiskom na sud, niti uticajem na zakonitost ovog postupka. 

35. Apelant je prigovarao i da je na~in dovo|ewa svjedokiwe C. L. uticao na weno svjedo~ewe, jer je navodno pripremana da dâ odre|eni iskaz koji tereti apelanta, {to sud nije prihvatio smatraju}i wen iskaz zakonito i bez pritisaka pribavqen. Naime, svjedokiwa je pred sudom izjavila da je dobrovoqno do{la da dâ iskaz i da je na to niko nije prisiqavao niti zastra{ivao. Apelant je posebno isticao da se prvostepena presuda zasniva samo na iskazu jedne svjedokiwe, C. L., da se ostali dokazi samo navode, te da neopravdano prvostepeni sud nije prihvatio iskaze svjedokiwa P. M. i S. E., a koji su potpuno suprotni iskazu svjedokiwe C. L. 

36. U vezi sa apelantovim prigovorom kako su redovni sudovi ocijenili dokaze i kojim dokazima su vjerovali, uvidom u osporene presude Ustavni sud zapa`a da je prvostepeni sud u svojoj presudi u potpunosti opisao proces pojedina~ne ocjene dokaza, wihovog dovo|ewa u me|usobnu vezu i izvo|ewe zakqu~ka o dokazanosti da je apelant po~inio krivi~no djelo koje mu je stavqeno na teret. Iz dokumentacije predo~ene Ustavnom sudu proizilazi da je u toku postupka prvostepeni sud sproveo veoma obiman dokazni postupak i u svojstvu svjedoka saslu{ao svjedoke optu`be i svjedoke odbrane. Ustavni sud zapa`a da je prvostepeni sud dovoqno jasno obrazlo`io presudu u dijelu koji se odnosi na ocjenu sprovedenih dokaza, u vezi sa apelantovim tvrdwama da se osu|uju}a presuda zasniva na iskazu samo jedne svjedokiwe koja je pripremqena da dâ iskaz koji ga tereti, a da iskazi drugih svjedoka navodno nisu uzimani u obzir u dovoqnoj mjeri. Tako|e, prvostepeni sud je dao jasno i razlo`no obrazlo`ewe za{to je prihvatio neke iskaze, odnosno za{to nije vjerovao apelantovim iskazima. Zakqu~ke prvostepenog suda u pogledu ocjene dokaza je u cijelosti prihvatio drugostepeni sud, {to je i obrazlo`io. Ustavni sud, tako|e, zapa`a da je apelant imao mogu}nost da iznese svoju odbranu li~no i preko branioca, zatim da osporava na~in na koji su sudovi ocijenili dokaze. Stoga, Ustavni sud nije prona{ao elemente koji bi ukazivali na povredu prava na pravi~no su|ewe, kako je navodio apelant, niti je mogao da utvrdi da su osporene presude rezultat arbitrarnosti u radu sudova niti pogre{ne ocjene izvedenih dokaza. Stoga, Ustavni sud nije prona{ao elemente koji bi ukazivali na povredu prava na pravi~no su|ewe u pogledu dokaznog postupka kako je to apelant naveo. 

37. Ustavni sud uo~ava da je u postupku pred sudovima data razumna mogu}nost i optu`bi i odbrani za izno{ewe navoda, ~iwenica i dokazne gra|e. Svi procesni zahtjevi iz ~lana 6 Evropske konvencije su u cijelosti uva`eni. Sudovi su primijenili odre|ene zakonske odredbe u predmetu, a sudske odluke navode sve potrebne razloge na kojima su zasnovane i dovoqno su obrazlo`ene. Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivnopravne odredbe na kojima se zasniva odluka, te da Ustavni sud nije nadle`an da taj aspekt preispituje, sve dok primjena relevantnih zakonskih odredbi ne kr{i Ustavom Bosne i Hercegovine garantovana qudska prava. 

38. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zakqu~uje da nema elemenata koji bi upu}ivali na to da su sudovi proizvoqno izvodili i procijenili izvedene dokaze, a kako to u svojoj apelaciji apelant navodi, kao {to nema ni elemenata koji bi upu}ivali na to da su osporene presude rezultat pogre{ne primjene materijalnog prava i povrede principa zakonitosti kao osnovnog krivi~nopravnog principa. Sem toga, Ustavni sud nije na{ao niti bilo kakve druge naznake koje bi eventualno upu}ivale na mogu}nost povrede nekog od aspekata prava na pravi~no su|ewe, zagarantovanog ~lanom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6 Evropske konvencije. 

VIII. Zakqu~ak 

39. Ustavni sud zakqu~uje da u konkretnom predmetu nema povrede prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, s obzirom na to da je nadle`nost suda koji je vodio prvostepeni postupak bila utvr|ena ~lanom 449 ZKPBiH, a nije bilo predloga Suda BiH niti stranaka da se konkretni predmet vodi pred Sudom BiH. Daqe, formalno prisustvo su|ewu predstavnika me|unarodne zajednice, a koje proisti~e iz me|unarodnopravnih akata, nije uticalo na zakonitost i pravilnost sudskih odluka. 

40. Tako|e, apelant se `ali na propuste u pribavqawu i kori{}ewu dokaza u toku postupka koji je okon~an osporenim presudama. Me|utim, Ustavni sud nije utvrdio da su apelantovi navodi osnovani, niti da postoje drugi elementi koji bi ukazivali na to da je postupak u prikupqawu i ocjeni dokaza bio suprotan odredbama krivi~nopravnog zakonodavstva. 

41. I kona~no, Ustavni sud zakqu~uje da nema kr{ewa prava na pravi~no su|ewe kada se apelant `ali na to da je osporenim presudama proizvoqno primijeweno materijalno pravo. Naime, Ustavni sud nije na{ao elemente koji bi ukazivali na to da su redovni sudovi proizvoqno primijenili materijalno pravo, odnosno da je krivi~ni postupak zloupotrijebqen na apelantovu {tetu u smislu prava na pravi~an postupak. 

42. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 

43. Prema ~lanu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. 





 


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr Miodrag Simovi}, s. r. 



Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija u predmetu broj AP 1394/07, rje{avaju}i apelaciju Ferida Oki}a, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. st. 1. i 4. ta~ka 4, ~lana 59. stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 

Miodrag Simovi}, predsjednik 

Valerija Gali}, potpredsjednica 

Seada Palavri}, potpredsjednica 

Mato Tadi}, sudija 

Mirsad ]eman, sudija 

na sjednici odr`anoj 17. decembra 2009. godine donio je 

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 

Odbija se kao neosnovana apelacija Ferida Oki}a podnesena protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine broj KP@-18/06 od 12. februara 2007. godine i KPV-04/05 od 22. novembra 2005. godine, u odnosu na ~lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pravo na zabranu diskriminacije iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. 

Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Ferida Oki}a podnesena protiv rje{enja Suda BiH o pritvoru, u odnosu na ~lan II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 5. st. 2, 3. i 4. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog proteka roka za podno{enje apelacije. 

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". 

OBRAZLO@ENJE 

I. Uvod 

1. Ferid Oki} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladu{e, kojeg zastupa Kadrija Koli}, advokat iz Sarajeva, podnio je 11. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelant je podnio apelaciju protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj KP@-18/06 od 12. februara 2007. godine i KPV-04/05 od 22. novembra 2005. godine. Budu}i da je apelacija bila izuzetno op{irna, Ustavni sud je 29. maja 2007. godine zatra`io od apelanta da, u skladu sa ~lanom 20. stav 2. Pravila Ustavnog suda, precizira apelaciju, odnosno da dostavi sa`etak u kojem }e navesti argumente za navode koji se ti~u eventualnih povreda ljudskih prava na koja ukazuje. Apelant je Ustavnom sudu preciziranu apelaciju dostavio 8. juna 2007. godine. Apelant je potom dostavio vi{e dopuna apelacije i to 28. novembra i 26. decembra 2007. godine, te 22. i 29. septembra 2008. godine. 

II. Postupak pred Ustavnim sudom 

2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tu`ila{tva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tu`ila{tvo BiH) zatra`eno je 19. juna 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. 

3. Na osnovu ~lana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH zatra`eno je 29. septembra 2009. godine da dostavi predmet na uvid. 

4. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 3. jula 2007. godine, a predmet na uvid 2. oktobra 2009. godine. Tu`ila{tvo BiH nije dostavilo odgovor na apelaciju. 

5. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Suda BiH dostavljen je apelantu 12. maja 2009. godine. 

6. Apelant je 18. maja 2009. godine dostavio odgovor na izja{njenje Suda BiH. 

III. ^injeni~no stanje 

7. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 

^injenice u vezi sa postupkom dono{enja osporenih presuda 

8. Sud BiH je Presudom broj KPV 04/05 od 22. novembra 2005. godine proglasio apelanta krivim {to je radnjama opisanim u izreci presude pod ta~. od 1. do 13. po~inio krivi~no djelo organiziranog kriminala iz ~lana 250. stav 3. Krivi~nog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH) u vezi sa krivi~nim djelima i to: a) za radnje iz ta~. od 1. do 6, neovla{teni promet opojnim drogama iz ~lana 195. stav 2. u vezi sa ~lanom 54. KZBiH, produ`eno krivi~no djelo; b) za radnje iz ta~. 7. i 8, otmica iz ~lana 180. stav 2. u vezi sa ~lanom 53. KZBiH, stjecaj krivi~nih djela; c) za radnje iz ta~. od 9. do 12, razbojni{tvo iz ~lana 289. st. 2. i 3. a u vezi sa ~lanom 53. KZBiH, stjecaj krivi~nih djela; d) za radnje iz ta~ke 13, nedopu{teno dr`anje oru`ja ili eksplozivnih materija iz ~lana 371. stav 2. Krivi~nog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05; u daljnjem tekstu: KZFBiH). 

9. Za po~injena krivi~na djela Sud BiH je apelanta osudio na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 22 godine. U kaznu je ura~unao vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru. Na osnovu ~lana 74. stav 1. KZBiH, Sud BiH je presudio da se apelantu oduzmu sljede}i predmeti - oru`je: automatska pu{ka "Hekler", pi{tolj marke "Bereta", pet pi{tolja sa prigu{iva~em marke "Crvena zastava", pet prigu{iva~a za pi{tolj, te 200 metaka kalibra 7,65 mm, ~iji su detaljni podaci navedeni u izreci presude. Sud BiH je na osnovu ~lana 110. stav 1. KZBiH odredio da se od apelanta oduzima i imovinska korist koja se sastoji od putni~kih motornih vozila marke "Opel" tip "Kadet D" i "Audi" tip A6 sa karakteristikama opisanim u izreci kao i ta~no navedene koli~ine srebrnog nakita. Sud BiH je primjenom ~lana 110. stav 1. u vezi sa ~lanom 111. stav 1. KZBiH odredio da se od apelanta oduzima i stan koji se nalazi u @ivinicama, precizno opisan u izreci, te dva putni~ka motorna vozila marke "Mercedes-Benz ML", model 270 CDI i "Mercedes" tip 210, karakteristika detaljno opisanih u izreci presude. 

10. U obrazlo`enju presude Sud BiH je naveo da je na osnovu provedenih dokaza na glavnom pretresu, u prisustvu apelanta i njegovog branioca, utvrdio da je apelant organizirao i rukovodio organiziranom grupom kriminalaca, koji su svojim zajedni~kim djelovanjem po~inili vi{e krivi~nih djela, koja su opisana u izreci presude. Sud BiH je u toku provedenog glavnog pretresa na prijedlog Tu`ila{tva BiH saslu{ao 66 svjedoka koji su iskaze dali bez za{tite i dva za{ti}ena svjedoka sa pseudonimima 001 i 002. Dalje, Sud BiH je, na prijedlog Tu`ila{tva BiH, a na osnovu pismeno dostavljenih nalaza i mi{ljenja, u svojstvu vje{taka saslu{ao vje{take za sudsko-medicinsko vje{ta~enje, biolo{ko vje{ta~enje, vje{ta~enje tragova oru`ja i silikonskih rukavica, daktiloskopsko vje{ta~enje, hemijsko-toksikolo{ko vje{ta~enje, mehanoskopsko-balisti~ko vje{ta~enje vatrenog oru`ja, daktiloskopsko vje{ta~enje rezervoara za gorivo, grafolo{ko vje{ta~enje putnih isprava, hemijsko vje{ta~enje nepoznate smjese materije i za neuropsihijatrijsko vje{ta~enje. Osim toga, izvr{io je uvid u mnogobrojne dokaze objektivne prirode kojima je Tu`ila{tvo BiH dokazivalo da je apelant po~inio krivi~na djela koja su mu stavljena na teret. Sud BiH je, tako|er, na prijedlog odbrane u svojstvu svjedoka saslu{ao apelanta i jo{ 27 drugih svjedoka kao i vje{taka sudsko-medicinske struke. Sud BiH je izvr{io uvid i u dokaze objektivne prirode koje je apelantov branilac na glavnom pretresu predao Sudu BiH. 

11. U pogledu odluke o oduzimanju predmeta i imovinske koristi, pobli`e ozna~enih u izreci presude, koji su se nalazili kod apelanta i drugih lica, Sud BiH je naveo da je navedenu odluku donio zbog toga {to se imovina ste~ena izvr{enjem krivi~nog djela ni u kojem slu~aju ne mo`e zadr`ati zbog na~ina na koji je pribavljena. Tako|er je naveo da su lica koja su u posjedu navedenih stvari znala ili su zasigurno mogla znati da je ova imovinska korist pribavljena izvr{enjem krivi~nog djela. S obzirom na broj krivi~nopravnih radnji, njihovu te`inu i vrstu krivi~nih djela, a ocjenjuju}i i sve druge okolnosti, Sud BiH je osudio apelanta na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 22 godine. 

12. Protiv Presude Suda BiH broj KPV-04/05 od 22. novembra 2005. godine apelant, njegov branilac i Tu`ila{tvo BiH su podnijeli `albe. Apelant i njegov branilac su `albu podnijeli zbog svih `albenih osnova propisanih ~lanom 296. ZKPBiH. Tu`ila{tvo BiH je podnijelo `albu na presudu zbog odluke o visini izre~ene krivi~nopravne sankcije apelantu. Naime, Tu`ila{tvo BiH je u podnesenoj `albi predlo`ilo da se apelantu izrekne kazna dugotrajnog zatvora u trajanju izme|u 25 i 30 godina. 

13. Rje{enjem Apelacionog vije}a Suda BiH (u daljnjem tekstu: Apelaciono vije}e) broj KP@ 18/06 od 17. maja 2006. godine uva`ene su `albe apelanta i njegovog branioca, te je Presuda Suda BiH broj KPV 04/05 od 22. novembra 2005. godine ukinuta i odre|eno je odr`avanje novog pretresa pred Apelacionim vije}em. U obrazlo`enju rje{enja Apelaciono vije}e je navelo da je prvostepeni sud propustio da, u smislu ~lana 15. Zakona o krivi~nom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPBiH), u obrazlo`enju osporene presude izvr{i slobodnu ocjenu izvedenih dokaza, kako pojedina~no, tako i u njihovoj me|usobnoj povezanosti, te da na osnovu takve analize izvede zaklju~ak o tome za{to je odre|ene ~injenice uzeo kao utvr|ene ili neutvr|ene. 

14. Apelaciono vije}e je nakon odr`anog pretresa donijelo Presudu broj KP@-18/06 od 12. februara 2007. godine. Apelaciono vije}e je tom presudom apelanta proglasilo krivim da je po~inio vi{e krivi~nih djela koja su detaljno opisana u 12 ta~aka izreke presude. Naime, Apelaciono vije}e je apelanta proglasilo krivim {to je organizirao zlo~ina~ku organizaciju u smislu ~lana 1. stav 17. KZBiH, koju sa~injavaju poimeni~no nabrojana lica u izreci presude, te druga trenutno osu|ena ili nedostupna lica ~ija su imena tako|er navedena u izreci. Dalje, Apelaciono vije}e ga je osudilo {to je rukovodio zlo~ina~kom organizacijom koja je od po~etka 2003. godine do maja 2004. godine organizirano i zajedni~kim djelovanjem izvr{ila vi{e djela propisanih KZBiH i KZFBiH, odnosno {to je kao organizator, rukovodilac i izvr{ilac: a) radnjama opisanim u ta~. od 1. do 5. vr{io me|unarodnu prodaju opojnih droga ekstazi i heroin, kupovinu radi prodaje opojnih droga ekstazi i heroin, organizirao prijevoz i isporuku opojnih droga ekstazi i heroin u me|unarodnoj prodaji; b) radnjama opisanim u ta~. 6. i 7. u sastavu organizirane grupe ljudi protivpravno zatvorio i dr`ao zatvoreno druga lica s ciljem iznude novca, drugih vrijednih pokretnina i nekretnina; c) radnjama opisanim u ta~. 8, 9. i 11, upotrebom oru`ja i u sastavu organizirane grupe ljudi, organizirao nasilno oduzimanje od drugih lica novca i drugih vrijednih pokretnina s ciljem pribavljanja protivpravne imovinske koristi; d) radnjama opisanim u ta~ki 10. upotrebom oru`ja organizirao nasilno oduzimanje od drugog lica novca i drugih vrijednih pokretnina s ciljem pribavljanja protivpravne imovinske koristi, pri ~emu je Faik Kalender s umi{ljajem usmr}en; e) radnjama opisanim u ta~ki 12, protivno Zakonu o dr`anju i no{enju oru`ja, neovla{teno nabavio i neovla{teno dr`ao ve}u koli~inu oru`ja ~ija nabavka, dr`anje i no{enje gra|anima uop}e nije dopu{tena, a koje je nabavio s ciljem upotrebe u izvr{enju djela zlo~ina~ke organizacije i koje je dijelom upotrijebio u izvr{enju djela zlo~ina~ke organizacije. 

15. Osim toga, Apelaciono vije}e je apelanta, na osnovu ~lana 284. ta~ka c) KZBiH, oslobodilo optu`be da je po~inio krivi~nopravnu radnju ~injeni~no opisanu u ta~ki jedan optu`nice, kojom mu je bilo stavljeno na teret da je po~inio krivi~no djelo organiziranog kriminala iz ~lana 250. stav 3. KZBiH. 

16. Za izvr{ena krivi~na djela Apelaciono vije}e je apelantu utvrdilo kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 26 godina, te je, uzimaju}i u obzir kao ranije utvr|enu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i ~etiri mjeseca, izre~enu Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj K-89/01 od 14. novembra 2002. godine, u skladu sa ~lanom 55. KZBiH, apelanta osudilo na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 26 godina zatvora. U kaznu je ura~unato vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru. 

17. Apelaciono vije}e je odredilo da se od apelanta, na osnovu ~lana 74. stav 1. KZBiH, oduzima oru`je precizno navedeno u izreci presude kao i u prvostepenoj presudi, potom putni~ko motorno vozilo "Opel" tip "Kadet D", koje je apelant upotrijebio u izvr{enju krivi~nog djela razbojni{tva iz ta~ke 11. izreke presude, putni~ko motorno vozilo "Mercedes" tip 210, koje je apelant koristio za izvr{enje krivi~nog djela iz ta~ke 4. izreke presude a potom ga prodao E.M. koji je, prema zaklju~ku suda, zasigurno znao da je apelant vozilo i upotrijebio prilikom izvr{enja krivi~nog djela. Tako|er, na osnovu ~lana 110. stav 1. KZBiH, od apelanta se oduzima putni~ko motorno vozilo marke "Audi" tip A6, koje je apelant kupio od ].D. novcem pribavljenim izvr{enjem krivi~nog djela iz ta~ke 11. izreke presude i iskoristio za sakrivanje pi{tolja marke "CZ" sa prigu{iva~em. Dalje, na osnovu istog zakonskog propisa, Apelaciono vije}e je obavezalo apelanta da isplati nov~ani iznos od 30.000,00 KM kao protivvrijednost nezakonito pribavljene imovinske koristi ste~ene prodajom stana, precizno navedenih karakteristika, a koji se nalazi u @ivinicama i koji je pribavljen izvr{enjem krivi~nog djela iz ta~ke 6. izreke presude. Apelaciono vije}e je, na osnovu ~lana 110. stav 1. KZBiH, od privrednog dru{tva "Farisa" d.o.o. za trgovinu i usluge iz Tuzle odredilo da se oduzimaju precizno navedene koli~ine i vrste srebrnog nakita koji je kupljen novcem pribavljenim izvr{enjem krivi~nog djela iz ta~ke 11. izreke presude. Osim toga, na osnovu ~lana 198. ZKPBiH, Apelaciono vije}e je dosudilo imovinskopravni zahtjev o{te}enima, pa je apelant obavezan da "Union banci" d.d. Sarajevo ispati iznos od 296.460,00 KM, JP "BH Po{ta" d.o.o. Sarajevo - Centar po{ta Tuzla iznos od 335.786,36 KM i Khalil Zayedu iznos od 7.365,00 KM. 

18. U obrazlo`enju presude Apelaciono vije}e je navelo da je u ponovnom postupku, u smislu ~lana 317. stav 2. ZKPBiH, provelo dokaz ponovnog saslu{anja za{ti}enih svjedoka 001 i 002, budu}i da ih apelantova odbrana u prvostepenom postupku nije imala mogu}nost unakrsno ispitati. Osim toga, s ciljem otklanjanja odre|enih nejasno}a u iskazu svjedoka Ibrahima Jorefa, Apelaciono vije}e je odredilo da i njega, tako|er, ponovo saslu{a. Apelaciono vije}e je nakon uvida u kompletan spis i na osnovu izvedenih dokaza izvelo zaklju~ak o njihovom zna~aju i vrijednosti za utvr|ivanje pravno relevantnih ~injenica koje se odnose na postojanje bitnih elemenata bi}a krivi~nih djela koja su apelantu stavljena na teret, kao i njegove krivi~ne odgovornosti za u~injena krivi~na djela, {to je prvostepeno vije}e u presudi propustilo da u~ini. 

19. U vezi sa prijedlogom stranaka za izvo|enje dokaza na pretresu, Apelaciono vije}e je prihvatilo i izvr{ilo uvid u dokaz odbrane - ovjerenu kopiju evidencije dolaska na posao ("{ihtarice") za mart i april 2004. godine radnika "[ikulje" u Lukavcu, te saslu{alo svjedoka Tu`ila{tva BiH Nasera Kurti}a, sve na okolnosti ~injenica iz ta~ke 2. izreke. Ostale apelantove dokazne prijedloge Apelaciono vije}e je odbilo budu}i da prijedlozi nisu sadr`avali potrebno obrazlo`enje okolnosti na koje se izvo|enje dokaza predla`e niti su, vezano za nove dokazne prijedloge, navedeni razlozi zbog kojih ti dokazi nisu bili predlo`eni u prvostepenom postupku. Prijedlog Tu`ila{tva BiH za izvo|enje drugih dokaza Apelaciono vije}e je, tako|er, odbilo zbog toga {to predlo`eni dokazi nisu bili relevantni za utvr|ivanje ~injenica iz optu`nice, a u dokazima koji su ve} izvedeni ~injeni~no stanje je bilo dovoljno razja{njeno za dono{enje presude. 

20. Na osnovu ocjene svih provedenih dokaza, kako pojedina~no, tako i u njihovoj me|usobnoj vezi, Apelaciono vije}e je donijelo odluku kao u izreci. Naime, Apelaciono vije}e je u obrazlo`enju presude za svaku ta~ku optu`nice i za svaku krivi~nopravnu radnju detaljno opisalo na osnovu kojih dokaza je zaklju~ilo da je apelant kriv. Apelaciono vije}e je obrazlo`ilo na osnovu kojih iskaza saslu{anih svjedoka na glavnom pretresu i pretresu je zaklju~ilo da postoji apelantova krivi~na odgovornost. Apelaciono vije}e je svaki iskaz svjedoka analiziralo i dovodilo u me|usobnu vezu sa drugim provedenim dokazima. Za pojedine ta~ke optu`nice Apelaciono vije}e je navelo koje iskaze svjedoka je prihvatilo kao istinite, da li su me|usobno saglasni, da li se potvr|uju u svim detaljima i da li su saglasni iskazima drugih svjedoka kao i materijalnim dokazima izvedenim na glavnom pretresu. Apelaciono vije}e je pri ocjeni iskaza svjedoka posebno imalo u vidu da su odre|eni svjedoci sa Tu`ila{tvom BiH sklopili sporazume o priznanju krivnje, koje je Sud BiH prihvatio i proglasio ih krivim. Me|utim, prema mi{ljenju Apelacionog vije}a, iskazi ovih svjedoka, kojima svjedo~e sa aspekta njihovog u~e{}a u odre|enim krivi~nopravnim radnjama, i opa`anja u cijelosti se podudaraju. Prema ocjeni Apelacionog vije}a, bilo bi nemogu}e me|usobnim dogovorom ostvariti toliki stepen podudarnosti iskaza izme|u svih ovih svjedoka, pa, imaju}i u vidu sve navedeno, Apelaciono vije}e je zaklju~ilo da su iskazi svjedoka koji su zaklju~ili sporazume o priznanju krivnje ta~ni i istiniti i u cijelosti ih je prihvatilo. Prije dono{enja odluke Apelaciono vije}e je utvrdilo da provedeni dokazi tvore jednu logi~ku cjelinu obja{njavaju}i pojedine detalje cjelokupnog toka doga|aja za koje se apelant tereti. Nakon ocjene svih provedenih dokaza, Apelaciono vije}e je zaklju~ilo da je u potpunosti dokazano da je apelant preduzeo radnje koje su mu stavljene na teret i za koje je progla{en krivim. 

21. U odnosu na oduzimanje predmeta od privrednog dru{tva "Farisa" d.o.o., Apelaciono vije}e je navelo da je na osnovu iskaza svjedoka Harisa Mehanovi}a, apelantovog priznanja u iskazu na glavnom pretresu, zatim na osnovu uvida u Zapisnik Porezne uprave - Sredi{nji ured Tuzla, broj 10/05-6-15-14-5/04 od 6. jula 2004. godine o privremenom oduzimanju predmeta, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 6. jula 2004. godine, te originalne dokumentacije o kupovini srebra koja glasi na ime "Farisa" d.o.o., nesporno utvrdilo da je kupljeno novcem pribavljenim izvr{enjem krivi~nog djela iz ta~ke 11. presude. Naime, apelant je u Istanbulu predmetno srebro kupio za navedenu firmu i potpisao se na dokumentaciji o kupovini. Zbog toga je Apelaciono vije}e, na osnovu ~lana 110. stav 1. u vezi sa ~lanom 111. stav 1. KZBiH, odredilo da se srebro konkretizirano u izreci presude oduzima od privrednog dru{tva "Farisa" d.o.o. 

22. U vezi sa vozilom marke "Mercedes-Benz ML" model 270 CDI, Apelaciono vije}e je navelo da nije moglo na osnovu izvedenih dokaza sa sigurno{}u utvrditi da je apelant ovo vozilo pribavio novcem ostvarenim vr{enjem krivi~nih djela iz ta~. od 1. do 3. izreke. Tu`ila{tvo BiH nije izvelo dokaz koji bi ukazao na konkretnu vezu izme|u novca ostvarenog ovim krivi~nim djelima i kupovine vozila "Mercedes-Benz ML", zbog ~ega Apelaciono vije}e nije prihvatilo prijedlog za oduzimanje ovog vozila. 

23. Apelaciono vije}e je obrazlo`ilo da je odluku da apelanta oslobodi od optu`be u pogledu inkriminacije za koju je bio progla{en krivim prvostepenom presudom pod ta~kom 1. donijelo uz primjenu principa in dubio pro reo. Prema navedenom principu, sumnju u pogledu postojanja ~injenica koje ~ine obilje`ja krivi~nog djela ili od kojih zavisi primjena neke odredbe krivi~nog zakonodavstva, sud rje{ava presudom na na~in koji je povoljniji za optu`enog. Naime, Apelaciono vije}e je zaklju~ilo da nije dokazano postojanje bitnih obilje`ja krivi~nog djela koje je apelantu ovom ta~kom stavljeno na teret. Apelaciono vije}e nije moglo samo na osnovu iskaza svjedoka Seada Akelji}a na pouzdan na~in utvrditi ~injenicu koja se odnosi na to da li je nazna~enog datuma svjedok u rezervoaru vozila Golf III 583-M-625 iz Tuzle u Istanbul prevezao drogu ekstazi. Slijedom navedenog, proizlazi da se apelantovim radnjama nisu stekla sva bitna obilje`ja krivi~nog djela iz ~lana 195. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZBiH. Zbog toga je Apelaciono vije}e apelanta i oslobodilo od optu`be za ovu krivi~nopravnu radnju. 

^injenice u vezi sa apelantovim pritvorom 

24. Sud BiH je Rje{enjem broj KPP-128/04 od 27. maja 2004. godine apelantu, koji je li{en slobode 25. maja 2004. godine, odredio pritvor u trajanju od mjesec dana. Pritvor prema donesenom rje{enju mo`e trajati do 25. juna 2004. godine. Sud BiH je u obrazlo`enju rje{enja naveo da je na osnovu prijedloga i dostavljenih dokaza Tu`ila{tva BiH utvrdio da su kumulativno ispunjeni op}i i svi posebni uvjeti propisani za pritvor. Naime, apelantu je pritvor odre|en zbog osnova iz ~lana 132. stav 1. ta~. a), b), c) i d) ZKPBiH. 

25. Vanraspravno vije}e Suda BiH je Rje{enjem broj KV-90/04 od 3. juna 2004. godine, u postupku odlu~ivanja povodom apelantove `albe, potvrdilo doneseno rje{enje, ali je u obrazlo`enju navelo da se apelantu odre|uje pritvor na osnovu ~lana 132. stav 1. ta~. a), b) i c) ZKPBiH. Naime, vanraspravno vije}e je istaklo da je sudija za prethodni postupak pravilno utvrdio ~injeni~no stanje i izveo pravilan zaklju~ak o postojanju osnovane sumnje kod apelanta. Me|utim, vanraspravno vije}e nije prihvatilo da postoje osnovi za odre|ivanje pritvora apelantu predvi|eni ta~kom d) citiranog ~lana, jer u rje{enju nisu dati valjani razlozi koji bi opravdali odre|ivanje pritvora iz navedenog osnova. 

26. Na osnovu ~lana 135. stav 2. ZKPBiH, Sud BiH je apelantu produ`io pritvor za jo{ dva mjeseca, tj. do 25. augusta 2004. godine. Nakon toga je Sud BiH, na osnovu ~lana 135. stav 3. ZKPBiH, Rje{enjem broj KV-160/04 od 23. augusta 2004. godine ponovno produ`io pritvor apelantu za tri mjeseca, koji mo`e trajati do 25. novembra 2004. godine. Iz navedenih rje{enja proizlazi da je pritvor apelantu produ`avan zbog istih razloga koji su postojali i prilikom dono{enja rje{enja o odre|ivanju pritvora. 

27. Sud BiH je, nakon potvr|ivanja optu`nice protiv apelanta i dr., na tu`io~ev prijedlog, Rje{enjem broj KPS-346/04 od 22. novembra 2004. godine apelantu, u svojstvu optu`enog, produ`io pritvor i odredio da on mo`e trajati do okon~anja glavnog pretresa, sa obavezom preispitivanja 22. januara 2005. godine. Zakonski osnov za produ`enje pritvora apelantu nakon potvr|ivanja optu`nice je bio zbog razloga propisanih u ~lanu 132. stav 1. ta~. a) i b) ZKPBiH. Sud BiH je nakon toga svaka dva mjeseca vr{io kontrolu opravdanosti primjene mjere pritvora prema apelantu. 

28. Sud BiH je, nakon dono{enja prvostepene Presude broj KPV-04/05 od 22. novembra 2005. godine, istovremeno donio i Rje{enje broj KPV-04/05. Tim rje{enjem Sud BiH je apelantu produ`io pritvor i odredio da pritvor mo`e trajati do dostavljanja pismenog otpravka i pravosna`nosti osu|uju}e presude Suda BiH. Navedeno rje{enje Sud BiH je donio nakon {to je apelanta proglasio krivim za krivi~na djela koja su mu izmijenjenom optu`nicom stavljena na teret, te mu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 22 godine. Sud BiH je u kaznu zatvora ura~unao vrijeme koje je optu`eni [apelant] proveo u pritvoru, odnosno od kada je li{en slobode, a to je 25. maj 2004. godine. 

29. Nakon {to je ukinuta Presuda Suda BiH broj KPV-04/05 od 22. novembra 2005. godine i odre|eno odr`avanje pretresa pred Apelacionim vije}em, Apelaciono vije}e je donijelo Rje{enje broj KP@-18/06 od 17. maja 2006. godine. Naime, apelantu je tim rje{enjem produ`en pritvor za jo{ jednu godinu, tako da on mo`e trajati do okon~anja pretresa, a najdu`e do 17. maja 2007. godine. Apelantu je pritvor produ`en zbog razloga iz ~lana 132. stav 1. ta~ka a) ZKPBiH. 

30. Nakon izricanja osu|uju}e presude, Sud BiH je donio Naredbu broj KP@-18/06 od 12. marta 2007. godine kojom je nare|eno da se apelantu, kao osu|enom, odre|uje kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 26 godina i to na osnovu pravosna`ne Presude Suda BiH broj KP@-18/06 od 12. februara 2007. godine. Naredbom je odre|eno da se u kaznu zatvora treba ura~unati vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru po~ev{i od 8. decembra 2001. godine do 14. novembra 2002. godine, te od 25. maja 2004. godine pa nadalje. 

31. Apelant izdr`ava kaznu dugotrajnog zatvora u Kazneno-popravnom zavodu zatvorenog tipa u Zenici. 

IV. Apelacija 

a) Navodi iz apelacije 

32. U veoma obimnoj apelaciji apelant navodi da su mu osporenom presudom Suda BiH povrije|ena ustavna prava i to pravo na slobodu i sigurnost li~nosti iz ~lana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5. st. 2, 3. i 4. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. st. 1, 2. i 3. alineja a), b), c) i d) Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. u vezi sa ~l. 5. i 6. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 

33. Povredu prava na slobodu i sigurnost li~nosti iz ~lana 5. st. 2, 3. i 4. Evropske konvencije apelant vidi u ~injenici {to je, prema naredbi Suda BiH, uhap{en-li{en slobode 24. maja 2004. godine, a nakon li{enja slobode nije izveden pred sudiju kako bi se izjasnio na razloge li{enja slobode, optu`be i sumnje da je po~inio djela za koja se sumnji~i. Osim toga, apelant isti~e da do po~etka glavnog pretresa nije dobio sve dokaze iz istrage koje je prikupilo Tu`ila{tvo BiH. Dalje, da je Sud BiH pristup dokazima uvjetovao pla}anjem 0,50 KM po kopiji "s ~ime je sud htio da zaradi na odbrani jer je tr`i{na cijena kopije 0,10 KM". Osim toga, apelant isti~e povredu prava na su|enje u razumnom roku u kontekstu ~lana 5. stav 3. Evropske konvencije. Dakle, iz navoda apelacije proizlazi da se apelant `ali na postupak proveden do po~etka glavnog pretresa. 

34. Povredu prava na pravi~no su|enje apelant vidi u nepravilno utvr|enom ~injeni~nom stanju, nepravilnoj primjeni materijalnog prava i pogre{noj i arbitrarnoj ocjeni dokaza, te ~injenici da je sud ocijenio samo dokaze optu`be. 

35. Apelant se `ali da mu sud nije dopustio pristup svim dokazima. Pri tome se poziva na odluku Apelacionog vije}a od 5. marta 2007. godine: "da ne dopusti odbrani pristup izvornim CD-ovima i transkriptima sa odr`anog pretresa pred Apelacionim vije}em kada je saslu{an za{ti}eni svjedok 001". Tako|er, isti~e da je pristup pojedinim dokazima uvjetovan "pla}anjem kopiranja materijala, {to je odbrana bila prinu|ena uraditi silom ~lana 50. ZKP". Dalje, apelant, s jedne strane, tvrdi da mu nije su|eno u razumnom roku, a, s druge strane, navodi da mu nije dato dovoljno vremena za pripremu odbrane. Prema navodima iz apelacije, presuda je zasnovana isklju~ivo na iskazima suoptu`enika, {to je suprotno stavu Ustavnog suda izra`enom u Odluci broj AP 661/04. Apelant, tako|er, isti~e da za{ti}enom svjedoku nije dat status za{ti}enog svjedoka na na~in koji je u skladu sa lex specialis zakonom zbog ~ega se i isti dokaz mora tretirati u smislu ~lana 10. ZKP, odnosno da sud nije smio zasnovati svoju odluku na ovakvom dokazu. Povredu prava na pravi~no su|enje apelant vidi i u tome {to mu nije dopu{teno direktno i unakrsno ispitivanje i dodatno ispitivanje za{ti}enog svjedoka 011. Dalje, apelant navodi da mu je povrije|eno pravo na pravi~no su|enje jer sud nije prihvatio prijedlog provo|enja novih dokaza pred Apelacionim vije}em niti je obrazlo`io razloge za neprihvatanje prijedloga. 

36. Apelant se `ali da mu je povrije|eno pravo na presumpciju nevinosti. Povredu tog prava potkrepljuje ~injenicom da su predsjednik Suda BiH i glavni tu`ilac Tu`ila{tva BiH nakon dono{enja prvostepene presude za medije izjavili "kako je to odluka za primjer drugim sudovima i da predstavlja dokaz da su se spremni nositi sa najslo`enijim postupcima u pravosu|u". Osim toga, apelant na vi{e mjesta u apelaciji isti~e da iz provedene analize proizlazi da sud nije mogao na osnovu iskaza saslu{anih svjedoka utvrditi da je on kriv, te da je trebalo primijeniti princip in dubio pro reo. Dalje, apelant povredu vidi i u tome {to je prvostepeno vije}e bilo vije}e koje je sudilo u postupcima u kojima su suoptu`enici koji su svjedo~ili protiv apelanta nakon priznanja krivnje progla{eni krivim. Apelant smatra i da je sud povrijedio princip zabrane reformatio in peius, jer mu je Apelaciono vije}e izreklo kaznu dugotrajnog zatvora, odnosno kaznu du`u od kazne izre~ene prvostepenom presudom. Osim toga, prema navodima iz apelacije, sud nije pou~io apelanta o pravu da postupak mo`e pratiti na svom maternjem jeziku, odnosno albanskom. 

37. Povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije apelant vidi u tome {to je Sud BiH, na njegov zahtjev za produ`enje roka za podno{enje `albe na prvostepenu presudu, "donio odluku u formi obavje{tenja a ne rje{enja, kako to nala`e ZKP". Osim toga, prema navodima iz apelacije "Sud i Tu`ila{tvo ~inili su upitnim i apelantovo pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije, tim prije jer prve dokaze o apelantovim navodnim krivi~nopravnim radnjama prikuplja i uzima izjave sam glavni tu`ilac Tu`ila{tva BiH". Apelant vidi povredu ovog prava i zbog toga {to mu je Apelaciono vije}e izreklo du`u kaznu od kazne izre~ene `albenom presudom. 

38. Povredu prava na zabranu diskriminacije iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. u vezi sa ~l. 5. i 6. Evropske konvencije apelant vidi u tome {to je "tokom postupka bio izlo`en diskriminaciji na osnovu svog etni~kog porijekla, naime, ostali u~esnici u postupku prozivali su ga '{iptar', odnosno njegovi sunarodnjaci su tako definirani {to je 'milo{evi}evski' termin a da vije}e koje je sudilo nije adekvatno reagiralo ni nakon upozorenja odbrane". Dalje, apelant tvrdi da je diskriminiran jer mu sud nije dopustio tra`eno produ`enje roka za podno{enje `albe, a "u drugom krivi~nom predmetu, isti sud je odbrani produ`avao rok za `albu na 30 dana - predmet protiv Abuladhima Maktoufa, dakle sud je diskriminirao apelanta". 

39. Povredu prava na imovinu iz ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju apelant vidi u tome {to je zahtjev Tu`ila{tva za oduzimanje imovinske koristi (srebra), pribavljene krivi~nim djelom, bio usmjeren ka apelantu, a Apelaciono vije}e je donijelo odluku da se srebro oduzima od privrednog dru{tva "Farisa" d.o.o. Tuzla. 

40. Apelant je na kraju tra`io da Ustavni sud zbog povreda ljudskih prava koje su mu u~injene nalo`i Bosni i Hercegovini da na ime materijalne kompenzacije isplati iznos od 10.000,00 KM kao i 1.000,00 KM na ime tro{kova sastavljanja apelacije. 

41. Dopunom apelacije od 28. novembra 2007. godine apelant je Ustavnom sudu dostavio prigovor koji je ulo`io Sudu BiH, povodom oglasa broj IKS-24/07, tj. oglasa o prodaji putni~kog motornog vozila "Audi" tip A6, koje je oduzeto na osnovu pravosna`ne Presude Suda BiH broj KP@-18/06. Dalje, apelant je 26. decembra 2007. godine Ustavnom sudu dostavio kopiju zahtjeva koji je podnio Sudu BiH za ponavljanje krivi~nog postupka protiv njega, sa dokazima koje je prilo`io uz zahtjev. Daljnjom dopunom od 22. septembra 2008. godine, naslovljenom kao "~injeni~na dopuna apelacije novo prikupljenim ~injenicama i dokazima", apelant je Ustavnom sudu dostavio kopije dokaza o preduzetim radnjama u postupku, nakon pravosna`nosti o`albene odluke, uklju~uju}i i odluku Suda BiH kojom se odbija njegov zahtjev za ponavljanje krivi~nog postupka. U navedenoj dopuni apelant vrlo op{irno opisuje povrede ljudskih prava kojima je izlo`en, kako u toku postupka, tako i sada. Dopunom apelacije od 29. septembra 2008. godine apelant je naveo da je izlo`en torturi i diskriminaciji u Kazneno-popravnom zavodu zatvorenog tipa u Zenici, te da u prilogu apelacije dostavlja kopiju akata koje je uputio nadle`nim institucijama u vezi sa njegovim tretmanom u zatvoru i kopije odgovora koje je primio. 

b) Odgovor na apelaciju 

42. U odgovoru na apelaciju Sud BiH je naveo hronologiju vo|enja krivi~nog postupka protiv apelanta. Naveo je da je 12. januara 2007. godine donio odluku o ponovnom saslu{anju za{ti}enih svjedoka 001 i 002. Tako|er je obrazlo`io da, ako Tu`ila{tvo smatra da oni trebaju imati za{titu, treba podnijeti prijedlog sudu za odre|ivanje mjera za{tite u skladu sa zakonom. Naime, Apelaciono vije}e je utvrdilo da su ova dva svjedoka saslu{ana protivno odredbama ZKPBiH zbog ~ega je odredilo njihovo ponovno saslu{anje. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu oduzimanjem srebrnog nakita od d.o.o. "Farisa", a ne od apelanta, Sud BiH je naveo da je navedeni nakit, na osnovu dokumentacije koja se nalazi u spisu, u apelantovom vlasni{tvu. Naime, navedeni nakit je kupljen novcem koji je dobijen od neovla{tenog prometa opojnim drogama, odnosno droge ekstazi. Sud BiH je istakao da je prvostepena presuda ukinuta, pa da su prema tome samo radnje provedene pred drugostepenim vije}em relevantne za odlu~ivanje o predmetnoj apelaciji. 

43. U pogledu apelantovih navoda o tome da nije pou~en o pravu da postupak mo`e pratiti na svom maternjem jeziku, odnosno albanskom, Sud BiH je naveo da je u Zapisniku o apelantovom ispitivanju broj KT-177/04 od 26. maja 2004. godine apelant izjavio da je dr`avljanin BiH, po narodnosti Bo{njak, da razumije jezik koji je u upotrebi i da mu ne treba prevodilac. Zbog svega navedenog, Sud BiH je predlo`io da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu. 

V. Relevantni propisi 

44. U Krivi~nom zakonu Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06 i 32/07) relevantne odredbe glase: 

^lan 110. 

(1) Niko ne mo`e zadr`ati imovinsku korist pribavljenu krivi~nom djelom. 

[...] 

^lan 111. 

(1) Od u~inioca }e se oduzeti novac, predmeti od vrijednosti i svaka druga imovinska korist koja je pribavljena krivi~nim djelom, a ako oduzimanje nije mogu}e, u~inilac }e se obavezati na isplatu nov~anog iznosa razmjernog pribavljenoj imovinskoj koristi. Imovinska korist pribavljena krivi~nim djelom mo`e se oduzeti od lica na koje je prenesena bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti, ako je ono znalo ili moglo znati da je imovinska korist pribavljena krivi~nim djelom. 

[...] 

45. U Zakonu o krivi~nom postupku Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 12/09 i 16/09) relevantne odredbe glase: 

^lan 3. 

Pretpostavka nevinosti i in dubio pro reo 

(1) Svako se smatra nevinim za krivi~no djelo dok se pravosna`nom presudom ne utvrdi njegova krivnja. 

(2) Sumnju u pogledu postojanja ~injenica koje ~ine obilje`ja krivi~nog djela ili od kojih zavisi primjena neke odredbe krivi~nog zakonodavstva, sud rje{ava presudom na na~in koji je povoljniji za optu`enog. 

^lan 10. stav 2. 

Zakonitost dokaza 

Sud ne mo`e zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom i me|unarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratificirala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona. 

^lan 14. 

Jednakost u postupanju 

Sud, tu`ilac i drugi organi koji u~estvuju u postupku du`ni su s jednakom pa`njom da ispituju i utvr|uju, kako ~injenice koje terete osumnji~enog, odnosno optu`enog, tako i one koje im idu u korist. 

^lan 15. 

Slobodna ocjena dokaza 

Pravo suda, tu`ioca i drugih organa koji u~estvuju u krivi~nom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje ~injenica nije vezano ni ograni~eno posebnim formalnim dokaznim pravilima. 

[...] 

^lan 91. 

Na polo`aj za{ti}enog svjedoka u postupku pred sudom, primjenjuju se odredbe posebnog zakona. 

[...] 

^lan 263. 

Pravo suda da ne dopusti pitanje ili dokaz 

Sudija, odnosno predsjednik vije}a }e zabraniti pitanje i odgovor na pitanje koje je ve} postavljeno - ako je to pitanje po njegovoj ocjeni nedopu{teno ili neva`no za predmet. 

Ako sudija, odnosno predsjednik vije}a zaklju~i da okolnosti koje stranka i branilac `ele da doka`u nemaju zna~aj za predmet ili da je ponu|eni dokaz nepotreban, odbit }e izvo|enje takvog dokaza. 

^lan 281. 

Dokazi na kojima se zasniva presuda 

Sud zasniva presudu samo na ~injenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. 

Sud je du`an savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedina~no i u vezi sa ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaklju~ak da li je neka ~injenica dokazana. 

^lan 295. stav 4. 

Sadr`aj `albe i otklanjanje nedostatka `albe 

U `albi se mogu iznositi nove ~injenice i novi dokazi koji i uz du`nu pa`nju i oprez nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu. @alilac je du`an navesti razloge za{to ih ranije nije iznio. Pozivaju}i se na nove ~injenice, `alilac je du`an navesti dokaze kojima bi se te ~injenice trebale dokazati, a pozivaju}i se na nove dokaze, du`an je navesti ~injenice koje pomo}u tih dokaza `eli dokazati. 

^lan 307. 

Zabrana reformatio in peius 

Ako je podnesena `alba samo u korist optu`enog, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu {tetu. 

^lan 315. 

Ukidanje prvostepene presude 

Vije}e apelacionog odjeljenja }e, uva`avaju}i `albu, rje{enjem ukinuti prvostepenu presudu i odrediti odr`avanje pretresa ako utvrdi da: 

postoji bitna povreda odredaba krivi~nog postupka, osim slu~ajeva iz ~lana 314. stav 1. ovog zakona, 

[...] 

Ako se optu`eni nalazi u pritvoru, vije}e apelacionog odjeljenja }e ispitati postoje li jo{ razlozi za pritvor i donijet }e rje{enje o produ`enju ili ukidanju pritvora. Protiv ovog rje{enja nije dopu{tena `alba. 

[...] 

^lan 317. 

Pretres pred vije}em apelacionog odjeljenja 

Odredbe koje se odnose na glavni pretres u prvostepenom postupku shodno se primjenjuju i na pretres pred vije}em apelacionog odjeljenja. 

Ako vije}e apelacionog odjeljenja ustanovi da je potrebno ponovo izvesti ve} izvedene dokaze u prvostepenom postupku, iskazi saslu{anih svjedoka i vje{taka i pismeni nalaz i mi{ljenje bit }e prihva}eni kao dokazni materijal ukoliko su ti svjedoci i vje{taci prilikom svjedo~enja bili unakrsno ispitani od suprotne stranke ili branioca, ili nisu bili unakrsno ispitani od suprotne stranke ili branioca, iako im je to bilo omogu}eno, te ukoliko se radi o dokazima iz ~lana 261. stav 2. ta~ka e. ovog zakona. U tom slu~aju njihovi iskazi na pretresu se mogu ~itati. 

[...] 

VI. Dopustivost 

46. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 

47. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 

a) Dopustivost u odnosu na ~lan 5. st. 2, 3. i 4. Evropske konvencije 

48. Pri ocjeni dopustivosti apelacije u odnosu na ~lan II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 5. st. 2, 3. i 4. Evropske konvencije, Ustavni sud je po{ao od odredaba ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 16. st. 1. i 4. ta~ka 4. Pravila Ustavnog suda. 

^lan VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 

Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 

^lan 16. st. 1. i 4. ta~ka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: 

1) Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljede}ih slu~ajeva: 

4. protekao je rok za podno{enje apelacije. 

49. U konkretnom slu~aju apelant se `ali na povredu prava na slobodu i sigurnost u kontekstu donesenih presuda a uz apelaciju je dostavio rje{enja Suda BiH koja se ti~u pritvora. Navedena rje{enja su dostavljena apelantu i na njima je bila pouka o pravnom lijeku koji je apelant imao mogu}nost da koristi. U slu~aju da je nezadovoljan odlukom povodom podnesne `albe, apelant je imao mogu}nost i da podnese apelaciju Ustavnom sudu. Iz apelantove dostavljene dokumentacije proizlazi da se apelant `alio na rje{enje o odre|ivanju pritvora, te da je Sud BiH o svakoj njegovoj `albi blagovremno donio odluku. 

50. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud isti~e da je apelant mogao podnijeti apelaciju protiv rje{enja Suda BiH najkasnije u roku od 60 dana od dana primanja svakog pojedina~nog rje{enja o odre|ivanju i produ`enju pritvora. 

51. S obzirom na to da je apelant primio sva rje{enja Suda BiH koja se ti~u pritvora (posljednje je doneseno 17. maja 2006. godine), a da istaknute navode o povredi prava na slobodu i sigurnost isti~e tek u apelaciji podnesenoj protiv presude kojom je okon~an krivi~ni postupak protiv njega, on je propustio rok od 60 dana za podno{enje apelacije i apelacija je u ovom segmentu nedopustiva (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 215/05 od 12. aprila 2006. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 68/06). U skladu sa navedenim, a imaju}i u vidu odredbu ~lana 16. st. 1. i 4. ta~ka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj }e se apelacija odbaciti kao nedopu{tena ukoliko je protekao rok za podno{enje, Ustavni sud je odlu~io kao u izreci ove odluke. 

b) Dopustivost u odnosu na ~l. 6, 13. i 14. Evropske konvencije i ~lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju 

52. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Suda BiH broj KP@-18/06 od 12. februara 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 13. marta 2007. godine a apelacija je podnesena 11. maja 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 

53. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. 

VII. Meritum 

54. Apelant osporava presudu Apelacionog vije}a Suda BiH tvrde}i da su mu tom presudom povrije|ena prava iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije, ~l. 13. i 14. Evropske konvencije i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 

Pravo na pravi~no su|enje 

55. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: 

[...] 

e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. 

56. ^lan 6. Evropske konvencije glasi: 

1. Pri utvr|ivanju gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] 

2. Svako ko je optu`en za krivi~no djelo smatra se nevinim dok se njegova krivnja po zakonu ne doka`e. 

3. Svako ko je optu`en za krivi~no djelo ima sljede}a minimalna prava: 

a) da u najkra}em roku, podrobno i na jeziku koji razumije, bude obavije{ten o prirodi i razlozima za optu`bu protiv njega; 

b) da ima dovoljno vremena i mogu}nosti za pripremanje odbrane; 

[...] 

d) da ispituje svjedoke protiv sebe ili da postigne da se oni ispitaju i da se osigura prisustvo i saslu{anje svjedoka u njegovu korist pod uvjetima koji va`e za one koji svjedo~e protiv njega; 

[...] 

57. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrije|eno pravo na pravi~an postupak iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. st. 1. i 3. a), b) i d) Evropske konvencije. 

58. U pogledu pitanja primjene ~lana 6. Evropske konvencije u konkretnom slu~aju, Ustavni sud isti~e da se radi se o krivi~nom postupku u kojem je apelant progla{en krivim za krivi~no djelo propisano zakonom i da je osu|en na kaznu dugotrajnog zatvora. Dakle, radi se o postupku u kojem se utvr|ivala osnovanost krivi~ne optu`be, pa je ~lan 6. Evropske konvencije primjenjiv. Stoga, Ustavni sud treba ispitati da li je osporenim presudama povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje onako kako je za{ti}eno ~lanom 6. Evropske konvencije. 

59. Ustavni sud podsje}a na to da je u svojim ranijim odlukama, oslanjaju}i se na jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), zaklju~io da pitanje po{tivanja principa pravi~nog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Imaju}i u vidu slo`enost i vi{estepenost krivi~nog postupka, eventualni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Dakle, generalno gledaju}i, nije mogu}e utvrditi da li je krivi~ni postupak bio pravi~an dok se postupak pravosna`no ne okon~a (vidi Evropski sud, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv [panije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 26. juna 2003. godine, ta~ka 18, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03). 

^lan 6. stav 1. 

60. Apelant osporava presude Suda BiH zbog nepravilno utvr|enog ~injeni~nog stanja, nepravilne primjene materijalnog prava i pogre{ne i arbitrarne ocjene dokaza. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaklju~ke redovnih sudova u pogledu ~injeni~nog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadle`an supstituirati redovne sudove u procjeni ~injenica i dokaza, ve} je, op}enito, zadatak redovnih sudova da ocijene ~injenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su eventualno povrije|ena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadle`nosti Ustavni sud se bavi isklju~ivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima. Stoga }e Ustavni sud u konkretnom slu~aju ispitati da li je postupak u cjelini bio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 58/05). 

61. Ustavni sud, prije svega, zapa`a da su navodi apelacije u velikoj mjeri isti kao i apelantovi `albeni navodi protiv prvostepene presude, te da je i sam apelant u podnesenoj apelaciji naveo da upu}uje Ustavni sud na razloge i zahtjeve iz `albe koju je podnio protiv prvostepene presude. Me|utim, imaju}i u vidu stavove iz prethodne ta~ke, Ustavni sud ne}e iz dokaza koji su provedeni u krivi~nom postupku samostalno utvr|ivati ~injeni~no stanje, niti }e ocjenjivati jesu li sudovi u tom postupku pravilno izvukli zaklju~ke iz provedenih dokaza. Me|utim, Ustavni sud }e ispitati jesu li standardi prava na pravi~no su|enje iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije bili ispo{tovani. 

62. U pogledu apelantovih navoda o tome da se osporena presuda zasniva na iskazima suoptu`enika koji su zaklju~ili sporazume o priznanju krivnje sa Tu`ila{tvom BiH i njegovom pozivanju na identi~nu situaciju u Odluci Ustavnog suda broj AP 661/04, Ustavni sud primje}uje da je navedenom odlukom Ustavni sud zaklju~io da postoji kr{enje prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, u navedenoj odluci povreda prava se ogleda u tome {to se osu|uju}a presuda u najve}oj mjeri zasniva na iskazu svjedoka koji je sa tu`iocem sklopio sporazum o priznanju krivnje, a sud nije dao logi~no i uvjerljivo obrazlo`enje za ocjenu, kako tog, tako i drugih provedenih dokaza, ve} se ta ocjena doima proizvoljnom. Me|utim, u konkretnom slu~aju Ustavni sud primje}uje da je Sud BiH saslu{ao vi{e lica koja su prvo bila optu`ena zajedno sa apelantom, a potom su sklopila sporazume o priznanju krivnje. Dalje, Ustavni sud smatra da je u obrazlo`enju presude kojom je apelant pravosna`no progla{en krivim detaljno navedeno za{to je Apelaciono vije}e iskaze ovih svjedoka prihvatilo kao istinite. Ustavni sud zapa`a da je Apelaciono vije}e obrazlo`ilo da je utvrdilo da su iskazi ovih svjedoka me|usobno saglasni, da se potvr|uju u svim detaljima, te da su saglasni iskazima drugih saslu{anih svjedoka kao i materijalnim dokazima izvedenim na glavnom pretresu. Dalje, Apelaciono vije}e je obrazlo`ilo da iskazi ovih svjedoka tvore jednu logi~ku cjelinu i da obja{njavaju pojedine detalje cjelokupnog toka doga|aja za koje se apelant tereti. Zbog toga, Ustavni sud isti~e da se ne radi o istoj situaciji kao u predmetu koji je rije{en Odlukom Ustavnog suda broj AP 661/04 i da su ovi apelantovi navodi neosnovani. 

63. Apelant, tako|er, navodi da mu je povrije|eno pravo na pravi~no su|enje jer, prema njegovom mi{ljenju, status za{ti}enim svjedocima u ovom postupku nije dat u skladu sa lex specialis zakonom, te da zbog toga sud nije mogao zasnovati presudu na takvom dokazu. U vezi sa ovim apelantovim navodima, Ustavni sud primje}uje da je Apelaciono vije}e za svaku radnju za koju je apelanta proglasilo krivim navelo sve dokaze na osnovu kojih je izvelo zaklju~ak o apelantovoj krivnji. U vezi sa apelantovim navodima o tome da je status za{ti}enih svjedoka dat suprotno lex specialis zakonu i da je na ovom dokazu zasnovana presuda, Ustavni sud primje}uje da je status za{ti}enog svjedoka Apelaciono vije}e dalo svjedocima u skladu sa ~lanom 13. stav 1. Zakona o za{titi svjedoka pod prijetnjom i ugro`enih svjedoka, prema kojem: "[...] Sud mo`e po slu`benoj du`nosti [...] odlu~iti da li~ni podaci svjedoka ostanu povjerljivi u trajanju za koje odredi da je potrebno [...]". Osim toga, ni jedna ta~ka presude se ne zasniva isklju~ivo na iskazu za{ti}enih svjedoka ve} i na drugim provedenim dokazima, te zbog toga Ustavni sud zaklju~uje da su i ovi apelantovi navodi neosnovani. 

64. Ustavni sud smatra da je Apelaciono vije}e u obrazlo`enju osporene presude dalo jasna i precizna obja{njenja na osnovu kojih je utvrdilo postojanje elemenata krivi~nog djela i apelantove krivi~ne odgovornosti, koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno ili neprihvatljivo samo po sebi. Naime, budu}i da je redovni sud dovoljno jasno obrazlo`io svoju odluku primjenjuju}i relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud nije prona{ao ni{ta {to bi ukazivalo na to da su materijalnopravni propisi proizvoljno ili nepravi~no primijenjeni na apelantovu {tetu, niti ima elemenata koji bi ukazali na to da je redovni sud zloupotrijebio dokazni postupak na apelantovu {tetu. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dato obrazlo`enje redovnih sudova zadovoljavaju}e sa aspekta ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 

65. Dalje, apelant isti~e i da mu je povrije|eno pravo na pravi~no su|enje zbog toga {to su sudije iz prvostepenog vije}a bile istovremeno i sudije vije}a koje je odlu~ivalo u postupcima u kojima se odlu~ivalo o sporazumima o priznanju krivnje drugih suoptu`enika u ovom postupku. Time se apelant `ali na princip nepristranosti suda koji je, tako|er, element prava iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa ovim apelantovim navodima, Ustavni sud primje}uje da je apelant 20. juna 2005. godine Op}oj sjednici Suda BiH uputio zahtjev za izuze}e prvostepenog vije}a. Op}a sjednica je, u vezi s tim, donijela Rje{enje broj SU-783/05 od 30. juna 2005. godine kojim je apelantov zahtjev u odnosu na ta~ku e) ~lana 29. ZKPBiH odbila kao neosnovan a u odnosu na ta~ku f) ~lana 29. kao neblagovremen. Dakle, radi se o zahtjevu koji je Op}a sjednica Suda BiH ve} razmatrala. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud nagla{ava da sama ~injenica da su odre|ene sudije bile ~lanovi vije}a koje je odlu~ivalo o prihvatanju sporazuma o priznanju krivnje u drugim postupcima gdje su optu`eni bili lica koja su u konkretnom postupku bili i svjedoci, samo po sebi, ne dovodi do povrede prava na pravi~no su|enje u smislu standarda koje propisuje ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije. Tako|er, ne postoje bilo kakvi relevantni dokazi koji bi osnovano mogli ukazivati na to da su te sudije bile pristrane pri dono{enju osporene odluke, te da je time povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje. 

66. U vezi sa apelantovim navodima o tome da je sud ocijenio samo dokaze optu`be, odnosno navodno kr{enje principa ravnopravnosti strana pred sudom iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da je u postupku pred redovnim sudom data razumna mogu}nost i optu`bi i odbrani da iznesu dokaznu gra|u. Apelant je u toku cijelog postupka imao mogu}nost da iznese komentare na predo~ene materijalne dokaze upotrijebljene u postupku kao i na izjave svjedoka i ostalih u~esnika. Osim toga, apelant navodi da mu je povrije|eno pravo na pravi~no su|enje jer sud nije prihvatio prijedlog provo|enja novih dokaza pred Apelacionim vije}em niti je obrazlo`io razloge za neprihvatanje prijedloga. Ustavni sud primje}uje da je u osporenoj presudi detaljno obrazlo`eno koje je dokazne prijedloge strana u postupku Apelaciono vije}e prihvatilo a koje nije i pri tome se pozvalo na relevantne zakonske propise. Zbog toga su i ovi apelantovi navodi neosnovani. 

67. Apelant se, tako|er, `ali da mu je onemogu}en pristup svim dokazima pri ~emu se poziva da je pristup pojedinim dokazima sud uvjetovao pla}anjem kopiranja materijala i da je on to pla}anje izvr{io. Dalje se apelant poziva na odluku Apelacionog vije}a od 5. marta 2007. godine "da ne dopusti odbrani pristup izvornim CD-ovima i transkriptima sa odr`anog pretresa pred Apelacionim vije}em kada je saslu{an za{ti}eni svjedok 001". Ustavni sud zapa`a da je apelantov navod da mu nije omogu}en pristup dokazima kontradiktoran navodu da je pristup bio uvjetovan pla}anjem kopiranja, koje je on i izvr{io, te iz navedenog proizlazi da su njegovi navodi neosnovani. Osim toga, u vezi sa odlukom Apelacionog vije}a od 5. marta 2007. godine, Ustavni sud zapa`a da je navedena odluka donesena nakon zavr{etka pretresa. Tako|er, zapa`a da je ovom odlukom Apelaciono vije}e naredilo da se redigiraju povjerljive informacije re~ene na ro~i{tima 7. i 8. februara 2007. godine i to informacije navedene u {est ta~no navedenih termina, s obzirom na to da se radi o informacijama vezanim za svjedoke ~iji je identitet za{ti}en. Uz ovu odluku Apelaciono vije}e je, usvajaju}i apelantov zahtjev, apelantu dostavilo audiozapis sa pretresa odr`anih 7, 8. i 12. februara 2007. godine. Stoga, Ustavni sud smatra da su i ovi apelantovi navodi pau{alni i neosnovani, te da apelantu nije uskra}en pristup dokazima, kako to on tvrdi u apelaciji. 

68. U vezi sa apelantovim prigovorom da je presuda donesena u roku koji nije bio razuman, te da mu je prekr{eno pravo na pravi~no su|enje u razumnom roku, Ustavni sud primje}uje da je apelant optu`en za krivi~no djelo organiziranog kriminala, u vezi sa krivi~nim djelima: neovla{teni promet opojnim drogama, otmica, razbojni{tvo i nedopu{teno dr`anje oru`ja ili eksplozivnih materija. Na slo`enost predmetnog krivi~nog postupka ukazuju ~injenice da je tokom glavnog pretresa saslu{ano vi{e od 90 svjedoka, te da je bilo anga`irano {est vje{taka razli~itih specijalnosti da izvr{e potrebna vje{ta~enja. Ustavni sud primje}uje da je nakon potvr|ivanja optu`nice 22. novembra 2004. godine Sud BiH prihvatio apelantov zahtjev za prolongiranje zakonskog roka za izja{njenje o krivnji sa 15 na 60 dana, a sve kako bi se kvalitetnije pripremio za su|enje i glavni pretres. Dakle, predmetni krivi~ni postupak je pravosna`no okon~an za otprilike dvije godine i tri mjeseca, koliko je pro{lo od potvr|ivanja optu`nice do dono{enja pravosna`ne presude, uz uva`avanje apelantovih zahtjeva za prolongiranje odre|enih zakonskih rokova. Ustavni sud zaklju~uje da su navodi iz apelacije u ovom dijelu kontradiktorni, jer apelant u jednom dijelu isti~e da mu nije su|eno u razumnom roku a u drugom dijelu da mu nije dato dovoljno vremena za odbranu, {to je inkompatibilno jedno s drugim. 

69. U pogledu apelantovih navoda da je Apelaciono vije}e prekr{ilo zabranu reformatio in peius, Ustavni isti~e da je nesporno da je apelantu drugostepenom presudom izre~ena kazna u du`em trajanju od kazne izre~ene prvostepenom presudom. U vezi s tim, Ustavni sud primje}uje da je conditio sine qua non primjene ovog principa da Tu`ila{tvo BiH nije podnijelo `albu protiv prvostepene presude ili, ako je eventualno podnijelo `albu, da je ona podnesena samo u apelantovu korist. U vezi sa navedenim, Ustavni sud primje}uje da je Tu`ila{tvo BiH 21. marta 2006. godine podnijelo `albu na Presudu KPV-04/05 od 22. novembra 2006. godine na apelantovu "{tetu" i da je apelant Sudu BiH dostavio odgovor na `albu Tu`ila{tva BiH 27. marta 2006. godine. Zbog toga, Ustavni sud zaklju~uje da su apelantovi navodi o povredi principa reformatio in peius neosnovani. 

70. Na osnovu svega izlo`enog, Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom predmetu nema kr{enja bilo kojeg elementa prava na pravi~no su|enje iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 

^lan 6. stav 2. 

71. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrije|eno pravo na pretpostavku nevinosti zbog toga "{to su predstavnici Suda i Tu`ila{tva na dan objavljivanja prvostepene presude izjavili u medijima da je dono{enje navedene presude dokaz da su organi osposobljeni da se nose sa najslo`enijim krivi~nim djelima". Osim toga, povredu prava na pravi~no su|enje apelant vidi i u tome {to pri dono{enju osu|uju}e presude Apelaciono vije}e nije po{tovalo princip in dubio pro reo

72. ^lan 6. stav 2. Evropske konvencije propisuje da }e svako ko je optu`en za krivi~no djelo biti smatran nevinim dok se njegova krivnja ne doka`e u skladu sa zakonom. Ovaj osnovni pravni princip je razra|en i u odredbama Zakona o krivi~nom postupku koji je primijenjen u konkretnom slu~aju. Evropski sud je zaklju~io da princip pretpostavke nevinosti "zahtijeva, inter alia, u vr{enju svoje obaveze, da ~lanovi vije}a suda ne trebaju po~injati od unaprijed stvorene ideje da je okrivljeno lice izvr{ilo djelo za koje se tu`i; teret dokaza je na optu`bi, a svaka sumnja treba i}i u prilog okrivljenog" (vidi Evropski sud, Barbera, Messegue i Jabardo protiv [panije, presuda od 6. decembra 1988. godine, stav 77). 

73. U vezi sa navedenim, Ustavni sud ukazuje na to da je izjava predstavnika Suda BiH i Tu`ila{tva BiH data nakon javnog objavljivanja presude i odnosila se na slo`enosti postupka i ~injenice da je ovaj postupak dokaz da su Tu`ila{tvo BiH i Sud BiH osposobljeni da se nose sa najslo`enijim postupcima u pravosu|u. Prema mi{ljenju Ustavnog suda, ovim izjavama nije prekr{ena pretpostavka apelantove nevinosti niti se mo`e dovoditi u kontekst apelantove krivnje ili kr{enja pretpostavke nevinosti. Stoga su i ovi apelantovi navodi neosnovani. 

74. U pogledu apelantovih navoda o kr{enju principa in dubio pro reo, Ustavni sud iz same apelacije niti iz predo~enog materijala nije mogao zaklju~iti da je u predmetnim postupcima naru{en ovaj princip. Naime, Apelaciono vije}e je ~ak primjenom ovog principa apelanta oslobodilo od optu`be da je po~inio krivi~no djelo koje mu je stavljeno na teret ta~kom jedan optu`nice, odnosno za koje ga je i prvostepeno vije}e proglasilo krivim. Dalje, Ustavni sud zapa`a da primjenom ovog principa nije prihva}en zahtjev Tu`ila{tva BiH za oduzimanje putni~kog motornog vozila "Mercedes-Benz ML", jer Tu`ila{tvo BiH nije dokazalo da postoji konkretna veza izme|u novca ostvarenog krivi~nim djelima i kupovine vozila. U smislu navedenog, Ustavni sud zaklju~uje da su navodi iz apelacije o povredi principa in ubio pro reo neosnovani. 

75. Zbog svega navedenog, Ustavni sud zaklju~uje da su neosnovani navodi iz apelacije o kr{enju prava iz ~lana 6. stav 2. Evropske konvencije. 

^lan 6. stav 3. a), b) i d) 

76. U pogledu apelantovih navoda da ga Sud BiH nije pou~io tome da mo`e pratiti postupak na maternjem-albanskom jeziku, Ustavni sud primje}uje da se apelant prilikom ispitivanja u Tu`ila{tvu BiH izjasnio da je dr`avljanin BiH, Bo{njak, ro|en na teritoriji BiH, gdje ima i prebivali{te, te da razumije slu`beni jezik. Ustavni sud zapa`a da je apelant i nakon toga bio aktivni u~esnik u krivi~nom postupku i da nije ponudio adekvatne dokaze na osnovu ~ega bi Sud BiH, nakon uzimanja svih ovih podataka, trebao ili mogao pretpostaviti da apelant mo`e postupak pratiti na svom maternjem-albanskom jeziku, ako to nikad tokom postupka i prilikom uzimanja identifikacionih podataka nije isticao. Tako|er, Ustavni sud primje}uje da se apelant nakon otvaranja ro~i{ta za glavni pretres i uzimanja njegovih li~nih podataka nikada nije izjasnio da podaci o njegovom identitetu nisu ta~ni, odnosno da ne poznaje slu`beni jezik BiH. Ustavni sud zaklju~uje da su ovi apelantovi navodi o kr{enju prava iz ~lana 6. stav 3.a) neosnovani. 

77. Apelant navodi da mu nisu osigurani vrijeme i uvjeti neophodni za pripremu odbrane, te da je na taj na~in prekr{eno pravo iz ~lana 6. stav 3.b). U vezi sa tim navodom, Ustavni sud je utvrdio da je Tu`ila{tvo BiH protiv apelanta podnijelo optu`nicu 18. novembra 2004. godine. Sud BiH je, s obzirom na to da se u apelantovom slu~aju radilo o obaveznoj odbrani, u smislu ~lana 45. stav 1. ZKPBiH, postavio apelantu branioca po slu`benoj du`nosti. Apelant je sa braniocem redovno ostvarivao kontakte i branilac ga je posje}ivao u zatvoru. Dalje, Sud BiH je donio Rje{enje broj KPV 04/05 od 5. septembra 2005. godine, apelantu postavio i dodatnog branioca po slu`benoj du`nosti a sve zbog kompleksnosti predmeta i efikasnijeg vo|enja postupka. Dodatni branilac je razrije{en na apelantov isklju~ivi zahtjev upu}en Sudu BiH 5. juna 2006. godine. Sud BiH je nakon potvr|ivanja optu`nice usvojio apelantov zahtjev za prolongiranje roka za ulaganje prigovora na optu`nicu i izja{njenje o krivnji za tra`enih 60 dana zbog adekvatne pripreme odbrane. Osim toga, Sud BiH je usvojio i apelantov zahtjev za prolongiranje roka za podno{enje `albe sa 15 dana, koliko je propisano ~lanom 292. stav 1. ZKPBiH, za jo{ 10 dana s obzirom na to da je maksimalni rok koji se mo`e produ`iti 15 dana. U tom smislu, Ustavni sud zaklju~uje da je neosnovan apelantov navod da mu je onemogu}eno pripremanje odbrane i prekr{eno pravo iz ~lana 6. stav 3.b) Evropske konvencije. 

78. Apelant navodi da mu nije dopu{teno unakrsno ispitivanje za{ti}enih svjedoka, te da mu je prekr{eno pravo iz ~lana 6. stav 3.d) Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud zapa`a da apelantu nije bilo dopu{teno unakrsno ispitivanje za{ti}enog svjedoka 001 na glavnom pretresu pred prvostepenim vije}em. Me|utim, Apelaciono vije}e je zbog ove ~injenice donijelo odluku da se za{ti}eni svjedoci 001 i 002 ponovno saslu{aju na pretresu pred Apelacionim vije}em. Na odr`anom pretresu apelant je saslu{ao ove svjedoke u okviru zakonskih odredbi koje se odnose na specifi~nosti propisane Zakonom o za{titi svjedoka pod prijetnjom i ugro`enih svjedoka ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 21/03, 61/04 i 55/05). S obzirom na to da se krivi~ni postupak sagledava kao cjelina, Ustavni sud primje}uje da je navedena povreda u~injena u prvostepenom postupku ispravljena na pretresu pred Apelacionim vije}em, jer su za{ti}eni svjedoci ponovno saslu{ani, te su apelantovi navodi o kr{enju prava iz ~lana 6. stav 3.d) neosnovani. 

79. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 3. a), b) i d) Evropske konvencije neosnovani. 

80. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nije povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. st. 1, 2. i 3. Evropske konvencije. 

Pravo na imovinu 

81. ^lan II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: 

[...] 

k) Pravo na imovinu. 

82. ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: 

1. Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano u`ivanje svoje imovine. Niko ne mo`e biti li{en svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i op}im principima me|unarodnog prava. 

2. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne utje~u na pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala kori{tenje imovine u skladu sa op}im interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. 

83. Ustavni sud primje}uje da je Sud BiH oduzeo imovinu za koju je u toku postupka utvrdio da se radi o imovini koju je apelant kupio od novca ste~enog izvr{enjem krivi~nog djela a koja je bila u posjedu d.o.o. "Farisa". 

84. Apelant smatra da mu je dono{enjem osporene odluke povrije|eno pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud podsje}a na to da je o istom pravnom pitanju ve} razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 3388/06 od 17. marta 2009. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba). Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao da je u konkretnom slu~aju apelant li{en svoje imovine i da je li{avanje rezultat krivi~nog postupka koji je vo|en protiv apelanta, a koji je Ustavni sud ocijenio kao pravi~an u vezi sa ~lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6. Evropske konvencije. Dalje, Ustavni sud je zaklju~io da postoji op}i interes dr`ave da sankcionira po~inioce krivi~nih djela. Sankcioniranjem krivi~nih djela dr`ava na konkretnog po~inioca krivi~nog djela djeluje restriktivno, a na eventualne ostale mogu}e po~inioce preventivno. Ustavni sud konstatira da odredba ~lana 110. KZBiH propisuje obavezno izricanje oduzimanja imovinske koristi od po~inioca krivi~nog djela, te je cilj ove odredbe da sprije~i lica da "u`ivaju u rezultatima" krivi~nog djela, odnosno u imovinskoj koristi pribavljenoj krivi~nim djelom. Dakle, na osnovu izlo`enog slijedi da je apelant li{en svoje imovine u javnom interesu. Tako|er, Ustavni sud primje}uje da je u konkretnom slu~aju teret koji se name}e apelantu, a koji se odra`ava u li{avanju imovine, proporcionalan cilju kojem se te`i, tim prije {to je od apelanta oduzeta samo ona imovina za koju su sudovi utvrdili da je ste~ena izvr{enim krivi~nim djelom. 

85. Ustavni sud smatra da se razlozi dati u citiranoj odluci u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Umjesto posebnog obrazlo`enja ove odluke u pogledu apelantovih `albenih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazlo`enje i razloge navedene u Odluci broj AP 3388/06 od 17. marta 2009. godine. 

86. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaklju~uje da osporenom presudom nije povrije|eno apelantovo pravo iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 

Pravo na djelotvoran pravni lijek 

87. ^lan 13. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 

Svako ~ija su prava i slobode priznati ovom konvencijom naru{eni ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima. 

88. Apelant u apelaciji navodi povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije zato {to je Sud BiH, kako je naveo, na njegov zahtjev za produ`enje roka za podno{enje `albe na prvostepenu presudu "donio odluku u formi obavje{tenja a ne rje{enja, kako to nala`e ZKP". Me|utim, Ustavni sud ukazuje na to da ovi navodi ni na koji na~in ne pokre}u pitanje iz ~lana 13. Evropske konvencije. Osim toga, Ustavni sud primje}uje da je apelant imao pravo na djelotvorne pravne lijekove propisane zakonom i da ih je koristio. U skladu sa navedenim, Ustavni sud smatra da nije povrije|eno apelantovo pravo iz ~lana 13. Evropske konvencije. 

Pravo na zabranu diskriminacije 

89. Apelant se `ali da mu je povrije|eno i pravo zagarantirano ~lanom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 14. Evropske konvencije u vezi sa ~lanom 5. i 6. Evropske konvencije. Ustavni sud podsje}a na ~injenicu da ~lan 14. Evropske konvencije ima akcesoran karakter i da osigurava za{titu od diskriminacije u pitanjima koja potpadaju pod okvir drugih ~lanova Evropske konvencije. Apelant navodi da je povreda u~injena u odnosu na ~l. 5. i 6. Evropske konvencije. Me|utim, kako u vezi s tim apelant nije ponudio bilo kakve argumente i dokaze, Ustavni sud smatra da su ovi navodi o diskriminaciji neosnovani. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kr{enju prava na nediskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije u vezi sa navedenim pravima neosnovani. 

VIII. Zaklju~ak 

90. Ustavni sud zaklju~uje da su razlozi koje je naveo Sud BiH o svom uvjerenju da je apelant po~inio krivi~no djelo koje mu se stavlja na teret zadovoljavaju}i sa aspekta bri`ljive i savjesne ocjene dokaza, kako to zahtijevaju relevantne odredbe ZKP i ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije. Dalje, Ustavni sud isti~e da nije prekr{eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje kada su kao svjedoci saslu{ani raniji apelantovi suoptu`enici koji su sklopili sporazume o priznanju krivnje, a sud je dao detaljno i logi~no obrazlo`enje za{to je takve dokaze prihvatio. Osim toga, ne postoji kr{enje principa reformatio in peius jer nisu ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu ovog principa, niti postoje druge ~injenice na osnovu kojih je povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 

91. Dalje, Ustavni su zaklju~uje da ne postoji kr{enje prava na presumpciju nevinosti iz ~lana 6. stav 2. Evropske konvencije u izjavama predstavnika pravosu|a o slo`enosti predmetnog postupka koje su date nakon objavljivanja prvostepene odluke, niti ima elemenata koji bi ukazivali na to da sud nije primijenio princip in dubio pro reo

92. Ustavni sud zaklju~uje da je postupak protiv apelanta vo|en na jeziku koji apelant razumije, da je imao dovoljno vremena da pripremi odbranu i da ispituje svjedoke pod istim uvjetima kao i optu`ba i da ne postoje dokazi da je apelant u bilo kojoj fazi postupka tretiran na na~in koji bi vodio kr{enju prava iz ~lana 6. stav 3. a), b) i d) Evropske konvencije. 

93. Dalje, Ustavni sud zaklju~uje da odluka da se oduzme imovina koja je pribavljena izvr{enjem krivi~nog djela ne predstavlja povredu prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budu}i da je mije{anje u apelantovu imovinu bilo u skladu sa zakonom, da je preduzeto u javnom interesu i da je po{tovan princip proporcionalnosti. 

94. Tako|er, Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom predmetu nije povrije|eno pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13. Evropske konvencije i pravo na zabranu diskriminacije iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. u vezi sa ~l. 5. i 6. Evropske konvencije. 

95. Na osnovu ~lana 16. st. 1. i 4. ta~ka 4. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 

96. Prema ~lanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. 





 


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simovi}, s. r. 



Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca u predmetu broj AP 1394/07, rje{avaju}i apelaciju Ferida Oki}a, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. st. 1. i 4. to~ka 4, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 

Miodrag Simovi}, predsjednik 

Valerija Gali}, dopredsjednica 

Seada Palavri}, dopredsjednica 

Mato Tadi}, sudac 

Mirsad ]eman, sudac 

na sjednici odr`anoj 17. prosinca 2009. godine donio je 

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 

Odbija se kao neutemeljena apelacija Ferida Oki}a podnesena protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine broj KP@-18/06 od 12. velja~e 2007. godine i KPV-04/05 od 22. studenoga 2005. godine, u odnosu na ~lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 6. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pravo na zabranu diskriminacije iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. 

Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Ferida Oki}a podnesena protiv rje{enja Suda BiH o pritvoru, u odnosu na ~lanak II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 5. st. 2, 3. i 4. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog proteka roka za podno{enje apelacije. 

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". 

OBRAZLO@ENJE 

I. Uvod 

1. Ferid Oki} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladu{e, kojeg zastupa Kadrija Koli}, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 11. svibnja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelant je podnio apelaciju protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj KP@-18/06 od 12. velja~e 2007. godine i KPV-04/05 od 22. studenoga 2005. godine. Budu}i da je apelacija bila izuzetno op{irna, Ustavni sud je 29. svibnja 2007. godine zatra`io od apelanta da, sukladno ~lanku 20. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, precizira apelaciju, odnosno da dostavi sa`etak u kojem }e navesti argumente za navode koji se ti~u eventualnih povreda ljudskih prava na koja ukazuje. Apelant je Ustavnom sudu preciziranu apelaciju dostavio 8. lipnja 2007. godine. Apelant je potom dostavio vi{e dopuna apelacije i to 28. studenoga i 26. prosinca 2007. godine, te 22. i 29. rujna 2008. godine. 

II. Postupak pred Ustavnim sudom 

2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tu`iteljstva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tu`iteljstvo BiH) zatra`ena je 19. lipnja 2007. godine dostava odgovora na apelaciju. 

3. Na temelju ~lanka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH zatra`ena je 29. rujna 2009. godine dostava predmeta na uvid. 

4. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 3. srpnja 2007. godine, a predmet na uvid 2. listopada 2009. godine. Tu`iteljstvo BiH nije dostavilo odgovor na apelaciju. 

5. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Suda BiH dostavljen je apelantu 12. svibnja 2009. godine. 

6. Apelant je 18. svibnja 2009. godine dostavio odgovor na izja{njenje Suda BiH. 

III. ^injeni~no stanje 

7. ^injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 

^injenice u svezi sa postupkom dono{enja pobijanih presuda 

8. Sud BiH je Presudom broj KPV 04/05 od 22. studenoga 2005. godine proglasio apelanta krivim {to je radnjama opisanim u izreci presude pod to~. od 1. do 13. po~inio kazneno djelo organiziranog kriminala iz ~lanka 250. stavak 3. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH) u svezi sa kaznenim djelima i to: a) za radnje iz to~. od 1. do 6, neovla{teni promet opojnim drogama iz ~lanka 195. stavak 2. u svezi sa ~lankom 54. KZBiH, produ`eno kazneno djelo; b) za radnje iz to~. 7. i 8, otmica iz ~lanka 180. stavak 2. u svezi sa ~lankom 53. KZBiH, stjecaj kaznenih djela; c) za radnje iz to~. od 9. do 12, razbojni{tvo iz ~lanka 289. st. 2. i 3. a u svezi sa ~lankom 53. KZBiH, stjecaj kaznenih djela; d) za radnje iz to~ke 13, nedopu{teno dr`anje oru`ja ili eksplozivnih materija iz ~lanka 371. stavak 2. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05; u daljnjem tekstu: KZFBiH). 

9. Za po~injena kaznena djela Sud BiH je apelanta osudio na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 22 godine. U kaznu je ura~unao vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru. Na temelju ~lanka 74. stavak 1. KZBiH, Sud BiH je presudio da se apelantu oduzmu sljede}i predmeti - oru`je: automatska pu{ka "Hekler", pi{tolj marke "Bereta", pet pi{tolja sa prigu{iva~em marke "Crvena zastava", pet prigu{iva~a za pi{tolj, te 200 metaka kalibra 7,65 mm, ~iji su detaljni podaci navedeni u izreci presude. Sud BiH je na temelju ~lanka 110. stavak 1. KZBiH odredio da se od apelanta oduzima i imovinska korist koja se sastoji od putni~kih motornih vozila marke "Opel" tip "Kadet D" i "Audi" tip A6 sa karakteristikama opisanim u izreci kao i to~no navedene koli~ine srebrnog nakita. Sud BiH je primjenom ~lanka 110. stavak 1. u svezi sa ~lankom 111. stavak 1. KZBiH odredio da se od apelanta oduzima i stan koji se nalazi u @ivinicama, precizno opisan u izreci, te dva putni~ka motorna vozila marke "Mercedes-Benz ML", model 270 CDI i "Mercedes" tip 210, karakteristika detaljno opisanih u izreci presude. 

10. U obrazlo`enju presude Sud BiH je naveo da je na temelju provedenih dokaza na glavnom pretresu, u prisustvu apelanta i njegovog branitelja, utvrdio da je apelant organizirao i rukovodio organiziranom grupom kriminalaca, koji su svojim zajedni~kim djelovanjem po~inili vi{e kaznenih djela, koja su opisana u izreci presude. Sud BiH je u tijeku provedenog glavnog pretresa na prijedlog Tu`iteljstva BiH saslu{ao 66 svjedoka koji su iskaze dali bez za{tite i dva za{ti}ena svjedoka sa pseudonimima 001 i 002. Dalje, Sud BiH je, na prijedlog Tu`iteljstva BiH, a na temelju pismeno dostavljenih nalaza i mi{ljenja, u svojstvu vje{taka saslu{ao vje{take za sudsko-medicinsko vje{ta~enje, biolo{ko vje{ta~enje, vje{ta~enje tragova oru`ja i silikonskih rukavica, daktiloskopsko vje{ta~enje, kemijsko-toksikolo{ko vje{ta~enje, mehanoskopsko-balisti~ko vje{ta~enje vatrenog oru`ja, daktiloskopsko vje{ta~enje rezervoara za gorivo, grafolo{ko vje{ta~enje putnih isprava, kemijsko vje{ta~enje nepoznate smjese materije i za neuropsihijatrijsko vje{ta~enje. Osim toga, izvr{io je uvid u mnogobrojne dokaze objektivne prirode kojima je Tu`iteljstvo BiH dokazivalo da je apelant po~inio kaznena djela koja su mu stavljena na teret. Sud BiH je, tako|er, na prijedlog obrane u svojstvu svjedoka saslu{ao apelanta i jo{ 27 drugih svjedoka kao i vje{taka sudsko-medicinske struke. Sud BiH je izvr{io uvid i u dokaze objektivne prirode koje je apelantov branitelj na glavnom pretresu predao Sudu BiH. 

11. U pogledu odluke o oduzimanju predmeta i imovinske koristi, pobli`e ozna~enih u izreci presude, koji su se nalazili kod apelanta i drugih osoba, Sud BiH je naveo da je navedenu odluku donio zbog toga {to se imovina ste~ena izvr{enjem kaznenog djela ni u kojem slu~aju ne mo`e zadr`ati zbog na~ina na koji je pribavljena. Tako|er je naveo da su osobe koje su u posjedu navedenih stvari znale ili su zasigurno mogle znati da je ova imovinska korist pribavljena izvr{enjem kaznenog djela. Obzirom na broj kaznenopravnih radnji, njihovu te`inu i vrstu kaznenih djela, a ocjenjuju}i i sve druge okolnosti, Sud BiH je osudio apelanta na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 22 godine. 

12. Protiv Presude Suda BiH broj KPV-04/05 od 22. studenoga 2005. godine apelant, njegov branitelj i Tu`iteljstvo BiH su podnijeli prizive. Apelant i njegov branitelj su priziv podnijeli zbog svih prizivnih temelja propisanih ~lankom 296. ZKPBiH. Tu`iteljstvo BiH je podnijelo priziv na presudu zbog odluke o visini izre~ene kaznenopravne sankcije apelantu. Naime, Tu`iteljstvo BiH je u podnesenom prizivu predlo`ilo da se apelantu izrekne kazna dugotrajnog zatvora u trajanju izme|u 25 i 30 godina. 

13. Rje{enjem Apelacijskog vije}a Suda BiH (u daljnjem tekstu: Apelacijsko vije}e) broj KP@ 18/06 od 17. svibnja 2006. godine uva`eni su prizivi apelanta i njegovog branitelja, te je Presuda Suda BiH broj KPV 04/05 od 22. studenoga 2005. godine ukinuta i odre|eno je odr`avanje novog pretresa pred Apelacijskim vije}em. U obrazlo`enju rje{enja Apelacijsko vije}e je navelo da je prvostupanjski sud propustio, u smislu ~lanka 15. Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPBiH), u obrazlo`enju pobijane presude izvr{iti slobodnu ocjenu izvedenih dokaza, kako pojedina~no, tako i u njihovoj me|usobnoj povezanosti, te da na temelju takve analize izvede zaklju~ak o tome za{to je odre|ene ~injenice uzeo kao utvr|ene ili neutvr|ene. 

14. Apelacijsko vije}e je nakon odr`anog pretresa donijelo Presudu broj KP@-18/06 od 12. velja~e 2007. godine. Apelacijsko vije}e je tom presudom apelanta proglasilo krivim da je po~inio vi{e kaznenih djela koja su detaljno opisana u 12 to~aka izreke presude. Naime, Apelacijsko vije}e je apelanta proglasilo krivim {to je organizirao zlo~ina~ku organizaciju u smislu ~lanka 1. stavak 17. KZBiH, koju sa~injavaju poimeni~no nabrojane osobe u izreci presude, te druge trenutno osu|ene ili nedostupne osobe ~ija su imena tako|er navedena u izreci. Dalje, Apelacijsko vije}e ga je osudilo {to je rukovodio zlo~ina~kom organizacijom koja je od po~etka 2003. godine do svibnja 2004. godine organizirano i zajedni~kim djelovanjem izvr{ila vi{e djela propisanih KZBiH i KZFBiH, odnosno {to je kao organizator, rukovoditelj i izvr{itelj: a) radnjama opisanim u to~. od 1. do 5. vr{io me|unarodnu prodaju opojnih droga ekstazi i heroin, kupovinu radi prodaje opojnih droga ekstazi i heroin, organizirao prijevoz i isporuku opojnih droga ekstazi i heroin u me|unarodnoj prodaji; b) radnjama opisanim u to~. 6. i 7. u sastavu organizirane grupe ljudi protupravno zatvorio i dr`ao zatvoreno druge osobe s ciljem iznude novca, drugih vrijednih pokretnina i nekretnina; c) radnjama opisanim u to~. 8, 9. i 11, upotrebom oru`ja i u sastavu organizirane grupe ljudi, organizirao nasilno oduzimanje od drugih osoba novca i drugih vrijednih pokretnina s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi; d) radnjama opisanim u to~ki 10. upotrebom oru`ja organizirao nasilno oduzimanje od druge osobe novca i drugih vrijednih pokretnina s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, pri ~emu je Faik Kalender s umi{ljajem usmr}en; e) radnjama opisanim u to~ki 12, protivno Zakonu o dr`anju i no{enju oru`ja, neovla{teno nabavio i neovla{teno dr`ao ve}u koli~inu oru`ja ~ija nabavka, dr`anje i no{enje gra|anima uop}e nije dopu{tena, a koje je nabavio s ciljem upotrebe u izvr{enju djela zlo~ina~ke organizacije i koje je dijelom upotrijebio u izvr{enju djela zlo~ina~ke organizacije. 

15. Osim toga, Apelacijsko vije}e je apelanta, na temelju ~lanka 284. to~ka (c) KZBiH, oslobodilo optu`be da je po~inio kaznenopravnu radnju ~injeni~no opisanu u to~ki jedan optu`nice, kojom mu je bilo stavljeno na teret da je po~inio kazneno djelo organiziranog kriminala iz ~lanka 250. stavak 3. KZBiH. 

16. Za izvr{ena kaznena djela Apelacijsko vije}e je apelantu utvrdilo kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 26 godina, te je, uzimaju}i u obzir kao ranije utvr|enu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i ~etiri mjeseca, izre~enu Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj K-89/01 od 14. studenoga 2002. godine, sukladno ~lanku 55. KZBiH, apelanta osudilo na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 26 godina zatvora. U kaznu je ura~unato vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru. 

17. Apelacijsko vije}e je odredilo da se od apelanta, na temelju ~lanka 74. stavak 1. KZBiH, oduzima oru`je precizno navedeno u izreci presude kao i u prvostupanjskoj presudi, potom putni~ko motorno vozilo "Opel" tip "Kadet D", koje je apelant upotrijebio u izvr{enju kaznenog djela razbojni{tva iz to~ke 11. izreke presude, putni~ko motorno vozilo "Mercedes" tip 210, koje je apelant koristio za izvr{enje kaznenog djela iz to~ke 4. izreke presude a potom ga prodao E.M. koji je, prema zaklju~ku suda, zasigurno znao da je apelant vozilo i upotrijebio prilikom izvr{enja kaznenog djela. Tako|er, na temelju ~lanka 110. stavak 1. KZBiH, od apelanta se oduzima putni~ko motorno vozilo marke "Audi" tip A6, koje je apelant kupio od ].D. novcem pribavljenim izvr{enjem kaznenog djela iz to~ke 11. izreke presude i iskoristio za sakrivanje pi{tolja marke "CZ" sa prigu{iva~em. Dalje, na temelju istog zakonskog propisa, Apelacijsko vije}e je obvezalo apelanta da isplati nov~ani iznos od 30.000,00 KM kao protuvrijednost nezakonito pribavljene imovinske koristi ste~ene prodajom stana, precizno navedenih karakteristika, a koji se nalazi u @ivinicama i koji je pribavljen izvr{enjem kaznenog djela iz to~ke 6. izreke presude. Apelacijsko vije}e je, na temelju ~lanka 110. stavak 1. KZBiH, od privrednog dru{tva "Farisa" d.o.o. za trgovinu i usluge iz Tuzle odredilo da se oduzimaju precizno navedene koli~ine i vrste srebrnog nakita koji je kupljen novcem pribavljenim izvr{enjem kaznenog djela iz to~ke 11. izreke presude. Osim toga, na temelju ~lanka 198. ZKPBiH, Apelacijsko vije}e je dosudilo imovinskopravni zahtjev o{te}enima, pa je apelant obvezan "Union banci" d.d. Sarajevo ispatiti iznos od 296.460,00 KM, JP "BH Po{ta" d.o.o. Sarajevo - Centar po{ta Tuzla iznos od 335.786,36 KM i Khalil Zayedu iznos od 7.365,00 KM. 

18. U obrazlo`enju presude Apelacijsko vije}e je navelo da je u ponovnom postupku, u smislu ~lanka 317. stavak 2. ZKPBiH, provelo dokaz ponovnog saslu{anja za{ti}enih svjedoka 001 i 002, budu}i da ih apelantova obrana u prvostupanjskom postupku nije imala mogu}nost unakrsno ispitati. Osim toga, s ciljem otklanjanja odre|enih nejasno}a u iskazu svjedoka Ibrahima Jorefa, Apelacijsko vije}e je odredilo i njega, tako|er, ponovno saslu{ati. Apelacijsko vije}e je nakon uvida u kompletan spis i na temelju izvedenih dokaza izvelo zaklju~ak o njihovom zna~aju i vrijednosti za utvr|ivanje pravno relevantnih ~injenica koje se odnose na postojanje bitnih elemenata bi}a kaznenih djela koja su apelantu stavljena na teret, kao i njegove kaznene odgovornosti za u~injena kaznena djela, {to je prvostupanjsko vije}e u presudi propustilo u~initi. 

19. U svezi sa prijedlogom stranaka za izvo|enje dokaza na pretresu, Apelacijsko vije}e je prihvatilo i izvr{ilo uvid u dokaz obrane - ovjerenu kopiju evidencije dolaska na posao ("{ihtarice") za o`ujak i travanj 2004. godine djelatnika "[ikulje" u Lukavcu, te saslu{alo svjedoka Tu`iteljstva BiH Nasera Kurti}a, sve na okolnosti ~injenica iz to~ke 2. izreke. Ostale apelantove dokazne prijedloge Apelacijsko vije}e je odbilo budu}i da prijedlozi nisu sadr`avali potrebno obrazlo`enje okolnosti na koje se izvo|enje dokaza predla`e niti su, vezano za nove dokazne prijedloge, navedeni razlozi zbog kojih ti dokazi nisu bili predlo`eni u prvostupanjskom postupku. Prijedlog Tu`iteljstva BiH za izvo|enjem drugih dokaza Apelacijsko vije}e je, tako|er, odbilo zbog toga {to predlo`eni dokazi nisu bili relevantni za utvr|ivanje ~injenica iz optu`nice, a u dokazima koji su ve} izvedeni ~injeni~no stanje je bilo dovoljno razja{njeno za dono{enje presude. 

20. Na temelju ocjene svih provedenih dokaza, kako pojedina~no, tako i u njihovoj me|usobnoj svezi, Apelacijsko vije}e je donijelo odluku kao u izreci. Naime, Apelacijsko vije}e je u obrazlo`enju presude za svaku to~ku optu`nice i za svaku kaznenopravnu radnju detaljno opisalo na temelju kojih dokaza je zaklju~ilo da je apelant kriv. Apelacijsko vije}e je obrazlo`ilo na temelju kojih iskaza saslu{anih svjedoka na glavnom pretresu i pretresu je zaklju~ilo da postoji apelantova kaznena odgovornost. Apelacijsko vije}e je svaki iskaz svjedoka analiziralo i dovodilo u me|usobnu svezu sa drugim provedenim dokazima. Za pojedine to~ke optu`nice Apelacijsko vije}e je navelo koje iskaze svjedoka je prihvatilo kao istinite, jesu li me|usobno suglasni, potvr|uju li se u svim detaljima i jesu li suglasni iskazima drugih svjedoka kao i materijalnim dokazima izvedenim na glavnom pretresu. Apelacijsko vije}e je pri ocjeni iskaza svjedoka posebno imalo u vidu da su odre|eni svjedoci sa Tu`iteljstvom BiH sklopili sporazume o priznanju krivice, koje je Sud BiH prihvatio i proglasio ih krivim. Me|utim, prema mi{ljenju Apelacijskog vije}a, iskazi ovih svjedoka, kojima svjedo~e sa aspekta njihovog sudjelovanja u odre|enim kaznenopravnim radnjama, i opa`anja u cijelosti se podudaraju. Prema ocjeni Apelacijskog vije}a, bilo bi nemogu}e me|usobnim dogovorom ostvariti toliki stupanj podudarnosti iskaza izme|u svih ovih svjedoka, pa, imaju}i u vidu sve navedeno, Apelacijsko vije}e je zaklju~ilo da su iskazi svjedoka koji su zaklju~ili sporazume o priznanju krivice to~ni i istiniti i u cijelosti ih je prihvatilo. Prije dono{enja odluke Apelacijsko vije}e je utvrdilo da provedeni dokazi tvore jednu logi~ku cjelinu obja{njavaju}i pojedine detalje cjelokupnog tijeka doga|aja za koje se apelant tereti. Nakon ocjene svih provedenih dokaza, Apelacijsko vije}e je zaklju~ilo da je u potpunosti dokazano da je apelant poduzeo radnje koje su mu stavljene na teret i za koje je progla{en krivim. 

21. U odnosu na oduzimanje predmeta od privrednog dru{tva "Farisa" d.o.o., Apelacijsko vije}e je navelo da je na temelju iskaza svjedoka Harisa Mehanovi}a, apelantovog priznanja u iskazu na glavnom pretresu, zatim na temelju uvida u Zapisnik Porezne uprave - Sredi{nji ured Tuzla, broj 10/05-6-15-14-5/04 od 6. srpnja 2004. godine o privremenom oduzimanju predmeta, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 6. srpnja 2004. godine, te originalne dokumentacije o kupovini srebra koja glasi na ime "Farisa" d.o.o., nesporno utvrdilo da je kupljeno novcem pribavljenim izvr{enjem kaznenog djela iz to~ke 11. presude. Naime, apelant je u Istanbulu predmetno srebro kupio za navedenu firmu i potpisao se na dokumentaciji o kupovini. Zbog toga je Apelacijsko vije}e, na temelju ~lanka 110. stavak 1. u svezi sa ~lankom 111. stavak 1. KZBiH, odredilo da se srebro konkretizirano u izreci presude oduzima od privrednog dru{tva "Farisa" d.o.o. 

22. U svezi sa vozilom marke "Mercedes-Benz ML" model 270 CDI, Apelacijsko vije}e je navelo da nije moglo na temelju izvedenih dokaza sa sigurno{}u utvrditi da je apelant ovo vozilo pribavio novcem ostvarenim vr{enjem kaznenih djela iz to~. od 1. do 3. izreke. Tu`iteljstvo BiH nije izvelo dokaz koji bi ukazao na konkretnu vezu izme|u novca ostvarenog ovim kaznenim djelima i kupovine vozila "Mercedes-Benz ML", zbog ~ega Apelacijsko vije}e nije prihvatilo prijedlog za oduzimanjem ovog vozila. 

23. Apelacijsko vije}e je obrazlo`ilo da je odluku da apelanta oslobodi od optu`be u pogledu inkriminacije za koju je bio progla{en krivim prvostupanjskom presudom pod to~kom 1. donijelo uz primjenu na~ela in dubio pro reo. Prema navedenom na~elu, sumnju u pogledu postojanja ~injenica koje ~ine obilje`ja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe kaznenog zakonodavstva, sud rje{ava presudom na na~in koji je povoljniji za optu`enog. Naime, Apelacijsko vije}e je zaklju~ilo da nije dokazano postojanje bitnih obilje`ja kaznenog djela koje je apelantu ovom to~kom stavljeno na teret. Apelacijsko vije}e nije moglo samo na temelju iskaza svjedoka Seada Akelji}a na pouzdan na~in utvrditi ~injenicu koja se odnosi na to je li nazna~enog datuma svjedok u rezervoaru vozila Golf III 583-M-625 iz Tuzle u Istanbul prevezao drogu ekstazi. Slijedom navedenog, proizlazi da se apelantovim radnjama nisu stekla sva bitna obilje`ja kaznenog djela iz ~lanka 195. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZBiH. Zbog toga je Apelacijsko vije}e apelanta i oslobodilo od optu`be za ovu kaznenopravnu radnju. 

^injenice u svezi sa apelantovim pritvorom 

24. Sud BiH je Rje{enjem broj KPP-128/04 od 27. svibnja 2004. godine apelantu, koji je li{en slobode 25. svibnja 2004. godine, odredio pritvor u trajanju od mjesec dana. Pritvor prema donesenom rje{enju mo`e trajati do 25. lipnja 2004. godine. Sud BiH je u obrazlo`enju rje{enja naveo da je na temelju prijedloga i dostavljenih dokaza Tu`iteljstva BiH utvrdio da su kumulativno ispunjeni op}i i svi posebni uvjeti propisani za pritvor. Naime, apelantu je pritvor odre|en zbog temelja iz ~lanka 132. stavak 1. to~. (a), (b), (c) i (d) ZKPBiH. 

25. Izvanraspravno vije}e Suda BiH je Rje{enjem broj KV-90/04 od 3. lipnja 2004. godine, u postupku odlu~ivanja povodom apelantovog priziva, potvrdilo doneseno rje{enje, ali je u obrazlo`enju navelo da se apelantu odre|uje pritvor na temelju ~lanka 132. stavak 1. to~. (a), (b) i (c) ZKPBiH. Naime, izvanraspravno vije}e je istaklo da je sudac za prethodni postupak pravilno utvrdio ~injeni~no stanje i izveo pravilan zaklju~ak o postojanju utemeljene sumnje kod apelanta. Me|utim, izvanraspravno vije}e nije prihvatilo da postoje temelji za odre|ivanje pritvora apelantu predvi|eni to~kom (d) citiranog ~lanka, jer u rje{enju nisu dati valjani razlozi koji bi opravdali odre|ivanje pritvora iz navedenog temelja. 

26. Na temelju ~lanka 135. stavak 2. ZKPBiH, Sud BiH je apelantu produ`io pritvor za jo{ dva mjeseca, tj. do 25. kolovoza 2004. godine. Nakon toga je Sud BiH, na temelju ~lanka 135. stavak 3. ZKPBiH, Rje{enjem broj KV-160/04 od 23. kolovoza 2004. godine ponovno produ`io pritvor apelantu za tri mjeseca, koji mo`e trajati do 25. studenoga 2004. godine. Iz navedenih rje{enja proizlazi da je pritvor apelantu produ`avan zbog istih razloga koji su postojali i prilikom dono{enja rje{enja o odre|ivanju pritvora. 

27. Sud BiH je, nakon potvr|ivanja optu`nice protiv apelanta i dr., na tu`iteljev prijedlog, Rje{enjem broj KPS-346/04 od 22. studenoga 2004. godine apelantu, u svojstvu optu`enog, produ`io pritvor i odredio da on mo`e trajati do okon~anja glavnog pretresa, sa obvezom preispitivanja 22. sije~nja 2005. godine. Zakonski temelj za produ`enje pritvora apelantu nakon potvr|ivanja optu`nice je bio zbog razloga propisanih u ~lanku 132. stavak 1. to~. (a) i (b) ZKPBiH. Sud BiH je nakon toga svaka dva mjeseca vr{io kontrolu opravdanosti primjene mjere pritvora prema apelantu. 

28. Sud BiH je, nakon dono{enja prvostupanjske Presude broj KPV-04/05 od 22. studenoga 2005. godine, istodobno donio i Rje{enje broj KPV-04/05. Tim rje{enjem Sud BiH je apelantu produ`io pritvor i odredio da pritvor mo`e trajati do dostave pismenog otpravka i pravomo}nosti osu|uju}e presude Suda BiH. Navedeno rje{enje Sud BiH je donio nakon {to je apelanta proglasio krivim za kaznena djela koja su mu izmijenjenom optu`nicom stavljena na teret, te mu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 22 godine. Sud BiH je u kaznu zatvora ura~unao vrijeme koje je optu`eni [apelant] proveo u pritvoru, odnosno od kada je li{en slobode, a to je 25. svibanj 2004. godine. 

29. Nakon {to je ukinuta Presuda Suda BiH broj KPV-04/05 od 22. studenoga 2005. godine i odre|eno odr`avanje pretresa pred Apelacijskim vije}em, Apelacijsko vije}e je donijelo Rje{enje broj KP@-18/06 od 17. svibnja 2006. godine. Naime, apelantu je tim rje{enjem produ`en pritvor za jo{ jednu godinu, tako da on mo`e trajati do okon~anja pretresa, a najdu`e do 17. svibnja 2007. godine. Apelantu je pritvor produ`en zbog razloga iz ~lanka 132. stavak 1. to~ka (a) ZKPBiH. 

30. Nakon izricanja osu|uju}e presude, Sud BiH je donio Naredbu broj KP@-18/06 od 12. o`ujka 2007. godine kojom je nare|eno da se apelantu, kao osu|enom, odre|uje kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 26 godina i to na temelju pravomo}ne Presude Suda BiH broj KP@-18/06 od 12. velja~e 2007. godine. Naredbom je odre|eno da se u kaznu zatvora treba ura~unati vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru po~ev{i od 8. prosinca 2001. godine do 14. studenoga 2002. godine, te od 25. svibnja 2004. godine pa nadalje. 

31. Apelant izdr`ava kaznu dugotrajnog zatvora u Kazneno-popravnom zavodu zatvorenog tipa u Zenici. 

IV. Apelacija 

a) Navodi iz apelacije 

32. U veoma opse`noj apelaciji apelant navodi da su mu pobijanom presudom Suda BiH povrije|ena ustavna prava i to pravo na slobodu i sigurnost li~nosti iz ~lanka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 5. st. 2, 3. i 4. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. st. 1, 2. i 3. alineja (a), (b), (c) i (d) Europske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. u svezi sa ~l. 5. i 6. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 

33. Povredu prava na slobodu i sigurnost li~nosti iz ~lanka 5. st. 2, 3. i 4. Europske konvencije apelant vidi u ~injenici {to je, prema naredbi Suda BiH, uhap{en-li{en slobode 24. svibnja 2004. godine, a nakon li{enja slobode nije izveden pred suca kako bi se izjasnio na razloge li{enja slobode, optu`be i sumnje da je po~inio djela za koja se sumnji~i. Osim toga, apelant isti~e da do po~etka glavnog pretresa nije dobio sve dokaze iz istrage koje je prikupilo Tu`iteljstvo BiH. Dalje, da je Sud BiH pristup dokazima uvjetovao pla}anjem 0,50 KM po kopiji "s ~ime je sud htio zaraditi na obrani jer je tr`i{na cijena kopije 0,10 KM". Osim toga, apelant isti~e povredu prava na su|enje u razumnom roku u kontekstu ~lanka 5. stavak 3. Europske konvencije. Dakle, iz navoda apelacije proizlazi da se apelant `ali na postupak proveden do po~etka glavnog pretresa. 

34. Povredu prava na pravi~no su|enje apelant vidi u nepravilno utvr|enom ~injeni~nom stanju, nepravilnoj primjeni materijalnog prava i pogre{noj i arbitrarnoj ocjeni dokaza, te ~injenici da je sud ocijenio samo dokaze optu`be. 

35. Apelant se `ali da mu sud nije dopustio pristup svim dokazima. Pri tome se poziva na odluku Apelacijskog vije}a od 5. o`ujka 2007. godine: "da ne dopusti obrani pristup izvornim CD-ovima i transkriptima sa odr`anog pretresa pred Apelacijskim vije}em kada je saslu{an za{ti}eni svjedok 001". Tako|er, isti~e da je pristup pojedinim dokazima uvjetovan "pla}anjem kopiranja materijala, {to je obrana bila prinu|ena uraditi silom ~lanka 50. ZKP". Dalje, apelant, s jedne strane, tvrdi da mu nije su|eno u razumnom roku, a, s druge strane, navodi da mu nije dato dovoljno vremena za pripremu obrane. Prema navodima iz apelacije, presuda je utemeljena isklju~ivo na iskazima suoptu`enika, {to je suprotno stavu Ustavnog suda izra`enom u Odluci broj AP 661/04. Apelant, tako|er, isti~e da za{ti}enom svjedoku nije dat status za{ti}enog svjedoka na na~in koji je sukladan lex specialis zakonu zbog ~ega se i isti dokaz mora tretirati u smislu ~lanka 10. ZKP, odnosno da sud nije smio utemeljiti svoju odluku na ovakvom dokazu. Povredu prava na pravi~no su|enje apelant vidi i u tome {to mu nije dopu{teno direktno i unakrsno ispitivanje i dodatno ispitivanje za{ti}enog svjedoka 011. Dalje, apelant navodi da mu je povrije|eno pravo na pravi~no su|enje jer sud nije prihvatio prijedlog provo|enja novih dokaza pred Apelacijskim vije}em niti je obrazlo`io razloge za neprihva}anje prijedloga. 

36. Apelant se `ali da mu je povrije|eno pravo na presumpciju nevinosti. Povredu tog prava potkrepljuje ~injenicom da su predsjednik Suda BiH i glavni tu`itelj Tu`iteljstva BiH nakon dono{enja prvostupanjske presude za medije izjavili "kako je to odluka za primjer drugim sudovima i da predstavlja dokaz da su se spremni nositi sa najslo`enijim postupcima u pravosu|u". Osim toga, apelant na vi{e mjesta u apelaciji isti~e da iz provedene analize proizlazi da sud nije mogao na temelju iskaza saslu{anih svjedoka utvrditi da je on kriv, te da je trebalo primijeniti na~elo in dubio pro reo. Dalje, apelant povredu vidi i u tome {to je prvostupanjsko vije}e bilo vije}e koje je sudilo u postupcima u kojima su suoptu`enici koji su svjedo~ili protiv apelanta nakon priznanja krivice progla{eni krivim. Apelant smatra i da je sud povrijedio na~elo zabrane reformatio in peius, jer mu je Apelacijsko vije}e izreklo kaznu dugotrajnog zatvora, odnosno kaznu du`u od kazne izre~ene prvostupanjskom presudom. Osim toga, prema navodima iz apelacije, sud nije pou~io apelanta o pravu da postupak mo`e pratiti na svom maternjem jeziku, odnosno albanskom. 

37. Povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije apelant vidi u tome {to je Sud BiH, na njegov zahtjev za produ`enje roka za podno{enje priziva na prvostupanjsku presudu, "donio odluku u formi obavje{tenja a ne rje{enja, kako to nala`e ZKP". Osim toga, prema navodima iz apelacije "Sud i Tu`iteljstvo ~inili su upitnim i apelantovo pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije, tim prije jer prve dokaze o apelantovim navodnim kaznenopravnim radnjama prikuplja i uzima izjave sam glavni tu`itelj Tu`iteljstva BiH". Apelant vidi povredu ovog prava i zbog toga {to mu je Apelacijsko vije}e izreklo du`u kaznu od kazne izre~ene prizivnom presudom. 

38. Povredu prava na zabranu diskriminacije iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. u svezi sa ~l. 5. i 6. Europske konvencije apelant vidi u tome {to je "tijekom postupka bio izlo`en diskriminaciji na temelju svog etni~kog porijekla, naime, ostali sudionici u postupku prozivali su ga '{iptar', odnosno njegovi sunarodnjaci su tako definirani {to je 'milo{evi}evski' termin a da vije}e koje je sudilo nije adekvatno reagiralo ni nakon upozorenja obrane". Dalje, apelant tvrdi da je diskriminiran jer mu sud nije dopustio tra`eno produ`enje roka za podno{enje priziva, a "u drugom kaznenom predmetu, isti sud je obrani produ`avao rok za priziv na 30 dana - predmet protiv Abuladhima Maktoufa, dakle sud je diskriminirao apelanta". 

39. Povredu prava na imovinu iz ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju apelant vidi u tome {to je zahtjev Tu`iteljstva za oduzimanjem imovinske koristi (srebra), pribavljene kaznenim djelom, bio usmjeren ka apelantu, a Apelacijsko vije}e je donijelo odluku da se srebro oduzima od privrednog dru{tva "Farisa" d.o.o. Tuzla. 

40. Apelant je na kraju tra`io da Ustavni sud zbog povreda ljudskih prava koje su mu u~injene nalo`i Bosni i Hercegovini da na ime materijalne kompenzacije isplati iznos od 10.000,00 KM kao i 1.000,00 KM na ime tro{kova sastavljanja apelacije. 

41. Dopunom apelacije od 28. studenoga 2007. godine apelant je Ustavnom sudu dostavio prigovor koji je ulo`io Sudu BiH, povodom oglasa broj IKS-24/07, tj. oglasa o prodaji putni~kog motornog vozila "Audi" tip A6, koje je oduzeto na temelju pravomo}ne Presude Suda BiH broj KP@-18/06. Dalje, apelant je 26. prosinca 2007. godine Ustavnom sudu dostavio kopiju zahtjeva koji je podnio Sudu BiH za ponavljanjem kaznenog postupka protiv njega, sa dokazima koje je prilo`io uz zahtjev. Daljnjom dopunom od 22. rujna 2008. godine, naslovljenom kao "~injeni~na dopuna apelacije novo prikupljenim ~injenicama i dokazima", apelant je Ustavnom sudu dostavio kopije dokaza o poduzetim radnjama u postupku, nakon pravomo}nosti prizivne odluke, uklju~uju}i i odluku Suda BiH kojom se odbija njegov zahtjev za ponavljanjem kaznenog postupka. U navedenoj dopuni apelant vrlo op{irno opisuje povrede ljudskih prava kojima je izlo`en, kako u tijeku postupka, tako i sada. Dopunom apelacije od 29. rujna 2008. godine apelant je naveo da je izlo`en torturi i diskriminaciji u Kazneno-popravnom zavodu zatvorenog tipa u Zenici, te da u prilogu apelacije dostavlja kopiju akata koje je uputio nadle`nim institucijama u svezi sa njegovim tretmanom u zatvoru i kopije odgovora koje je primio. 

b) Odgovor na apelaciju 

42. U odgovoru na apelaciju Sud BiH je naveo kronologiju vo|enja kaznenog postupka protiv apelanta. Naveo je da je 12. sije~nja 2007. godine donio odluku o ponovnom saslu{anju za{ti}enih svjedoka 001 i 002. Tako|er je obrazlo`io da, ako Tu`iteljstvo smatra da oni trebaju imati za{titu, treba podnijeti prijedlog sudu za odre|ivanjem mjera za{tite sukladno zakonu. Naime, Apelacijsko vije}e je utvrdilo da su ova dva svjedoka saslu{ana protivno odredbama ZKPBiH zbog ~ega je odredilo njihovo ponovno saslu{anje. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu oduzimanjem srebrnog nakita od d.o.o. "Farisa", a ne od apelanta, Sud BiH je naveo da je navedeni nakit, na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu, u apelantovom vlasni{tvu. Naime, navedeni nakit je kupljen novcem koji je dobiven od neovla{tenog prometa opojnim drogama, odnosno droge ekstazi. Sud BiH je istakao da je prvostupanjska presuda ukinuta, pa da su prema tome samo radnje provedene pred drugostupanjskim vije}em relevantne za odlu~ivanje o predmetnoj apelaciji. 

43. U pogledu apelantovih navoda o tome da nije pou~en o pravu da postupak mo`e pratiti na svom maternjem jeziku, odnosno albanskom, Sud BiH je naveo da je u Zapisniku o apelantovom ispitivanju broj KT-177/04 od 26. svibnja 2004. godine apelant izjavio da je dr`avljanin BiH, po narodnosti Bo{njak, da razumije jezik koji je u upotrebi i da mu ne treba prevoditelj. Zbog svega navedenog, Sud BiH je predlo`io da Ustavni sud odbije apelaciju kao neutemeljenu. 

V. Relevantni propisi 

44. U Kaznenom zakonu Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06 i 32/07) relevantne odredbe glase: 

^lanak 110. 

(1) Nitko ne mo`e zadr`ati imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom. 

[...] 

^lanak 111. 

(1) Od u~initelja }e se oduzeti novac, predmeti od vrijednosti i svaka druga imovinska korist koja je pribavljena kaznenim djelom, a ako oduzimanje nije mogu}e, u~initelj }e se obvezati na isplatu nov~anog iznosa razmjernog pribavljenoj imovinskoj koristi. Imovinska korist pribavljena kaznenim djelom mo`e se oduzeti od osobe na koju je prenesena bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti, ako je ona znala ili mogla znati da je imovinska korist pribavljena kaznenim djelom. 

[...] 

45. U Zakonu o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 12/09 i 16/09) relevantne odredbe glase: 

^lanak 3. 

Pretpostavka nevinosti i in dubio pro reo 

(1) Svatko se smatra nevinim za kazneno djelo dok se pravomo}nom presudom ne utvrdi njegova krivica. 

(2) Sumnju u pogledu postojanja ~injenica koje ~ine obilje`ja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe kaznenog zakonodavstva, sud rje{ava presudom na na~in koji je povoljniji za optu`enog. 

^lanak 10. stavak 2. 

Zakonitost dokaza 

Sud ne mo`e utemeljiti svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom i me|unarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratificirala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona. 

^lanak 14. 

Jednakost u postupanju 

Sud, tu`itelj i druga tijela koja sudjeluju u postupku du`ni su s jednakom pa`njom ispitivati i utvr|ivati, kako ~injenice koje terete osumnji~enog, odnosno optu`enog, tako i one koje im idu u korist. 

^lanak 15. 

Slobodna ocjena dokaza 

Pravo suda, tu`itelja i drugih tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje ~injenica nije vezano ni ograni~eno posebnim formalnim dokaznim pravilima. 

[...] 

^lanak 91. 

Na polo`aj za{ti}enog svjedoka u postupku pred sudom, primjenjuju se odredbe posebnog zakona. 

[...] 

^lanak 263. 

Pravo suda da ne dopusti pitanje ili dokaz 

Sudac, odnosno predsjednik vije}a }e zabraniti pitanje i odgovor na pitanje koje je ve} postavljeno - ako je to pitanje po njegovoj ocjeni nedopu{teno ili neva`no za predmet. 

Ako sudac, odnosno predsjednik vije}a zaklju~i da okolnosti koje stranka i branitelj `ele dokazati nemaju zna~aj za predmet ili da je ponu|eni dokaz nepotreban, odbit }e izvo|enje takvog dokaza. 

^lanak 281. 

Dokazi na kojima se temelji presuda 

Sud temelji presudu samo na ~injenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. 

Sud je du`an savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedina~no i u svezi sa ostalim dokazima i na temelju takve ocjene izvesti zaklju~ak je li neka ~injenica dokazana. 

^lanak 295. stavak 4. 

Sadr`aj priziva i otklanjanje nedostatka priziva 

U prizivu se mogu iznositi nove ~injenice i novi dokazi koji i uz du`nu pa`nju i oprez nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu. @alitelj je du`an navesti razloge za{to ih ranije nije iznio. Pozivaju}i se na nove ~injenice, `alitelj je du`an navesti dokaze kojima bi se te ~injenice trebale dokazati, a pozivaju}i se na nove dokaze, du`an je navesti ~injenice koje pomo}u tih dokaza `eli dokazati. 

^lanak 307. 

Zabrana reformatio in peius 

Ako je podnesen priziv samo u korist optu`enog, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu {tetu. 

^lanak 315. 

Ukidanje prvostupanjske presude 

Vije}e apelacijskog odjela }e, uva`avaju}i priziv, rje{enjem ukinuti prvostupanjsku presudu i odrediti odr`avanje pretresa ako utvrdi da: 

postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka, osim slu~ajeva iz ~lanka 314. stavak 1. ovog zakona, 

[...] 

Ako se optu`eni nalazi u pritvoru, vije}e apelacijskog odjela }e ispitati postoje li jo{ razlozi za pritvor i donijet }e rje{enje o produ`enju ili ukidanju pritvora. Protiv ovog rje{enja nije dopu{ten priziv. 

[...] 

^lanak 317. 

Pretres pred vije}em apelacijskog odjela 

Odredbe koje se odnose na glavni pretres u prvostupanjskom postupku shodno se primjenjuju i na pretres pred vije}em apelacijskog odjela. 

Ako vije}e apelacijskog odjela ustanovi da je potrebno ponovno izvesti ve} izvedene dokaze u prvostupanjskom postupku, iskazi saslu{anih svjedoka i vje{taka i pismeni nalaz i mi{ljenje bit }e prihva}eni kao dokazni materijal ukoliko su ti svjedoci i vje{taci prilikom svjedo~enja bili unakrsno ispitani od suprotne stranke ili branitelja, ili nisu bili unakrsno ispitani od suprotne stranke ili branitelja, iako im je to bilo omogu}eno, te ukoliko se radi o dokazima iz ~lanka 261. stavak 2. to~ka e. ovog zakona. U tom slu~aju njihovi iskazi na pretresu se mogu ~itati. 

[...] 

VI. Dopustivost 

46. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 

47. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 

a) Dopustivost u odnosu na ~lanak 5. st. 2, 3. i 4. Europske konvencije 

48. Pri ocjeni dopustivosti apelacije u odnosu na ~lanak II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanak 5. st. 2, 3. i 4. Europske konvencije, Ustavni sud je po{ao od odredaba ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 16. st. 1. i 4. to~ka 4. Pravila Ustavnog suda. 

^lanak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 

Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 

^lanak 16. st. 1. i 4. to~ka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: 

1) Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljede}ih slu~ajeva: 

4. protekao je rok za podno{enje apelacije. 

49. U konkretnom slu~aju apelant se `ali na povredu prava na slobodu i sigurnost u kontekstu donesenih presuda a uz apelaciju je dostavio rje{enja Suda BiH koja se ti~u pritvora. Navedena rje{enja su dostavljena apelantu i na njima je bila pouka o pravnom lijeku koji je apelant imao mogu}nost koristiti. U slu~aju da je nezadovoljan odlukom povodom podnesenog priziva, apelant je imao mogu}nost i podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. Iz apelantove dostavljene dokumentacije proizlazi da se apelant `alio na rje{enje o odre|ivanju pritvora, te da je Sud BiH o svakom njegovom prizivu pravodobno donio odluku. 

50. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud isti~e da je apelant mogao podnijeti apelaciju protiv rje{enja Suda BiH najkasnije u roku od 60 dana od dana primanja svakog pojedina~nog rje{enja o odre|ivanju i produ`enju pritvora. 

51. Obzirom na to da je apelant primio sva rje{enja Suda BiH koja se ti~u pritvora (posljednje je doneseno 17. svibnja 2006. godine), a da istaknute navode o povredi prava na slobodu i sigurnost isti~e tek u apelaciji podnesenoj protiv presude kojom je okon~an kazneni postupak protiv njega, on je propustio rok od 60 dana za podno{enje apelacije i apelacija je u ovom segmentu nedopustiva (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 215/05 od 12. travnja 2006. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 68/06). Sukladno navedenome, a imaju}i u vidu odredbu ~lanka 16. st. 1. i 4. to~ka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj }e se apelacija odbaciti kao nedopu{tena ukoliko je protekao rok za podno{enje, Ustavni sud je odlu~io kao u izreci ove odluke. 

b) Dopustivost u odnosu na ~l. 6, 13. i 14. Europske konvencije i ~lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju 

52. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Suda BiH broj KP@-18/06 od 12. velja~e 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, pobijanu presudu apelant je primio 13. o`ujka 2007. godine a apelacija je podnesena 11. svibnja 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~ito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 

53. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. 

VII. Meritum 

54. Apelant pobija presudu Apelacijskog vije}a Suda BiH tvrde}i da su mu tom presudom povrije|ena prava iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske konvencije, ~l. 13. i 14. Europske konvencije i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 

Pravo na pravi~no su|enje 

55. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog ~lanka, {to uklju~uje: 

[...] 

e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i kaznenim stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. 

56. ^lanak 6. Europske konvencije glasi: 

1. Pri utvr|ivanju gra|anskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve kaznene optu`be protiv njega, svatko ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] 

2. Svatko tko je optu`en za kazneno djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne doka`e. 

3. Svatko tko je optu`en za kazneno djelo ima sljede}a minimalna prava: 

a) da u najkra}em roku, podrobno i na jeziku koji razumije, bude obavije{ten o prirodi i razlozima za optu`bu protiv njega; 

b) da ima dovoljno vremena i mogu}nosti za pripremanje obrane; 

[...] 

d) da ispituje svjedoke protiv sebe ili da postigne da se oni ispitaju i da se osigura prisustvo i saslu{anje svjedoka u njegovu korist pod uvjetima koji va`e za one koji svjedo~e protiv njega; 

[...] 

57. Apelant smatra da mu je pobijanom presudom povrije|eno pravo na pravi~an postupak iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. st. 1. i 3. (a), (b) i (d) Europske konvencije. 

58. U pogledu pitanja primjene ~lanka 6. Europske konvencije u konkretnom slu~aju, Ustavni sud isti~e da se radi se o kaznenom postupku u kojem je apelant progla{en krivim za kazneno djelo propisano zakonom i da je osu|en na kaznu dugotrajnog zatvora. Dakle, radi se o postupku u kojem se utvr|ivala utemeljenost kaznene optu`be, pa je ~lanak 6. Europske konvencije primjenjiv. Stoga, Ustavni sud treba ispitati je li pobijanom presudama povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje onako kako je za{ti}eno ~lankom 6. Europske konvencije. 

59. Ustavni sud podsje}a na to da je u svojim ranijim odlukama, oslanjaju}i se na jurisprudenciju Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), zaklju~io da pitanje po{tivanja na~ela pravi~nog postupka treba sagledati na temelju postupka u cjelini. Imaju}i u vidu slo`enost i vi{estupnost kaznenog postupka, eventualni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Dakle, generalno gledaju}i, nije mogu}e utvrditi je li kazneni postupak bio pravi~an dok se postupak pravomo}no ne okon~a (vidi Europski sud, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv [panjolske, presuda od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stavak 68. i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 26. lipnja 2003. godine, to~ka 18, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03). 

^lanak 6. stavak 1. 

60. Apelant pobija presude Suda BiH zbog nepravilno utvr|enog ~injeni~nog stanja, nepravilne primjene materijalnog prava i pogre{ne i arbitrarne ocjene dokaza. S tim u svezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaklju~ke redovnih sudova u pogledu ~injeni~nog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadle`an supstituirati redovne sudove u procjeni ~injenica i dokaza, ve} je, op}enito, zadatak redovnih sudova da ocijene ~injenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati jesu li eventualno povrije|ena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacijske nadle`nosti Ustavni sud se bavi isklju~ivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovnim sudovima. Stoga }e Ustavni sud u konkretnom slu~aju ispitati je li postupak u cjelini bio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 58/05). 

61. Ustavni sud, prije svega, zapa`a da su navodi apelacije u velikoj mjeri isti kao i apelantovi prizivni navodi protiv prvostupanjske presude, te da je i sam apelant u podnesenoj apelaciji naveo da upu}uje Ustavni sud na razloge i zahtjeve iz priziva koji je podnio protiv prvostupanjske presude. Me|utim, imaju}i u vidu stavove iz prethodne to~ke, Ustavni sud ne}e iz dokaza koji su provedeni u kaznenom postupku samostalno utvr|ivati ~injeni~no stanje, niti }e ocjenjivati jesu li sudovi u tom postupku pravilno izvukli zaklju~ke iz provedenih dokaza. Me|utim, Ustavni sud }e ispitati jesu li standardi prava na pravi~no su|enje iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije bili ispo{tovani. 

62. U pogledu apelantovih navoda o tome da se pobijana presuda temelji na iskazima suoptu`enika koji su zaklju~ili sporazume o priznanju krivice sa Tu`iteljstvom BiH i njegovom pozivanju na identi~nu situaciju u Odluci Ustavnog suda broj AP 661/04, Ustavni sud primje}uje da je navedenom odlukom Ustavni sud zaklju~io da postoji kr{enje prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, u navedenoj odluci povreda prava se ogleda u tome {to se osu|uju}a presuda u najve}oj mjeri temelji na iskazu svjedoka koji je sa tu`iteljem sklopio sporazum o priznanju krivice, a sud nije dao logi~no i uvjerljivo obrazlo`enje za ocjenu, kako tog, tako i drugih provedenih dokaza, ve} se ta ocjena doima proizvoljnom. Me|utim, u konkretnom slu~aju Ustavni sud primje}uje da je Sud BiH saslu{ao vi{e osoba koje su prvo bile optu`ene zajedno sa apelantom, a potom su sklopile sporazume o priznanju krivice. Dalje, Ustavni sud smatra da je u obrazlo`enju presude kojom je apelant pravomo}no progla{en krivim detaljno navedeno za{to je Apelacijsko vije}e iskaze ovih svjedoka prihvatilo kao istinite. Ustavni sud zapa`a da je Apelacijsko vije}e obrazlo`ilo da je utvrdilo da su iskazi ovih svjedoka me|usobno suglasni, da se potvr|uju u svim detaljima, te da su suglasni iskazima drugih saslu{anih svjedoka kao i materijalnim dokazima izvedenim na glavnom pretresu. Dalje, Apelacijsko vije}e je obrazlo`ilo da iskazi ovih svjedoka tvore jednu logi~ku cjelinu i da obja{njavaju pojedine detalje cjelokupnog tijeka doga|aja za koje se apelant tereti. Zbog toga, Ustavni sud isti~e da se ne radi o istoj situaciji kao u predmetu koji je rije{en Odlukom Ustavnog suda broj AP 661/04 i da su ovi apelantovi navodi neutemeljeni. 

63. Apelant, tako|er, navodi da mu je povrije|eno pravo na pravi~no su|enje jer, prema njegovom mi{ljenju, status za{ti}enim svjedocima u ovom postupku nije dat sukladno lex specialis zakonu, te da zbog toga sud nije mogao utemeljiti presudu na takvom dokazu. U svezi sa ovim apelantovim navodima, Ustavni sud primje}uje da je Apelacijsko vije}e za svaku radnju za koju je apelanta proglasilo krivim navelo sve dokaze na temelju kojih je izvelo zaklju~ak o apelantovoj krivici. U svezi sa apelantovim navodima o tome da je status za{ti}enih svjedoka dat suprotno lex specialis zakonu i da je na ovom dokazu utemeljena presuda, Ustavni sud primje}uje da je status za{ti}enog svjedoka Apelacijsko vije}e dalo svjedocima sukladno ~lanku 13. stavak 1. Zakona o za{titi svjedoka pod prijetnjom i ugro`enih svjedoka, prema kojem: "[...] Sud mo`e po slu`benoj du`nosti [...] odlu~iti da osobni podaci svjedoka ostanu povjerljivi u trajanju za koje odredi da je potrebno [...]". Osim toga, ni jedna to~ka presude se ne temelji isklju~ivo na iskazu za{ti}enih svjedoka ve} i na drugim provedenim dokazima, te zbog toga Ustavni sud zaklju~uje da su i ovi apelantovi navodi neutemeljeni. 

64. Ustavni sud smatra da je Apelacijsko vije}e u obrazlo`enju pobijane presude dalo jasna i precizna obja{njenja na temelju kojih je utvrdilo postojanje elemenata kaznenog djela i apelantove kaznene odgovornosti, koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno ili neprihvatljivo samo po sebi. Naime, budu}i da je redovni sud dovoljno jasno obrazlo`io svoju odluku primjenjuju}i relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud nije prona{ao ni{ta {to bi ukazivalo na to da su materijalnopravni propisi proizvoljno ili nepravi~no primijenjeni na apelantovu {tetu, niti ima elemenata koji bi ukazali na to da je redovni sud zloupotrijebio dokazni postupak na apelantovu {tetu. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dato obrazlo`enje redovnih sudova zadovoljavaju}e sa aspekta ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 

65. Dalje, apelant isti~e i da mu je povrije|eno pravo na pravi~no su|enje zbog toga {to su suci iz prvostupanjskog vije}a bili istodobno i suci vije}a koje je odlu~ivalo u postupcima u kojima se odlu~ivalo o sporazumima o priznanju krivice drugih suoptu`enika u ovom postupku. Time se apelant `ali na na~elo nepristranosti suda koje je, tako|er, element prava iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. U svezi sa ovim apelantovim navodima, Ustavni sud primje}uje da je apelant 20. lipnja 2005. godine Op}oj sjednici Suda BiH uputio zahtjev za izuze}em prvostupanjskog vije}a. Op}a sjednica je, u svezi s tim, donijela Rje{enje broj SU-783/05 od 30. lipnja 2005. godine kojim je apelantov zahtjev u odnosu na to~ku (e) ~lanka 29. ZKPBiH odbila kao neutemeljen a u odnosu na to~ku (f) ~lanka 29. kao nepravodoban. Dakle, radi se o zahtjevu koji je Op}a sjednica Suda BiH ve} razmatrala. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud nagla{ava da sama ~injenica da su odre|eni suci bili ~lanovi vije}a koje je odlu~ivalo o prihva}anju sporazuma o priznanju krivice u drugim postupcima gdje su optu`eni bili osobe koje su u konkretnom postupku bili i svjedoci, samo po sebi, ne dovodi do povrede prava na pravi~no su|enje u smislu standarda koje propisuje ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije. Tako|er, ne postoje bilo kakvi relevantni dokazi koji bi utemeljeno mogli ukazivati na to da su ti suci bili pristrani pri dono{enju pobijane odluke, te da je time povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje. 

66. U svezi sa apelantovim navodima o tome da je sud ocijenio samo dokaze optu`be, odnosno navodno kr{enje na~ela ravnopravnosti strana pred sudom iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da je u postupku pred redovnim sudom data razumna mogu}nost i optu`bi i obrani da iznesu dokaznu gra|u. Apelant je u tijeku cijelog postupka imao mogu}nost da iznese komentare na predo~ene materijalne dokaze upotrijebljene u postupku kao i na izjave svjedoka i ostalih sudionika. Osim toga, apelant navodi da mu je povrije|eno pravo na pravi~no su|enje jer sud nije prihvatio prijedlog provo|enja novih dokaza pred Apelacijskim vije}em niti je obrazlo`io razloge za neprihva}anje prijedloga. Ustavni sud primje}uje da je u pobijanoj presudi detaljno obrazlo`eno koje je dokazne prijedloge strana u postupku Apelacijsko vije}e prihvatilo a koje nije i pri tome se pozvalo na relevantne zakonske propise. Zbog toga su i ovi apelantovi navodi neutemeljeni. 

67. Apelant se, tako|er, `ali da mu je onemogu}en pristup svim dokazima pri ~emu se poziva da je pristup pojedinim dokazima sud uvjetovao pla}anjem kopiranja materijala i da je on to pla}anje izvr{io. Dalje se apelant poziva na odluku Apelacijskog vije}a od 5. o`ujka 2007. godine "da ne dopusti odbrani pristup izvornim CD-ovima i transkriptima sa odr`anog pretresa pred Apelacijskim vije}em kada je saslu{an za{ti}eni svjedok 001". Ustavni sud zapa`a da je apelantov navod da mu nije omogu}en pristup dokazima kontradiktoran navodu da je pristup bio uvjetovan pla}anjem kopiranja, koje je on i izvr{io, te iz navedenog proizlazi da su njegovi navodi neutemeljeni. Osim toga, u svezi sa odlukom Apelacijskog vije}a od 5. o`ujka 2007. godine, Ustavni sud zapa`a da je navedena odluka donesena nakon zavr{etka pretresa. Tako|er, zapa`a da je ovom odlukom Apelacijsko vije}e naredilo da se redigiraju povjerljive informacije re~ene na ro~i{tima 7. i 8. velja~e 2007. godine i to informacije navedene u {est to~no navedenih termina, obzirom na to da se radi o informacijama vezanim za svjedoke ~iji je identitet za{ti}en. Uz ovu odluku Apelacijsko vije}e je, usvajaju}i apelantov zahtjev, apelantu dostavilo audiozapis sa pretresa odr`anih 7, 8. i 12. velja~e 2007. godine. Stoga, Ustavni sud smatra da su i ovi apelantovi navodi pau{alni i neutemeljeni, te da apelantu nije uskra}en pristup dokazima, kako to on tvrdi u apelaciji. 

68. U svezi sa apelantovim prigovorom da je presuda donesena u roku koji nije bio razuman, te da mu je prekr{eno pravo na pravi~no su|enje u razumnom roku, Ustavni sud primje}uje da je apelant optu`en za kazneno djelo organiziranog kriminala, u svezi sa kaznenim djelima: neovla{teni promet opojnim drogama, otmica, razbojni{tvo i nedopu{teno dr`anje oru`ja ili eksplozivnih materija. Na slo`enost predmetnog kaznenog postupka ukazuju ~injenice da je tijekom glavnog pretresa saslu{ano vi{e od 90 svjedoka, te da je bilo anga`irano {est vje{taka razli~itih specijalnosti da izvr{e potrebna vje{ta~enja. Ustavni sud primje}uje da je nakon potvr|ivanja optu`nice 22. studenoga 2004. godine Sud BiH prihvatio apelantov zahtjev za prolongiranjem zakonskog roka za izja{njenje o krivici sa 15 na 60 dana, a sve kako bi se kvalitetnije pripremio za su|enje i glavni pretres. Dakle, predmetni kazneni postupak je pravomo}no okon~an za otprilike dvije godine i tri mjeseca, koliko je pro{lo od potvr|ivanja optu`nice do dono{enja pravomo}ne presude, uz uva`avanje apelantovih zahtjeva za prolongiranjem odre|enih zakonskih rokova. Ustavni sud zaklju~uje da su navodi iz apelacije u ovom dijelu kontradiktorni, jer apelant u jednom dijelu isti~e da mu nije su|eno u razumnom roku a u drugom dijelu da mu nije dato dovoljno vremena za obranu, {to je inkompatibilno jedno s drugim. 

69. U pogledu apelantovih navoda da je Apelacijsko vije}e prekr{ilo zabranu reformatio in peius, Ustavni isti~e da je nesporno da je apelantu drugostupanjskom presudom izre~ena kazna u du`em trajanju od kazne izre~ene prvostupanjskom presudom. U svezi s tim, Ustavni sud primje}uje da je conditio sine qua non primjene ovog na~ela da Tu`iteljstvo BiH nije podnijelo priziv protiv prvostupanjske presude ili, ako je eventualno podnijelo priziv, da je on podnesen samo u apelantovu korist. U svezi sa navedenim, Ustavni sud primje}uje da je Tu`iteljstvo BiH 21. o`ujka 2006. godine podnijelo priziv na Presudu KPV-04/05 od 22. studenoga 2006. godine na apelantovu "{tetu" i da je apelant Sudu BiH dostavio odgovor na priziv Tu`iteljstva BiH 27. o`ujka 2006. godine. Zbog toga, Ustavni sud zaklju~uje da su apelantovi navodi o povredi na~ela reformatio in peius neutemeljeni. 

70. Na temelju svega izlo`enog, Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom predmetu nema kr{enja bilo kojeg elementa prava na pravi~no su|enje iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 

^lanak 6. stavak 2. 

71. Apelant smatra da mu je pobijanom presudom povrije|eno pravo na pretpostavku nevinosti zbog toga "{to su predstavnici Suda i Tu`iteljstva na dan objave prvostupanjske presude izjavili u medijima da je dono{enje navedene presude dokaz da su tijela osposobljena da se nose sa najslo`enijim kaznenim djelima". Osim toga, povredu prava na pravi~no su|enje apelant vidi i u tome {to pri dono{enju osu|uju}e presude Apelacijsko vije}e nije po{tovalo na~elo in dubio pro reo

72. ^lanak 6. stavak 2. Europske konvencije propisuje da }e svatko tko je optu`en za kazneno djelo biti smatran nevinim dok se njegova krivica ne doka`e sukladno zakonu. Ovo temeljno pravno na~elo je razra|eno i u odredbama Zakona o kaznenom postupku koji je primijenjen u konkretnom slu~aju. Europski sud je zaklju~io da na~elo pretpostavke nevinosti "zahtijeva, inter alia, u vr{enju svoje obveze, da ~lanovi vije}a suda ne trebaju po~injati od unaprijed stvorene ideje da je okrivljena osoba izvr{ila djelo za koje se tu`i; teret dokaza je na optu`bi, a svaka sumnja treba i}i u prilog okrivljenog" (vidi Europski sud, Barbera, Messegue i Jabardo protiv [panjolske, presuda od 6. prosinca 1988. godine, stavak 77). 

73. U svezi sa navedenim, Ustavni sud ukazuje na to da je izjava predstavnika Suda BiH i Tu`iteljstva BiH data nakon javne objave presude i odnosila se na slo`enosti postupka i ~injenice da je ovaj postupak dokaz da su Tu`iteljstvo BiH i Sud BiH osposobljeni da se nose sa najslo`enijim postupcima u pravosu|u. Prema mi{ljenju Ustavnog suda, ovim izjavama nije prekr{ena pretpostavka apelantove nevinosti niti se mo`e dovoditi u kontekst apelantove krivice ili kr{enja pretpostavke nevinosti. Stoga su i ovi apelantovi navodi neutemeljeni. 

74. U pogledu apelantovih navoda o kr{enju na~ela in dubio pro reo, Ustavni sud iz same apelacije niti iz predo~enog materijala nije mogao zaklju~iti da je u predmetnim postupcima naru{eno ovo na~elo. Naime, Apelacijsko vije}e je ~ak primjenom ovog na~ela apelanta oslobodilo od optu`be da je po~inio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret to~kom jedan optu`nice, odnosno za koje ga je i prvostupanjsko vije}e proglasilo krivim. Dalje, Ustavni sud zapa`a da primjenom ovog na~ela nije prihva}en zahtjev Tu`iteljstva BiH za oduzimanjem putni~kog motornog vozila "Mercedes-Benz ML", jer Tu`iteljstvo BiH nije dokazalo da postoji konkretna veza izme|u novca ostvarenog kaznenim djelima i kupovine vozila. U smislu navedenog, Ustavni sud zaklju~uje da su navodi iz apelacije o povredi na~ela in ubio pro reo neutemeljeni. 

75. Zbog svega navedenog, Ustavni sud zaklju~uje da su neutemeljeni navodi iz apelacije o kr{enju prava iz ~lanka 6. stavak 2. Europske konvencije. 

^lanak 6. stavak 3. (a), (b) i (d) 

76. U pogledu apelantovih navoda da ga Sud BiH nije pou~io tome da mo`e pratiti postupak na maternjem-albanskom jeziku, Ustavni sud primje}uje da se apelant prilikom ispitivanja u Tu`iteljstvu BiH izjasnio da je dr`avljanin BiH, Bo{njak, ro|en na teritoriju BiH, gdje ima i prebivali{te, te da razumije slu`beni jezik. Ustavni sud zapa`a da je apelant i nakon toga bio aktivni sudionik u kaznenom postupku i da nije ponudio adekvatne dokaze na temelju ~ega bi Sud BiH, nakon uzimanja svih ovih podataka, trebao ili mogao pretpostaviti da apelant mo`e postupak pratiti na svom maternjem-albanskom jeziku, ako to nikad tijekom postupka i prilikom uzimanja identifikacijskih podataka nije isticao. Tako|er, Ustavni sud primje}uje da se apelant nakon otvaranja ro~i{ta za glavni pretres i uzimanja njegovih osobnih podataka nikada nije izjasnio da podaci o njegovom identitetu nisu to~ni, odnosno da ne poznaje slu`beni jezik BiH. Ustavni sud zaklju~uje da su ovi apelantovi navodi o kr{enju prava iz ~lanka 6. stavak 3.(a) neutemeljeni. 

77. Apelant navodi da mu nisu osigurani vrijeme i uvjeti neophodni za pripremu obrane, te da je na taj na~in prekr{eno pravo iz ~lanka 6. stavak 3.(b). U svezi sa tim navodom, Ustavni sud je utvrdio da je Tu`iteljstvo BiH protiv apelanta podnijelo optu`nicu 18. studenoga 2004. godine. Sud BiH je, obzirom na to da se u apelantovom slu~aju radilo o obveznoj obrani, u smislu ~lanka 45. stavak 1. ZKPBiH, postavio apelantu branitelja po slu`benoj du`nosti. Apelant je sa braniteljem redovno ostvarivao kontakte i branitelj ga je posje}ivao u zatvoru. Dalje, Sud BiH je donio Rje{enje broj KPV 04/05 od 5. rujna 2005. godine, apelantu postavio i dodatnog branitelja po slu`benoj du`nosti a sve zbog kompleksnosti predmeta i efikasnijeg vo|enja postupka. Dodatni branitelj je razrije{en na apelantov isklju~ivi zahtjev upu}en Sudu BiH 5. lipnja 2006. godine. Sud BiH je nakon potvr|ivanja optu`nice usvojio apelantov zahtjev za prolongiranje roka za ulaganje prigovora na optu`nicu i izja{njenje o krivici za tra`enih 60 dana zbog adekvatne pripreme obrane. Osim toga, Sud BiH je usvojio i apelantov zahtjev za prolongiranje roka za podno{enje priziva sa 15 dana, koliko je propisano ~lankom 292. stavak 1. ZKPBiH, za jo{ 10 dana obzirom na to da je maksimalni rok koji se mo`e produ`iti 15 dana. U tom smislu, Ustavni sud zaklju~uje da je neutemeljen apelantov navod da mu je onemogu}eno pripremanje obrane i prekr{eno pravo iz ~lanka 6. stavak 3.(b) Europske konvencije. 

78. Apelant navodi da mu nije dopu{teno unakrsno ispitivanje za{ti}enih svjedoka, te da mu je prekr{eno pravo iz ~lanka 6. stavak 3.(d) Europske konvencije. U svezi s tim, Ustavni sud zapa`a da apelantu nije bilo dopu{teno unakrsno ispitivanje za{ti}enog svjedoka 001 na glavnom pretresu pred prvostupanjskim vije}em. Me|utim, Apelacijsko vije}e je zbog ove ~injenice donijelo odluku da se za{ti}eni svjedoci 001 i 002 ponovno saslu{aju na pretresu pred Apelacijskim vije}em. Na odr`anom pretresu apelant je saslu{ao ove svjedoke u okviru zakonskih odredaba koje se odnose na specifi~nosti propisane Zakonom o za{titi svjedoka pod prijetnjom i ugro`enih svjedoka ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 21/03, 61/04 i 55/05). Obzirom na to da se kazneni postupak sagledava kao cjelina, Ustavni sud primje}uje da je navedena povreda u~injena u prvostupanjskom postupku ispravljena na pretresu pred Apelacijskim vije}em, jer su za{ti}eni svjedoci ponovno saslu{ani, te su apelantovi navodi o kr{enju prava iz ~lanka 6. stavak 3.(d) neutemeljeni. 

79. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 3. (a), (b) i (d) Europske konvencije neutemeljeni. 

80. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nije povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. st. 1, 2. i 3. Europske konvencije. 

Pravo na imovinu 

81. ^lanak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog ~lanka, {to uklju~uje: 

[...] 

k) Pravo na imovinu. 

82. ^lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: 

1. Svaka fizi~ka ili pravna osoba ima pravo na neometano u`ivanje svoje imovine. Nitko ne mo`e biti li{en svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom i op}im na~elima me|unarodnog prava. 

2. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne utje~u na pravo dr`ave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala kori{tenje imovine sukladno op}im interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. 

83. Ustavni sud primje}uje da je Sud BiH oduzeo imovinu za koju je u tijeku postupka utvrdio da se radi o imovini koju je apelant kupio od novca ste~enog izvr{enjem kaznenog djela a koja je bila u posjedu d.o.o. "Farisa". 

84. Apelant smatra da mu je dono{enjem pobijane odluke povrije|eno pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Ustavni sud podsje}a na to da je o istom pravnom pitanju ve} razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 3388/06 od 17. o`ujka 2009. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba). Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao da je u konkretnom slu~aju apelant li{en svoje imovine i da je li{avanje rezultat kaznenog postupka koji je vo|en protiv apelanta, a koji je Ustavni sud ocijenio kao pravi~an u svezi sa ~lankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lankom 6. Europske konvencije. Dalje, Ustavni sud je zaklju~io da postoji op}i interes dr`ave da sankcionira po~initelje kaznenih djela. Sankcioniranjem kaznenih djela dr`ava na konkretnog po~initelja kaznenog djela djeluje restriktivno, a na eventualne ostale mogu}e po~initelje preventivno. Ustavni sud konstatira da odredba ~lanka 110. KZBiH propisuje obvezno izricanje oduzimanja imovinske koristi od po~initelja kaznenog djela, te je cilj ove odredbe sprije~iti osobe da "u`ivaju u rezultatima" kaznenog djela, odnosno u imovinskoj koristi pribavljenoj kaznenim djelom. Dakle, na temelju izlo`enog slijedi da je apelant li{en svoje imovine u javnom interesu. Tako|er, Ustavni sud primje}uje da je u konkretnom slu~aju teret koji se name}e apelantu, a koji se odra`ava u li{avanju imovine, proporcionalan cilju kojem se te`i, tim prije {to je od apelanta oduzeta samo ona imovina za koju su sudovi utvrdili da je ste~ena izvr{enim kaznenim djelom. 

85. Ustavni sud smatra da se razlozi dati u citiranoj odluci u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Umjesto posebnog obrazlo`enja ove odluke u pogledu apelantovih prizivnih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazlo`enje i razloge navedene u Odluci broj AP 3388/06 od 17. o`ujka 2009. godine. 

86. Sukladno navedenome, Ustavni sud zaklju~uje da pobijanom presudom nije povrije|eno apelantovo pravo iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 

Pravo na djelotvoran pravni lijek 

87. ^lanak 13. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 

Svatko ~ija su prava i slobode priznati ovom konvencijom naru{eni ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima. 

88. Apelant u apelaciji navodi povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije zato {to je Sud BiH, kako je naveo, na njegov zahtjev za produ`enjem roka za podno{enje priziva na prvostupanjsku presudu "donio odluku u formi obavje{tenja a ne rje{enja, kako to nala`e ZKP". Me|utim, Ustavni sud ukazuje na to da ovi navodi ni na koji na~in ne pokre}u pitanje iz ~lanka 13. Europske konvencije. Osim toga, Ustavni sud primje}uje da je apelant imao pravo na djelotvorne pravne lijekove propisane zakonom i da ih je koristio. Sukladno navedenom, Ustavni sud smatra da nije povrije|eno apelantovo pravo iz ~lanka 13. Europske konvencije. 

Pravo na zabranu diskriminacije 

89. Apelant se `ali da mu je povrije|eno i pravo zagarantirano ~lankom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lankom 14. Europske konvencije u svezi sa ~lankom 5. i 6. Europske konvencije. Ustavni sud podsje}a na ~injenicu da ~lanak 14. Europske konvencije ima akcesoran karakter i da osigurava za{titu od diskriminacije u pitanjima koja potpadaju pod okvir drugih ~lanaka Europske konvencije. Apelant navodi da je povreda u~injena u odnosu na ~l. 5. i 6. Europske konvencije. Me|utim, kako u svezi s tim apelant nije ponudio bilo kakve argumente i dokaze, Ustavni sud smatra da su ovi navodi o diskriminaciji neutemeljeni. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kr{enju prava na nediskriminaciju iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. Europske konvencije u svezi sa navedenim pravima neutemeljeni. 

VIII. Zaklju~ak 

90. Ustavni sud zaklju~uje da su razlozi koje je naveo Sud BiH o svom uvjerenju da je apelant po~inio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret zadovoljavaju}i sa aspekta bri`ljive i savjesne ocjene dokaza, kako to zahtijevaju relevantne odredbe ZKP i ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije. Dalje, Ustavni sud isti~e da nije prekr{eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje kada su kao svjedoci saslu{ani raniji apelantovi suoptu`enici koji su sklopili sporazume o priznanju krivice, a sud je dao detaljno i logi~no obrazlo`enje za{to je takve dokaze prihvatio. Osim toga, ne postoji kr{enje na~ela reformatio in peius jer nisu ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu ovog na~ela, niti postoje druge ~injenice na temelju kojih je povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 

91. Dalje, Ustavni su zaklju~uje da ne postoji kr{enje prava na presumpciju nevinosti iz ~lanka 6. stavak 2. Europske konvencije u izjavama predstavnika pravosu|a o slo`enosti predmetnog postupka koje su date nakon objave prvostupanjske odluke, niti ima elemenata koji bi ukazivali na to da sud nije primijenio na~elo in dubio pro reo

92. Ustavni sud zaklju~uje da je postupak protiv apelanta vo|en na jeziku koji apelant razumije, da je imao dovoljno vremena da pripremi obranu i da ispituje svjedoke pod istim uvjetima kao i optu`ba i da ne postoje dokazi da je apelant u bilo kojoj fazi postupka tretiran na na~in koji bi vodio kr{enju prava iz ~lanka 6. stavak 3. (a), (b) i (d) Europske konvencije. 

93. Dalje, Ustavni sud zaklju~uje da odluka da se oduzme imovina koja je pribavljena izvr{enjem kaznenog djela ne predstavlja povredu prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, budu}i da je mije{anje u apelantovu imovinu bilo sukladno zakonu, da je poduzeto u javnom interesu i da je po{tovano na~elo proporcionalnosti. 

94. Tako|er, Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom predmetu nije povrije|eno pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lanka 13. Europske konvencije i pravo na zabranu diskriminacije iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. u svezi sa ~l. 5. i 6. Europske konvencije. 

95. Na temelju ~lanka 16. st. 1. i 4. to~ka 4. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 

96. Prema ~lanku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. 





 


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simovi}, v. r. 



Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija u predmetu broj AP 1394/07, rje{avaju}i apelaciju Ferida Oki}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16 st. 1 i 4 ta~ka 4, ~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 

Miodrag Simovi}, predsjednik 

Valerija Gali}, potpredsjednica 

Seada Palavri}, potpredsjednica 

Mato Tadi}, sudija 

Mirsad ]eman, sudija 

na sjednici odr`anoj 17. decembra 2009. godine donio je 

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 

Odbija se kao neosnovana apelacija Ferida Oki}a podnesena protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine broj KP@-18/06 od 12. februara 2007. godine i KPV-04/05 od 22. novembra 2005. godine, u odnosu na ~lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 6 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda, pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda, pravo na zabranu diskriminacije iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda, te pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda. 

Odbacuje se kao nedozvoqena apelacija Ferida Oki}a podnesena protiv rje{ewa Suda BiH o pritvoru, u odnosu na ~lan II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 5 st. 2, 3 i 4 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga {to je protekao rok za podno{ewe apelacije. 

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". 

OBRAZLO@EWE 

I. Uvod 

1. Ferid Oki} (u daqwem tekstu: apelant) iz Velike Kladu{e, kog zastupa Kadrija Koli}, advokat iz Sarajeva, podnio je 11. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud). Apelant je podnio apelaciju protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Sud BiH) broj KP@-18/06 od 12. februara 2007. godine i KPV-04/05 od 22. novembra 2005. godine. Budu}i da je apelacija bila izuzetno op{irna, Ustavni sud je 29. maja 2007. godine zatra`io od apelanta da, u skladu sa ~lanom 20 stav 2 Pravila Ustavnog suda, precizira apelaciju, odnosno da dostavi sa`etak u kom }e navesti argumente za navode koji se ti~u eventualnih povreda qudskih prava na koja ukazuje. Apelant je Ustavnom sudu preciziranu apelaciju dostavio 8. juna 2007. godine. Apelant je potom dostavio vi{e dopuna apelacije i to 28. novembra i 26. decembra 2007. godine, te 22. i 29. septembra 2008. godine. 

II. Postupak pred Ustavnim sudom 

2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tu`ila{tva Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Tu`ila{tvo BiH) zatra`eno je 19. juna 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. 

3. Na osnovu ~lana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH zatra`eno je 29. septembra 2009. godine da dostavi predmet na uvid. 

4. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 3. jula 2007. godine, a predmet na uvid 2. oktobra 2009. godine. Tu`ila{tvo BiH nije dostavilo odgovor na apelaciju. 

5. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Suda BiH dostavqen je apelantu 12. maja 2009. godine. 

6. Apelant je 18. maja 2009. godine dostavio odgovor na izja{wewe Suda BiH. 

III. ^iweni~no stawe 

7. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqede}i na~in. 

^iwenice u vezi sa postupkom dono{ewa osporenih presuda 

8. Sud BiH je Presudom broj KPV 04/05 od 22. novembra 2005. godine proglasio apelanta krivim {to je radwama opisanim u izreci presude pod ta~. od 1 do 13 po~inio krivi~no djelo organizovanog kriminala iz ~lana 250 stav 3 Krivi~nog zakona Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: KZBiH) u vezi sa krivi~nim djelima i to: a) za radwe iz ta~. od 1 do 6, neovla{}eni promet opojnim drogama iz ~lana 195 stav 2 u vezi sa ~lanom 54 KZBiH, produ`eno krivi~no djelo; b) za radwe iz ta~. 7 i 8, otmica iz ~lana 180 stav 2 u vezi sa ~lanom 53 KZBiH, sticaj krivi~nih djela; c) za radwe iz ta~. od 9 do 12, razbojni{tvo iz ~lana 289 st. 2 i 3 a u vezi sa ~lanom 53 KZBiH, sticaj krivi~nih djela; d) za radwe iz ta~ke 13, nedozvoqeno dr`awe oru`ja ili eksplozivnih materija iz ~lana 371 stav 2 Krivi~nog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05; u daqwem tekstu: KZFBiH). 

9. Za po~iwena krivi~na djela Sud BiH je apelanta osudio na kaznu dugotrajnog zatvora u trajawu od 22 godine. U kaznu je ura~unao vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru. Na osnovu ~lana 74 stav 1 KZBiH, Sud BiH je presudio da se apelantu oduzmu sqede}i predmeti - oru`je: automatska pu{ka "Hekler", pi{toq marke "Bereta", pet pi{toqa sa prigu{iva~em marke "Crvena zastava", pet prigu{iva~a za pi{toq, te 200 metaka kalibra 7,65 mm, ~iji su detaqni podaci navedeni u izreci presude. Sud BiH je na osnovu ~lana 110 stav 1 KZBiH odredio da se od apelanta oduzima i imovinska korist koja se sastoji od putni~kih motornih vozila marke "Opel" tip "Kadet D" i "Audi" tip A6 sa karakteristikama opisanim u izreci kao i ta~no navedene koli~ine srebrnog nakita. Sud BiH je primjenom ~lana 110 stav 1 u vezi sa ~lanom 111 stav 1 KZBiH odredio da se od apelanta oduzima i stan koji se nalazi u @ivinicama, precizno opisan u izreci, te dva putni~ka motorna vozila marke "Mercedes-Benz ML", model 270 CDI i "Mercedes" tip 210, karakteristika detaqno opisanih u izreci presude. 

10. U obrazlo`ewu presude Sud BiH je naveo da je na osnovu sprovedenih dokaza na glavnom pretresu, u prisustvu apelanta i wegovog branioca, utvrdio da je apelant organizovao i rukovodio organizovanom grupom kriminalaca, koji su svojim zajedni~kim djelovawem po~inili vi{e krivi~nih djela, koja su opisana u izreci presude. Sud BiH je u toku sprovedenog glavnog pretresa na prijedlog Tu`ila{tva BiH saslu{ao 66 svjedoka koji su iskaze dali bez za{tite i dva za{ti}ena svjedoka sa pseudonimima 001 i 002. Daqe, Sud BiH je, na prijedlog Tu`ila{tva BiH, a na osnovu pismeno dostavqenih nalaza i mi{qewa, u svojstvu vje{taka saslu{ao vje{take za sudsko-medicinsko vje{ta~ewe, biolo{ko vje{ta~ewe, vje{ta~ewe tragova oru`ja i silikonskih rukavica, daktiloskopsko vje{ta~ewe, hemijsko-toksikolo{ko vje{ta~ewe, mehanoskopsko-balisti~ko vje{ta~ewe vatrenog oru`ja, daktiloskopsko vje{ta~ewe rezervoara za gorivo, grafolo{ko vje{ta~ewe putnih isprava, hemijsko vje{ta~ewe nepoznate smjese materije i za neuropsihijatrijsko vje{ta~ewe. Sem toga, izvr{io je uvid u mnogobrojne dokaze objektivne prirode kojima je Tu`ila{tvo BiH dokazivalo da je apelant po~inio krivi~na djela koja su mu stavqena na teret. Sud BiH je, tako|e, na prijedlog odbrane u svojstvu svjedoka saslu{ao apelanta i jo{ 27 drugih svjedoka kao i vje{taka sudsko-medicinske struke. Sud BiH je izvr{io uvid i u dokaze objektivne prirode koje je apelantov branilac na glavnom pretresu predao Sudu BiH. 

11. U pogledu odluke o oduzimawu predmeta i imovinske koristi, pobli`e ozna~enih u izreci presude, koji su se nalazili kod apelanta i drugih lica, Sud BiH je naveo da je navedenu odluku donio zbog toga {to imovina ste~ena izvr{ewem krivi~nog djela ni u kom slu~aju ne mo`e da se zadr`i zbog na~ina na koji je pribavqena. Tako|e je naveo da su lica koja su u posjedu navedenih stvari znala ili su zasigurno mogla da znaju da je ova imovinska korist pribavqena izvr{ewem krivi~nog djela. S obzirom na broj krivi~nopravnih radwi, wihovu te`inu i vrstu krivi~nih djela, a ocjewuju}i i sve druge okolnosti, Sud BiH je osudio apelanta na kaznu dugotrajnog zatvora u trajawu od 22 godine. 

12. Protiv Presude Suda BiH broj KPV-04/05 od 22. novembra 2005. godine apelant, wegov branilac i Tu`ila{tvo BiH su podnijeli `albe. Apelant i wegov branilac su `albu podnijeli zbog svih `albenih osnova propisanih ~lanom 296 ZKPBiH. Tu`ila{tvo BiH je podnijelo `albu na presudu zbog odluke o visini izre~ene krivi~nopravne sankcije apelantu. Naime, Tu`ila{tvo BiH je u podnesenoj `albi predlo`ilo da se apelantu izrekne kazna dugotrajnog zatvora u trajawu izme|u 25 i 30 godina. 

13. Rje{ewem Apelacionog vije}a Suda BiH (u daqwem tekstu: Apelaciono vije}e) broj KP@ 18/06 od 17. maja 2006. godine uva`ene su `albe apelanta i wegovog branioca, te je Presuda Suda BiH broj KPV 04/05 od 22. novembra 2005. godine ukinuta i odre|eno je odr`avawe novog pretresa pred Apelacionim vije}em. U obrazlo`ewu rje{ewa Apelaciono vije}e je navelo da je prvostepeni sud propustio da, u smislu ~lana 15 Zakona o krivi~nom postupku Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: ZKPBiH), u obrazlo`ewu osporene presude izvr{i slobodnu ocjenu izvedenih dokaza, kako pojedina~no, tako i u wihovoj me|usobnoj povezanosti, te da na osnovu takve analize izvede zakqu~ak o tome za{to je odre|ene ~iwenice uzeo kao utvr|ene ili neutvr|ene. 

14. Apelaciono vije}e je nakon odr`anog pretresa donijelo Presudu broj KP@-18/06 od 12. februara 2007. godine. Apelaciono vije}e je tom presudom apelanta proglasilo krivim da je po~inio vi{e krivi~nih djela koja su detaqno opisana u 12 ta~aka izreke presude. Naime, Apelaciono vije}e je apelanta proglasilo krivim {to je organizovao zlo~ina~ku organizaciju u smislu ~lana 1 stav 17 KZBiH, koju sa~iwavaju poimeni~no nabrojana lica u izreci presude, te druga trenutno osu|ena ili nedostupna lica ~ija su imena tako|e navedena u izreci. Daqe, Apelaciono vije}e ga je osudilo {to je rukovodio zlo~ina~kom organizacijom koja je od po~etka 2003. godine do maja 2004. godine organizovano i zajedni~kim djelovawem izvr{ila vi{e djela propisanih KZBiH i KZFBiH, odnosno {to je kao organizator, rukovodilac i izvr{ilac: a) radwama opisanim u ta~. od 1 do 5 vr{io me|unarodnu prodaju opojnih droga ekstazi i heroin, kupovinu radi prodaje opojnih droga ekstazi i heroin, organizovao prevoz i isporuku opojnih droga ekstazi i heroin u me|unarodnoj prodaji; b) radwama opisanim u ta~. 6 i 7 u sastavu organizovane grupe qudi protivpravno zatvorio i dr`ao zatvoreno druga lica s ciqem iznude novca, drugih vrijednih pokretnosti i nepokretnosti; c) radwama opisanim u ta~. 8, 9 i 11, upotrebom oru`ja i u sastavu organizovane grupe qudi, organizovao nasilno oduzimawe od drugih lica novca i drugih vrijednih pokretnosti s ciqem pribavqawa protivpravne imovinske koristi; d) radwama opisanim u ta~ki 10 upotrebom oru`ja organizovao nasilno oduzimawe od drugog lica novca i drugih vrijednih pokretnosti s ciqem pribavqawa protivpravne imovinske koristi, pri ~emu je Faik Kalender s umi{qajem usmr}en; e) radwama opisanim u ta~ki 12, protivno Zakonu o dr`awu i no{ewu oru`ja, neovla{}eno nabavio i neovla{}eno dr`ao ve}u koli~inu oru`ja ~ija nabavka, dr`awe i no{ewe gra|anima uop{te nije dozvoqena, a koje je nabavio s ciqem upotrebe u izvr{ewu djela zlo~ina~ke organizacije i koje je dijelom upotrijebio u izvr{ewu djela zlo~ina~ke organizacije. 

15. Sem toga, Apelaciono vije}e je apelanta, na osnovu ~lana 284 ta~ka c) KZBiH, oslobodilo optu`be da je po~inio krivi~nopravnu radwu ~iweni~no opisanu u ta~ki jedan optu`nice, kojom mu je bilo stavqeno na teret da je po~inio krivi~no djelo organizovanog kriminala iz ~lana 250 stav 3 KZBiH. 

16. Za izvr{ena krivi~na djela Apelaciono vije}e je apelantu utvrdilo kaznu dugotrajnog zatvora u trajawu od 26 godina, te je, uzimaju}i u obzir kao ranije utvr|enu kaznu zatvora u trajawu od dvije godine i ~etiri mjeseca, izre~enu Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj K-89/01 od 14. novembra 2002. godine, u skladu sa ~lanom 55 KZBiH, apelanta osudilo na jedinstvenu kaznu zatvora u trajawu od 26 godina zatvora. U kaznu je ura~unato vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru. 

17. Apelaciono vije}e je odredilo da se od apelanta, na osnovu ~lana 74 stav 1 KZBiH, oduzima oru`je precizno navedeno u izreci presude kao i u prvostepenoj presudi, potom putni~ko motorno vozilo "Opel" tip "Kadet D", koje je apelant upotrijebio u izvr{ewu krivi~nog djela razbojni{tva iz ta~ke 11 izreke presude, putni~ko motorno vozilo "Mercedes" tip 210, koje je apelant koristio za izvr{ewe krivi~nog djela iz ta~ke 4 izreke presude a potom ga prodao E.M. koji je, prema zakqu~ku suda, zasigurno znao da je apelant vozilo i upotrijebio prilikom izvr{ewa krivi~nog djela. Tako|e, na osnovu ~lana 110 stav 1 KZBiH, od apelanta se oduzima putni~ko motorno vozilo marke "Audi" tip A6, koje je apelant kupio od ].D. novcem pribavqenim izvr{ewem krivi~nog djela iz ta~ke 11 izreke presude i iskoristio za sakrivawe pi{toqa marke "CZ" sa prigu{iva~em. Daqe, na osnovu istog zakonskog propisa, Apelaciono vije}e je obavezalo apelanta da isplati nov~ani iznos od 30.000,00 KM kao protivvrijednost nezakonito pribavqene imovinske koristi ste~ene prodajom stana, precizno navedenih karakteristika, a koji se nalazi u @ivinicama i koji je pribavqen izvr{ewem krivi~nog djela iz ta~ke 6 izreke presude. Apelaciono vije}e je, na osnovu ~lana 110 stav 1 KZBiH, od privrednog dru{tva "Farisa" d.o.o. za trgovinu i usluge iz Tuzle odredilo da se oduzimaju precizno navedene koli~ine i vrste srebrnog nakita koji je kupqen novcem pribavqenim izvr{ewem krivi~nog djela iz ta~ke 11 izreke presude. Sem toga, na osnovu ~lana 198 ZKPBiH, Apelaciono vije}e je dosudilo imovinskopravni zahtjev o{te}enima, pa je apelant obavezan da "Union banci" d.d. Sarajevo ispati iznos od 296.460,00 KM, JP "BH Po{ta" d.o.o. Sarajevo - Centar po{ta Tuzla iznos od 335.786,36 KM i Khalil Zayedu iznos od 7.365,00 KM. 

18. U obrazlo`ewu presude Apelaciono vije}e je navelo da je u ponovnom postupku, u smislu ~lana 317 stav 2 ZKPBiH, sprovelo dokaz ponovnog saslu{awa za{ti}enih svjedoka 001 i 002, budu}i da ih apelantova odbrana u prvostepenom postupku nije imala mogu}nost unakrsno ispitati. Sem toga, s ciqem otklawawa odre|enih nejasno}a u iskazu svjedoka Ibrahima Jorefa, Apelaciono vije}e je odredilo da i wega, tako|e, ponovo saslu{a. Apelaciono vije}e je nakon uvida u kompletan spis i na osnovu izvedenih dokaza izvelo zakqu~ak o wihovom zna~aju i vrijednosti za utvr|ivawe pravno relevantnih ~iwenica koje se odnose na postojawe bitnih elemenata bi}a krivi~nih djela koja su apelantu stavqena na teret, kao i wegove krivi~ne odgovornosti za u~iwena krivi~na djela, {to je prvostepeno vije}e u presudi propustilo da u~ini. 

19. U vezi sa prijedlogom stranaka za izvo|ewe dokaza na pretresu, Apelaciono vije}e je prihvatilo i izvr{ilo uvid u dokaz odbrane - ovjerenu kopiju evidencije dolaska na posao ("{ihtarice") za mart i april 2004. godine radnika "[ikuqe" u Lukavcu, te saslu{alo svjedoka Tu`ila{tva BiH Nasera Kurti}a, sve na okolnosti ~iwenica iz ta~ke 2 izreke. Ostale apelantove dokazne prijedloge Apelaciono vije}e je odbilo budu}i da prijedlozi nisu sadr`avali potrebno obrazlo`ewe okolnosti na koje se izvo|ewe dokaza predla`e niti su, vezano za nove dokazne prijedloge, navedeni razlozi zbog kojih ti dokazi nisu bili predlo`eni u prvostepenom postupku. Prijedlog Tu`ila{tva BiH za izvo|ewe drugih dokaza Apelaciono vije}e je, tako|e, odbilo zbog toga {to predlo`eni dokazi nisu bili relevantni za utvr|ivawe ~iwenica iz optu`nice, a u dokazima koji su ve} izvedeni ~iweni~no stawe je bilo dovoqno razja{weno za dono{ewe presude. 

20. Na osnovu ocjene svih sprovedenih dokaza, kako pojedina~no, tako i u wihovoj me|usobnoj vezi, Apelaciono vije}e je donijelo odluku kao u izreci. Naime, Apelaciono vije}e je u obrazlo`ewu presude za svaku ta~ku optu`nice i za svaku krivi~nopravnu radwu detaqno opisalo na osnovu kojih dokaza je zakqu~ilo da je apelant kriv. Apelaciono vije}e je obrazlo`ilo na osnovu kojih iskaza saslu{anih svjedoka na glavnom pretresu i pretresu je zakqu~ilo da postoji apelantova krivi~na odgovornost. Apelaciono vije}e je svaki iskaz svjedoka analiziralo i dovodilo u me|usobnu vezu sa drugim sprovedenim dokazima. Za pojedine ta~ke optu`nice Apelaciono vije}e je navelo koje iskaze svjedoka je prihvatilo kao istinite, da li su me|usobno saglasni, da li se potvr|uju u svim detaqima i da li su saglasni iskazima drugih svjedoka kao i materijalnim dokazima izvedenim na glavnom pretresu. Apelaciono vije}e je pri ocjeni iskaza svjedoka posebno imalo u vidu da su odre|eni svjedoci sa Tu`ila{tvom BiH sklopili sporazume o priznawu krivwe, koje je Sud BiH prihvatio i proglasio ih krivim. Me|utim, prema mi{qewu Apelacionog vije}a, iskazi ovih svjedoka, kojima svjedo~e sa aspekta wihovog u~e{}a u odre|enim krivi~nopravnim radwama, i opa`awa u cijelosti se podudaraju. Prema ocjeni Apelacionog vije}a, bilo bi nemogu}e me|usobnim dogovorom ostvariti toliki stepen podudarnosti iskaza izme|u svih ovih svjedoka, pa, imaju}i u vidu sve navedeno, Apelaciono vije}e je zakqu~ilo da su iskazi svjedoka koji su zakqu~ili sporazume o priznawu krivwe ta~ni i istiniti i u cijelosti ih je prihvatilo. Prije dono{ewa odluke Apelaciono vije}e je utvrdilo da sprovedeni dokazi tvore jednu logi~ku cjelinu obja{wavaju}i pojedine detaqe cjelokupnog toka doga|aja za koje se apelant tereti. Nakon ocjene svih sprovedenih dokaza, Apelaciono vije}e je zakqu~ilo da je u potpunosti dokazano da je apelant preduzeo radwe koje su mu stavqene na teret i za koje je progla{en krivim. 

21. U odnosu na oduzimawe predmeta od privrednog dru{tva "Farisa" d.o.o., Apelaciono vije}e je navelo da je na osnovu iskaza svjedoka Harisa Mehanovi}a, apelantovog priznawa u iskazu na glavnom pretresu, zatim na osnovu uvida u Zapisnik Poreske uprave - Sredi{wi ured Tuzla, broj 10/05-6-15-14-5/04 od 6. jula 2004. godine o privremenom oduzimawu predmeta, potvrde o privremenom oduzimawu predmeta od 6. jula 2004. godine, te originalne dokumentacije o kupovini srebra koja glasi na ime "Farisa" d.o.o., nesporno utvrdilo da je kupqeno novcem pribavqenim izvr{ewem krivi~nog djela iz ta~ke 11 presude. Naime, apelant je u Istambulu predmetno srebro kupio za navedenu firmu i potpisao se na dokumentaciji o kupovini. Zbog toga je Apelaciono vije}e, na osnovu ~lana 110 stav 1 u vezi sa ~lanom 111 stav 1 KZBiH, odredilo da se srebro konkretizovano u izreci presude oduzima od privrednog dru{tva "Farisa" d.o.o. 

22. U vezi sa vozilom marke "Mercedes-Benz ML" model 270 CDI, Apelaciono vije}e je navelo da nije moglo na osnovu izvedenih dokaza sa sigurno{}u da utvrdi da je apelant ovo vozilo pribavio novcem ostvarenim vr{ewem krivi~nih djela iz ta~. od 1 do 3 izreke. Tu`ila{tvo BiH nije izvelo dokaz koji bi ukazao na konkretnu vezu izme|u novca ostvarenog ovim krivi~nim djelima i kupovine vozila "Mercedes-Benz ML", zbog ~ega Apelaciono vije}e nije prihvatilo prijedlog za oduzimawe ovog vozila. 

23. Apelaciono vije}e je obrazlo`ilo da je odluku da apelanta oslobodi od optu`be u pogledu inkriminacije za koju je bio progla{en krivim prvostepenom presudom pod ta~kom 1 donijelo uz primjenu principa in dubio pro reo. Prema navedenom principu, sumwu u pogledu postojawa ~iwenica koje ~ine obiqe`ja krivi~nog djela ili od kojih zavisi primjena neke odredbe krivi~nog zakonodavstva, sud rje{ava presudom na na~in koji je povoqniji za optu`enog. Naime, Apelaciono vije}e je zakqu~ilo da nije dokazano postojawe bitnih obiqe`ja krivi~nog djela koje je apelantu ovom ta~kom stavqeno na teret. Apelaciono vije}e nije moglo samo na osnovu iskaza svjedoka Seada Akeqi}a na pouzdan na~in da utvrdi ~iwenicu koja se odnosi na to da li je nazna~enog datuma svjedok u rezervoaru vozila Golf III 583-M-625 iz Tuzle u Istambul prevezao drogu ekstazi. Slijedom navedenog, proizilazi da se apelantovim radwama nisu stekla sva bitna obiqe`ja krivi~nog djela iz ~lana 195 stav 2 u vezi sa stavom 1 KZBiH. Zbog toga je Apelaciono vije}e apelanta i oslobodilo od optu`be za ovu krivi~nopravnu radwu. 

^iwenice u vezi sa apelantovim pritvorom 

24. Sud BiH je Rje{ewem broj KPP-128/04 od 27. maja 2004. godine apelantu, koji je li{en slobode 25. maja 2004. godine, odredio pritvor u trajawu od mjesec dana. Pritvor prema donesenom rje{ewu mo`e da traje do 25. juna 2004. godine. Sud BiH je u obrazlo`ewu rje{ewa naveo da je na osnovu prijedloga i dostavqenih dokaza Tu`ila{tva BiH utvrdio da su kumulativno ispuweni op{ti i svi posebni uslovi propisani za pritvor. Naime, apelantu je pritvor odre|en zbog osnova iz ~lana 132 stav 1 ta~. a), b), c) i d) ZKPBiH. 

25. Vanraspravno vije}e Suda BiH je Rje{ewem broj KV-90/04 od 3. juna 2004. godine, u postupku odlu~ivawa povodom apelantove `albe, potvrdilo doneseno rje{ewe, ali je u obrazlo`ewu navelo da se apelantu odre|uje pritvor na osnovu ~lana 132 stav 1 ta~. a), b) i c) ZKPBiH. Naime, vanraspravno vije}e je istaklo da je sudija za prethodni postupak pravilno utvrdio ~iweni~no stawe i izveo pravilan zakqu~ak o postojawu osnovane sumwe kod apelanta. Me|utim, vanraspravno vije}e nije prihvatilo da postoje osnovi za odre|ivawe pritvora apelantu predvi|eni ta~kom d) citiranog ~lana, jer u rje{ewu nisu dati vaqani razlozi koji bi opravdali odre|ivawe pritvora iz navedenog osnova. 

26. Na osnovu ~lana 135 stav 2 ZKPBiH, Sud BiH je apelantu produ`io pritvor za jo{ dva mjeseca, tj. do 25. avgusta 2004. godine. Nakon toga je Sud BiH, na osnovu ~lana 135 stav 3 ZKPBiH, Rje{ewem broj KV-160/04 od 23. avgusta 2004. godine ponovno produ`io pritvor apelantu za tri mjeseca, koji mo`e da traje do 25. novembra 2004. godine. Iz navedenih rje{ewa proizilazi da je pritvor apelantu produ`avan zbog istih razloga koji su postojali i prilikom dono{ewa rje{ewa o odre|ivawu pritvora. 

27. Sud BiH je, nakon potvr|ivawa optu`nice protiv apelanta i dr., na tu`io~ev prijedlog, Rje{ewem broj KPS-346/04 od 22. novembra 2004. godine apelantu, u svojstvu optu`enog, produ`io pritvor i odredio da on mo`e da traje do okon~awa glavnog pretresa, sa obavezom preispitivawa 22. januara 2005. godine. Zakonski osnov za produ`ewe pritvora apelantu nakon potvr|ivawa optu`nice je bio zbog razloga propisanih u ~lanu 132 stav 1 ta~. a) i b) ZKPBiH. Sud BiH je nakon toga svaka dva mjeseca vr{io kontrolu opravdanosti primjene mjere pritvora prema apelantu. 

28. Sud BiH je, nakon dono{ewa prvostepene Presude broj KPV-04/05 od 22. novembra 2005. godine, istovremeno donio i Rje{ewe broj KPV-04/05. Tim rje{ewem Sud BiH je apelantu produ`io pritvor i odredio da pritvor mo`e da traje do dostavqawa pismenog otpravka i pravosna`nosti osu|uju}e presude Suda BiH. Navedeno rje{ewe Sud BiH je donio nakon {to je apelanta proglasio krivim za krivi~na djela koja su mu izmijewenom optu`nicom stavqena na teret, te mu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajawu od 22 godine. Sud BiH je u kaznu zatvora ura~unao vrijeme koje je optu`eni [apelant] proveo u pritvoru, odnosno od kada je li{en slobode, a to je 25. maj 2004. godine. 

29. Nakon {to je ukinuta Presuda Suda BiH broj KPV-04/05 od 22. novembra 2005. godine i odre|eno odr`avawe pretresa pred Apelacionim vije}em, Apelaciono vije}e je donijelo Rje{ewe broj KP@-18/06 od 17. maja 2006. godine. Naime, apelantu je tim rje{ewem produ`en pritvor za jo{ jednu godinu, tako da on mo`e da traje do okon~awa pretresa, a najdu`e do 17. maja 2007. godine. Apelantu je pritvor produ`en zbog razloga iz ~lana 132 stav 1 ta~ka a) ZKPBiH. 

30. Nakon izricawa osu|uju}e presude, Sud BiH je donio Naredbu broj KP@-18/06 od 12. marta 2007. godine kojom je nare|eno da se apelantu, kao osu|enom, odre|uje kazna dugotrajnog zatvora u trajawu od 26 godina i to na osnovu pravosna`ne Presude Suda BiH broj KP@-18/06 od 12. februara 2007. godine. Naredbom je odre|eno da se u kaznu zatvora treba ura~unati vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru po~ev{i od 8. decembra 2001. godine do 14. novembra 2002. godine, te od 25. maja 2004. godine pa nadaqe. 

31. Apelant izdr`ava kaznu dugotrajnog zatvora u Kazneno-popravnom zavodu zatvorenog tipa u Zenici. 

IV. Apelacija 

a) Navodi iz apelacije 

32. U veoma obimnoj apelaciji apelant navodi da su mu osporenom presudom Suda BiH povrije|ena ustavna prava i to pravo na slobodu i bezbjednost li~nosti iz ~lana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5 st. 2, 3 i 4 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 st. 1, 2 i 3 alineja a), b), c) i d) Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14 u vezi sa ~l. 5 i 6 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 

33. Povredu prava na slobodu i bezbjednost li~nosti iz ~lana 5 st. 2, 3 i 4 Evropske konvencije apelant vidi u ~iwenici {to je, prema naredbi Suda BiH, uhap{en-li{en slobode 24. maja 2004. godine, a nakon li{ewa slobode nije izveden pred sudiju kako bi se izjasnio na razloge li{ewa slobode, optu`be i sumwe da je po~inio djela za koja se sumwi~i. Sem toga, apelant isti~e da do po~etka glavnog pretresa nije dobio sve dokaze iz istrage koje je prikupilo Tu`ila{tvo BiH. Daqe, da je Sud BiH pristup dokazima uslovio pla}awem 0,50 KM po kopiji "s ~ime je sud htio da zaradi na odbrani jer je tr`i{na cijena kopije 0,10 KM". Sem toga, apelant isti~e povredu prava na su|ewe u razumnom roku u kontekstu ~lana 5 stav 3 Evropske konvencije. Dakle, iz navoda apelacije proizilazi da se apelant `ali na postupak sproveden do po~etka glavnog pretresa. 

34. Povredu prava na pravi~no su|ewe apelant vidi u nepravilno utvr|enom ~iweni~nom stawu, nepravilnoj primjeni materijalnog prava i pogre{noj i arbitrarnoj ocjeni dokaza, te ~iwenici da je sud ocijenio samo dokaze optu`be. 

35. Apelant se `ali da mu sud nije dozvolio pristup svim dokazima. Pri tome se poziva na odluku Apelacionog vije}a od 5. marta 2007. godine: "da ne dozvoli odbrani pristup izvornim CD-ovima i transkriptima sa odr`anog pretresa pred Apelacionim vije}em kada je saslu{an za{ti}eni svjedok 001". Tako|e, isti~e da je pristup pojedinim dokazima uslovqen "pla}awem kopirawa materijala, {to je odbrana bila prinu|ena da uradi silom ~lana 50 ZKP". Daqe, apelant, s jedne strane, tvrdi da mu nije su|eno u razumnom roku, a, s druge strane, navodi da mu nije dato dovoqno vremena za pripremu odbrane. Prema navodima iz apelacije, presuda je zasnovana iskqu~ivo na iskazima suoptu`enika, {to je suprotno stavu Ustavnog suda izra`enom u Odluci broj AP 661/04. Apelant, tako|e, isti~e da za{ti}enom svjedoku nije dat status za{ti}enog svjedoka na na~in koji je u skladu sa lex specialis zakonom zbog ~ega i isti dokaz mora da se tretira u smislu ~lana 10 ZKP, odnosno da sud nije smio da zasniva svoju odluku na ovakvom dokazu. Povredu prava na pravi~no su|ewe apelant vidi i u tome {to mu nije dozvoqeno direktno i unakrsno ispitivawe i dodatno ispitivawe za{ti}enog svjedoka 011. Daqe, apelant navodi da mu je povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe jer sud nije prihvatio prijedlog sprovo|ewa novih dokaza pred Apelacionim vije}em niti je obrazlo`io razloge za neprihvatawe prijedloga. 

36. Apelant se `ali da mu je povrije|eno pravo na presumpciju nevinosti. Povredu tog prava potkrepquje ~iwenicom da su predsjednik Suda BiH i glavni tu`ilac Tu`ila{tva BiH nakon dono{ewa prvostepene presude za medije izjavili "kako je to odluka za primjer drugim sudovima i da predstavqa dokaz da su se spremni nositi sa najslo`enijim postupcima u pravosu|u". Sem toga, apelant na vi{e mjesta u apelaciji isti~e da iz sprovedene analize proizilazi da sud nije mogao na osnovu iskaza saslu{anih svjedoka da utvrdi da je on kriv, te da je trebalo da se primijeni princip in dubio pro reo. Daqe, apelant povredu vidi i u tome {to je prvostepeno vije}e bilo vije}e koje je sudilo u postupcima u kojima su suoptu`enici koji su svjedo~ili protiv apelanta nakon priznawa krivwe progla{eni krivim. Apelant smatra i da je sud povrijedio princip zabrane reformatio in peius, jer mu je Apelaciono vije}e izreklo kaznu dugotrajnog zatvora, odnosno kaznu du`u od kazne izre~ene prvostepenom presudom. Sem toga, prema navodima iz apelacije, sud nije pou~io apelanta o pravu da postupak mo`e da prati na svom materwem jeziku, odnosno albanskom. 

37. Povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije apelant vidi u tome {to je Sud BiH, na wegov zahtjev za produ`ewe roka za podno{ewe `albe na prvostepenu presudu, "donio odluku u formi obavje{tewa a ne rje{ewa, kako to nala`e ZKP". Sem toga, prema navodima iz apelacije "Sud i Tu`ila{tvo ~inili su upitnim i apelantovo pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije, tim prije jer prve dokaze o apelantovim navodnim krivi~nopravnim radwama prikupqa i uzima izjave sam glavni tu`ilac Tu`ila{tva BiH". Apelant vidi povredu ovog prava i zbog toga {to mu je Apelaciono vije}e izreklo du`u kaznu od kazne izre~ene `albenom presudom. 

38. Povredu prava na zabranu diskriminacije iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14 u vezi sa ~l. 5 i 6 Evropske konvencije apelant vidi u tome {to je "tokom postupka bio izlo`en diskriminaciji na osnovu svog etni~kog porijekla, naime, ostali u~esnici u postupku prozivali su ga '{iptar', odnosno wegovi sunarodwaci su tako definisani {to je 'milo{evi}evski' termin a da vije}e koje je sudilo nije adekvatno reagovalo ni nakon upozorewa odbrane". Daqe, apelant tvrdi da je diskriminisan jer mu sud nije dozvolio tra`eno produ`ewe roka za podno{ewe `albe, a "u drugom krivi~nom predmetu, isti sud je odbrani produ`avao rok za `albu na 30 dana - predmet protiv Abuladhima Maktoufa, dakle sud je diskriminisao apelanta". 

39. Povredu prava na imovinu iz ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju apelant vidi u tome {to je zahtjev Tu`ila{tva za oduzimawe imovinske koristi (srebra), pribavqene krivi~nim djelom, bio usmjeren ka apelantu, a Apelaciono vije}e je donijelo odluku da se srebro oduzima od privrednog dru{tva "Farisa" d.o.o. Tuzla. 

40. Apelant je na kraju tra`io da Ustavni sud zbog povreda qudskih prava koje su mu u~iwene nalo`i Bosni i Hercegovini da na ime materijalne kompenzacije isplati iznos od 10.000,00 KM kao i 1.000,00 KM na ime tro{kova sastavqawa apelacije. 

41. Dopunom apelacije od 28. novembra 2007. godine apelant je Ustavnom sudu dostavio prigovor koji je ulo`io Sudu BiH, povodom oglasa broj IKS-24/07, tj. oglasa o prodaji putni~kog motornog vozila "Audi" tip A6, koje je oduzeto na osnovu pravosna`ne Presude Suda BiH broj KP@-18/06. Daqe, apelant je 26. decembra 2007. godine Ustavnom sudu dostavio kopiju zahtjeva koji je podnio Sudu BiH za ponavqawe krivi~nog postupka protiv wega, sa dokazima koje je prilo`io uz zahtjev. Daqwom dopunom od 22. septembra 2008. godine, naslovqenom kao "~iweni~na dopuna apelacije novo prikupqenim ~iwenicama i dokazima", apelant je Ustavnom sudu dostavio kopije dokaza o preduzetim radwama u postupku, nakon pravosna`nosti o`albene odluke, ukqu~uju}i i odluku Suda BiH kojom se odbija wegov zahtjev za ponavqawe krivi~nog postupka. U navedenoj dopuni apelant vrlo op{irno opisuje povrede qudskih prava kojima je izlo`en, kako u toku postupka, tako i sada. Dopunom apelacije od 29. septembra 2008. godine apelant je naveo da je izlo`en torturi i diskriminaciji u Kazneno-popravnom zavodu zatvorenog tipa u Zenici, te da u prilogu apelacije dostavqa kopiju akata koje je uputio nadle`nim institucijama u vezi sa wegovim tretmanom u zatvoru i kopije odgovora koje je primio. 

b) Odgovor na apelaciju 

42. U odgovoru na apelaciju Sud BiH je naveo hronologiju vo|ewa krivi~nog postupka protiv apelanta. Naveo je da je 12. januara 2007. godine donio odluku o ponovnom saslu{awu za{ti}enih svjedoka 001 i 002. Tako|e je obrazlo`io da, ako Tu`ila{tvo smatra da oni trebaju imati za{titu, treba podnijeti prijedlog sudu za odre|ivawe mjera za{tite u skladu sa zakonom. Naime, Apelaciono vije}e je utvrdilo da su ova dva svjedoka saslu{ana protivno odredbama ZKPBiH zbog ~ega je odredilo wihovo ponovno saslu{awe. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu oduzimawem srebrnog nakita od d.o.o. "Farisa", a ne od apelanta, Sud BiH je naveo da je navedeni nakit, na osnovu dokumentacije koja se nalazi u spisu, u apelantovoj svojini. Naime, navedeni nakit je kupqen novcem koji je dobijen od neovla{}enog prometa opojnim drogama, odnosno droge ekstazi. Sud BiH je istakao da je prvostepena presuda ukinuta, pa da su prema tome samo radwe sprovedene pred drugostepenim vije}em relevantne za odlu~ivawe o predmetnoj apelaciji. 

43. U pogledu apelantovih navoda o tome da nije pou~en o pravu da postupak mo`e da prati na svom materwem jeziku, odnosno albanskom, Sud BiH je naveo da je u Zapisniku o apelantovom ispitivawu broj KT-177/04 od 26. maja 2004. godine apelant izjavio da je dr`avqanin BiH, po narodnosti Bo{wak, da razumije jezik koji je u upotrebi i da mu ne treba prevodilac. Zbog svega navedenog, Sud BiH je predlo`io da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu. 

V. Relevantni propisi 

44. U Krivi~nom zakonu Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06 i 32/07) relevantne odredbe glase: 

^lan 110 

(1) Niko ne mo`e da zadr`i imovinsku korist pribavqenu krivi~nom djelom. 

[...] 

^lan 111 

(1) Od u~inioca }e se oduzeti novac, predmeti od vrijednosti i svaka druga imovinska korist koja je pribavqena krivi~nim djelom, a ako oduzimawe nije mogu}e, u~inilac }e se obavezati na isplatu nov~anog iznosa srazmjernog pribavqenoj imovinskoj koristi. Imovinska korist pribavqena krivi~nim djelom mo`e se oduzeti od lica na koje je prenesena bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti, ako je ono znalo ili moglo da zna da je imovinska korist pribavqena krivi~nim djelom. 

[...] 

45. U Zakonu o krivi~nom postupku Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 12/09 i 16/09) relevantne odredbe glase: 

^lan 3 

Pretpostavka nevinosti i in dubio pro reo 

(1) Svako se smatra nevinim za krivi~no djelo dok se pravosna`nom presudom ne utvrdi wegova krivwa. 

(2) Sumwu u pogledu postojawa ~iwenica koje ~ine obiqe`ja krivi~nog djela ili od kojih zavisi primjena neke odredbe krivi~nog zakonodavstva, sud rje{ava presudom na na~in koji je povoqniji za optu`enog. 

^lan 10 stav 2 

Zakonitost dokaza 

Sud ne mo`e da zasniva svoju odluku na dokazima pribavqenim povredama qudskih prava i sloboda propisanih Ustavom i me|unarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratificirala, niti na dokazima koji su pribavqeni bitnim povredama ovog zakona. 

^lan 14 

Jednakost u postupawu 

Sud, tu`ilac i drugi organi koji u~estvuju u postupku du`ni su s jednakom pa`wom da ispituju i utvr|uju, kako ~iwenice koje terete osumwi~enog, odnosno optu`enog, tako i one koje im idu u korist. 

^lan 15 

Slobodna ocjena dokaza 

Pravo suda, tu`ioca i drugih organa koji u~estvuju u krivi~nom postupku da ocjewuju postojawe ili nepostojawe ~iwenica nije vezano ni ograni~eno posebnim formalnim dokaznim pravilima. 

[...] 

^lan 91 

Na polo`aj za{ti}enog svjedoka u postupku pred sudom, primjewuju se odredbe posebnog zakona. 

[...] 

^lan 263 

Pravo suda da ne dozvoli pitawe ili dokaz 

Sudija, odnosno predsjednik vije}a }e zabraniti pitawe i odgovor na pitawe koje je ve} postavqeno - ako je to pitawe po wegovoj ocjeni nedozvoqeno ili neva`no za predmet. 

Ako sudija, odnosno predsjednik vije}a zakqu~i da okolnosti koje stranka i branilac `ele da doka`u nemaju zna~aj za predmet ili da je ponu|eni dokaz nepotreban, odbi}e izvo|ewe takvog dokaza. 

^lan 281 

Dokazi na kojima se zasniva presuda 

Sud zasniva presudu samo na ~iwenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. 

Sud je du`an da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedina~no i u vezi sa ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene da izvede zakqu~ak da li je neka ~iwenica dokazana. 

^lan 295 stav 4 

Sadr`aj `albe i otklawawe nedostatka `albe 

U `albi mogu da se iznose nove ~iwenice i novi dokazi koji i uz du`nu pa`wu i oprez nisu mogli da budu predstavqeni na glavnom pretresu. @alilac je du`an da navede razloge za{to ih ranije nije iznio. Pozivaju}i se na nove ~iwenice, `alilac je du`an da navede dokaze kojima bi se te ~iwenice trebale dokazati, a pozivaju}i se na nove dokaze, du`an je da navede ~iwenice koje pomo}u tih dokaza `eli da doka`e. 

^lan 307 

Zabrana reformatio in peius 

Ako je podnesena `alba samo u korist optu`enog, presuda ne smije da se izmijeni na wegovu {tetu. 

^lan 315 

Ukidawe prvostepene presude 

Vije}e apelacionog odjeqewa }e, uva`avaju}i `albu, rje{ewem ukinuti prvostepenu presudu i odrediti odr`avawe pretresa ako utvrdi da: 

postoji bitna povreda odredbi krivi~nog postupka, sem slu~ajeva iz ~lana 314 stav 1 ovog zakona, 

[...] 

Ako se optu`eni nalazi u pritvoru, vije}e apelacionog odjeqewa }e ispitati postoje li jo{ razlozi za pritvor i donije}e rje{ewe o produ`ewu ili ukidawu pritvora. Protiv ovog rje{ewa nije dozvoqena `alba. 

[...] 

^lan 317 

Pretres pred vije}em apelacionog odjeqewa 

Odredbe koje se odnose na glavni pretres u prvostepenom postupku shodno se primjewuju i na pretres pred vije}em apelacionog odjeqewa. 

Ako vije}e apelacionog odjeqewa ustanovi da je potrebno ponovo izvesti ve} izvedene dokaze u prvostepenom postupku, iskazi saslu{anih svjedoka i vje{taka i pismeni nalaz i mi{qewe bi}e prihva}eni kao dokazni materijal ukoliko su ti svjedoci i vje{taci prilikom svjedo~ewa bili unakrsno ispitani od suprotne stranke ili branioca, ili nisu bili unakrsno ispitani od suprotne stranke ili branioca, iako im je to bilo omogu}eno, te ukoliko se radi o dokazima iz ~lana 261 stav 2 ta~ka e. ovog zakona. U tom slu~aju wihovi iskazi na pretresu mogu da se ~itaju. 

[...] 

VI. Dopustivost 

46. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 

47. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 

a) Dopustivost u odnosu na ~lan 5 st. 2, 3 i 4 Evropske konvencije 

48. Pri ocjeni dopustivosti apelacije u odnosu na ~lan II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lan 5 st. 2, 3 i 4 Evropske konvencije, Ustavni sud je po{ao od odredbi ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 16 st. 1 i 4 ta~ka 4 Pravila Ustavnog suda. 

^lan VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 

Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 

^lan 16 st. 1 i 4 ta~ka 4 Pravila Ustavnog suda glasi: 

1) Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sqede}ih slu~ajeva: 

4. protekao je rok za podno{ewe apelacije. 

49. U konkretnom slu~aju apelant se `ali na povredu prava na slobodu i bezbjednost u kontekstu donesenih presuda a uz apelaciju je dostavio rje{ewa Suda BiH koja se ti~u pritvora. Navedena rje{ewa su dostavqena apelantu i na wima je bila pouka o pravnom lijeku koji je apelant imao mogu}nost da koristi. U slu~aju da je nezadovoqan odlukom povodom podnesne `albe, apelant je imao mogu}nost i da podnese apelaciju Ustavnom sudu. Iz apelantove dostavqene dokumentacije proizilazi da se apelant `alio na rje{ewe o odre|ivawu pritvora, te da je Sud BiH o svakoj wegovoj `albi blagovremno donio odluku. 

50. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud isti~e da je apelant mogao da podnese apelaciju protiv rje{ewa Suda BiH najkasnije u roku od 60 dana od dana primawa svakog pojedina~nog rje{ewa o odre|ivawu i produ`ewu pritvora. 

51. S obzirom na to da je apelant primio sva rje{ewa Suda BiH koja se ti~u pritvora (posqedwe je doneseno 17. maja 2006. godine), a da istaknute navode o povredi prava na slobodu i bezbjednost isti~e tek u apelaciji podnesenoj protiv presude kojom je okon~an krivi~ni postupak protiv wega, on je propustio rok od 60 dana za podno{ewe apelacije i apelacija je u ovom segmentu nedopustiva (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 215/05 od 12. aprila 2006. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 68/06). U skladu sa navedenim, a imaju}i u vidu odredbu ~lana 16 st. 1 i 4 ta~ka 4 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj }e apelacija da se odbaci kao nedozvoqena ukoliko je protekao rok za podno{ewe, Ustavni sud je odlu~io kao u izreci ove odluke. 

b) Dopustivost u odnosu na ~l. 6, 13 i 14 Evropske konvencije i ~lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju 

52. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Suda BiH broj KP@-18/06 od 12. februara 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 13. marta 2007. godine a apelacija je podnesena 11. maja 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 

53. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. 

VII. Meritum 

54. Apelant osporava presudu Apelacionog vije}a Suda BiH tvrde}i da su mu tom presudom povrije|ena prava iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencije, ~l. 13 i 14 Evropske konvencije i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 

Pravo na pravi~no su|ewe 

55. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog ~lana, {to ukqu~uje: 

[...] 

e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. 

56. ^lan 6 Evropske konvencije glasi: 

1. Pri utvr|ivawu gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim sudom. [...] 

2. Svako ko je optu`en za krivi~no djelo smatra se nevinim dok se wegova krivwa po zakonu ne doka`e. 

3. Svako ko je optu`en za krivi~no djelo ima sqede}a minimalna prava: 

a) da u najkra}em roku, podrobno i na jeziku koji razumije, bude obavije{ten o prirodi i razlozima za optu`bu protiv wega; 

b) da ima dovoqno vremena i mogu}nosti za pripremawe odbrane; 

[...] 

d) da ispituje svjedoke protiv sebe ili da postigne da se oni ispitaju i da se obezbijedi prisustvo i saslu{awe svjedoka u wegovu korist pod uslovima koji va`e za one koji svjedo~e protiv wega; 

[...] 

57. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrije|eno pravo na pravi~an postupak iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 st. 1 i 3 a), b) i d) Evropske konvencije. 

58. U pogledu pitawa primjene ~lana 6 Evropske konvencije u konkretnom slu~aju, Ustavni sud isti~e da se radi se o krivi~nom postupku u kom je apelant progla{en krivim za krivi~no djelo propisano zakonom i da je osu|en na kaznu dugotrajnog zatvora. Dakle, radi se o postupku u kom se utvr|ivala osnovanost krivi~ne optu`be, pa je ~lan 6 Evropske konvencije primjenqiv. Stoga, Ustavni sud treba da ispita da li je osporenim presudama povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|ewe onako kako je za{ti}eno ~lanom 6 Evropske konvencije. 

59. Ustavni sud podsje}a na to da je u svojim ranijim odlukama, oslawaju}i se na jurisprudenciju Evropskog suda za qudska prava (u daqwem tekstu: Evropski sud), zakqu~io da pitawe po{tovawa principa pravi~nog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Imaju}i u vidu slo`enost i vi{estepenost krivi~nog postupka, eventualni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu da budu ispravqeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Dakle, generalno gledaju}i, nije mogu}e utvrditi da li je krivi~ni postupak bio pravi~an dok se postupak pravosna`no ne okon~a (vidi Evropski sud, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv [panije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68 i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 26. juna 2003. godine, ta~ka 18, objavqena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03). 

^lan 6 stav 1 

60. Apelant osporava presude Suda BiH zbog nepravilno utvr|enog ~iweni~nog stawa, nepravilne primjene materijalnog prava i pogre{ne i arbitrarne ocjene dokaza. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zakqu~ke redovnih sudova u pogledu ~iweni~nog stawa i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadle`an da supstitui{e redovne sudove u procjeni ~iwenica i dokaza, ve} je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene ~iwenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujediwenog Kraqevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su eventualno povrije|ena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravi~no su|ewe, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoqna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadle`nosti Ustavni sud se bavi iskqu~ivo pitawem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima. Stoga }e Ustavni sud u konkretnom slu~aju ispitati da li je postupak u cjelini bio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavqena u "Slu`benom glasniku BiH" broj 58/05). 

61. Ustavni sud, prije svega, zapa`a da su navodi apelacije u velikoj mjeri isti kao i apelantovi `albeni navodi protiv prvostepene presude, te da je i sam apelant u podnesenoj apelaciji naveo da upu}uje Ustavni sud na razloge i zahtjeve iz `albe koju je podnio protiv prvostepene presude. Me|utim, imaju}i u vidu stavove iz prethodne ta~ke, Ustavni sud ne}e iz dokaza koji su sprovedeni u krivi~nom postupku samostalno utvr|ivati ~iweni~no stawe, niti }e ocjewivati jesu li sudovi u tom postupku pravilno izvukli zakqu~ke iz sprovedenih dokaza. Me|utim, Ustavni sud }e ispitati jesu li standardi prava na pravi~no su|ewe iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije bili ispo{tovani. 

62. U pogledu apelantovih navoda o tome da se osporena presuda zasniva na iskazima suoptu`enika koji su zakqu~ili sporazume o priznawu krivwe sa Tu`ila{tvom BiH i wegovom pozivawu na identi~nu situaciju u Odluci Ustavnog suda broj AP 661/04, Ustavni sud primje}uje da je navedenom odlukom Ustavni sud zakqu~io da postoji kr{ewe prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Naime, u navedenoj odluci povreda prava se ogleda u tome {to se osu|uju}a presuda u najve}oj mjeri zasniva na iskazu svjedoka koji je sa tu`iocem sklopio sporazum o priznawu krivwe, a sud nije dao logi~no i uvjerqivo obrazlo`ewe za ocjenu, kako tog, tako i drugih sprovedenih dokaza, ve} se ta ocjena doima proizvoqnom. Me|utim, u konkretnom slu~aju Ustavni sud primje}uje da je Sud BiH saslu{ao vi{e lica koja su prvo bila optu`ena zajedno sa apelantom, a potom su sklopila sporazume o priznawu krivwe. Daqe, Ustavni sud smatra da je u obrazlo`ewu presude kojom je apelant pravosna`no progla{en krivim detaqno navedeno za{to je Apelaciono vije}e iskaze ovih svjedoka prihvatilo kao istinite. Ustavni sud zapa`a da je Apelaciono vije}e obrazlo`ilo da je utvrdilo da su iskazi ovih svjedoka me|usobno saglasni, da se potvr|uju u svim detaqima, te da su saglasni iskazima drugih saslu{anih svjedoka kao i materijalnim dokazima izvedenim na glavnom pretresu. Daqe, Apelaciono vije}e je obrazlo`ilo da iskazi ovih svjedoka tvore jednu logi~ku cjelinu i da obja{wavaju pojedine detaqe cjelokupnog toka doga|aja za koje se apelant tereti. Zbog toga, Ustavni sud isti~e da se ne radi o istoj situaciji kao u predmetu koji je rije{en Odlukom Ustavnog suda broj AP 661/04 i da su ovi apelantovi navodi neosnovani. 

63. Apelant, tako|e, navodi da mu je povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe jer, prema wegovom mi{qewu, status za{ti}enim svjedocima u ovom postupku nije dat u skladu sa lex specialis zakonom, te da zbog toga sud nije mogao da zasniva presudu na takvom dokazu. U vezi sa ovim apelantovim navodima, Ustavni sud primje}uje da je Apelaciono vije}e za svaku radwu za koju je apelanta proglasilo krivim navelo sve dokaze na osnovu kojih je izvelo zakqu~ak o apelantovoj krivwi. U vezi sa apelantovim navodima o tome da je status za{ti}enih svjedoka dat suprotno lex specialis zakonu i da je na ovom dokazu zasnovana presuda, Ustavni sud primje}uje da je status za{ti}enog svjedoka Apelaciono vije}e dalo svjedocima u skladu sa ~lanom 13 stav 1 Zakona o za{titi svjedoka pod prijetwom i ugro`enih svjedoka, prema kom: "[...] Sud mo`e po slu`benoj du`nosti [...] odlu~iti da li~ni podaci svjedoka ostanu povjerqivi u trajawu za koje odredi da je potrebno [...]". Sem toga, ni jedna ta~ka presude se ne zasniva iskqu~ivo na iskazu za{ti}enih svjedoka ve} i na drugim sprovedenim dokazima, te zbog toga Ustavni sud zakqu~uje da su i ovi apelantovi navodi neosnovani. 

64. Ustavni sud smatra da je Apelaciono vije}e u obrazlo`ewu osporene presude dalo jasna i precizna obja{wewa na osnovu kojih je utvrdilo postojawe elemenata krivi~nog djela i apelantove krivi~ne odgovornosti, koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoqno ili neprihvatqivo samo po sebi. Naime, budu}i da je redovni sud dovoqno jasno obrazlo`io svoju odluku primjewuju}i relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud nije prona{ao ni{ta {to bi ukazivalo na to da su materijalnopravni propisi proizvoqno ili nepravi~no primijeweni na apelantovu {tetu, niti ima elemenata koji bi ukazali na to da je redovni sud zloupotrijebio dokazni postupak na apelantovu {tetu. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dato obrazlo`ewe redovnih sudova zadovoqavaju}e sa aspekta ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 

65. Daqe, apelant isti~e i da mu je povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe zbog toga {to su sudije iz prvostepenog vije}a bile istovremeno i sudije vije}a koje je odlu~ivalo u postupcima u kojima se odlu~ivalo o sporazumima o priznawu krivwe drugih suoptu`enika u ovom postupku. Time se apelant `ali na princip nepristrasnosti suda koji je, tako|e, element prava iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. U vezi sa ovim apelantovim navodima, Ustavni sud primje}uje da je apelant 20. juna 2005. godine Op{toj sjednici Suda BiH uputio zahtjev za izuze}e prvostepenog vije}a. Op{ta sjednica je, u vezi s tim, donijela Rje{ewe broj SU-783/05 od 30. juna 2005. godine kojim je apelantov zahtjev u odnosu na ta~ku e) ~lana 29 ZKPBiH odbila kao neosnovan a u odnosu na ta~ku f) ~lana 29 kao neblagovremen. Dakle, radi se o zahtjevu koji je Op{ta sjednica Suda BiH ve} razmatrala. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud nagla{ava da sama ~iwenica da su odre|ene sudije bile ~lanovi vije}a koje je odlu~ivalo o prihvatawu sporazuma o priznawu krivwe u drugim postupcima gdje su optu`eni bili lica koja su u konkretnom postupku bili i svjedoci, samo po sebi, ne dovodi do povrede prava na pravi~no su|ewe u smislu standarda koje propisuje ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije. Tako|e, ne postoje bilo kakvi relevantni dokazi koji bi osnovano mogli da ukazuju na to da su te sudije bile pristrasne pri dono{ewu osporene odluke, te da je time povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|ewe. 

66. U vezi sa apelantovim navodima o tome da je sud ocijenio samo dokaze optu`be, odnosno navodno kr{ewe principa ravnopravnosti strana pred sudom iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da je u postupku pred redovnim sudom data razumna mogu}nost i optu`bi i odbrani da iznesu dokaznu gra|u. Apelant je u toku cijelog postupka imao mogu}nost da iznese komentare na predo~ene materijalne dokaze upotrijebqene u postupku kao i na izjave svjedoka i ostalih u~esnika. Sem toga, apelant navodi da mu je povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe jer sud nije prihvatio prijedlog sprovo|ewa novih dokaza pred Apelacionim vije}em niti je obrazlo`io razloge za neprihvatawe prijedloga. Ustavni sud primje}uje da je u osporenoj presudi detaqno obrazlo`eno koje je dokazne prijedloge strana u postupku Apelaciono vije}e prihvatilo a koje nije i pri tome se pozvalo na relevantne zakonske propise. Zbog toga su i ovi apelantovi navodi neosnovani. 

67. Apelant se, tako|e, `ali da mu je onemogu}en pristup svim dokazima pri ~emu se poziva da je pristup pojedinim dokazima sud uslovio pla}awem kopirawa materijala i da je on to pla}awe izvr{io. Daqe se apelant poziva na odluku Apelacionog vije}a od 5. marta 2007. godine "da ne dozvoli odbrani pristup izvornim CD-ovima i transkriptima sa odr`anog pretresa pred Apelacionim vije}em kada je saslu{an za{ti}eni svjedok 001". Ustavni sud zapa`a da je apelantov navod da mu nije omogu}en pristup dokazima kontradiktoran navodu da je pristup bio uslovqen pla}awem kopirawa, koje je on i izvr{io, te iz navedenog proizilazi da su wegovi navodi neosnovani. Sem toga, u vezi sa odlukom Apelacionog vije}a od 5. marta 2007. godine, Ustavni sud zapa`a da je navedena odluka donesena nakon zavr{etka pretresa. Tako|e, zapa`a da je ovom odlukom Apelaciono vije}e naredilo da se redigiraju povjerqive informacije re~ene na ro~i{tima 7. i 8. februara 2007. godine i to informacije navedene u {est ta~no navedenih termina, s obzirom na to da se radi o informacijama vezanim za svjedoke ~iji je identitet za{ti}en. Uz ovu odluku Apelaciono vije}e je, usvajaju}i apelantov zahtjev, apelantu dostavilo audio-zapis sa pretresa odr`anih 7, 8. i 12. februara 2007. godine. Stoga, Ustavni sud smatra da su i ovi apelantovi navodi pau{alni i neosnovani, te da apelantu nije uskra}en pristup dokazima, kako to on tvrdi u apelaciji. 

68. U vezi sa apelantovim prigovorom da je presuda donesena u roku koji nije bio razuman, te da mu je prekr{eno pravo na pravi~no su|ewe u razumnom roku, Ustavni sud primje}uje da je apelant optu`en za krivi~no djelo organizovanog kriminala, u vezi sa krivi~nim djelima: neovla{}eni promet opojnim drogama, otmica, razbojni{tvo i nedozvoqeno dr`awe oru`ja ili eksplozivnih materija. Na slo`enost predmetnog krivi~nog postupka ukazuju ~iwenice da je tokom glavnog pretresa saslu{ano vi{e od 90 svjedoka, te da je bilo anga`ovano {est vje{taka razli~itih specijalnosti da izvr{e potrebna vje{ta~ewa. Ustavni sud primje}uje da je nakon potvr|ivawa optu`nice 22. novembra 2004. godine Sud BiH prihvatio apelantov zahtjev za prolongirawe zakonskog roka za izja{wewe o krivwi sa 15 na 60 dana, a sve kako bi se kvalitetnije pripremio za su|ewe i glavni pretres. Dakle, predmetni krivi~ni postupak je pravosna`no okon~an za otprilike dvije godine i tri mjeseca, koliko je pro{lo od potvr|ivawa optu`nice do dono{ewa pravosna`ne presude, uz uva`avawe apelantovih zahtjeva za prolongirawe odre|enih zakonskih rokova. Ustavni sud zakqu~uje da su navodi iz apelacije u ovom dijelu kontradiktorni, jer apelant u jednom dijelu isti~e da mu nije su|eno u razumnom roku a u drugom dijelu da mu nije dato dovoqno vremena za odbranu, {to je inkompatibilno jedno s drugim. 

69. U pogledu apelantovih navoda da je Apelaciono vije}e prekr{ilo zabranu reformatio in peius, Ustavni isti~e da je nesporno da je apelantu drugostepenom presudom izre~ena kazna u du`em trajawu od kazne izre~ene prvostepenom presudom. U vezi s tim, Ustavni sud primje}uje da je conditio sine qua non primjene ovog principa da Tu`ila{tvo BiH nije podnijelo `albu protiv prvostepene presude ili, ako je eventualno podnijelo `albu, da je ona podnesena samo u apelantovu korist. U vezi sa navedenim, Ustavni sud primje}uje da je Tu`ila{tvo BiH 21. marta 2006. godine podnijelo `albu na Presudu KPV-04/05 od 22. novembra 2006. godine na apelantovu "{tetu" i da je apelant Sudu BiH dostavio odgovor na `albu Tu`ila{tva BiH 27. marta 2006. godine. Zbog toga, Ustavni sud zakqu~uje da su apelantovi navodi o povredi principa reformatio in peius neosnovani. 

70. Na osnovu svega izlo`enog, Ustavni sud zakqu~uje da u konkretnom predmetu nema kr{ewa bilo kog elementa prava na pravi~no su|ewe iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 

^lan 6 stav 2 

71. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrije|eno pravo na pretpostavku nevinosti zbog toga "{to su predstavnici Suda i Tu`ila{tva na dan objavqivawa prvostepene presude izjavili u medijima da je dono{ewe navedene presude dokaz da su organi osposobqeni da se nose sa najslo`enijim krivi~nim djelima". Sem toga, povredu prava na pravi~no su|ewe apelant vidi i u tome {to pri dono{ewu osu|uju}e presude Apelaciono vije}e nije po{tovalo princip in dubio pro reo

72. ^lan 6 stav 2 Evropske konvencije propisuje da }e svako ko je optu`en za krivi~no djelo biti smatran nevinim dok se wegova krivwa ne doka`e u skladu sa zakonom. Ovaj osnovni pravni princip je razra|en i u odredbama Zakona o krivi~nom postupku koji je primijewen u konkretnom slu~aju. Evropski sud je zakqu~io da princip pretpostavke nevinosti "zahtijeva, inter alia, u vr{ewu svoje obaveze, da ~lanovi vije}a suda ne trebaju po~iwati od unaprijed stvorene ideje da je okrivqeno lice izvr{ilo djelo za koje se tu`i; teret dokaza je na optu`bi, a svaka sumwa treba i}i u prilog okrivqenog" (vidi Evropski sud, Barbera, Messegue i Jabardo protiv [panije, presuda od 6. decembra 1988. godine, stav 77). 

73. U vezi sa navedenim, Ustavni sud ukazuje na to da je izjava predstavnika Suda BiH i Tu`ila{tva BiH data nakon javnog objavqivawa presude i odnosila se na slo`enosti postupka i ~iwenice da je ovaj postupak dokaz da su Tu`ila{tvo BiH i Sud BiH osposobqeni da se nose sa najslo`enijim postupcima u pravosu|u. Prema mi{qewu Ustavnog suda, ovim izjavama nije prekr{ena pretpostavka apelantove nevinosti niti se mo`e dovoditi u kontekst apelantove krivwe ili kr{ewa pretpostavke nevinosti. Stoga su i ovi apelantovi navodi neosnovani. 

74. U pogledu apelantovih navoda o kr{ewu principa in dubio pro reo, Ustavni sud iz same apelacije niti iz predo~enog materijala nije mogao da zakqu~i da je u predmetnim postupcima naru{en ovaj princip. Naime, Apelaciono vije}e je ~ak primjenom ovog principa apelanta oslobodilo od optu`be da je po~inio krivi~no djelo koje mu je stavqeno na teret ta~kom jedan optu`nice, odnosno za koje ga je i prvostepeno vije}e proglasilo krivim. Daqe, Ustavni sud zapa`a da primjenom ovog principa nije prihva}en zahtjev Tu`ila{tva BiH za oduzimawe putni~kog motornog vozila "Mercedes-Benz ML", jer Tu`ila{tvo BiH nije dokazalo da postoji konkretna veza izme|u novca ostvarenog krivi~nim djelima i kupovine vozila. U smislu navedenog, Ustavni sud zakqu~uje da su navodi iz apelacije o povredi principa in ubio pro reo neosnovani. 

75. Zbog svega navedenog, Ustavni sud zakqu~uje da su neosnovani navodi iz apelacije o kr{ewu prava iz ~lana 6 stav 2 Evropske konvencije. 

^lan 6 stav 3 a), b) i d) 

76. U pogledu apelantovih navoda da ga Sud BiH nije pou~io tome da mo`e pratiti postupak na materwem-albanskom jeziku, Ustavni sud primje}uje da se apelant prilikom ispitivawa u Tu`ila{tvu BiH izjasnio da je dr`avqanin BiH, Bo{wak, ro|en na teritoriji BiH, gdje ima i prebivali{te, te da razumije slu`beni jezik. Ustavni sud zapa`a da je apelant i nakon toga bio aktivni u~esnik u krivi~nom postupku i da nije ponudio adekvatne dokaze na osnovu ~ega bi Sud BiH, nakon uzimawa svih ovih podataka, trebao ili mogao da pretpostavi da apelant mo`e postupak pratiti na svom materwem-albanskom jeziku, ako to nikad tokom postupka i prilikom uzimawa identifikacionih podataka nije isticao. Tako|e, Ustavni sud primje}uje da se apelant nakon otvarawa ro~i{ta za glavni pretres i uzimawa wegovih li~nih podataka nikada nije izjasnio da podaci o wegovom identitetu nisu ta~ni, odnosno da ne poznaje slu`beni jezik BiH. Ustavni sud zakqu~uje da su ovi apelantovi navodi o kr{ewu prava iz ~lana 6 stav 3a) neosnovani. 

77. Apelant navodi da mu nisu obezbije|eni vrijeme i uslovi neophodni za pripremu odbrane, te da je na taj na~in prekr{eno pravo iz ~lana 6 stav 3b). U vezi sa tim navodom, Ustavni sud je utvrdio da je Tu`ila{tvo BiH protiv apelanta podnijelo optu`nicu 18. novembra 2004. godine. Sud BiH je, s obzirom na to da se u apelantovom slu~aju radilo o obaveznoj odbrani, u smislu ~lana 45 stav 1 ZKPBiH, postavio apelantu branioca po slu`benoj du`nosti. Apelant je sa braniocem redovno ostvarivao kontakte i branilac ga je posje}ivao u zatvoru. Daqe, Sud BiH je donio Rje{ewe broj KPV 04/05 od 5. septembra 2005. godine, apelantu postavio i dodatnog branioca po slu`benoj du`nosti a sve zbog kompleksnosti predmeta i efikasnijeg vo|ewa postupka. Dodatni branilac je razrije{en na apelantov iskqu~ivi zahtjev upu}en Sudu BiH 5. juna 2006. godine. Sud BiH je nakon potvr|ivawa optu`nice usvojio apelantov zahtjev za prolongirawe roka za ulagawe prigovora na optu`nicu i izja{wewe o krivwi za tra`enih 60 dana zbog adekvatne pripreme odbrane. Sem toga, Sud BiH je usvojio i apelantov zahtjev za prolongirawe roka za podno{ewe `albe sa 15 dana, koliko je propisano ~lanom 292 stav 1 ZKPBiH, za jo{ 10 dana s obzirom na to da je maksimalni rok koji se mo`e produ`iti 15 dana. U tom smislu, Ustavni sud zakqu~uje da je neosnovan apelantov navod da mu je onemogu}eno pripremawe odbrane i prekr{eno pravo iz ~lana 6 stav 3b) Evropske konvencije. 

78. Apelant navodi da mu nije dozvoqeno unakrsno ispitivawe za{ti}enih svjedoka, te da mu je prekr{eno pravo iz ~lana 6 stav 3d) Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud zapa`a da apelantu nije bilo dozvoqeno unakrsno ispitivawe za{ti}enog svjedoka 001 na glavnom pretresu pred prvostepenim vije}em. Me|utim, Apelaciono vije}e je zbog ove ~iwenice donijelo odluku da se za{ti}eni svjedoci 001 i 002 ponovno saslu{aju na pretresu pred Apelacionim vije}em. Na odr`anom pretresu apelant je saslu{ao ove svjedoke u okviru zakonskih odredbi koje se odnose na specifi~nosti propisane Zakonom o za{titi svjedoka pod prijetwom i ugro`enih svjedoka ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 21/03, 61/04 i 55/05). S obzirom na to da se krivi~ni postupak sagledava kao cjelina, Ustavni sud primje}uje da je navedena povreda u~iwena u prvostepenom postupku ispravqena na pretresu pred Apelacionim vije}em, jer su za{ti}eni svjedoci ponovno saslu{ani, te su apelantovi navodi o kr{ewu prava iz ~lana 6 stav 3d) neosnovani. 

79. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 3 a), b) i d) Evropske konvencije neosnovani. 

80. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nije povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 st. 1, 2 i 3 Evropske konvencije. 

Pravo na imovinu 

81. ^lan II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog ~lana, {to ukqu~uje: 

[...] 

k) Pravo na imovinu. 

82. ^lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: 

1. Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano u`ivawe svoje imovine. Niko ne mo`e da bude li{en svoje imovine sem u javnom interesu i pod uslovima predvi|enim zakonom i op{tim principima me|unarodnog prava. 

2. Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u na pravo dr`ave da primjewuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala kori{}ewe imovine u skladu sa op{tim interesima ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. 

83. Ustavni sud primje}uje da je Sud BiH oduzeo imovinu za koju je u toku postupka utvrdio da se radi o imovini koju je apelant kupio od novca ste~enog izvr{ewem krivi~nog djela a koja je bila u posjedu d.o.o. "Farisa". 

84. Apelant smatra da mu je dono{ewem osporene odluke povrije|eno pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud podsje}a na to da je o istom pravnom pitawu ve} razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 3388/06 od 17. marta 2009. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba). Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao da je u konkretnom slu~aju apelant li{en svoje imovine i da je li{avawe rezultat krivi~nog postupka koji je vo|en protiv apelanta, a koji je Ustavni sud ocijenio kao pravi~an u vezi sa ~lanom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6 Evropske konvencije. Daqe, Ustavni sud je zakqu~io da postoji op{ti interes dr`ave da sankcioni{e po~inioce krivi~nih djela. Sankcionisawem krivi~nih djela dr`ava na konkretnog po~inioca krivi~nog djela djeluje restriktivno, a na eventualne ostale mogu}e po~inioce preventivno. Ustavni sud konstatuje da odredba ~lana 110 KZBiH propisuje obavezno izricawe oduzimawa imovinske koristi od po~inioca krivi~nog djela, te je ciq ove odredbe da sprije~i lica da "u`ivaju u rezultatima" krivi~nog djela, odnosno u imovinskoj koristi pribavqenoj krivi~nim djelom. Dakle, na osnovu izlo`enog slijedi da je apelant li{en svoje imovine u javnom interesu. Tako|e, Ustavni sud primje}uje da je u konkretnom slu~aju teret koji se name}e apelantu, a koji se odra`ava u li{avawu imovine, proporcionalan ciqu kom se te`i, tim prije {to je od apelanta oduzeta samo ona imovina za koju su sudovi utvrdili da je ste~ena izvr{enim krivi~nim djelom. 

85. Ustavni sud smatra da se razlozi dati u citiranoj odluci u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Umjesto posebnog obrazlo`ewa ove odluke u pogledu apelantovih `albenih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazlo`ewe i razloge navedene u Odluci broj AP 3388/06 od 17. marta 2009. godine. 

86. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zakqu~uje da osporenom presudom nije povrije|eno apelantovo pravo iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 

Pravo na djelotvoran pravni lijek 

87. ^lan 13 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 

Svako ~ija su prava i slobode priznati ovom konvencijom naru{eni ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima. 

88. Apelant u apelaciji navodi povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije zato {to je Sud BiH, kako je naveo, na wegov zahtjev za produ`ewe roka za podno{ewe `albe na prvostepenu presudu "donio odluku u formi obavje{tewa a ne rje{ewa, kako to nala`e ZKP". Me|utim, Ustavni sud ukazuje na to da ovi navodi ni na koji na~in ne pokre}u pitawe iz ~lana 13 Evropske konvencije. Sem toga, Ustavni sud primje}uje da je apelant imao pravo na djelotvorne pravne lijekove propisane zakonom i da ih je koristio. U skladu sa navedenim, Ustavni sud smatra da nije povrije|eno apelantovo pravo iz ~lana 13 Evropske konvencije. 

Pravo na zabranu diskriminacije 

89. Apelant se `ali da mu je povrije|eno i pravo zagarantovano ~lanom II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 14 Evropske konvencije u vezi sa ~lanom 5 i 6 Evropske konvencije. Ustavni sud podsje}a na ~iwenicu da ~lan 14 Evropske konvencije ima akcesoran karakter i da obezbje|uje za{titu od diskriminacije u pitawima koja potpadaju pod okvir drugih ~lanova Evropske konvencije. Apelant navodi da je povreda u~iwena u odnosu na ~l. 5 i 6 Evropske konvencije. Me|utim, kako u vezi s tim apelant nije ponudio bilo kakve argumente i dokaze, Ustavni sud smatra da su ovi navodi o diskriminaciji neosnovani. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kr{ewu prava na nediskriminaciju iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14 Evropske konvencije u vezi sa navedenim pravima neosnovani. 

VIII. Zakqu~ak 

90. Ustavni sud zakqu~uje da su razlozi koje je naveo Sud BiH o svom uvjerewu da je apelant po~inio krivi~no djelo koje mu se stavqa na teret zadovoqavaju}i sa aspekta bri`qive i savjesne ocjene dokaza, kako to zahtijevaju relevantne odredbe ZKP i ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije. Daqe, Ustavni sud isti~e da nije prekr{eno apelantovo pravo na pravi~no su|ewe kada su kao svjedoci saslu{ani raniji apelantovi suoptu`enici koji su sklopili sporazume o priznawu krivwe, a sud je dao detaqno i logi~no obrazlo`ewe za{to je takve dokaze prihvatio. Sem toga, ne postoji kr{ewe principa reformatio in peius jer nisu ispuweni zakonski uslovi za primjenu ovog principa, niti postoje druge ~iwenice na osnovu kojih je povrije|eno apelantovo pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 

91. Daqe, Ustavni su zakqu~uje da ne postoji kr{ewe prava na presumpciju nevinosti iz ~lana 6 stav 2 Evropske konvencije u izjavama predstavnika pravosu|a o slo`enosti predmetnog postupka koje su date nakon objavqivawa prvostepene odluke, niti ima elemenata koji bi ukazivali na to da sud nije primijenio princip in dubio pro reo

92. Ustavni sud zakqu~uje da je postupak protiv apelanta vo|en na jeziku koji apelant razumije, da je imao dovoqno vremena da pripremi odbranu i da ispituje svjedoke pod istim uslovima kao i optu`ba i da ne postoje dokazi da je apelant u bilo kojoj fazi postupka tretiran na na~in koji bi vodio kr{ewu prava iz ~lana 6 stav 3 a), b) i d) Evropske konvencije. 

93. Daqe, Ustavni sud zakqu~uje da odluka da se oduzme imovina koja je pribavqena izvr{ewem krivi~nog djela ne predstavqa povredu prava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budu}i da je mije{awe u apelantovu imovinu bilo u skladu sa zakonom, da je preduzeto u javnom interesu i da je po{tovan princip proporcionalnosti. 

94. Tako|e, Ustavni sud zakqu~uje da u konkretnom predmetu nije povrije|eno pravo na djelotvoran pravni lijek iz ~lana 13 Evropske konvencije i pravo na zabranu diskriminacije iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14 u vezi sa ~l. 5 i 6 Evropske konvencije. 

95. Na osnovu ~lana 16 st. 1 i 4 ta~ka 4 i ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 

96. Prema ~lanu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. 





 


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr Miodrag Simovi}, s. r. 



Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija u predmetu broj AP 1461/07, rje{avaju}i apelaciju Steve Bo`i}a i dr., na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. stav 4. ta~ka 5, ~lana 59. stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 

Miodrag Simovi}, predsjednik 

Valerija Gali}, potpredsjednica 

Seada Palavri}, potpredsjednica 

Mato Tadi}, sudija 

Krstan Simi}, sudija 

na sjednici odr`anoj 17. decembra 2009. godine donio je 

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 

Djelomi~no se usvaja apelacija apelanata Petra Mirki}a, Luke Bo`i}a i Mike Josi}a

Utvr|uje se povreda ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na dono{enje odluke u razumnom roku u postupku koji je okon~an Presudom Kantonalnog suda u Od`aku broj 002-0-G`-07-000 030 od 16. aprila 2007. godine. 

Odbija se kao neosnovana apelacija apelanata Steve Bo`i}a, Stojana Stojanovi}a, Milorada Bo`i}a, @ivka Bo`i}a, Steve Lazi}a, Ace Perkanovi}a, Ru`e Josipovi}, Borislava Popovi}a, Milorada Zoranovi}a, Nikole Simi}a i Milorada Todorovi}a u odnosu na pravo na dono{enje odluke u razumnom roku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku koji je okon~an Presudom Kantonalnog suda u Od`aku broj 002-0-G`-07-000 030 od 16. aprila 2007. godine. 

Odbija se kao neosnovana apelacija apelanata Steve Bo`i}a, Stojana Stojanovi}a, Luke Bo`i}a, Milorada Bo`i}a, @ivka Bo`i}a, Steve Lazi}a, Petra Mirki}a, Ace Perkanovi}a, Ru`e Josipovi}, Borislava Popovi}a, Milorada Zoranovi}a, Nikole Simi}a, Milorada Todorovi}a i Mike Josi}a podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Od`aku broj 002-0-G`-07-000 030 od 16. aprila 2007. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. 

Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija apelantice Milke Filipovi} podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Od`aku broj 002-0-G`-07-000 030 od 16. aprila 2007. godine, zato {to ju je podnijelo neovla{teno lice. 

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". 

OBRAZLO@ENJE 

I. Uvod 

1. Stevo Bo`i}, Stojan Stojanovi}, Luka Bo`i}, Milorad Bo`i}, @ivko Bo`i}, Stevo Lazi}, Petar Mirki}, Aco Perkanovi}, Ru`a Josipovi}, Borislav Popovi}, Milorad Zoranovi}, Nikola Simi}, Milka Filipovi}, Milorad Todorovi} i Mika Josi} (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Borislav Pisarevi}, advokat iz Br~kog, podnijeli su 21. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Od`aku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 002-0-G`-07-000 030 od 16. aprila 2007. godine. 

II. Postupak pred Ustavnim sudom 

2. Na osnovu ~lana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Op}inskog suda u Ora{ju (u daljnjem tekstu: Op}inski sud), u~esnika u postupku "Bosanca" d.d. Ora{je (u daljnjem tekstu: tu`eni) i Osnovnog suda Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine zatra`eno je 4. juna, 9. augusta, 31. augusta i 9. novembra 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. 

3. Kantonalni sud je 18. juna i 27. novembra 2007. godine dostavio odgovor na apelaciju, Op}inski sud je odgovor dostavio 30. augusta 2007. godine, a tu`eni 14. septembra 2007. godine. Op}inski sud je 2. oktobra 2007. godine dostavio na uvid spis tog suda broj P-218/02. Osnovni sud Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine nije dostavio odgovor na apelaciju. 

4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Op}inskog suda i tu`enog dostavljeni su îpunomo}åniku apelanata 12. novembra i 25. decembra 2007. godine. 

III. ^injeni~no stanje 

5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in: 

6. Apelanti su u periodu od 26. februara do 8. marta 1990. godine pred Osnovnim sudom u Br~kom (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) podnijeli tu`be protiv pravnog prednika tu`enog "Bosanca" d.d. Ora{je (u daljnjem tekstu: tu`eni) radi naplate duga zbog neispunjenja obaveza iz Ugovora o proizvodnji, isporuci i otkupu duhana. Pravni osnov svake od podnesenih tu`bi je Ugovor o proizvodnji, isporuci i otkupu duhana berbe 1989. godine (u daljnjem tekstu: Ugovor) kojim su ugovorne strane uredile me|usobna prava i obaveze. U tu`bama su iznesene tvrdnje da su svi apelanti ispunili svoje obaveze iz Ugovora, tako {to su proizvedene koli~ine duhana predali tu`enom, a tu`eni svoju obavezu isplate prema za{titnoj cijeni duhana nije ispunio. Cijena je, kako su apelanti u tu`bama istakli, odre|ena Odlukom Saveznog izvr{nog vije}a SFRJ (u daljnjem tekstu: SIV) o izmjeni Odluke o za{titnoj cijeni sirovog duhana roda 1989. godine. Navedena odluka je objavljena u "Slu`benom listu SFRJ" broj 80/89 od 8. decembra 1989. godine i prema toj odluci je utvr|ena za{titna cijena duhana za 1989. godinu od 125.50,00 dinara a koju tu`eni nije primijenio prilikom kona~nog obra~una me|usobnih potra`ivanja. 

7. Predmeti apelanata su kod Osnovnog suda zavedeni pod br. P-599/90-I, P-619/90-I, P-644/90-I, P-629/90-I, P-286/90-I (P-36/94-I), P-586/90-I (P-25/94-I), P-595/90-I, P-597/90-I, P-598/90-I, P-580/90-I, P-568/90-I, P-566/90-I, P-546/90-I, P-283/90-I i P-285/90-I. 

8. U periodu od 1990. do 1991. godine u predmetima apelanata Stojana Stojanovi}a, Luke Bo`i}a, Petra Mirki}a, Ru`e Josipovi}, Milorada Zoranovi}a, Nikole Simi}a, Milke Filipovi}, Milorada Todorovi}a i Mike Josi}a bila su zakazana ro~i{ta. Me|utim, ona su odgo|ena zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za njihovo vo|enje. U predmetima apelanata @ivka Bo`i}a i Steve Lazi}a bile su donesene presude zbog izostanka 10. maja 1990. godine, ali su, nakon prijedloga tu`enog da se dopusti povrat u prija{nje stanje, ukinute i postupci po podnesenim tu`bama nastavljeni. U predmetu Steve Bo`i}a Osnovni sud je Rje{enjem broj P-599/90-I od 14. maja 1990. godine prekinuo postupak i odredio da }e se on nastaviti nakon pravosna`nog zavr{etka postupka za utvr|ivanje ustavnosti i zakonitosti odluke SIV-a od 8. decembra 1989. godine koji se vodio u Ustavnom sudu SFRJ ili kad sud ustanovi da vi{e ne postoje razlozi da se ~eka na zavr{etak tog postupka. Me|utim, navedeno rje{enje je ukinuto u `albenom postupku i predmet vra}en prvostepenom sudu na ponovni postupak Rje{enjem Vi{eg suda u Tuzli broj G@-2161/90 od 30. marta 1992. godine. 

9. Osnovni sud je rje{enjima br. P-599/90-I od 30. marta 1994. godine, P-619/90-I od 23. juna 1994. godine, P-644/90-I od 29. juna 1994. godine, P-629/90-I od 23. juna 1994. godine, P-36/94-I od 16. juna 1994. godine, P-586/90-I od 31. maja 1994. godine, P-595/90-I od 28. decembra 1994. godine, P-597/90-I od 9. maja 1994. godine, P-598/90-I od 14. jula 1994. godine, P-580/90-I od 29. jula 1994. godine, P-568/90-I od 14. decembra 1994. godine, P-566/90-I od 31. maja 1994. godine, P-546/90-I od 31. maja 1994. godine, P-283/90-I od 20. jula 1994. godine i P-285/90-I od 29. jula 1994. godine prekinuo postupke u predmetima apelanata zbog vanrednih doga|aja - ratnih djelovanja, jer je tu`ilac - tu`eni bio odsje~en od suda. U stavu 2. rje{enja Osnovni sud je naveo da }e se postupak nastaviti po prijedlogu stranaka kada prestanu razlozi zbog kojih je postupak prekinut. Navedena rje{enja su dostavljena apelantima, bilo li~nom dostavom apelantima ili njihovom opunomo}eniku (nema dokaza da su rje{enja dostavljena apelantima Stevi Bo`i}u i Petru Mirki}u). 

10. Osnovni sud, nakon promjene naziva u Osnovni sud Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud Distrikta Br~ko), rje{enjima u svim predmetima apelanata br. P-36/94-I od 14. novembra 2001. godine, P-25/94-I od 14. novembra 2001. godine, P-595/90-I od 20. novembra 2001. godine, P-597/90-I od 20. novembra 2001. godine, P-598/90-I od 20. novembra 2001. godine, P-580/90-I od 20. novembra 2001. godine, P-568/90-I od 19. novembra 2001. godine, P-566/90-I od 19. novembra 2001. godine, P-546/90-I od 19. novembra 2001. godine, P-283/90-I od 16. novembra 2001. godine i P-285/90-I od 20. novembra 2001. godine (nema rje{enja za Stevu Bo`i}a, Stojana Stojanovi}a, Luku Bo`i}a i Milorada Bo`i}a) proglasio se mjesno nenadle`nim za postupanje u predmetima apelanata i odredio da }e po pravosna`nosti ovih rje{enja spisi biti dostavljeni Op}inskom sudu kao mjesno nadle`nom sudu. 

11. Predmeti apelanata su u Op}inskom sudu zavedeni pod novim brojevima P-237/01, P-240/01, P-246/01, P-243/01, P-202/02, P-204/02, P-230/02, P-231/02, P-232/02, P-233/02, P-235/02, P-237/02, P-247/02, P-248/02 i P-250/02. 

12. U predmetima apelanata Steve Bo`i}a, Stojana Stojanovi}a i Milorada Bo`i}a pred Op}inskim sudom su odr`ane glavne rasprave 29. oktobra 2002. godine, kojim su pristupili opunomo}enik apelanata i opunomo}enik tu`enog. Op}inski sud je rje{enjima odredio da se nastavljaju postupci u ovim pravnim stvarima i zatim odgodio rasprave na neodre|eno vrijeme, te nalo`io opunomo}eniku tu`enog da dostavi odre|enu dokumentaciju i konstatirao da }e pozvati opunomo}enika apelanata da predujmi tro{kove vje{ta~enja, nakon ~ega }e se odrediti provo|enje vje{ta~enja. 

13. Op}inski sud je dopisima od 4. do 8. novembra 2002. godine (za Stevu Bo`i}a, Stojana Stojanovi}a, Luku Bo`i}a i Milorada Bo`i}a dopisima od 16. januara 2002. godine) zatra`io od apelanata da se izjasne o vo|enju daljnjeg postupka po njihovim predmetima. Sud je zatra`io i da se supruga umrlog Mike Josi}a izjasni da li `eli da se postupak nastavi, kao i supruga Luke Bo`i}a. Tako|er, Op}inski sud je poku{ao da prona|e nasljednike umrle Milke Filipovi}, ali iz spisa proizlazi da nije u tome uspio. Apelant Petar Mirki} je obavijestio Op}inski sud 23. januara 2003. godine da ostaje pri tu`bi i da tra`i da se postupak u njegovom predmetu nastavi. Supruga umrlog Mike Josi}a Ru`a Josi} obavijestila je sud 14. februara 2002. godine da je njen suprug umro, ali da ona `eli da se postupak nastavi i da je njen advokat i ubudu}e Borislav Pisarevi}. Supruga umrlog Luke Bo`i}a @ivka Bo`i} obavijestila je sud 10. februara 2003. godine da `eli da nastavi postupak nakon smrti svog supruga i da }e je i dalje zastupati Borislav Pisarevi}. Ostali apelanti se nisu izjasnili. 

14. Na pripremnom ro~i{tu, odr`anom 17. oktobra 2006. godine, opunomo}enik apelanata je predlo`io da se parnice svih apelanata spoje, budu}i da se radi o istom ~injeni~nom i pravnom osnovu i istom tu`enom. Op}inski sud je spojio parni~ne predmete br. P-237/01, P-240/01, P-243/01, P-246/01, P-202/02, P-204/02, P-230/02, P-231/02, P-232/02, P-233/02, P-235/02, P-237/02, P-247/02, P-248/02 i P-250/02 sa parnicom broj P-237/01, te odredio da }e se jedinstven postupak voditi pod brojem P-237/01. Opunomo}enik apelanata je, zatim, precizirao tu`beni zahtjev radi isplate duga u va`e}oj valuti, tra`e}i da se tu`eni obave`e da apelantima na ime isplate duga isplati iznos od po 5.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 1. januara 1990. godine pa do isplate i tro{kovima postupka. Osim glavnog zahtjeva, postavljen je i alternativni zahtjev usmjeren na naknadu materijalne {tete zbog neispunjenja ugovornih obaveza u iznosu od po 5.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 1. januara 1990. godine pa do isplate i tro{kovima postupka. Op}inski sud, postupaju}i po prijedlozima parni~nih stranaka, odredio je koji }e se dokazi izvesti na glavnoj raspravi. Budu}i da su apelanti posredstvom opunomo}enika predlo`ili da vje{tak ekonomske struke provede dokaze, Op}inski sud je donio Rje{enje broj P-237/01 od 17. oktobra 2006. godine kojim je odredio vje{taka i u obrazlo`enju utvrdio predmet vje{ta~enja. 

15. Na ro~i{tu za glavnu raspravu od 16. novembra 2006. godine u prisutnosti opunomo}enika parni~nih stranaka izvedeni su dokazi uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu i saslu{an je vje{tak ekonomske struke Jozo Agati}, koji je pojasnio i dopunio svoj pismeni nalaz i mi{ljenje od 6. novembra 2006. godine. Opunomo}enik apelanata je, s obzirom na dati nalaz i mi{ljenje vje{taka ekonomske struke kojim je utvr|eno da su potra`ivanja apelanata u potpunosti obezvrije|ena, precizirao alternativno podnesen tu`beni zahtjev za naknadu {tete za sve apelante, tra`e}i da se tu`eni obave`e da apelantima na ime naknade materijalne {tete zbog neispunjenja ugovornih obaveza iz 1989. godine pojedina~no isplati razli~ite iznose, i to od 78,64 KM do 2.948,36 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 1. januara 1990. godine, pa da isplate, uz naknadu tro{kova postupka. Op}inski sud je zaklju~io glavnu raspravu i odredio da }e odluku donijeti 15. decembra 2006. godine. 

16. Op}inski sud je donio Presudu broj P-237/01 od 15. decembra 2006. godine kojom je odbio kao neosnovan glavni tu`beni zahtjev kojim su apelanti tra`ili da im tu`eni na ime isplate duga isplati iznose od po 5.000,00 KM sa kamatom i tro{kovima postupka. Djelomi~no je usvojen alternativno podneseni tu`beni zahtjev kojim je tu`eni obavezan da apelantima na ime naknade materijalne {tete, zbog neispunjenja ugovornih obaveza iz 1989. godine, isplati iznose koji su precizirani u tu`benim zahtjevima i iznose od 78,64 KM do 2.948,36 KM i tro{kove postupka. Tu`beni zahtjev usmjeren na zakonske zatezne kamate na dosu|ene iznose po~ev{i od 1. januara 1990. godine pa do 27. jula 2005. godine odbijen je kao neosnovan. 

17. U obrazlo`enju presude, u odnosu na odbijaju}i dio zahtjeva, Op}inski sud je naveo da prema nalazu vje{taka sva potra`ivanja apelanata prema ugovoru iz 1989. godine, nakon izvr{ene denominacije i pretvaranja prema utvr|enim paritetima u va`e}u valutu - KM, i zatim izvr{eni obra~un zakonskih zateznih kamata, ne daju iznos koji se mo`e izraziti u najmanjoj nov~anoj jedinici va`e}e valute, zbog ~ega je takav zahtjev odbijen kao neosnovan. Op}inski sud je u obrazlo`enju presude, dalje, naveo da je, zbog nepravovremenog ispunjenja ugovorene obaveze, potra`ivanje svih apelanata obezvrije|eno, te da su na taj na~in apelanti pretrpjeli {tetu zbog toga {to je tu`eni zadocnio u ispunjavanju obaveze. Op}inski sud je ocijenio da je pravni osnov za usvajaju}i dio tu`benih zahtjeva apelanata propisan u odredbi ~lana 278. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, "Slu`beni list RBiH" br. 2/92 i 13/93 i "Slu`bene novine FBiH" broj 29/03, u daljnjem tekstu: ZOO), kojom je regulirano da "ako je {teta koju je povjerilac pretrpio zbog du`nikovog zadocnjenja ve}a od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade {tete". Op}inski sud je, odlu~uju}i o zahtjevu za naknadu materijalne {tete zbog neispunjenja obaveza iz ugovora, imaju}i u vidu nalaz i mi{ljenje vje{taka utvrdio da apelanti trpe {tetu zbog isporu~enih, a neispla}enih koli~ina duhana. Op}inski sud je utvrdio koliko je ostalo neispla}eno kilograma duhana za svakog apelanta i na tako izra~unatu koli~inu neispla}enog duhana primijenio za{titnu cijenu duhana iz 2005. godine, te odredio kolika je pojedina~na {teta zbog zadocnjenja u ispunjavanju obaveza iznosila za svakog apelanta. Op}inski sud je naveo da na ovaj na~in nije izvr{eno pretvaranje nov~ane u naturalnu obavezu, nego je samo izra~unata {teta koju su apelanti pretrpjeli zbog zadocnjenja u ispunjenju ugovorne obaveze. U pogledu zahtjeva apelanata da im se na dosu|ene iznose obra~una kamata prema odredbi iz ~lana 277. ZOO, Op}inski sud je istakao da je zahtjev neosnovan, jer je u konkretnom slu~aju {teta obra~unata primjenom za{titnih cijena duhana za 2005. godinu, prema Odluci koja je stupila na snagu 28. jula 2005. godine. 

18. Protiv Presude Op}inskog suda broj P-237/01 tu`eni je izjavio `albu 15. decembra 2006. godine. @alba je dostavljena opunomo}eniku apelanata na odgovor, a nakon davanja odgovora na `albu, Op}inski sud je cio spis dostavio Kantonalnom sudu na dalji postupak po `albi. 

19. Kantonalni sud je Presudom broj 002-0-G`-07-000 030 od 16. aprila 2007. godine uva`io `albu tu`enog, Presudu Op}inskog suda broj P-237/01 od 15. decembra 2006. godine preina~io u dijelu kojim je djelomi~no usvojen tu`beni zahtjev apelanata tako {to je odbio zahtjev za naknadu materijalne {tete zbog neispunjenja ugovora. Kantonalni sud je obavezao apelante da tu`enom solidarno nadoknade tro{kove postupka a u ostalom odbijaju}em dijelu prvostepena presuda ostala je neizmijenjena. 

20. U obrazlo`enju presude Kantonalni sud je, potvr|uju}i pravilnost i zakonitost odbijaju}eg dijela prvostepene presude, naveo da je prvostepeni sud, pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava, i to ~lana 394. ZOO (na~elo monetarnog nominalizma), na osnovu provedenih dokaza, pravilno odbio kao neosnovan tu`beni zahtjev za isplatu duga, zbog toga {to se ne mo`e udovoljiti tu`benom zahtjevu kad nov~ani zahtjev tu`be glasi na iznos manji od najmanje va`e}e nov~ane jedinice. U pogledu dosu|uju}eg dijela prvostepene presude, Kantonalni sud je istakao da je `alba osnovana i da je prvostepeni sud na utvr|eno ~injeni~no stanje pogre{no primijenio materijalno pravo, i to odredbe ~lana 278. stav 2. ZOO. Iz provedenih dokaza, kako je dalje navedeno, proizlazi da se u konkretnom slu~aju radi o dvostranom teretnom ugovoru zaklju~enom izme|u apelanata i tu`enog u kojem su utvr|ena prava i obaveze ugovornih strana na na~in da su apelanti kao prodavci obavezani na predaju odre|enih koli~ina duhana, a tu`eni kao kupac na pla}anje cijene za isporu~eni duhan. Cijena duhana u tim ugovorima odre|ena je u jugoslavenskim dinarima po kilogramu duhana, te je utvr|en i rok isplate isporu~enog duhana. Budu}i da se u konkretnom slu~aju radi o nov~anoj obavezi tu`enog koja je nastala u jugoslavenskim dinarima, sve neizmirene nov~ane obaveze se, prema mi{ljenju Kantonalnog suda, konvertiraju prema Odluci Vlade RBiH ("Slu`beni list RBiH" broj 13/92) koja je donesena na osnovu Zakona o novcu ("Slu`beni list RBiH" br. 8/92 i 13/904) i pretvaraju u obaveze izra`ene u bh. dinarima, a primjenom odredaba Zakona o promjeni vrijednosti dinara ("Slu`beni list RBiH" br. 16/94 i 13/94) denominiraju za 10.000,00 puta. Prema principu nominalnog monetarizma koji je reguliran u odredbi ~lana 394. ZOO, kako je dalje naveo Kantonalni sud, apelantima pripada pravo na isplatu nominalnog iznosa, a ne i pravo na naknadu {tete zbog pada vrijednosti novca. Budu}i da je vje{tak ekonomske struke utvrdio da vrijednost predmetnih potra`ivanja nije mogu}e izraziti u va`e}oj valuti Bosne i Hercegovine, jer su manja od najmanje nov~ane jedinice u platnom prometu u iznosu ispod 0,01 KM kao mogu}eg sredstva pla}anja, to nije mogu}e obra~unati niti kamate. Kantonalni sud je, dalje, naveo da iz odredaba ~lana 394. ZOO i s obzirom na promjene u nov~anom sistemu Bosne i Hercegovine proizlazi da se ne mo`e udovoljiti tu`benom zahtjevu kad nov~ani zahtjev tu`be glasi na iznos manji od najmanje va`e}e nov~ane jedinice, a samim tim nema ni mogu}nosti da se apelantima dosudi naknada {tete prema odredbama ~lana 278. stav 2. ZOO. Kantonalni sud je, dalje, naveo da je prvostepeni sud, odre|ivanjem vrijednosti naknade {tete na dan presu|enja, i to pozivanjem na za{titnu cijenu duhana za 2005. godine, izjedna~io nov~anu obavezu tu`enog sa utvr|ivanjem vrijednosti o{te}ene stvari - dobara i izmakle koristi, propisano odredbama ~lana 189. ZOO, a {to je suprotno odredbama ~l. 186, 277. stav 1. i 394. ZOO, i ovako odre|ivanje vrijednosti nikad se ne dovodi u vezu s pravom na zateznu kamatu. Zbog pogre{ne primjene odredaba materijalnog prava, kako je dalje obrazlo`io Kantonalni sud, prvostepeni sud je pogre{no kao drugi dio zadatka vje{taku utvrdio da izra~una dugovanja tu`enom u naturalnoj vrijednosti, ~ime je izvr{eno pretvaranje nov~ane u naturalnu obavezu. Kantonalni sud je, tako|er, iz ~injeni~nog stanja utvr|enog u prvostepenom postupku ocijenio da tu`eni nije nikako mogao utjecati na okolnosti denominacije i devalvacije nov~ane jedinice u Federaciji Bosne i Hercegovine, koja je nastupila kao akt vlasti (nema krivice tu`enog) i da je devalvacija novca u sudskoj praksi odredbama ~lana 263. ZOO predvi|ena kao jedna od okolnosti (doga|aj) ~ije nastupanje osloba|a tu`enog kao du`nika od odgovornosti. Kantonalni sud je naveo da prvostepeni sud u predmetnoj presudi nije pravilno ozna~io vrijednost spora spojenih predmetnih parnica, tako da je Kantonalni sud, na osnovu ~lana 83. a u vezi sa ~lanom 316. Zakona o parni~nom postupku ("Slu`bene novine FBiH" br. 53/03 i 73/05, u daljnjem tekstu: ZPP), ozna~io vrijednost spora u ovoj presudi u iznosu od 5.000,00 KM (najve}i nazna~eni tra`beni iznos iz ure|enih tu`benih zahtjeva) s obzirom na to da se radi o odvojenim parnicama koje su spojene zbog ekonomi~nosti postupka i zajedni~kog rje{avanja, a nakon ~ega je svaka parnica zadr`ala svoju samostalnost i nisu stvoreni odnosi suparni~ara. 

IV. Apelacija 

a) Navodi iz zahtjeva 

21. Apelanti smatraju da im je osporenom presudom Kantonalnog suda povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U pogledu prava na pravi~no su|enje, apelanti isti~u da je Kantonalni sud pogre{nom primjenom materijalnog prava njihov zahtjev za naknadu materijalne {tete odbio zanemaruju}i odredbu iz ~lana 262. stav 4. ZOO, kojom je regulirano da je tu`eni odgovoran za {tetu ako je pri nastupanju objektivne nemogu}nosti ispunjenja obaveze ve} bio u docnji. S obzirom na to da je rok za ispunjenje obaveze tu`enog bio 31. decembar 1989. godine, apelanti smatraju da je od tog datuma tu`eni u docnji, a nemogu}nost ispunjenja je nastupila kasnije, reformom nov~anog zakonodavstva i promjenom vrijednosti valute. Apelanti isti~u da im je, zbog presude Kantonalnog suda, onemogu}eno da se obe{tete po jednom pravnom osnovu, bila to isplata duga ili naknada {tete, te da su dugotrajnost sudskog postupka i promjene vrijednosti novca, koje su nastupile nakon docnje tu`enog, pogodovale tu`enom, te da su obavezani da snose tro{kove sudskog postupka. Apelanti isti~u da je postupak pred redovnim sudovima nerazumno dugo trajao, budu}i da su tu`be podnesene 1990. godine, a postupak okon~an u martu 2007. godine, {to je zbog promjene vrijednosti novca pogodovalo tu`enom. U vezi sa dugotrajno{}u postupka, kao i odlu~enjem Kantonalnog suda u kojem je materijalno pravo pogre{no primijenjeno, apelanti isti~u kr{enje prava na imovinu zagarantirano ~lanom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 

b) Odgovor na apelaciju 

22. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se u konkretnom slu~aju radi o nov~anoj obavezi tu`enog koja je nastala u jugoslavenskim dinarima, pa se u ovakvoj situaciji sve neizmirene nov~ane obaveze izra`ene u jugoslavenskim dinarima konvertiraju prema odredbama va`e}ih propisa o konverziji novca u Federaciji Bosne i Hercegovine, te stoga nije osnovan navod apelanata da su u provedenom parni~nom postupku nepotrebno i strogo formalisti~ki primijenjeni propisi o denominaciji i konverziji. Kantonalni sud je, dalje, naveo da su neosnovani navodi apelanata kojima tvrde da su se u predmetnom postupku trebale primijeniti odredbe ~l. 155, 189, 262. i 278. stav 2. ZOO u vezi sa naknadom {tete, jer je u pitanju nov~ana obaveza kupca (tu`enog) koja za predmet ima svotu novca, zbog ~ega je primijenjen ~lan 394. ZOO. U pogledu du`ine postupka, nakon navo|enja hronologije doga|aja, Kantonalni sud je naveo da je spis Op}inskog suda dostavljen na rje{avanje o `albi Kantonalnom sudu 6. februara 2007. godine i da je osporena presuda Kantonalnog suda donesena 16. aprila 2007. godine, te da nije bilo povrede ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije u pogledu du`ine trajanja postupka. 

23. Op}inski sud je u svom odgovoru na apelaciju, u pogledu navoda koji se odnose na du`inu trajanja sudskog postupka, naveo da su tu`be apelanata Osnovnom sudu podnesene 1990. godine, te da mu nije poznat razlog zbog kojeg je Osnovni sud DBBiH predmete apelanata dostavio na nadle`no postupanje tek 2002. godine. Op}inski sud je, dalje, naveo da je na du`inu postupka utjecala i ~injenica da kod ovog suda postoji 300 sli~nih predmeta, zbog ~ega se ~ekao stav drugostepenog i revizionog suda radi jednoobraznosti rje{avanja, te ~injenica da je u predmetu trebalo uraditi vje{ta~enje. 

24. Tu`eni je u odgovoru na apelaciju osporio navode apelanata, isti~u}i da apelanti u toku prvostepenog postupka nisu dokazali osnovanost tu`benog zahtjeva, budu}i da su obaveze obostrano izvr{ene jo{ 1989. i 1990. godine, te se pozvao na ekvivalentnost davanja, a to zna~i da su davanja tu`enog, tako|er, pretrpjela inflatorna kretanja i stoga izgubila na vrijednosti koja je u trenutku davanja bila znatno ve}a nego potra`ivanja apelanata. 

V. Relevantni propisi 

25. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine FBiH" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase: 

^lan 2. 

U parni~nom postupku sud odlu~uje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. 

^lan 196. stav 5. 

Postupak se prekida: 

Kada zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu; 

^lan 198. 

Prekid postupka uzrokuje to da prestaju te}i svi rokovi odre|eni za obavljanje parni~nih radnji. 

Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne mo`e preduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaklju~enja glavne rasprave, sud mo`e na osnovu te rasprave donijeti odluku. 

Parni~ne radnje {to ih je jedna stranka preduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni u~inak. Njihov u~inak po~inje tek nakon {to postupak bude nastavljen. 

^lan 199. stav 3. 

Prekinuti postupak }e se nastaviti na prijedlog stranke ~im prestanu razlozi prekida. 

26. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: 

^lan 10. 

Sud je du`an da provede postupak bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te da onemogu}i svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 

27. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, "Slu`beni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94 i "Slu`bene novine FBiH" broj 29/03) relevantne odredbe glase: 

^lan 186. 

(1) Obaveza naknade {tete smatra se dospjelom od trenutka nastanka {tete. 

^lan 189. st. 1. i 2. 

(1) O{te}enik ima pravo kako na naknadu obi~ne {tete, tako i na naknadu izmakle koristi. 

(2) Visina naknade {tete odre|uje se prema cijenama u vrijeme dono{enja sudske odluke, izuzev slu~aja kad zakon nare|uje {ta drugo. 

^lan 262. stav 4. 

(4) Du`nik odgovara i za djelimi~nu ili potpunu nemogu}nost ispunjenja i ako tu nemogu}nost nije skrivio ako je nastupila poslije njegovog dolaska u docnju, za koju odgovara. 

^lan 277. 

(1) Du`nik koji zakasni s ispunjenjem nov~ane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvr|enoj saveznim zakonom. 

(2) Ako je stopa ugovorene kamate vi{a od stope zatezne kamate prethodnog stava ovog ~lana, ona te~e i poslije du`nikova zaka{njenja. 

^lan 278. 

(1) Povjerilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpio kakvu {tetu zbog du`nikove docnje. 

(2) Ako je {teta koju je povjerilac pretrpio zbog du`nikovog zadocnjenja ve}a od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade {tete. 

^lan 295. stav 1. 

(1) Obaveza prestaje kad se ispuni, kao i u drugim zakonom odre|enim slu~ajevima 

^lan 355. stav 1. 

(1) Ako su predmet obaveze stvari odre|ene po rodu, obaveza ne prestaje ~ak i kad sve {to du`nik ima od takvih stvari propadne usljed okolnosti za koje on ne odgovara. 

Princip monetarnog nominalizma 

^lan 394. 

Kad obaveza ima za predmet svotu novca, du`nik je du`an isplatiti onaj broj nov~anih jedinica na koji obaveza glasi, izuzev kad zakon odre|uje {ta drugo. 

VI. Dopustivost 

28. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 

29. Pri ispitivanju dopustivosti dijela apelacije u odnosu na apelante Luku Bo`i}a i Miku Josi}a, Ustavni sud je po{ao od odredaba ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. stav 4. ta~ka 5. Pravila Ustavnog suda. 

^lan 16. stav 4. ta~ka 5. Pravila Ustavnog suda glasi: 

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljede}ih slu~ajeva: 

5. apelaciju je podnijelo neovla{teno lice. 

30. Ustavni sud je u dijelu apelacije, na osnovu stanja spisa, utvrdio da su apelanti Luka Bo`i} i Mika Josi} umrli, ali da su se njihove supruge izjasnile da `ele da nastave postupak i da }e ih zastupati Borislav Pisarevi}. U toku postupka umrla je i apelantica Milka Filipovi}, a po pozivu suda niko od njenih nasljednika nije se javio da `eli da nastavi postupak. Apelaciju je u apelanticino ime podnio advokat. S tim u vezi, Ustavni sud podsje}a da je odredbama ~lana 65. stav 2. Pravila Ustavnog suda propisano da }e se u slu~aju ako apelant umre u toku postupka po apelaciji, postupak obustaviti ukoliko nasljednik u roku od 30 dana od dana smrti ne podnese pismeni zahtjev da preuzima nastavak postupka. Prema tome, Ustavni sud ne mo`e smatrati dopustivom apelaciju u kojoj se kao apelant navodi lice koje je umrlo prije podno{enja apelacije i u kojoj se navode isklju~ivo povrede ustavnih prava tog lica, a nema dokaza da su njegovi nasljednici preuzeli parni~ni postupak ili dali ovla{tenje za pokretanje apelacionog postupka pred Ustavnim sudom. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaklju~uje da je apelaciju u odnosu na apelanticu Milku Filipovi} podnijelo neovla{teno lice. 

31. Imaju}i u vidu odredbe ~lana 16. stav 4. ta~ka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj }e se apelacija odbaciti kao nedopu{tena ukoliko ju je podnijelo neovla{teno lice, Ustavni sud je u ovom dijelu apelacije odlu~io kao u dispozitivu odluke. 

32. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 

33. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 002-0-G`-07-000 030 od 16. aprila 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu opunomo}enik apelanata je primio 23. aprila 2007. godine, a apelacija je podnesena 21. maja 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 

34. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. 

VII. Meritum 

35. Apelanti osporavaju presudu Kantonalnog suda, tvrde}i da im je tom presudom povrije|eno pravo na pravi~no su|enje i pravo na imovinu iz ~lana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti se, tako|er, u okviru prava na pravi~no su|enje `ale na nerazumno dugo trajanje sudskog postupka zbog ~ega im je povrije|eno pravo na dono{enje odluke u razumnom roku. 

Pravo na pravi~an postupak - su|enje u razumnom roku 

36. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje: 

e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. 

^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 

1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom 

37. Apelanti se `ale na nerazumno dugo trajanje sudskog postupka, isti~u}i pri tome da im je zbog du`ine trajanja postupka povrije|eno pravo na dono{enje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 

38. Ustavni sud ukazuje na to da je o istim ~injeni~nim i pravnim pitanjima ve} odlu~ivao u svojoj prija{njoj Odluci broj AP 1408/07 (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1408/07 od 11. novembra 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) povodom apelacije koju su, tako|er, podnijela lica koja su pokrenula postupak protiv tu`enog, a zbog odlu~enja sudova u gotovo identi~nim predmetima sa istim ~injeni~no-pravnim supstratom. Ustavni sud je u citiranoj odluci odlu~io da djelomi~no usvoji apelaciju u vezi sa povredom prava na pravi~no su|enje, a u vezi sa du`inom postupka iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, ali samo u odnosu na apelante koji su odgovorili na dopis suda iz 2002. godine. Ustavni sud je u Odluci broj AP 1408/07, analiziraju}i cjelokupnu du`inu postupka, utvrdio da su svi predmeti apelanata po~ev{i od 1996. godine pa do novembra 2001. godine, kada je Osnovni sud Distrikta Br~ko donio rje{enja kojim se proglasio mjesno nenadle`nim, bili prekinuti zbog vanrednih doga|aja. Apelanti su imali saznanja o prekidu, kao i mogu}nost da nastave postupak koju nisu iskoristili, pa je Ustavni sud utvrdio da se neodlu~ivanje i neaktivnost po tu`bama apelanata u periodu od 1996. do 2002. godine ne mogu staviti na teret Osnovnom sudu Distrikta Br~ko, ve} samo apelantima koji nisu pokazali interes radi nastavljanja postupka i dobijanja odluke. Dalje, Ustavni sud je u Odluci broj AP 1408/07 utvrdio da je Op}inski sud (nakon {to su mu predmeti dostavljeni na dalje postupanje) poslao dopis apelantima da se izjasne da li ostaju pri tu`bi. Odre|eni broj apelanata se izjasnio da ostaje pri tu`bi i da `eli da se nastavi postupak, ali i nakon toga do 2006. godine (dakle, skoro ~etiri godine) Op}inski sud nije preduzeo niti jednu radnju u postupku, zbog ~ega je ovaj period neaktivnosti Op}inskog suda u odnosu na apelante koji su se izjasnili da `ele nastaviti postupak Ustavni sud u cijelosti stavio na teret Op}inskom sudu, te je u ovom dijelu utvr|ena povreda prava na dono{enje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. U odnosu na apelante (u Odluci broj AP 1408/07) kojima je Op}inski sud poslao dopis a koji nisu odgovorili, Ustavni sud je zaklju~io da Op}inski sud nije prekr{io zahtjeve razumnog roka iz ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, budu}i da se ovi apelanti i nakon pismenog zahtjeva suda da se izjasne o daljnjem nastavku prekinutog postupka nisu izjasnili da zahtijevaju da se nastavi postupak. Ustavni sud je ustanovio da su navedeni apelanti svojim pona{anjem i pasivno{}u doprinijeli ukupnoj du`ini trajanja sudskog postupka, pa se neaktivnost suda u periodu od deset godina (1996-2006) ne mo`e staviti na teret sudu, nego apelantima od ~ije je volje zavisio nastavak postupka. U vezi sa samim tokom postupka pred Op}inskim sudom nakon zakazivanja pripremnog ro~i{ta 27. septembra 2006. godine, kao i postupkom po `albi pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud je zaklju~io da su sudovi bili aktivni u odnosu na sve apelante, budu}i da je Op}inski sud u periodu od oktobra do decembra 2006. godine proveo postupak i donio odluku o tu`benim zahtjevima apelanata, a da je Kantonalni sud u svemu postupio u skladu sa odredbom ~lana 217. ZPP, jer je od dana prijema predmeta po `albi odluku donio u roku od 45 dana. 

39. Po{to se i u konkretnom predmetu radi o istovjetnoj pravnoj i ~injeni~noj situaciji, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazlo`enja, poziva na svoje zaklju~ke u spomenutoj Odluci broj AP 1408/07, te primjenjuju}i ih na konkretan predmet zaklju~uje da je u odnosu na apelante Petra Mirki}a, Luku Bo`i}a i Miku Josi}a povrije|eno pravo na pravi~no su|enje u vezi sa razumnom du`inom postupka. Ustavni sud primje}uje da se apelant Petar Mirki} 20. januara 2003. godine izjasnio da ostaje pri svojoj tu`bi i da tra`i nastavljanje postupka. Tako|er, Ustavni sud primje}uje da su supruge umrlih apelanata Luke Bo`i}a i Mike Josi}a poslale dopise Op}inskom sudu 10. i 14. februara 2003. godine u kojim su tra`ile da se nastavi postupak. Me|utim, i pored izja{njenja ovih apelanata da `ele da se nastavi postupak, postupak pred Op}inskim sudom je nastavljen tek 28. septembra 2006. godine, dakle, tri godine i osam mjeseci kasnije. Ustavni sud primje}uje da je za ovaj period, u kojem sud nije preduzimao nikakve radnje (od januara/februara 2003. godine do 28. januara 2006. godine ), povrije|eno pravo apelanata Petra Mirki}a, Luke Bo`i}a i Mike Josi}a na dono{enje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 

40. Tako|er, Ustavni sud zaklju~uje da u odnosu na ostale apelante Stevu Bo`i}a, Stojana Stojanovi}a, Milorada Bo`i}a, @ivka Bo`i}a, Stevu Lazi}a, Acu Perkanovi}a, Ru`u Josipovi}, Borislava Popovi}a, Milorada Zoranovi}a, Nikolu Simi}a i Milorada Todorovi}a nije bilo povrede prava na pravi~no su|enje u vezi sa razumnom du`inom postupka iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, budu}i da se navedeni apelanti, i nakon pismenog zahtjeva suda da se izjasne o daljnjem nastavku prekinutog postupka, nisu izjasnili da zahtijevaju da se nastavi postupak. Ustavni sud zapa`a da su navedeni apelanti svojim pona{anjem i pasivno{}u doprinijeli ukupnoj du`ini trajanja sudskog postupka, pa se neaktivnost suda u periodu od deset godina (1996-2006) ne mo`e staviti na teret sudu, nego apelantima od ~ije je volje zavisilo nastavljanje postupka. 

Ostali aspekti prava na pravi~no su|enje i pravo na imovinu 

41. U vezi sa ostalim navodima apelanata, Ustavni sud ukazuje da je u pogledu ~lana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u svojoj ranijoj praksi (osim ve} citirane Odluke broj AP 1408/07) u vi{e odluka razmatrao ista ~injeni~na i pravna pitanja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 1858/07 od 18. oktobra 2007. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 270/07 od 8. septembra 2009. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 928/07 od 13. decembra 2007. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojima je zaklju~io da u konkretnim postupcima nema ni{ta u obrazlo`enjima osporenih odluka {to bi ukazivalo da su materijalnopravni propisi proizvoljno primijenjeni na {tetu apelanata, niti da je dokazni postupak zloupotrijebljen na njihovu {tetu. U navedenim odlukama Ustavni sud je, dalje, zaklju~io da se stav redovnih sudova koji su odlu~ivali o podnesenim tu`bama zasniva na relevantnim propisima o denominaciji i konverziji koji se moraju primijeniti u svim potra`ivanjima izra`enim u jugoslavenskim dinarima. Budu}i da je Zakonom o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 1/97, 29/02, 8/03, 13/03, 14/03, 9/05 i 76/06) odre|eno da je konvertibilna marka zakonito sredstvo pla}anja u BiH, bilo je neophodno uzeti u obzir sve promjene valute i njihove denominacije kako bi se utvrdila visina potra`ivanja apelanata. Ustavni sud je u citiranim odlukama u odnosu na navodne povrede ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zaklju~io da u konkretnom slu~aju nema ni{ta {to bi ukazivalo da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u vezi sa kr{enjem navedenih prava, zbog ~ega su apelacije odba~ene kao o~igledno prima facie neosnovane. 

42. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da se razlozi navedeni u citiranim odlukama Ustavnog suda mogu primijeniti u konkretnom slu~aju, jer se na~in na koji je Kantonalni sud primijenio pozitivnopravne propise ne mo`e smatrati proizvoljnim. Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom slu~aju nisu povrije|eni ~lan II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lan 6. stav 1. Evropske konvencije i ~lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 

VIII. Zaklju~ak 

43. Ustavni sud zaklju~uje da u odnosu na apelante Petra Marki}a, Luku Bo`i}a i Miku Josi}a postoji povreda prava na pravi~an postupak u pogledu dono{enja odluke u razumnom roku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije koji se vodio pred Op}inskim sudom, jer se period neaktivnosti i nepostupanja Op}inskog suda u trajanju od tri godine i osam mjeseci (od januara/februara 2003. do septembra 2006) mo`e isklju~ivo staviti na teret Op}inskom sudu. 

44. U odnosu na apelante Stevu Bo`i}a, Stojana Stojanovi}a, Milorada Bo`i}a, @ivka Bo`i}a, Stevu Lazi}a, Acu Perkanovi}a, Ru`u Josipovi}, Borislava Popovi}a, Milorada Zoranovi}a, Nikolu Simi}a i Milorada Todorovi}a, Ustavni sud zaklju~uje da ne postoji povreda prava na dono{enje odluke u razumnom roku iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se period nepostupanja Op}inskog suda u trajanju od skoro ~etiri godine (2002- 2006) ne mo`e staviti na teret sudu, nego apelantima od ~ije je volje isklju~ivo zavisio nastavak i dalji tok postupka. 

45. Ustavni sud zaklju~uje da ne postoji povreda prava na pravi~no su|enje i prava na imovinu iz ~lana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u odnosu na sve apelante u pogledu primjene materijalnog prava, jer u obrazlo`enjima osporenih odluka Ustavni sud nije prona{ao ni{ta {to bi ukazivalo da su materijalnopravni propisi proizvoljno primijenjeni na {tetu apelanata, niti da je dokazni postupak zloupotrijebljen na njihovu {tetu. Pri tome se Ustavni sud pozvao na svoju raniju praksu u predmetima koji su se odnosili na ista pitanja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 1858/07 od 18. oktobra 2007. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 270/07 od 8. septembra 2009. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 928/07 od 13. decembra 2007. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U odnosu na apelanticu Milku Filipovi}, koja je umrla, Ustavni sud je utvrdio da je apelaciju podnijelo neovla{teno lice. 

46. Na osnovu ~lana 16. stav 4. ta~ka 5. i ~lana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 

47. Prema ~lanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. 





 


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simovi}, s. r. 



Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca u predmetu broj AP 1461/07, rje{avaju}i apelaciju Steve Bo`i}a i dr., na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. stavak 4. to~ka 5, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 

Miodrag Simovi}, predsjednik 

Valerija Gali}, dopredsjednica 

Seada Palavri}, dopredsjednica 

Mato Tadi}, sudac 

Krstan Simi}, sudac 

na sjednici odr`anoj 17. prosinca 2009. godine donio je 

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 

Djelomi~no se usvaja apelacija apelanata Petra Mirki}a, Luke Bo`i}a i Mike Josi}a

Utvr|uje se povreda ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na dono{enje odluke u razumnom roku u postupku koji je okon~an Presudom Kantonalnog suda u Od`aku broj 002-0-G`-07-000 030 od 16. travnja 2007. godine. 

Odbija se kao neutemeljena apelacija apelanata Steve Bo`i}a, Stojana Stojanovi}a, Milorada Bo`i}a, @ivka Bo`i}a, Steve Lazi}a, Ace Perkanovi}a, Ru`e Josipovi}, Borislava Popovi}a, Milorada Zoranovi}a, Nikole Simi}a i Milorada Todorovi}a u odnosu na pravo na dono{enje odluke u razumnom roku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda u postupku koji je okon~an Presudom Kantonalnog suda u Od`aku broj 002-0-G`-07-000 030 od 16. travnja 2007. godine. 

Odbija se kao neutemeljena apelacija apelanata Steve Bo`i}a, Stojana Stojanovi}a, Luke Bo`i}a, Milorada Bo`i}a, @ivka Bo`i}a, Steve Lazi}a, Petra Mirki}a, Ace Perkanovi}a, Ru`e Josipovi}, Borislava Popovi}a, Milorada Zoranovi}a, Nikole Simi}a, Milorada Todorovi}a i Mike Josi}a podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Od`aku broj 002-0-G`-07-000 030 od 16. travnja 2007. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda i prava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. 

Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija apelantice Milke Filipovi} podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Od`aku broj 002-0-G`-07-000 030 od 16. travnja 2007. godine, zato {to ju je podnijela neovla{tena osoba. 

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". 

OBRAZLO@ENJE 

I. Uvod 

1. Stevo Bo`i}, Stojan Stojanovi}, Luka Bo`i}, Milorad Bo`i}, @ivko Bo`i}, Stevo Lazi}, Petar Mirki}, Aco Perkanovi}, Ru`a Josipovi}, Borislav Popovi}, Milorad Zoranovi}, Nikola Simi}, Milka Filipovi}, Milorad Todorovi} i Mika Josi} (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Borislav Pisarevi}, odvjetnik iz Br~kog, podnijeli su 21. svibnja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Od`aku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 002-0-G`-07-000 030 od 16. travnja 2007. godine. 

II. Postupak pred Ustavnim sudom 

2. Na temelju ~lanka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Op}inskog suda u Ora{ju (u daljnjem tekstu: Op}inski sud), sudionika u postupku "Bosanca" d.d. Ora{je (u daljnjem tekstu: tu`eni) i Osnovnog suda Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine zatra`eno je 4. lipnja, 9. kolovoza, 31. kolovoza i 9. studenog 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. 

3. Kantonalni sud je 18. lipnja i 27. studenog 2007. godine dostavio odgovor na apelaciju, Op}inski sud je odgovor dostavio 30. kolovoza 2007. godine, a tu`eni 14. rujna 2007. godine. Op}inski sud je 2. listopada 2007. godine dostavio na uvid spis tog suda broj P-218/02. Osnovni sud Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine nije dostavio odgovor na apelaciju. 

4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Op}inskog suda i tu`enog dostavljeni su îpunomo}åniku apelanata 12. studenog i 25. prosinca 2007. godine. 

III. ^injeni~no stanje 

5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in: 

6. Apelanti su u razdoblju od 26. velja~e do 8. o`ujka 1990. godine pred Osnovnim sudom u Br~kom (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) podnijeli tu`be protiv pravnog prednika tu`enog "Bosanca" d.d. Ora{je (u daljnjem tekstu: tu`eni) radi naplate duga zbog neispunjenja obveza iz Ugovora o proizvodnji, isporuci i otkupu duhana. Pravna osnova svake od podnesenih tu`bi je Ugovor o proizvodnji, isporuci i otkupu duhana berbe 1989. godine (u daljnjem tekstu: Ugovor) kojim su ugovorne strane uredile me|usobna prava i obveze. U tu`bama su iznesene tvrdnje da su svi apelanti ispunili svoje obveze iz Ugovora, tako {to su proizvedene koli~ine duhana predali tu`enom, a tu`eni svoju obvezu isplate prema za{titnoj cijeni duhana nije ispunio. Cijena je, kako su apelanti u tu`bama istaknuli, odre|ena Odlukom Saveznog izvr{nog vije}a SFRJ (u daljnjem tekstu: SIV) o izmjeni Odluke o za{titnoj cijeni sirovog duhana roda 1989. godine. Navedena odluka je objavljena u "Slu`benom listu SFRJ" broj 80/89 od 8. prosinca 1989. godine i prema toj odluci je utvr|ena za{titna cijena duhana za 1989. godinu od 125.50,00 dinara a koju tu`eni nije primijenio prigodom kona~nog obra~una me|usobnih potra`ivanja. 

7. Predmeti apelanata su kod Osnovnog suda zavedeni pod br. P-599/90-I, P-619/90-I, P-644/90-I, P-629/90-I, P-286/90-I (P-36/94-I), P-586/90-I (P-25/94-I), P-595/90-I, P-597/90-I, P-598/90-I, P-580/90-I, P-568/90-I, P-566/90-I, P-546/90-I, P-283/90-I i P-285/90-I. 

8. U razdoblju od 1990. do 1991. godine u predmetima apelanata Stojana Stojanovi}a, Luke Bo`i}a, Petra Mirki}a, Ru`e Josipovi}, Milorada Zoranovi}a, Nikole Simi}a, Milke Filipovi}, Milorada Todorovi}a i Mike Josi}a bila su zakazana ro~i{ta. Me|utim, ona su odgo|ena zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za njihovo vo|enje. U predmetima apelanata @ivka Bo`i}a i Steve Lazi}a bile su donesene presude zbog izostanka 10. svibnja 1990. godine, ali su, nakon prijedloga tu`enog da se dopusti povrat u prija{nje stanje, ukinute i postupci po podnesenim tu`bama nastavljeni. U predmetu Steve Bo`i}a Osnovni sud je Rje{enjem broj P-599/90-I od 14. svibnja 1990. godine prekinuo postupak i odredio da }e se on nastaviti nakon pravomo}nog zavr{etka postupka za utvr|ivanje ustavnosti i zakonitosti odluke SIV-a od 8. prosinca 1989. godine koji se vodio u Ustavnom sudu SFRJ ili kad sud ustanovi da vi{e ne postoje razlozi da se ~eka na zavr{etak tog postupka. Me|utim, navedeno rje{enje je ukinuto u prizivnom postupku i predmet vra}en prvostupanjskom sudu na ponovni postupak Rje{enjem Vi{eg suda u Tuzli broj G@-2161/90 od 30. o`ujka 1992. godine. 

9. Osnovni sud je rje{enjima br. P-599/90-I od 30. o`ujka 1994. godine, P-619/90-I od 23. lipnja 1994. godine, P-644/90-I od 29. lipnja 1994. godine, P-629/90-I od 23. lipnja 1994. godine, P-36/94-I od 16. lipnja 1994. godine, P-586/90-I od 31. svibnja 1994. godine, P-595/90-I od 28. prosinca 1994. godine, P-597/90-I od 9. svibnja 1994. godine, P-598/90-I od 14. srpnja 1994. godine, P-580/90-I od 29. srpnja 1994. godine, P-568/90-I od 14. prosinca 1994. godine, P-566/90-I od 31. svibnja 1994. godine, P-546/90-I od 31. svibnja 1994. godine, P-283/90-I od 20. srpnja 1994. godine i P-285/90-I od 29. srpnja 1994. godine prekinuo postupke u predmetima apelanata zbog izvanrednih doga|aja - ratnih djelovanja, jer je tu`itelj - tu`eni bio odsje~en od suda. U stavku 2. rje{enja Osnovni sud je naveo da }e se postupak nastaviti po prijedlogu stranaka kada prestanu razlozi zbog kojih je postupak prekinut. Navedena rje{enja su dostavljena apelantima, bilo osobnom dostavom apelantima ili njihovom opunomo}eniku (nema dokaza da su rje{enja dostavljena apelantima Stevi Bo`i}u i Petru Mirki}u). 

10. Osnovni sud, nakon promjene naziva u Osnovni sud Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud Distrikta Br~ko), rje{enjima u svim predmetima apelanata br. P-36/94-I od 14. studenog 2001. godine, P-25/94-I od 14. studenog 2001. godine, P-595/90-I od 20. studenog 2001. godine, P-597/90-I od 20. studenog 2001. godine, P-598/90-I od 20. studenog 2001. godine, P-580/90-I od 20. studenog 2001. godine, P-568/90-I od 19. studenog 2001. godine, P-566/90-I od 19. studenog 2001. godine, P-546/90-I od 19. studenog 2001. godine, P-283/90-I od 16. studenog 2001. godine i P-285/90-I od 20. studenog 2001. godine (nema rje{enja za Stevu Bo`i}a, Stojana Stojanovi}a, Luku Bo`i}a i Milorada Bo`i}a) proglasio se mjesno nenadle`nim za postupanje u predmetima apelanata i odredio da }e po pravomo}nosti ovih rje{enja spisi biti dostavljeni Op}inskom sudu kao mjesno nadle`nom sudu. 

11. Predmeti apelanata su u Op}inskom sudu zavedeni pod novim brojevima P-237/01, P-240/01, P-246/01, P-243/01, P-202/02, P-204/02, P-230/02, P-231/02, P-232/02, P-233/02, P-235/02, P-237/02, P-247/02, P-248/02 i P-250/02. 

12. U predmetima apelanata Steve Bo`i}a, Stojana Stojanovi}a i Milorada Bo`i}a pred Op}inskim sudom su odr`ane glavne rasprave 29. listopada 2002. godine, kojim su pristupili opunomo}enik apelanata i opunomo}enik tu`enog. Op}inski sud je rje{enjima odredio da se nastavljaju postupci u ovim pravnim stvarima i potom odgodio rasprave na neodre|eno vrijeme, te nalo`io opunomo}eniku tu`enog da dostavi odre|enu dokumentaciju i konstatirao da }e pozvati opunomo}enika apelanata da predujmi tro{kove vje{ta~enja, nakon ~ega }e se odrediti provedba vje{ta~enja. 

13. Op}inski sud je dopisima od 4. do 8. studenog 2002. godine (za Stevu Bo`i}a, Stojana Stojanovi}a, Luku Bo`i}a i Milorada Bo`i}a dopisima od 16. sije~nja 2002. godine) zatra`io od apelanata da se izjasne o vo|enju daljnjeg postupka po njihovim predmetima. Sud je zatra`io i da se supruga umrlog Mike Josi}a izjasni `eli li da se postupak nastavi, kao i supruga Luke Bo`i}a. Tako|er, Op}inski sud je poku{ao prona}i nasljednike umrle Milke Filipovi}, ali iz spisa proizlazi da nije u tomu uspio. Apelant Petar Mirki} je obavijestio Op}inski sud 23. sije~nja 2003. godine da ostaje pri tu`bi i da tra`i da se postupak u njegovom predmetu nastavi. Supruga umrlog Mike Josi}a Ru`a Josi} obavijestila je sud 14. velja~e 2002. godine da je njezin suprug umro, ali da ona `eli da se postupak nastavi i da je njezin odvjetnik i ubudu}e Borislav Pisarevi}. Supruga umrlog Luke Bo`i}a @ivka Bo`i} obavijestila je sud 10. velja~e 2003. godine da `eli nastaviti postupak nakon smrti svog supruga i da }e je i dalje zastupati Borislav Pisarevi}. Ostali apelanti se nisu izjasnili. 

14. Na pripremnom ro~i{tu, odr`anom 17. listopada 2006. godine, opunomo}enik apelanata je predlo`io da se parnice svih apelanata spoje, budu}i da se radi o istoj ~injeni~noj i pravnoj osnovi i istom tu`enom. Op}inski sud je spojio parni~ne predmete br. P-237/01, P-240/01, P-243/01, P-246/01, P-202/02, P-204/02, P-230/02, P-231/02, P-232/02, P-233/02, P-235/02, P-237/02, P-247/02, P-248/02 i P-250/02 sa parnicom broj P-237/01, te odredio da }e se jedinstveni postupak voditi pod brojem P-237/01. Opunomo}enik apelanata je, potom, precizirao tu`beni zahtjev radi isplate duga u va`e}oj valuti, tra`e}i da se tu`eni obve`e da apelantima na ime isplate duga isplati iznos od po 5.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 1. sije~nja 1990. godine pa do isplate i tro{kovima postupka. Osim glavnog zahtjeva, postavljen je i alternativni zahtjev usmjeren na naknadu materijalne {tete zbog neispunjenja ugovornih obveza u iznosu od po 5.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 1. sije~nja 1990. godine pa do isplate i tro{kovima postupka. Op}inski sud, postupaju}i po prijedlozima parni~nih stranaka, odredio je koji }e se dokazi izvesti na glavnoj raspravi. Budu}i da su apelanti posredstvom opunomo}enika predlo`ili da vje{tak ekonomske struke provede dokaze, Op}inski sud je donio Rje{enje broj P-237/01 od 17. listopada 2006. godine kojim je odredio vje{taka i u obrazlo`enju utvrdio predmet vje{ta~enja. 

15. Na ro~i{tu za glavnu raspravu od 16. studenog 2006. godine u nazo~nosti opunomo}enika parni~nih stranaka izvedeni su dokazi uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu i saslu{an je vje{tak ekonomske struke Jozo Agati}, koji je pojasnio i dopunio svoj pismeni nalaz i mi{ljenje od 6. studenog 2006. godine. Opunomo}enik apelanata je, obzirom na dani nalaz i mi{ljenje vje{taka ekonomske struke kojim je utvr|eno da su potra`ivanja apelanata u potpunosti obezvrije|ena, precizirao alternativno podnesen tu`beni zahtjev za naknadu {tete za sve apelante, tra`e}i da se tu`eni obve`e da apelantima na ime naknade materijalne {tete zbog neispunjenja ugovornih obveza iz 1989. godine pojedina~no isplati razli~ite iznose, i to od 78,64 KM do 2.948,36 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 1. sije~nja 1990. godine, pa da isplate, uz naknadu tro{kova postupka. Op}inski sud je zaklju~io glavnu raspravu i odredio da }e odluku donijeti 15. prosinca 2006. godine. 

16. Op}inski sud je donio Presudu broj P-237/01 od 15. prosinca 2006. godine kojom je odbio kao neutemeljen glavni tu`beni zahtjev kojim su apelanti tra`ili da im tu`eni na ime isplate duga isplati iznose od po 5.000,00 KM sa kamatom i tro{kovima postupka. Djelomi~no je usvojen alternativno podneseni tu`beni zahtjev kojim je tu`eni obvezan apelantima na ime naknade materijalne {tete, zbog neispunjenja ugovornih obveza iz 1989. godine, isplatiti iznose koji su precizirani u tu`benim zahtjevima i iznose od 78,64 KM do 2.948,36 KM i tro{kove postupka. Tu`beni zahtjev usmjeren na zakonske zatezne kamate na dosu|ene iznose po~ev{i od 1. sije~nja 1990. godine pa do 27. srpnja 2005. godine odbijen je kao neutemeljen. 

17. U obrazlo`enju presude, u odnosu na odbijaju}i dio zahtjeva, Op}inski sud je naveo da prema nalazu vje{taka sva potra`ivanja apelanata prema ugovoru iz 1989. godine, nakon izvr{ene denominacije i pretvaranja prema utvr|enim paritetima u va`e}u valutu - KM, i potom izvr{eni obra~un zakonskih zateznih kamata, ne daju iznos koji se mo`e izraziti u najmanjoj nov~anoj jedinici va`e}e valute, zbog ~ega je takav zahtjev odbijen kao neutemeljen. Op}inski sud je u obrazlo`enju presude, dalje, naveo da je, zbog nepravodobnog ispunjenja ugovorene obveze, potra`ivanje svih apelanata obezvrije|eno, te da su na taj na~in apelanti pretrpjeli {tetu zbog toga {to je tu`eni zadocnio u ispunjavanju obveze. Op}inski sud je ocijenio da je pravna osnova za usvajaju}i dio tu`benih zahtjeva apelanata propisana u odredbi ~lanka 278. stavak 2. Zakona o obligacijskim odnosima ("Slu`beni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, "Slu`beni list RBiH" br. 2/92 i 13/93 i "Slu`bene novine FBiH" broj 29/03, u daljnjem tekstu: ZOO), kojom je regulirano da "ako je {teta koju je povjeritelj pretrpio zbog du`nikovog zadocnjenja ve}a od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade {tete". Op}inski sud je, odlu~uju}i o zahtjevu za naknadu materijalne {tete zbog neispunjenja obveza iz ugovora, imaju}i u vidu nalaz i mi{ljenje vje{taka utvrdio da apelanti trpe {tetu zbog isporu~enih, a neispla}enih koli~ina duhana. Op}inski sud je utvrdio koliko je ostalo neispla}eno kilograma duhana za svakog apelanta i na tako izra~unatu koli~inu neispla}enog duhana primijenio za{titnu cijenu duhana iz 2005. godine, te odredio kolika je pojedina~na {teta zbog zadocnjenja u ispunjavanju obveza iznosila za svakog apelanta. Op}inski sud je naveo da na ovaj na~in nije izvr{eno pretvaranje nov~ane u naturalnu obvezu, nego je samo izra~unata {teta koju su apelanti pretrpjeli zbog zadocnjenja u ispunjenju ugovorne obveze. Glede zahtjeva apelanata da im se na dosu|ene iznose obra~una kamata prema odredbi iz ~lanka 277. ZOO, Op}inski sud je istaknuo da je zahtjev neutemeljen, jer je u konkretnom slu~aju {teta obra~unata primjenom za{titnih cijena duhana za 2005. godinu, prema Odluci koja je stupila na snagu 28. srpnja 2005. godine. 

18. Protiv Presude Op}inskog suda broj P-237/01 tu`eni je izjavio priziv 15. prosinca 2006. godine. Priziv je dostavljen opunomo}eniku apelanata na odgovor, a nakon davanja odgovora na priziv, Op}inski sud je cio spis dostavio Kantonalnom sudu na dalji postupak po prizivu. 

19. Kantonalni sud je Presudom broj 002-0-G`-07-000 030 od 16. travnja 2007. godine uva`io priziv tu`enog, Presudu Op}inskog suda broj P-237/01 od 15. prosinca 2006. godine preina~io u dijelu kojim je djelomi~no usvojen tu`beni zahtjev apelanata tako {to je odbio zahtjev za naknadu materijalne {tete zbog neispunjenja ugovora. Kantonalni sud je obvezao apelante da tu`enom solidarno nadoknade tro{kove postupka a u ostalom odbijaju}em dijelu prvostupanjska presuda ostala je neizmijenjena. 

20. U obrazlo`enju presude Kantonalni sud je, potvr|uju}i pravilnost i zakonitost odbijaju}eg dijela prvostupanjske presude, naveo da je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava, i to ~lanka 394. ZOO (na~elo monetarnog nominalizma), na temelju provedenih dokaza, pravilno odbio kao neutemeljen tu`beni zahtjev za isplatu duga, zbog toga {to se ne mo`e udovoljiti tu`benom zahtjevu kad nov~ani zahtjev tu`be glasi na iznos manji od najmanje va`e}e nov~ane jedinice. Glede dosu|uju}eg dijela prvostupanjske presude, Kantonalni sud je istaknuo da je priziv utemeljen i da je prvostupanjski sud na utvr|eno ~injeni~no stanje pogre{no primijenio materijalno pravo, i to odredbe ~lanka 278. stavak 2. ZOO. Iz provedenih dokaza, kako je dalje navedeno, proizlazi da se u konkretnom slu~aju radi o dvostranom teretnom ugovoru zaklju~enom izme|u apelanata i tu`enog u kojem su utvr|ena prava i obveze ugovornih strana na na~in da su apelanti kao prodavci obvezani na predaju odre|enih koli~ina duhana, a tu`eni kao kupac na pla}anje cijene za isporu~eni duhan. Cijena duhana u tim ugovorima odre|ena je u jugoslavenskim dinarima po kilogramu duhana, te je utvr|en i rok isplate isporu~enog duhana. Budu}i da se u konkretnom slu~aju radi o nov~anoj obvezi tu`enog koja je nastala u jugoslavenskim dinarima, sve neizmirene nov~ane obveze se, prema mi{ljenju Kantonalnog suda, konvertiraju prema Odluci Vlade RBiH ("Slu`beni list RBiH" broj 13/92) koja je donesena na temelju Zakona o novcu ("Slu`beni list RBiH" br. 8/92 i 13/904) i pretvaraju u obveze izra`ene u bh. dinarima, a primjenom odredaba Zakona o promjeni vrijednosti dinara ("Slu`beni list RBiH" br. 16/94 i 13/94) denominiraju za 10.000,00 puta. Prema na~elu nominalnog monetarizma koji je reguliran u odredbi ~lanka 394. ZOO, kako je dalje naveo Kantonalni sud, apelantima pripada pravo na isplatu nominalnog iznosa, a ne i pravo na naknadu {tete zbog pada vrijednosti novca. Budu}i da je vje{tak ekonomske struke utvrdio da vrijednost predmetnih potra`ivanja nije mogu}e izraziti u va`e}oj valuti Bosne i Hercegovine, jer su manja od najmanje nov~ane jedinice u platnom prometu u iznosu ispod 0,01 KM kao mogu}eg sredstva pla}anja, to nije mogu}e obra~unati niti kamate. Kantonalni sud je, dalje, naveo da iz odredaba ~lanka 394. ZOO i obzirom na promjene u nov~anom sustavu Bosne i Hercegovine proizlazi da se ne mo`e udovoljiti tu`benom zahtjevu kad nov~ani zahtjev tu`be glasi na iznos manji od najmanje va`e}e nov~ane jedinice, a samim tim nema ni mogu}nosti da se apelantima dosudi naknada {tete prema odredbama ~lanka 278. stavak 2. ZOO. Kantonalni sud je, dalje, naveo da je prvostupanjski sud, odre|ivanjem vrijednosti naknade {tete na dan presu|enja, i to pozivanjem na za{titnu cijenu duhana za 2005. godinu, izjedna~io nov~anu obvezu tu`enog sa utvr|ivanjem vrijednosti o{te}ene stvari - dobara i izmakle koristi, propisano odredbama ~lanka 189. ZOO, a {to je protivno odredbama ~l. 186, 277. stavak 1. i 394. ZOO, i ovako odre|ivanje vrijednosti nikad se ne dovodi u svezu s pravom na zateznu kamatu. Zbog pogre{ne primjene odredaba materijalnog prava, kako je dalje obrazlo`io Kantonalni sud, prvostupanjski sud je pogre{no kao drugi dio zada}e vje{taku utvrdio da izra~una dugovanja tu`enom u naturalnoj vrijednosti, ~ime je izvr{eno pretvaranje nov~ane u naturalnu obvezu. Kantonalni sud je, tako|er, iz ~injeni~nog stanja utvr|enog u prvostupanjskom postupku ocijenio da tu`eni nije nikako mogao utjecati na okolnosti denominacije i devalvacije nov~ane jedinice u Federaciji Bosne i Hercegovine, koja je nastupila kao akt vlasti (nema krivnje tu`enog) i da je devalvacija novca u sudbenoj praksi odredbama ~lanka 263. ZOO predvi|ena kao jedna od okolnosti (doga|aj) ~ije nastupanje osloba|a tu`enog kao du`nika od odgovornosti. Kantonalni sud je naveo da prvostupanjski sud u predmetnoj presudi nije pravilno ozna~io vrijednost spora spojenih predmetnih parnica, tako da je Kantonalni sud, na temelju ~lanka 83. a u svezi sa ~lankom 316. Zakona o parni~nom postupku ("Slu`bene novine FBiH" br. 53/03 i 73/05, u daljnjem tekstu: ZPP), ozna~io vrijednost spora u ovoj presudi u iznosu od 5.000,00 KM (najve}i nazna~eni tra`beni iznos iz ure|enih tu`benih zahtjeva) obzirom na to da se radi o odvojenim parnicama koje su spojene zbog ekonomi~nosti postupka i zajedni~kog rje{avanja, a nakon ~ega je svaka parnica zadr`ala svoju samostalnost i nisu stvoreni odnosi suparni~ara. 

IV. Apelacija 

a) Navodi iz zahtjeva 

21. Apelanti smatraju da im je pobijanom presudom Kantonalnog suda povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Glede prava na pravi~no su|enje, apelanti isti~u da je Kantonalni sud pogre{nom primjenom materijalnog prava njihov zahtjev za naknadu materijalne {tete odbio zanemaruju}i odredbu iz ~lanka 262. stavak 4. ZOO, kojom je regulirano da je tu`eni odgovoran za {tetu ako je prigodom nastupanja objektivne nemogu}nosti ispunjenja obveze ve} bio u docnji. Obzirom na to da je rok za ispunjenje obveze tu`enog bio 31. prosinac 1989. godine, apelanti smatraju da je od tog nadnevka tu`eni u docnji, a nemogu}nost ispunjenja je nastupila kasnije, reformom nov~anog zakonodavstva i promjenom vrijednosti valute. Apelanti isti~u da im je, zbog presude Kantonalnog suda, onemogu}eno da se obe{tete po jednoj pravnoj osnovi, bila to isplata duga ili naknada {tete, te da su dugotrajnost sudbenog postupka i promjene vrijednosti novca, koje su nastupile nakon docnje tu`enog, pogodovale tu`enom, te da su obvezani da snose tro{kove sudbenog postupka. Apelanti isti~u da je postupak pred redovitim sudovima nerazumno dugo trajao, budu}i da su tu`be podnesene 1990. godine, a postupak okon~an u o`ujku 2007. godine, {to je zbog promjene vrijednosti novca pogodovalo tu`enom. U svezi sa dugotrajno{}u postupka, kao i odlu~enjem Kantonalnog suda u kojem je materijalno pravo pogre{no primijenjeno, apelanti isti~u kr{enje prava na imovinu zagarantirano ~lankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 

b) Odgovor na apelaciju 

22. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se u konkretnom slu~aju radi o nov~anoj obvezi tu`enog koja je nastala u jugoslavenskim dinarima, pa se u ovakvoj situaciji sve neizmirene nov~ane obveze izra`ene u jugoslavenskim dinarima konvertiraju prema odredbama va`e}ih propisa o konverziji novca u Federaciji Bosne i Hercegovine, te stoga nije utemeljen navod apelanata da su u provedenom parni~nom postupku nepotrebno i strogo formalisti~ki primijenjeni propisi o denominaciji i konverziji. Kantonalni sud je, dalje, naveo da su neutemeljeni navodi apelanata kojima tvrde da su se u predmetnom postupku trebale primijeniti odredbe ~l. 155, 189, 262. i 278. stavak 2. ZOO u svezi sa naknadom {tete, jer je u pitanju nov~ana obveza kupca (tu`enog) koja za predmet ima svotu novca, zbog ~ega je primijenjen ~lanak 394. ZOO. Glede duljine postupka, nakon navo|enja kronologije doga|aja, Kantonalni sud je naveo da je spis Op}inskog suda dostavljen na rje{avanje o prizivu Kantonalnom sudu 6. velja~e 2007. godine i da je pobijana presuda Kantonalnog suda donesena 16. travnja 2007. godine, te da nije bilo povrede ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije glede duljine trajanja postupka. 

23. Op}inski sud je u svom odgovoru na apelaciju, glede navoda koji se odnose na duljinu trajanja sudbenog postupka, naveo da su tu`be apelanata Osnovnom sudu podnesene 1990. godine, te da mu nije poznat razlog zbog kojeg je Osnovni sud DBBiH predmete apelanata dostavio na nadle`no postupanje tek 2002. godine. Op}inski sud je, dalje, naveo da je na duljinu postupka utjecala i ~injenica da kod ovog suda postoji 300 sli~nih predmeta, zbog ~ega se ~ekalo stajali{te drugostupanjskog i revizijskog suda radi jednoobraznosti rje{avanja, te ~injenica da je u predmetu trebalo uraditi vje{ta~enje. 

24. Tu`eni je u odgovoru na apelaciju pobio navode apelanata, isti~u}i da apelanti u tijeku prvostupanjskog postupka nisu dokazali utemeljenost tu`benog zahtjeva, budu}i da su obveze obostrano izvr{ene jo{ 1989. i 1990. godine, te se pozvao na ekvivalentnost davanja, a to zna~i da su davanja tu`enog, tako|er, pretrpjela inflatorna kretanja i stoga izgubila na vrijednosti koja je u trenutku davanja bila znatno ve}a nego potra`ivanja apelanata. 

V. Relevantni propisi 

25. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine FBiH" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase: 

^lanak 2. 

U parni~nom postupku sud odlu~uje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. 

^lanak 196. stavak 5. 

Postupak se prekida: 

Kada zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu; 

^lanak 198. 

Prekid postupka uzrokuje to da prestaju te}i svi rokovi odre|eni za obavljanje parni~nih radnji. 

Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne mo`e poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaklju~enja glavne rasprave, sud mo`e na temelju te rasprave donijeti odluku. 

Parni~ne radnje {to ih je jedna stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni u~inak. Njihov u~inak po~inje tek nakon {to postupak bude nastavljen. 

^lanak 199. stavak 3. 

Prekinuti postupak }e se nastaviti na prijedlog stranke ~im prestanu razlozi prekida. 

26. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: 

^lanak 10. 

Sud je du`an provesti postupak bez odugovla~enja i sa {to manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku. 

27. U Zakonu o obligacijskim odnosima ("Slu`beni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, "Slu`beni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94 i "Slu`bene novine FBiH" broj 29/03) relevantne odredbe glase: 

^lanak 186. 

(1) Obveza naknade {tete smatra se dospjelom od trenutka nastanka {tete. 

^lanak 189. st. 1. i 2. 

(1) O{te}enik ima pravo kako na naknadu obi~ne {tete, tako i na naknadu izmakle koristi. 

(2) Visina naknade {tete odre|uje se prema cijenama u vrijeme dono{enja sudbene odluke, izuzev slu~aja kad zakon nare|uje {to drugo. 

^lanak 262. stavak 4. 

(4) Du`nik odgovara i za djelomi~nu ili potpunu nemogu}nost ispunjenja i ako tu nemogu}nost nije skrivio ako je nastupila poslije njegovog dolaska u docnju, za koju odgovara. 

^lanak 277. 

(1) Du`nik koji zakasni s ispunjenjem nov~ane obveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvr|enoj saveznim zakonom. 

(2) Ako je stopa ugovorene kamate vi{a od stope zatezne kamate prethodnog stavka ovog ~lanka, ona te~e i poslije du`nikova zaka{njenja. 

^lanak 278. 

(1) Povjeritelj ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to je li pretrpio kakvu {tetu zbog du`nikove docnje. 

(2) Ako je {teta koju je povjeritelj pretrpio zbog du`nikovog zadocnjenja ve}a od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade {tete. 

^lanak 295. stavak 1. 

(1) Obveza prestaje kad se ispuni, kao i u drugim zakonom odre|enim slu~ajevima 

^lanak 355. stavak 1. 

(1) Ako su predmet obveze stvari odre|ene po rodu, obveza ne prestaje ~ak i kad sve {to du`nik ima od takvih stvari propadne usljed okolnosti za koje on ne odgovara. 

Na~elo monetarnog nominalizma 

^lanak 394. 

Kad obveza ima za predmet svotu novca, du`nik je du`an isplatiti onaj broj nov~anih jedinica na koji obveza glasi, izuzev kad zakon odre|uje {to drugo. 

VI. Dopustivost 

28. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacijsku nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 

29. Pri ispitivanju dopustivosti dijela apelacije u odnosu na apelante Luku Bo`i}a i Miku Josi}a, Ustavni sud je po{ao od odredaba ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. stavak 4. to~ka 5. Pravila Ustavnog suda. 

^lanak 16. stavak 4. to~ka 5. Pravila Ustavnog suda glasi: 

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljede}ih slu~ajeva: 

5. apelaciju je podnijela neovla{tena osoba. 

30. Ustavni sud je u dijelu apelacije, na temelju stanja spisa, utvrdio da su apelanti Luka Bo`i} i Mika Josi} umrli, ali da su se njihove supruge izjasnile da `ele nastaviti postupak i da }e ih zastupati Borislav Pisarevi}. U tijeku postupka umrla je i apelantica Milka Filipovi}, a po pozivu suda nitko od njezinih nasljednika nije se javio da `eli nastaviti postupak. Apelaciju je u apelanti~ino ime podnio odvjetnik. S tim u svezi, Ustavni sud podsje}a da je odredbama ~lanka 65. stavak 2. Pravila Ustavnog suda propisano da }e se u slu~aju ako apelant umre u tijeku postupka po apelaciji, postupak obustaviti ukoliko nasljednik u roku od 30 dana od dana smrti ne podnese pismeni zahtjev da preuzima nastavak postupka. Prema tomu, Ustavni sud ne mo`e smatrati dopustivom apelaciju u kojoj se kao apelant navodi osoba koja je umrla prije podno{enja apelacije i u kojoj se navode isklju~ivo povrede ustavnih prava te osobe, a nema dokaza da su njezini nasljednici preuzeli parni~ni postupak ili dali ovlast za pokretanje apelacijskog postupka pred Ustavnim sudom. Na temelju navedenog, Ustavni sud zaklju~uje da je apelaciju u odnosu na apelanticu Milku Filipovi} podnijela neovla{tena osoba. 

31. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka 16. stavak 4. to~ka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj }e se apelacija odbaciti kao nedopu{tena ukoliko ju je podnijela neovla{tena osoba, Ustavni sud je u ovom dijelu apelacije odlu~io kao u dispozitivu odluke. 

32. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi u~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. 

33. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 002-0-G`-07-000 030 od 16. travnja 2007. godine protiv koje nema drugih u~inkovitih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Potom, pobijanu presudu opunomo}enik apelanata je primio 23. travnja 2007. godine, a apelacija je podnesena 21. svibnja 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 

34. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. 

VII. Meritum 

35. Apelanti pobijaju presudu Kantonalnog suda, tvrde}i da im je tom presudom povrije|eno pravo na pravi~no su|enje i pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti se, tako|er, u okviru prava na pravi~no su|enje `ale na nerazumno dugo trajanje sudsbenog postupka zbog ~ega im je povrije|eno pravo na dono{enje odluke u razumnom roku. 

Pravo na pravi~an postupak - su|enje u razumnom roku 

36. ^lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog ~lanka, {to uklju~uje: 

(e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i kaznenim stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom. 

^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 

1. Prigodom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve kaznene optu`be protiv njega, svatko ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom 

37. Apelanti se `ale na nerazumno dugo trajanje sudbenog postupka, isti~u}i pri tomu da im je zbog duljine trajanja postupka povrije|eno pravo na dono{enje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 

38. Ustavni sud ukazuje na to da je o istim ~injeni~nim i pravnim pitanjima ve} odlu~ivao u svojoj prija{njoj Odluci broj AP 1408/07 (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1408/07 od 11. studenog 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) povodom apelacije koju su, tako|er, podnijele osobe koje su pokrenule postupak protiv tu`enog, a zbog odlu~enja sudova u gotovo identi~nim predmetima sa istim ~injeni~no-pravnim supstratom. Ustavni sud je u citiranoj odluci odlu~io da djelomi~no usvoji apelaciju u svezi sa povredom prava na pravi~no su|enje, a u svezi sa duljinom postupka iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, ali samo u odnosu na apelante koji su odgovorili na dopis suda iz 2002. godine. Ustavni sud je u Odluci broj AP 1408/07, analiziraju}i cjelokupnu duljinu postupka, utvrdio da su svi predmeti apelanata po~ev{i od 1996. godine pa do studenog 2001. godine, kada je Osnovni sud Distrikta Br~ko donio rje{enja kojim se proglasio mjesno nenadle`nim, bili prekinuti zbog izvanrednih doga|aja. Apelanti su imali saznanja o prekidu, kao i mogu}nost da nastave postupak koju nisu iskoristili, pa je Ustavni sud utvrdio da se neodlu~ivanje i neaktivnost po tu`bama apelanata u razdoblju od 1996. do 2002. godine ne mogu staviti na teret Osnovnom sudu Distrikta Br~ko, ve} samo apelantima koji nisu pokazali interes radi nastavljanja postupka i dobijanja odluke. Dalje, Ustavni sud je u Odluci broj AP 1408/07 utvrdio da je Op}inski sud (nakon {to su mu predmeti dostavljeni na dalje postupanje) poslao dopis apelantima da se izjasne ostaju li pri tu`bi. Odre|eni broj apelanata se izjasnio da ostaje pri tu`bi i da `eli nastaviti postupak, ali i nakon toga do 2006. godine (dakle, skoro ~etiri godine) Op}inski sud nije poduzeo niti jednu radnju u postupku, zbog ~ega je ovo razdoblje neaktivnosti Op}inskog suda u odnosu na apelante koji su se izjasnili da `ele nastaviti postupak Ustavni sud u cijelosti stavio na teret Op}inskom sudu, te je u ovom dijelu utvr|ena povreda prava na dono{enje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. U odnosu na apelante (u Odluci broj AP 1408/07) kojima je Op}inski sud poslao dopis a koji nisu odgovorili, Ustavni sud je zaklju~io da Op}inski sud nije prekr{io zahtjeve razumnog roka iz ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, budu}i da se ovi apelanti i nakon pismenog zahtjeva suda da se izjasne o daljnjem nastavku prekinutog postupka nisu izjasnili da zahtijevaju da se nastavi postupak. Ustavni sud je ustanovio da su navedeni apelanti svojim pona{anjem i pasivno{}u doprinijeli ukupnoj duljini trajanja sudbenog postupka, pa se neaktivnost suda u razdoblju od deset godina (1996-2006) ne mo`e staviti na teret sudu, nego apelantima od ~ije je volje ovisio nastavak postupka. U svezi sa samim tijekom postupka pred Op}inskim sudom nakon zakazivanja pripremnog ro~i{ta 27. rujna 2006. godine, kao i postupkom po prizivu pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud je zaklju~io da su sudovi bili aktivni u odnosu na sve apelante, budu}i da je Op}inski sud u razdoblju od listopada do prosinca 2006. godine proveo postupak i donio odluku o tu`benim zahtjevima apelanata, a da je Kantonalni sud u svemu postupio sukladno odredbi ~lanka 217. ZPP, jer je od dana primitka predmeta po prizivu odluku donio u roku od 45 dana. 

39. Po{to se i u konkretnom predmetu radi o istovjetnoj pravnoj i ~injeni~noj situaciji, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazlo`enja, poziva na svoje zaklju~ke u spomenutoj Odluci broj AP 1408/07, te primjenjuju}i ih na konkretan predmet zaklju~uje da je u odnosu na apelante Petra Mirki}a, Luku Bo`i}a i Miku Josi}a povrije|eno pravo na pravi~no su|enje u svezi sa razumnom duljinom postupka. Ustavni sud primje}uje da se apelant Petar Mirki} 20. sije~nja 2003. godine izjasnio da ostaje pri svojoj tu`bi i da tra`i nastavljanje postupka. Tako|er, Ustavni sud primje}uje da su supruge umrlih apelanata Luke Bo`i}a i Mike Josi}a poslale dopise Op}inskom sudu 10. i 14. velja~e 2003. godine u kojim su tra`ile da se nastavi postupak. Me|utim, i pored izja{njenja ovih apelanata da `ele da se nastavi postupak, postupak pred Op}inskim sudom je nastavljen tek 28. rujna 2006. godine, dakle, tri godine i osam mjeseci kasnije. Ustavni sud primje}uje da je za ovo razdoblje, u kojem sud nije poduzimao nikakve radnje (od sije~nja/velja~e 2003. godine do 28. sije~nja 2006. godine ), povrije|eno pravo apelanata Petra Mirki}a, Luke Bo`i}a i Mike Josi}a na dono{enje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 

40. Tako|er, Ustavni sud zaklju~uje da u odnosu na ostale apelante Stevu Bo`i}a, Stojana Stojanovi}a, Milorada Bo`i}a, @ivka Bo`i}a, Stevu Lazi}a, Acu Perkanovi}a, Ru`u Josipovi}, Borislava Popovi}a, Milorada Zoranovi}a, Nikolu Simi}a i Milorada Todorovi}a nije bilo povrede prava na pravi~no su|enje u svezi sa razumnom duljinom postupka iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, budu}i da se navedeni apelanti, i nakon pismenog zahtjeva suda da se izjasne o daljnjem nastavku prekinutog postupka, nisu izjasnili da zahtijevaju da se nastavi postupak. Ustavni sud zapa`a da su navedeni apelanti svojim pona{anjem i pasivno{}u doprinijeli ukupnoj duljini trajanja sudbenog postupka, pa se neaktivnost suda u razdoblju od deset godina (1996-2006) ne mo`e staviti na teret sudu, nego apelantima od ~ije je volje ovisilo nastavljanje postupka. 

Ostali aspekti prava na pravi~no su|enje i pravo na imovinu 

41. U svezi sa ostalim navodima apelanata, Ustavni sud ukazuje da je glede ~lanka II/3. (e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u svojoj ranijoj praksi (osim ve} citirane Odluke broj AP 1408/07) u vi{e odluka razmatrao ista ~injeni~na i pravna pitanja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 1858/07 od 18. listopada 2007. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 270/07 od 8. rujna 2009. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 928/07 od 13. prosinca 2007. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojima je zaklju~io da u konkretnim postupcima nema ni{ta u obrazlo`enjima pobijanih odluka {to bi ukazivalo da su materijalnopravni propisi proizvoljno primijenjeni na {tetu apelanata, niti da je dokazni postupak zlouporabljen na njihovu {tetu. U navedenim odlukama Ustavni sud je, dalje, zaklju~io da se stajali{te redovitih sudova koji su odlu~ivali o podnesenim tu`bama temelji na relevantnim propisima o denominaciji i konverziji koji se moraju primijeniti u svim potra`ivanjima izra`enim u jugoslavenskim dinarima. Budu}i da je Zakonom o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 1/97, 29/02, 8/03, 13/03, 14/03, 9/05 i 76/06) odre|eno da je konvertibilna marka zakonito sredstvo pla}anja u BiH, bilo je neophodno uzeti u obzir sve promjene valute i njihove denominacije kako bi se utvrdila visina potra`ivanja apelanata. Ustavni sud je u citiranim odlukama u odnosu na navodne povrede ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju zaklju~io da u konkretnom slu~aju nema ni{ta {to bi ukazivalo da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u svezi sa kr{enjem navedenih prava, zbog ~ega su apelacije odba~ene kao o~igledno prima facie neutemeljene. 

42. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da se razlozi navedeni u citiranim odlukama Ustavnog suda mogu primijeniti u konkretnom slu~aju, jer se na~in na koji je Kantonalni sud primijenio pozitivnopravne propise ne mo`e smatrati proizvoljnim. Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnom slu~aju nisu povrije|eni ~lanak II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanak 6. stavak 1. Europske konvencije i ~lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. 

VIII. Zaklju~ak 

43. Ustavni sud zaklju~uje da u odnosu na apelante Petra Marki}a, Luku Bo`i}a i Miku Josi}a postoji povreda prava na pravi~an postupak glede dono{enja odluke u razumnom roku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije koji se vodio pred Op}inskim sudom, jer se razdoblje neaktivnosti i nepostupanja Op}inskog suda u trajanju od tri godine i osam mjeseci (od sije~nja/velja~e 2003. do rujna 2006) mo`e isklju~ivo staviti na teret Op}inskom sudu. 

44. U odnosu na apelante Stevu Bo`i}a, Stojana Stojanovi}a, Milorada Bo`i}a, @ivka Bo`i}a, Stevu Lazi}a, Acu Perkanovi}a, Ru`u Josipovi}, Borislava Popovi}a, Milorada Zoranovi}a, Nikolu Simi}a i Milorada Todorovi}a, Ustavni sud zaklju~uje da ne postoji povreda prava na dono{enje odluke u razumnom roku iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer se razdoblje nepostupanja Op}inskog suda u trajanju od skoro ~etiri godine (2002-2006) ne mo`e staviti na teret sudu, nego apelantima od ~ije je volje isklju~ivo ovisio nastavak i dalji tijek postupka. 

45. Ustavni sud zaklju~uje da ne postoji povreda prava na pravi~no su|enje i prava na imovinu iz ~lanka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u odnosu na sve apelante glede primjene materijalnog prava, jer u obrazlo`enjima pobijanih odluka Ustavni sud nije prona{ao ni{ta {to bi ukazivalo da su materijalnopravni propisi proizvoljno primijenjeni na {tetu apelanata, niti da je dokazni postupak zlouporabljen na njihovu {tetu. Pri tomu se Ustavni sud pozvao na svoju raniju praksu u predmetima koji su se odnosili na ista pitanja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 1858/07 od 18. listopada 2007. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 270/07 od 8. rujna 2009. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 928/07 od 13. prosinca 2007. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U odnosu na apelanticu Milku Filipovi}, koja je umrla, Ustavni sud je utvrdio da je apelaciju podnijela neovla{tena osoba. 

46. Na temelju ~lanka 16. stavak 4. to~ka 5. i ~lanka 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 

47. Prema ~lanku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e. 





 


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simovi}, v. r. 



Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija u predmetu broj AP 1461/07, rje{avaju}i apelaciju Steve Bo`i}a i dr., na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16 stav 4 ta~ka 5, ~lana 59 stav 2 alineja 2, ~lana 61 st. 1, 2 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 

Miodrag Simovi}, predsjednik 

Valerija Gali}, potpredsjednica 

Seada Palavri}, potpredsjednica 

Mato Tadi}, sudija 

Krstan Simi}, sudija 

na sjednici odr`anoj 17. decembra 2009. godine donio je 

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 

Djelimi~no se usvaja apelacija apelanata Petra Mirki}a, Luke Bo`i}a i Mike Josi}a

Utvr|uje se povreda ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na dono{ewe odluke u razumnom roku u postupku koji je okon~an Presudom Kantonalnog suda u Oxaku broj 002-0-G`-07-000 030 od 16. aprila 2007. godine. 

Odbija se kao neosnovana apelacija apelanata Steve Bo`i}a, Stojana Stojanovi}a, Milorada Bo`i}a, @ivka Bo`i}a, Steve Lazi}a, Ace Perkanovi}a, Ru`e Josipovi}, Borislava Popovi}a, Milorada Zoranovi}a, Nikole Simi}a i Milorada Todorovi}a u odnosu na pravo na dono{ewe odluke u razumnom roku iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda u postupku koji je okon~an Presudom Kantonalnog suda u Oxaku broj 002-0-G`-07-000 030 od 16. aprila 2007. godine. 

Odbija se kao neosnovana apelacija apelanata Steve Bo`i}a, Stojana Stojanovi}a, Luke Bo`i}a, Milorada Bo`i}a, @ivka Bo`i}a, Steve Lazi}a, Petra Mirki}a, Ace Perkanovi}a, Ru`e Josipovi}, Borislava Popovi}a, Milorada Zoranovi}a, Nikole Simi}a, Milorada Todorovi}a i Mike Josi}a podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Oxaku broj 002-0-G`-07-000 030 od 16. aprila 2007. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda. 

Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija apelantkiwe Milke Filipovi} podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Oxaku broj 002-0-G`-07-000 030 od 16. aprila 2007. godine, zato {to ju je podnijelo neovla{}eno lice. 

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". 

OBRAZLO@EWE 

I. Uvod 

1. Stevo Bo`i}, Stojan Stojanovi}, Luka Bo`i}, Milorad Bo`i}, @ivko Bo`i}, Stevo Lazi}, Petar Mirki}, Aco Perkanovi}, Ru`a Josipovi}, Borislav Popovi}, Milorad Zoranovi}, Nikola Simi}, Milka Filipovi}, Milorad Todorovi} i Mika Josi} (u daqwem tekstu: apelanti), koje zastupa Borislav Pisarevi}, advokat iz Br~kog, podnijeli su 21. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Oxaku (u daqwem tekstu: Kantonalni sud) broj 002-0-G`-07-000 030 od 16. aprila 2007. godine. 

II. Postupak pred Ustavnim sudom 

2. Na osnovu ~lana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Op{tinskog suda u Ora{ju (u daqwem tekstu: Op{tinski sud), u~esnika u postupku "Bosanca" d.d. Ora{je (u daqwem tekstu: tu`eni) i Osnovnog suda Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine zatra`eno je 4. juna, 9. avgusta, 31. avgusta i 9. novembra 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. 

3. Kantonalni sud je 18. juna i 27. novembra 2007. godine dostavio odgovor na apelaciju, Op{tinski sud je odgovor dostavio 30. avgusta 2007. godine, a tu`eni 14. septembra 2007. godine. Op{tinski sud je 2. oktobra 2007. godine dostavio na uvid spis tog suda broj P-218/02. Osnovni sud Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine nije dostavio odgovor na apelaciju. 

4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Op{tinskog suda i tu`enog dostavqeni su punomo}niku apelanata 12. novembra i 25. decembra 2007. godine. 

III. ^iweni~no stawe 

5. ^iwenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sqede}i na~in: 

6. Apelanti su u periodu od 26. februara do 8. marta 1990. godine pred Osnovnim sudom u Br~kom (u daqwem tekstu: Osnovni sud) podnijeli tu`be protiv pravnog prednika tu`enog "Bosanca" d.d. Ora{je (u daqwem tekstu: tu`eni) radi naplate duga zbog neispuwewa obaveza iz Ugovora o proizvodwi, isporuci i otkupu duvana. Pravni osnov svake od podnesenih tu`bi je Ugovor o proizvodwi, isporuci i otkupu duvana berbe 1989. godine (u daqwem tekstu: Ugovor) kojim su ugovorne strane uredile me|usobna prava i obaveze. U tu`bama su iznesene tvrdwe da su svi apelanti ispunili svoje obaveze iz Ugovora, tako {to su proizvedene koli~ine duvana predali tu`enom, a tu`eni svoju obavezu isplate prema za{titnoj cijeni duvana nije ispunio. Cijena je, kako su apelanti u tu`bama istakli, odre|ena Odlukom Saveznog izvr{nog vije}a SFRJ (u daqwem tekstu: SIV) o izmjeni Odluke o za{titnoj cijeni sirovog duvana roda 1989. godine. Navedena odluka je objavqena u "Slu`benom listu SFRJ" broj 80/89 od 8. decembra 1989. godine i prema toj odluci je utvr|ena za{titna cijena duvana za 1989. godinu od 125.50,00 dinara a koju tu`eni nije primijenio prilikom kona~nog obra~una me|usobnih potra`ivawa. 

7. Predmeti apelanata su kod Osnovnog suda zavedeni pod br. P-599/90-I, P-619/90-I, P-644/90-I, P-629/90-I, P-286/90-I (P-36/94-I), P-586/90-I (P-25/94-I), P-595/90-I, P-597/90-I, P-598/90-I, P-580/90-I, P-568/90-I, P-566/90-I, P-546/90-I, P-283/90-I i P-285/90-I

8. U periodu od 1990. do 1991. godine u predmetima apelanata Stojana Stojanovi}a, Luke Bo`i}a, Petra Mirki}a, Ru`e Josipovi}, Milorada Zoranovi}a, Nikole Simi}a, Milke Filipovi}, Milorada Todorovi}a i Mike Josi}a bila su zakazana ro~i{ta. Me|utim, ona su odlo`ena zbog nepostojawa procesnih pretpostavki za wihovo vo|ewe. U predmetima apelanata @ivka Bo`i}a i Steve Lazi}a bile su donesene presude zbog izostanka 10. maja 1990. godine, ali su, nakon predloga tu`enog da se dopusti povrat u pre|a{we stawe, ukinute i postupci po podnesenim tu`bama nastavqeni. U predmetu Steve Bo`i}a Osnovni sud je Rje{ewem broj P-599/90-I od 14. maja 1990. godine prekinuo postupak i odredio da }e se on nastaviti nakon pravosna`nog zavr{etka postupka za utvr|ivawe ustavnosti i zakonitosti odluke SIV-a od 8. decembra 1989. godine koji se vodio u Ustavnom sudu SFRJ ili kad sud ustanovi da vi{e ne postoje razlozi da se ~eka na zavr{etak tog postupka. Me|utim, navedeno rje{ewe je ukinuto u `albenom postupku i predmet vra}en prvostepenom sudu na ponovni postupak Rje{ewem Vi{eg suda u Tuzli broj G@-2161/90 od 30. marta 1992. godine. 

9. Osnovni sud je rje{ewima br. P-599/90-I od 30. marta 1994. godine, P-619/90-I od 23. juna 1994. godine, P-644/90-I od 29. juna 1994. godine, P-629/90-I od 23. juna 1994. godine, P-36/94-I od 16. juna 1994. godine, P-586/90-I od 31. maja 1994. godine, P-595/90-I od 28. decembra 1994. godine, P-597/90-I od 9. maja 1994. godine, P-598/90-I od 14. jula 1994. godine, P-580/90-I od 29. jula 1994. godine, P-568/90-I od 14. decembra 1994. godine, P-566/90-I od 31. maja 1994. godine, P-546/90-I od 31. maja 1994. godine, P-283/90-I od 20. jula 1994. godine i P-285/90-I od 29. jula 1994. godine prekinuo postupke u predmetima apelanata zbog vanrednih doga|aja - ratnih dejstava, jer je tu`ilac - tu`eni bio odsje~en od suda. U stavu 2 rje{ewa Osnovni sud je naveo da }e se postupak nastaviti po predlogu stranaka kada prestanu razlozi zbog kojih je postupak prekinut. Navedena rje{ewa su dostavqena apelantima, bilo li~nom dostavom apelantima ili wihovom punomo}niku (nema dokaza da su rje{ewa dostavqena apelantima Stevi Bo`i}u i Petru Mirki}u). 

10. Osnovni sud, nakon promjene naziva u Osnovni sud Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Osnovni sud Distrikta Br~ko), rje{ewima u svim predmetima apelanata br. P-36/94-I od 14. novembra 2001. godine, P-25/94-I od 14. novembra 2001. godine, P-595/90-I od 20. novembra 2001. godine, P-597/90-I od 20. novembra 2001. godine, P-598/90-I od 20. novembra 2001. godine, P-580/90-I od 20. novembra 2001. godine, P-568/90-I od 19. novembra 2001. godine, P-566/90-I od 19. novembra 2001. godine, P-546/90-I od 19. novembra 2001. godine, P-283/90-I od 16. novembra 2001. godine i P-285/90-I od 20. novembra 2001. godine (nema rje{ewa za Stevu Bo`i}a, Stojana Stojanovi}a, Luku Bo`i}a i Milorada Bo`i}a) proglasio se mjesno nenadle`nim za postupawe u predmetima apelanata i odredio da }e po pravosna`nosti ovih rje{ewa spisi biti dostavqeni Op{tinskom sudu kao mjesno nadle`nom sudu. 

11. Predmeti apelanata su u Op{tinskom sudu zavedeni pod novim brojevima P-237/01, P-240/01, P-246/01, P-243/01, P-202/02, P-204/02, P-230/02, P-231/02, P-232/02, P-233/02, P-235/02, P-237/02, P-247/02, P-248/02 i P-250/02. 

12. U predmetima apelanata Steve Bo`i}a, Stojana Stojanovi}a i Milorada Bo`i}a pred Op{tinskim sudom su odr`ane glavne rasprave 29. oktobra 2002. godine, kojim su pristupili punomo}nik apelanata i punomo}nik tu`enog. Op{tinski sud je rje{ewima odredio da se nastavqaju postupci u ovim pravnim stvarima i zatim odlo`io rasprave na neodre|eno vrijeme, te nalo`io punomo}niku tu`enog da dostavi odre|enu dokumentaciju i konstatovao da }e pozvati punomo}nika apelanata da predujmi tro{kove vje{ta~ewa, nakon ~ega }e se odrediti sprovo|ewe vje{ta~ewa. 

13. Op{tinski sud je dopisima od 4. do 8. novembra 2002. godine (za Stevu Bo`i}a, Stojana Stojanovi}a, Luku Bo`i}a i Milorada Bo`i}a dopisima od 16. januara 2002. godine) zatra`io od apelanata da se izjasne o vo|ewu daqweg postupka po wihovim predmetima. Sud je zatra`io i da se supruga umrlog Mike Josi}a izjasni da li `eli da se postupak nastavi, kao i supruga Luke Bo`i}a. Tako|e, Op{tinski sud je poku{ao da prona|e nasqednike umrle Milke Filipovi}, ali iz spisa proizilazi da nije u tome uspio. Apelant Petar Mirki} je obavijestio Op{tinski sud 23. januara 2003. godine da ostaje pri tu`bi i da tra`i da se postupak u wegovom predmetu nastavi. Supruga umrlog Mike Josi}a Ru`a Josi} obavijestila je sud 14. februara 2002. godine da je wen suprug umro, ali da ona `eli da se postupak nastavi i da je wen advokat i ubudu}e Borislav Pisarevi}. Supruga umrlog Luke Bo`i}a @ivka Bo`i} obavijestila je sud 10. februara 2003. godine da `eli da nastavi postupak nakon smrti svog supruga i da }e je i daqe zastupati Borislav Pisarevi}. Ostali apelanti se nisu izjasnili. 

14. Na pripremnom ro~i{tu, odr`anom 17. oktobra 2006. godine, punomo}nik apelanata je predlo`io da se parnice svih apelanata spoje, budu}i da se radi o istom ~iweni~nom i pravnom osnovu i istom tu`enom. Op{tinski sud je spojio parni~ne predmete br. P-237/01, P-240/01, P-243/01, P-246/01, P-202/02, P-204/02, P-230/02, P-231/02, P-232/02, P-233/02, P-235/02, P-237/02, P-247/02, P-248/02 i P-250/02 sa parnicom broj P-237/01, te odredio da }e se jedinstven postupak voditi pod brojem P-237/01. Punomo}nik apelanata je, zatim, precizirao tu`beni zahtjev radi isplate duga u va`e}oj valuti, tra`e}i da se tu`eni obave`e da apelantima na ime isplate duga isplati iznos od po 5.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 1. januara 1990. godine pa do isplate i tro{kovima postupka. Osim glavnog zahtjeva, postavqen je i alternativni zahtjev usmjeren na naknadu materijalne {tete zbog neispuwewa ugovornih obaveza u iznosu od po 5.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 1. januara 1990. godine pa do isplate i tro{kovima postupka. Op{tinski sud, postupaju}i po predlozima parni~nih stranaka, odredio je koji }e se dokazi izvesti na glavnoj raspravi. Budu}i da su apelanti posredstvom punomo}nika predlo`ili da vje{tak ekonomske struke sprovede dokaze, Op{tinski sud je donio Rje{ewe broj P-237/01 od 17. oktobra 2006. godine kojim je odredio vje{taka i u obrazlo`ewu utvrdio predmet vje{ta~ewa. 

15. Na ro~i{tu za glavnu raspravu od 16. novembra 2006. godine u prisutnosti punomo}nika parni~nih stranaka izvedeni su dokazi uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu i saslu{an je vje{tak ekonomske struke Jozo Agati}, koji je pojasnio i dopunio svoj pismeni nalaz i mi{qewe od 6. novembra 2006. godine. Punomo}nik apelanata je, s obzirom na dati nalaz i mi{qewe vje{taka ekonomske struke kojim je utvr|eno da su potra`ivawa apelanata u potpunosti obezvrije|ena, precizirao alternativno podnesen tu`beni zahtjev za naknadu {tete za sve apelante, tra`e}i da se tu`eni obave`e da apelantima na ime naknade materijalne {tete zbog neispuwewa ugovornih obaveza iz 1989. godine pojedina~no isplati razli~ite iznose, i to od 78,64 KM do 2.948,36 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 1. januara 1990. godine, pa da isplate, uz naknadu tro{kova postupka. Op{tinski sud je zakqu~io glavnu raspravu i odredio da }e odluku donijeti 15. decembra 2006. godine. 

16. Op{tinski sud je donio Presudu broj P-237/01 od 15. decembra 2006. godine kojom je odbio kao neosnovan glavni tu`beni zahtjev kojim su apelanti tra`ili da im tu`eni na ime isplate duga isplati iznose od po 5.000,00 KM sa kamatom i tro{kovima postupka. Djelimi~no je usvojen alternativno podneseni tu`beni zahtjev kojim je tu`eni obavezan da apelantima na ime naknade materijalne {tete, zbog neispuwewa ugovornih obaveza iz 1989. godine, isplati iznose koji su precizirani u tu`benim zahtjevima i iznose od 78,64 KM do 2.948,36 KM i tro{kove postupka. Tu`beni zahtjev usmjeren na zakonske zatezne kamate na dosu|ene iznose po~ev od 1. januara 1990. godine pa do 27. jula 2005. godine odbijen je kao neosnovan. 

17. U obrazlo`ewu presude, u odnosu na odbijaju}i dio zahtjeva, Op{tinski sud je naveo da prema nalazu vje{taka sva potra`ivawa apelanata prema ugovoru iz 1989. godine, nakon izvr{ene denominacije i pretvarawa prema utvr|enim paritetima u va`e}u valutu - KM, i zatim izvr{eni obra~un zakonskih zateznih kamata, ne daju iznos koji mo`e da se izrazi u najmawoj nov~anoj jedinici va`e}e valute, zbog ~ega je takav zahtjev odbijen kao neosnovan. Op{tinski sud je u obrazlo`ewu presude, daqe, naveo da je, zbog neblagovremenog ispuwewa ugovorene obaveze, potra`ivawe svih apelanata obezvrije|eno, te da su na taj na~in apelanti pretrpjeli {tetu zbog toga {to je tu`eni zadocnio u ispuwavawu obaveze. Op{tinski sud je ocijenio da je pravni osnov za usvajaju}i dio tu`benih zahtjeva apelanata propisan u odredbi ~lana 278 stav 2 Zakona o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, "Slu`beni list RBiH" br. 2/92 i 13/93 i "Slu`bene novine FBiH" broj 29/03, u daqwem tekstu: ZOO), kojom je regulisano da "ako je {teta koju je povjerilac pretrpio zbog du`nikovog zadocwewa ve}a od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo da zahtijeva razliku do potpune naknade {tete". Op{tinski sud je, odlu~uju}i o zahtjevu za naknadu materijalne {tete zbog neispuwewa obaveza iz ugovora, imaju}i u vidu nalaz i mi{qewe vje{taka utvrdio da apelanti trpe {tetu zbog isporu~enih, a neispla}enih koli~ina duvana. Op{tinski sud je utvrdio koliko je ostalo neispla}eno kilograma duvana za svakog apelanta i na tako izra~unatu koli~inu neispla}enog duvana primijenio za{titnu cijenu duvana iz 2005. godine, te odredio kolika je pojedina~na {teta zbog zadocwewa u ispuwavawu obaveza iznosila za svakog apelanta. Op{tinski sud je naveo da na ovaj na~in nije izvr{eno pretvarawe nov~ane u naturalnu obavezu, nego je samo izra~unata {teta koju su apelanti pretrpjeli zbog zadocwewa u ispuwewu ugovorne obaveze. U pogledu zahtjeva apelanata da im se na dosu|ene iznose obra~una kamata prema odredbi iz ~lana 277 ZOO, Op{tinski sud je istakao da je zahtjev neosnovan, jer je u konkretnom slu~aju {teta obra~unata primjenom za{titnih cijena duvana za 2005. godinu, prema Odluci koja je stupila na snagu 28. jula 2005. godine. 

18. Protiv Presude Op{tinskog suda broj P-237/01 tu`eni je izjavio `albu 15. decembra 2006. godine. @alba je dostavqena punomo}niku apelanata na odgovor, a nakon davawa odgovora na `albu, Op{tinski sud je cio spis dostavio Kantonalnom sudu na daqi postupak po `albi. 

19. Kantonalni sud je Presudom broj 002-0-G`-07-000 030 od 16. aprila 2007. godine uva`io `albu tu`enog, Presudu Op{tinskog suda broj P-237/01 od 15. decembra 2006. godine preina~io u dijelu kojim je djelimi~no usvojen tu`beni zahtjev apelanata tako {to je odbio zahtjev za naknadu materijalne {tete zbog neispuwewa ugovora. Kantonalni sud je obavezao apelante da tu`enom solidarno nadoknade tro{kove postupka a u ostalom odbijaju}em dijelu prvostepena presuda ostala je neizmijewena. 

20. U obrazlo`ewu presude Kantonalni sud je, potvr|uju}i pravilnost i zakonitost odbijaju}eg dijela prvostepene presude, naveo da je prvostepeni sud, pravilnom primjenom odredbi materijalnog prava, i to ~lana 394 ZOO (princip monetarnog nominalizma), na osnovu sprovedenih dokaza, pravilno odbio kao neosnovan tu`beni zahtjev za isplatu duga, zbog toga {to ne mo`e da se udovoqi tu`benom zahtjevu kad nov~ani zahtjev tu`be glasi na iznos mawi od najmawe va`e}e nov~ane jedinice. U pogledu dosu|uju}eg dijela prvostepene presude, Kantonalni sud je istakao da je `alba osnovana i da je prvostepeni sud na utvr|eno ~iweni~no stawe pogre{no primijenio materijalno pravo, i to odredbe ~lana 278 stav 2 ZOO. Iz sprovedenih dokaza, kako je daqe navedeno, proizilazi da se u konkretnom slu~aju radi o dvostranom teretnom ugovoru zakqu~enom izme|u apelanata i tu`enog u kojem su utvr|ena prava i obaveze ugovornih strana na na~in da su apelanti kao prodavci obavezani na predaju odre|enih koli~ina duvana, a tu`eni kao kupac na pla}awe cijene za isporu~eni duvan. Cijena duvana u tim ugovorima odre|ena je u jugoslovenskim dinarima po kilogramu duvana, te je utvr|en i rok isplate isporu~enog duvana. Budu}i da se u konkretnom slu~aju radi o nov~anoj obavezi tu`enog koja je nastala u jugoslovenskim dinarima, sve neizmirene nov~ane obaveze se, prema mi{qewu Kantonalnog suda, konvertuju prema Odluci Vlade RBiH ("Slu`beni list RBiH" broj 13/92) koja je donesena na osnovu Zakona o novcu ("Slu`beni list RBiH" br. 8/92 i 13/904) i pretvaraju u obaveze izra`ene u bh. dinarima, a primjenom odredbi Zakona o promjeni vrijednosti dinara ("Slu`beni list RBiH" br. 16/94 i 13/94) denominuju za 10.000,00 puta. Prema principu nominalnog monetarizma koji je regulisan u odredbi ~lana 394 ZOO, kako je daqe naveo Kantonalni sud, apelantima pripada pravo na isplatu nominalnog iznosa, a ne i pravo na naknadu {tete zbog pada vrijednosti novca. Budu}i da je vje{tak ekonomske struke utvrdio da vrijednost predmetnih potra`ivawa nije mogu}e izraziti u va`e}oj valuti Bosne i Hercegovine, jer su mawa od najmawe nov~ane jedinice u platnom prometu u iznosu ispod 0,01 KM kao mogu}eg sredstva pla}awa, to nije mogu}e obra~unati ni kamate. Kantonalni sud je, daqe, naveo da iz odredbi ~lana 394 ZOO i s obzirom na promjene u nov~anom sistemu Bosne i Hercegovine proizilazi da ne mo`e da se udovoqi tu`benom zahtjevu kad nov~ani zahtjev tu`be glasi na iznos mawi od najmawe va`e}e nov~ane jedinice, a samim tim nema ni mogu}nosti da se apelantima dosudi naknada {tete prema odredbama ~lana 278 stav 2 ZOO. Kantonalni sud je, daqe, naveo da je prvostepeni sud, odre|ivawem vrijednosti naknade {tete na dan presu|ewa, i to pozivawem na za{titnu cijenu duvana za 2005. godine, izjedna~io nov~anu obavezu tu`enog sa utvr|ivawem vrijednosti o{te}ene stvari - dobara i izmakle koristi, propisano odredbama ~lana 189 ZOO, a {to je suprotno odredbama ~l. 186, 277 stav 1 i 394 ZOO, i ovako odre|ivawe vrijednosti nikad se ne dovodi u vezu s pravom na zateznu kamatu. Zbog pogre{ne primjene odredbi materijalnog prava, kako je daqe obrazlo`io Kantonalni sud, prvostepeni sud je pogre{no kao drugi dio zadatka vje{taku utvrdio da izra~una dugovawa tu`enom u naturalnoj vrijednosti, ~ime je izvr{eno pretvarawe nov~ane u naturalnu obavezu. Kantonalni sud je, tako|e, iz ~iweni~nog stawa utvr|enog u prvostepenom postupku ocijenio da tu`eni nije nikako mogao da uti~e na okolnosti denominacije i devalvacije nov~ane jedinice u Federaciji Bosne i Hercegovine, koja je nastupila kao akt vlasti (nema krivice tu`enog) i da je devalvacija novca u sudskoj praksi odredbama ~lana 263 ZOO predvi|ena kao jedna od okolnosti (doga|aj) ~ije nastupawe osloba|a tu`enog kao du`nika od odgovornosti. Kantonalni sud je naveo da prvostepeni sud u predmetnoj presudi nije pravilno ozna~io vrijednost spora spojenih predmetnih parnica, tako da je Kantonalni sud, na osnovu ~lana 83 a u vezi sa ~lanom 316 Zakona o parni~nom postupku ("Slu`bene novine FBiH" br. 53/03 i 73/05, u daqwem tekstu: ZPP), ozna~io vrijednost spora u ovoj presudi u iznosu od 5.000,00 KM (najve}i nazna~eni tra`beni iznos iz ure|enih tu`benih zahtjeva) s obzirom na to da se radi o odvojenim parnicama koje su spojene zbog ekonomi~nosti postupka i zajedni~kog rje{avawa, a nakon ~ega je svaka parnica zadr`ala svoju samostalnost i nisu stvoreni odnosi suparni~ara. 

IV. Apelacija 

a) Navodi iz zahtjeva 

21. Apelanti smatraju da im je osporenom presudom Kantonalnog suda povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U pogledu prava na pravi~no su|ewe, apelanti isti~u da je Kantonalni sud pogre{nom primjenom materijalnog prava wihov zahtjev za naknadu materijalne {tete odbio zanemaruju}i odredbu iz ~lana 262 stav 4 ZOO, kojom je regulisano da je tu`eni odgovoran za {tetu ako je pri nastupawu objektivne nemogu}nosti ispuwewa obaveze ve} bio u docwi. S obzirom na to da je rok za ispuwewe obaveze tu`enog bio 31. decembar 1989. godine, apelanti smatraju da je od tog datuma tu`eni u docwi, a nemogu}nost ispuwewa je nastupila kasnije, reformom nov~anog zakonodavstva i promjenom vrijednosti valute. Apelanti isti~u da im je, zbog presude Kantonalnog suda, onemogu}eno da se obe{tete po jednom pravnom osnovu, bila to isplata duga ili naknada {tete, te da su dugotrajnost sudskog postupka i promjene vrijednosti novca, koje su nastupile nakon docwe tu`enog, pogodovale tu`enom, te da su obavezani da snose tro{kove sudskog postupka. Apelanti isti~u da je postupak pred redovnim sudovima nerazumno dugo trajao, budu}i da su tu`be podnesene 1990. godine, a postupak okon~an u martu 2007. godine, {to je zbog promjene vrijednosti novca pogodovalo tu`enom. U vezi sa dugotrajno{}u postupka, kao i odlu~ewem Kantonalnog suda u kojem je materijalno pravo pogre{no primijeweno, apelanti isti~u kr{ewe prava na imovinu zagarantovano ~lanom II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 

b) Odgovor na apelaciju 

22. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se u konkretnom slu~aju radi o nov~anoj obavezi tu`enog koja je nastala u jugoslovenskim dinarima, pa se u ovakvoj situaciji sve neizmirene nov~ane obaveze izra`ene u jugoslovenskim dinarima konvertuju prema odredbama va`e}ih propisa o konverziji novca u Federaciji Bosne i Hercegovine, te stoga nije osnovan navod apelanata da su u sprovedenom parni~nom postupku nepotrebno i strogo formalisti~ki primijeweni propisi o denominaciji i konverziji. Kantonalni sud je, daqe, naveo da su neosnovani navodi apelanata kojima tvrde da su se u predmetnom postupku trebale primijeniti odredbe ~l. 155, 189, 262 i 278 stav 2 ZOO u vezi sa naknadom {tete, jer je u pitawu nov~ana obaveza kupca (tu`enog) koja za predmet ima svotu novca, zbog ~ega je primijewen ~lan 394 ZOO. U pogledu du`ine postupka, nakon navo|ewa hronologije doga|aja, Kantonalni sud je naveo da je spis Op{tinskog suda dostavqen na rje{avawe o `albi Kantonalnom sudu 6. februara 2007. godine i da je osporena presuda Kantonalnog suda donesena 16. aprila 2007. godine, te da nije bilo povrede ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije u pogledu du`ine trajawa postupka. 

23. Op{tinski sud je u svom odgovoru na apelaciju, u pogledu navoda koji se odnose na du`inu trajawa sudskog postupka, naveo da su tu`be apelanata Osnovnom sudu podnesene 1990. godine, te da mu nije poznat razlog zbog kog je Osnovni sud DBBiH predmete apelanata dostavio na nadle`no postupawe tek 2002. godine. Op{tinski sud je, daqe, naveo da je na du`inu postupka uticala i ~iwenica da kod ovog suda postoji 300 sli~nih predmeta, zbog ~ega se ~ekalo stanovi{te drugostepenog i revizionog suda radi jednoobraznosti rje{avawa, te ~iwenica da je u predmetu trebalo uraditi vje{ta~ewe. 

24. Tu`eni je u odgovoru na apelaciju osporio navode apelanata, isti~u}i da apelanti u toku prvostepenog postupka nisu dokazali osnovanost tu`benog zahtjeva, budu}i da su obaveze obostrano izvr{ene jo{ 1989. i 1990. godine, te se pozvao na ekvivalentnost davawa, a to zna~i da su davawa tu`enog, tako|e, pretrpjela inflatorna kretawa i stoga izgubila na vrijednosti koja je u trenutku davawa bila znatno ve}a nego potra`ivawa apelanata. 

V. Relevantni propisi 

25. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine FBiH" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase: 

^lan 2 

U parni~nom postupku sud odlu~uje u granicama zahtjeva koji su stavqeni u postupku. 

^lan 196 stav 5 

Postupak se prekida: 

Kada zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu; 

^lan 198 

Prekid postupka uzrokuje to da prestaju da teku svi rokovi odre|eni za obavqawe parni~nih radwi. 

Za vrijeme trajawa prekida postupka sud ne mo`e da preduzima nikakve radwe u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zakqu~ewa glavne rasprave, sud mo`e na osnovu te rasprave da donese odluku. 

Parni~ne radwe {to ih je jedna stranka preduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni u~inak. Wihov u~inak po~iwe tek nakon {to postupak bude nastavqen. 

^lan 199 stav 3 

Prekinuti postupak }e se nastaviti na predlog stranke ~im prestanu razlozi prekida. 

26. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: 

^lan 10 

Sud je du`an da sprovede postupak bez odugovla~ewa i sa {to mawe tro{kova, te da onemogu}i svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. 

27. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Slu`beni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, "Slu`beni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94 i "Slu`bene novine FBiH" broj 29/03) relevantne odredbe glase: 

^lan 186 

(1) Obaveza naknade {tete smatra se dospjelom od trenutka nastanka {tete. 

^lan 189 st. 1 i 2 

(1) O{te}enik ima pravo kako na naknadu obi~ne {tete, tako i na naknadu izmakle koristi. 

(2) Visina naknade {tete odre|uje se prema cijenama u vrijeme dono{ewa sudske odluke, izuzev slu~aja kad zakon nare|uje {ta drugo. 

^lan 262 stav 4 

(4) Du`nik odgovara i za djelimi~nu ili potpunu nemogu}nost ispuwewa i ako tu nemogu}nost nije skrivio ako je nastupila poslije wegovog dolaska u docwu, za koju odgovara. 

^lan 277 

(1) Du`nik koji zakasni s ispuwewem nov~ane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvr|enoj saveznim zakonom. 

(2) Ako je stopa ugovorene kamate vi{a od stope zatezne kamate prethodnog stava ovog ~lana, ona te~e i poslije du`nikova zaka{wewa. 

^lan 278 

(1) Povjerilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpio kakvu {tetu zbog du`nikove docwe. 

(2) Ako je {teta koju je povjerilac pretrpio zbog du`nikovog zadocwewa ve}a od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo da zahtijeva razliku do potpune naknade {tete. 

^lan 295 stav 1 

(1) Obaveza prestaje kad se ispuni, kao i u drugim zakonom odre|enim slu~ajevima 

^lan 355 stav 1 

(1) Ako su predmet obaveze stvari odre|ene po rodu, obaveza ne prestaje ~ak i kad sve {to du`nik ima od takvih stvari propadne usqed okolnosti za koje on ne odgovara. 

Princip monetarnog nominalizma 

^lan 394 

Kad obaveza ima za predmet svotu novca, du`nik je du`an da isplati onaj broj nov~anih jedinica na koji obaveza glasi, izuzev kad zakon odre|uje {ta drugo. 

VI. Dopustivost 

28. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. 

29. Pri ispitivawu dopustivosti dijela apelacije u odnosu na apelante Luku Bo`i}a i Miku Josi}a, Ustavni sud je po{ao od odredbi ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16 stav 4 ta~ka 5 Pravila Ustavnog suda. 

^lan 16 stav 4 ta~ka 5 Pravila Ustavnog suda glasi: 

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sqede}ih slu~ajeva: 

5. apelaciju je podnijelo neovla{}eno lice. 

30. Ustavni sud je u dijelu apelacije, na osnovu stawa spisa, utvrdio da su apelanti Luka Bo`i} i Mika Josi} umrli, ali da su se wihove supruge izjasnile da `ele da nastave postupak i da }e ih zastupati Borislav Pisarevi}. U toku postupka umrla je i apelantkiwa Milka Filipovi}, a po pozivu suda niko od wenih nasqednika nije se javio da `eli da nastavi postupak. Apelaciju je u apelantkiwino ime podnio advokat. S tim u vezi, Ustavni sud podsje}a da je odredbama ~lana 65 stav 2 Pravila Ustavnog suda propisano da }e se u slu~aju ako apelant umre u toku postupka po apelaciji, postupak obustaviti ukoliko nasqednik u roku od 30 dana od dana smrti ne podnese pismeni zahtjev da preuzima nastavak postupka. Prema tome, Ustavni sud ne mo`e da smatra dopustivom apelaciju u kojoj se kao apelant navodi lice koje je umrlo prije podno{ewa apelacije i u kojoj se navode iskqu~ivo povrede ustavnih prava tog lica, a nema dokaza da su wegovi nasqednici preuzeli parni~ni postupak ili dali ovla{}ewe za pokretawe apelacionog postupka pred Ustavnim sudom. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zakqu~uje da je apelaciju u odnosu na apelantkiwu Milku Filipovi} podnijelo neovla{}eno lice. 

31. Imaju}i u vidu odredbe ~lana 16 stav 4 ta~ka 5 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj }e se apelacija odbaciti kao nedopu{tena ukoliko ju je podnijelo neovla{}eno lice, Ustavni sud je u ovom dijelu apelacije odlu~io kao u dispozitivu odluke. 

32. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio. 

33. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 002-0-G`-07-000 030 od 16. aprila 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu punomo}nik apelanata je primio 23. aprila 2007. godine, a apelacija je podnesena 21. maja 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva. 

34. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava uslove u pogledu dopustivosti. 

VII. Meritum 

35. Apelanti osporavaju presudu Kantonalnog suda, tvrde}i da im je tom presudom povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe i pravo na imovinu iz ~lana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti se, tako|e, u okviru prava na pravi~no su|ewe `ale na nerazumno dugo trajawe sudskog postupka zbog ~ega im je povrije|eno pravo na dono{ewe odluke u razumnom roku. 

Pravo na pravi~an postupak - su|ewe u razumnom roku 

36. ^lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju qudska prava i slobode iz stava 2 ovog ~lana, {to ukqu~uje: 

e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. 

^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 

1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega, svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenim sudom 

37. Apelanti se `ale na nerazumno dugo trajawe sudskog postupka, isti~u}i pri tome da im je zbog du`ine trajawa postupka povrije|eno pravo na dono{ewe odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 

38. Ustavni sud ukazuje na to da je o istim ~iweni~nim i pravnim pitawima ve} odlu~ivao u svojoj prija{woj Odluci broj AP 1408/07 (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1408/07 od 11. novembra 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) povodom apelacije koju su, tako|e, podnijela lica koja su pokrenula postupak protiv tu`enog, a zbog odlu~ewa sudova u gotovo identi~nim predmetima sa istim ~iweni~no-pravnim supstratom. Ustavni sud je u citiranoj odluci odlu~io da djelimi~no usvoji apelaciju u vezi sa povredom prava na pravi~no su|ewe, a u vezi sa du`inom postupka iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, ali samo u odnosu na apelante koji su odgovorili na dopis suda iz 2002. godine. Ustavni sud je u Odluci broj AP 1408/07, analiziraju}i cjelokupnu du`inu postupka, utvrdio da su svi predmeti apelanata po~ev od 1996. godine pa do novembra 2001. godine, kada je Osnovni sud Distrikta Br~ko donio rje{ewa kojim se proglasio mjesno nenadle`nim, bili prekinuti zbog vanrednih doga|aja. Apelanti su imali saznawa o prekidu, kao i mogu}nost da nastave postupak koju nisu iskoristili, pa je Ustavni sud utvrdio da se neodlu~ivawe i neaktivnost po tu`bama apelanata u periodu od 1996. do 2002. godine ne mogu da stave na teret Osnovnom sudu Distrikta Br~ko, ve} samo apelantima koji nisu pokazali interes radi nastavqawa postupka i dobijawa odluke. Daqe, Ustavni sud je u Odluci broj AP 1408/07 utvrdio da je Op{tinski sud (nakon {to su mu predmeti dostavqeni na daqe postupawe) poslao dopis apelantima da se izjasne da li ostaju pri tu`bi. Odre|eni broj apelanata se izjasnio da ostaje pri tu`bi i da `eli da se nastavi postupak, ali i nakon toga do 2006. godine (dakle, skoro ~etiri godine) Op{tinski sud nije preduzeo niti jednu radwu u postupku, zbog ~ega je ovaj period neaktivnosti Op{tinskog suda u odnosu na apelante koji su se izjasnili da `ele da nastave postupak Ustavni sud u cijelosti stavio na teret Op{tinskom sudu, te je u ovom dijelu utvr|ena povreda prava na dono{ewe odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. U odnosu na apelante (u Odluci broj AP 1408/07) kojima je Op{tinski sud poslao dopis a koji nisu odgovorili, Ustavni sud je zakqu~io da Op{tinski sud nije prekr{io zahtjeve razumnog roka iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, budu}i da se ovi apelanti i nakon pismenog zahtjeva suda da se izjasne o daqwem nastavku prekinutog postupka nisu izjasnili da zahtijevaju da se nastavi postupak. Ustavni sud je ustanovio da su navedeni apelanti svojim pona{awem i pasivno{}u doprinijeli ukupnoj du`ini trajawa sudskog postupka, pa se neaktivnost suda u periodu od deset godina (1996-2006) ne mo`e da stavi na teret sudu, nego apelantima od ~ije je voqe zavisio nastavak postupka. U vezi sa samim tokom postupka pred Op{tinskim sudom nakon zakazivawa pripremnog ro~i{ta 27. septembra 2006. godine, kao i postupkom po `albi pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud je zakqu~io da su sudovi bili aktivni u odnosu na sve apelante, budu}i da je Op{tinski sud u periodu od oktobra do decembra 2006. godine sproveo postupak i donio odluku o tu`benim zahtjevima apelanata, a da je Kantonalni sud u svemu postupio u skladu sa odredbom ~lana 217 ZPP, jer je od dana prijema predmeta po `albi odluku donio u roku od 45 dana. 

39. Po{to se i u konkretnom predmetu radi o istovjetnoj pravnoj i ~iweni~noj situaciji, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazlo`ewa, poziva na svoje zakqu~ke u spomenutoj Odluci broj AP 1408/07, te primjewuju}i ih na konkretan predmet zakqu~uje da je u odnosu na apelante Petra Mirki}a, Luku Bo`i}a i Miku Josi}a povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe u vezi sa razumnom du`inom postupka. Ustavni sud primje}uje da se apelant Petar Mirki} 20. januara 2003. godine izjasnio da ostaje pri svojoj tu`bi i da tra`i nastavqawe postupka. Tako|e, Ustavni sud primje}uje da su supruge umrlih apelanata Luke Bo`i}a i Mike Josi}a poslale dopise Op{tinskom sudu 10. i 14. februara 2003. godine u kojim su tra`ile da se nastavi postupak. Me|utim, i pored izja{wewa ovih apelanata da `ele da se nastavi postupak, postupak pred Op{tinskim sudom je nastavqen tek 28. septembra 2006. godine, dakle, tri godine i osam mjeseci kasnije. Ustavni sud primje}uje da je za ovaj period, u kojem sud nije preduzimao nikakve radwe (od januara/februara 2003. godine do 28. januara 2006. godine ), povrije|eno pravo apelanata Petra Mirki}a, Luke Bo`i}a i Mike Josi}a na dono{ewe odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. 

40. Tako|e, Ustavni sud zakqu~uje da u odnosu na ostale apelante Stevu Bo`i}a, Stojana Stojanovi}a, Milorada Bo`i}a, @ivka Bo`i}a, Stevu Lazi}a, Acu Perkanovi}a, Ru`u Josipovi}, Borislava Popovi}a, Milorada Zoranovi}a, Nikolu Simi}a i Milorada Todorovi}a nije bilo povrede prava na pravi~no su|ewe u vezi sa razumnom du`inom postupka iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, budu}i da se navedeni apelanti, i nakon pismenog zahtjeva suda da se izjasne o daqwem nastavku prekinutog postupka, nisu izjasnili da zahtijevaju da se nastavi postupak. Ustavni sud zapa`a da su navedeni apelanti svojim pona{awem i pasivno{}u doprinijeli ukupnoj du`ini trajawa sudskog postupka, pa se neaktivnost suda u periodu od deset godina (1996-2006) ne mo`e da stavi na teret sudu, nego apelantima od ~ije je voqe zavisilo nastavqawe postupka. 

Ostali aspekti prava na pravi~no su|ewe i pravo na imovinu 

41. U vezi sa ostalim navodima apelanata, Ustavni sud ukazuje da je u pogledu ~lana II/3 e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u svojoj ranijoj praksi (osim ve} citirane Odluke broj AP 1408/07) u vi{e odluka razmatrao ista ~iweni~na i pravna pitawa (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 1858/07 od 18. oktobra 2007. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 270/07 od 8. septembra 2009. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 928/07 od 13. decembra 2007. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojima je zakqu~io da u konkretnim postupcima nema ni{ta u obrazlo`ewima osporenih odluka {to bi ukazivalo da su materijalnopravni propisi proizvoqno primijeweni na {tetu apelanata, niti da je dokazni postupak zloupotrijebqen na wihovu {tetu. U navedenim odlukama Ustavni sud je, daqe, zakqu~io da se stanovi{te redovnih sudova koji su odlu~ivali o podnesenim tu`bama zasniva na relevantnim propisima o denominaciji i konverziji koji moraju da se primijene u svim potra`ivawima izra`enim u jugoslovenskim dinarima. Budu}i da je Zakonom o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 1/97, 29/02, 8/03, 13/03, 14/03, 9/05 i 76/06) odre|eno da je konvertibilna marka zakonito sredstvo pla}awa u BiH, bilo je neophodno uzeti u obzir sve promjene valute i wihove denominacije kako bi se utvrdila visina potra`ivawa apelanata. Ustavni sud je u citiranim odlukama u odnosu na navodne povrede ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zakqu~io da u konkretnom slu~aju nema ni{ta {to bi ukazivalo da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u vezi sa kr{ewem navedenih prava, zbog ~ega su apelacije odba~ene kao o~igledno prima facie neosnovane. 

42. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zakqu~uje da se razlozi navedeni u citiranim odlukama Ustavnog suda mogu da primijene u konkretnom slu~aju, jer se na~in na koji je Kantonalni sud primijenio pozitivnopravne propise ne mo`e da smatra proizvoqnim. Ustavni sud zakqu~uje da u konkretnom slu~aju nisu povrije|eni ~lan II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije i ~lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 

VIII. Zakqu~ak 

43. Ustavni sud zakqu~uje da u odnosu na apelante Petra Marki}a, Luku Bo`i}a i Miku Josi}a postoji povreda prava na pravi~an postupak u pogledu dono{ewa odluke u razumnom roku iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije koji se vodio pred Op{tinskim sudom, jer se period neaktivnosti i nepostupawa Op{tinskog suda u trajawu od tri godine i osam mjeseci (od januara/februara 2003. do septembra 2006) mo`e iskqu~ivo da stavi na teret Op{tinskom sudu. 

44. U odnosu na apelante Stevu Bo`i}a, Stojana Stojanovi}a, Milorada Bo`i}a, @ivka Bo`i}a, Stevu Lazi}a, Acu Perkanovi}a, Ru`u Josipovi}, Borislava Popovi}a, Milorada Zoranovi}a, Nikolu Simi}a i Milorada Todorovi}a, Ustavni sud zakqu~uje da ne postoji povreda prava na dono{ewe odluke u razumnom roku iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer se period nepostupawa Op{tinskog suda u trajawu od skoro ~etiri godine (2002-2006) ne mo`e da stavi na teret sudu, nego apelantima od ~ije je voqe iskqu~ivo zavisio nastavak i daqi tok postupka. 

45. Ustavni sud zakqu~uje da ne postoji povreda prava na pravi~no su|ewe i prava na imovinu iz ~lana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u odnosu na sve apelante u pogledu primjene materijalnog prava, jer u obrazlo`ewima osporenih odluka Ustavni sud nije prona{ao ni{ta {to bi ukazivalo da su materijalnopravni propisi proizvoqno primijeweni na {tetu apelanata, niti da je dokazni postupak zloupotrijebqen na wihovu {tetu. Pri tome se Ustavni sud pozvao na svoju raniju praksu u predmetima koji su se odnosili na ista pitawa (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 1858/07 od 18. oktobra 2007. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 270/07 od 8. septembra 2009. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 928/07 od 13. decembra 2007. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U odnosu na apelantkiwu Milku Filipovi}, koja je umrla, Ustavni sud je utvrdio da je apelaciju podnijelo neovla{}eno lice. 

46. Na osnovu ~lana 16 stav 4 ta~ka 5 i ~lana 61 st. 1, 2 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 

47. Shodno ~lanu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. 





 


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr Miodrag Simovi}, s. r. 



Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija u predmetu broj AP 1472/07, rje{avaju}i apelaciju Zdenka Dragi~evi}a i dr., na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59. stav 2. alineja 2, ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 

Miodrag Simovi}, predsjednik 

Valerija Gali}, potpredsjednica 

Seada Palavri}, potpredsjednica 

Mato Tadi}, sudija 

Krstan Simi}, sudija 

na sjednici odr`anoj 22. oktobra 2009. godine donio je 

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 

Usvaja se apelacija Zdenka Dragi~evi}a, Selve Be}irevi}, Fikrete Simi} i Seade Joldi}-Hasi}

Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. 

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-Rev-06-000996 od 15. marta 2007. godine. 

Predmet se vra}a Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je du`an po hitnom postupku donijeti odluku, u skladu sa ~lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda. 

Nala`e se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa ~lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od devedeset dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke. 

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". 

OBRAZLO@ENJE 

I. Uvod 

1. Zdenko Dragi~evi}, Selva Be}irevi}, Fikreta Simi} i Seada Joldi}-Hasi} (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zavidovi}a, koje zastupa Nermina Pivi}, advokat iz Zenice, podnijeli su 22. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000 996 od 15. marta 2007. godine. 

II. Postupak pred Ustavnim sudom 

2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Kantonalnog pravobranila{tva Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalno pravobranila{tvo), kao u~esnika u postupku, zatra`eno je 29. maja 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. 

3. Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 13. juna 2007. godine, a Kantonalno pravobranila{tvo 29. maja 2007. godine. 

4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda i Kantonalnog pravobranila{tva dostavljeni su apelantima 29. septembra 2009. godine. 

III. ^injeni~no stanje 

5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 

6. Presudom Op}inskog suda u Zavidovi}ima (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj P-274/04 od 17. maja 2005. godine obavezana je Op}a gimnazija Zavidovi}i (u daljnjem tekstu: tu`ena) da apelantima isplati nov~ane iznose ozna~ene u izreci presude na ime potra`ivanja iz radnog odnosa (pla}e, topli obrok, regres), sa zakonskom zateznom kamatom. Iz obrazlo`enja presude proizlazi da je sud utvrdio da je tu`ena apelantima navedena potra`ivanja ispla}ivala u iznosima manjim od minimuma utvr|enog ~l. 28, 40. i 43. Kolektivnog ugovora za djelatnost srednjeg obrazovanja ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 51/00), ~ija primjena proizlazi iz ~lana 5. Op}eg kolektivnog ugovora u Federaciji Bosne i Hercegovine. Prigovor tu`ene da ne mo`e biti pasivno legitimirana u ovom sporu, jer je njezin osniva~ i finansijer Zeni~ko-dobojski kanton, sud je ocijenio kao neosnovan jer je ~lanom 3. Zakona o radu ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/03) propisano da je poslodavac fizi~ko ili pravno lice koje zaposleniku daje posao na osnovu ugovora o radu. Iz predo~enih ugovora o radu koje su apelanti zaklju~ili sa tu`enom vidljivo je da je tu`ena poslodavac. 

7. Na presudu Op}inskog suda tu`ena je izjavila `albu Kantonalnom sudu u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) isti~u}i, izme|u ostalog, da nije pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari, te da to eventualno mo`e biti Zeni~ko-dobojski kanton jer je osniva~ i finansijer tu`ene. Dalje, tu`ena je istakla da nema svoj samostalni ra~un niti ima utjecaj na visinu pla}a i drugih naknada iz radnog odnosa. 

8. Kantonalni sud je Presudom broj G`-843/2005 od 11. oktobra 2005. godine `albu tu`ene odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Sud je ocijenio da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio ~injeni~no stanje i primijenio materijalno pravo, te da pri tom nije po~inio povredu odredaba parni~nog postupka kada je odlu~io kao u izreci osporene presude. Prigovor nedostatka pasivne legitimacije koji je istakla tu`ena sud je ocijenio kao neosnovan, jer je nesporno da tu`ena ima svojstvo pravnog lica s kojim su apelanti zaklju~ili ugovore o radu. 

9. Kako tu`ena nije isplatila dosu|ene iznose, apelanti su 18. oktobra 2005. godine podnijeli prijedlog za izvr{enje u kojem je kao izvr{enik ozna~ena tu`ena, "a koja se finansira iz Trezora Zeni~ko-dobojskog kantona", te je naveden broj `irora~una otvoren u Investiciono-komercijalnoj banci d.d. Zenica. 

10. Op}inski sud je Rje{enjem o izvr{enju broj I-834/05 od 20. oktobra 2005. godine dopustio izvr{enje na prijedlog apelanata i to pljenidbom nov~anih sredstava na `irora~unu ozna~enom u prijedlogu, konstatiraju}i da se radi o `irora~unu tu`ene kao izvr{enika. 

11. Protiv ovog rje{enja prigovor su izjavili tu`ena i Zeni~ko-dobojski kanton kao tre}e lice. Oba prigovora su se zasnivala na identi~nim navodima. Naime, istaknuto je da izvr{na isprava nije usagla{ena sa izvr{nim naslovom, tj. da Presuda broj P-274/04 od 17. maja 2005. godine glasi na Op}u gimnaziju, a ne na Zeni~ko-dobojski kanton, koji nije ni bio tu`ena strana. Dalje, istaknuto je da broj `irora~una naveden u prijedlogu za izvr{enje pripada Zeni~ko-dobojskom kantonu a ne tu`enoj, te da je do{lo do pogre{ne i neosnovane zapljene nov~anih sredstava tre}eg lica jer tu`ena nije organ ili tijelo Zeni~ko-dobojskog kantona ve} samostalno pravno lice - javna ustanova, registrirana u skladu sa Zakonom o srednjoj {koli i Zakonom o ustanovama. Najzad, istaknuto je da Zeni~ko-dobojskom kantonu nije bila data mogu}nost da u~estvuje u postupku iz kojeg potje~e presuda - izvr{ni naslov. Predlo`eno je da se odredi mjera osiguranja tako {to }e se odre|eno izvr{enje odlo`iti. 

12. Op}inski sud je Rje{enjem broj I-834/05 od 16. novembra 2005. godine odbio kao neosnovan prigovor tu`ene na rje{enje o izvr{enju od 20. oktobra 2005. godine, te kao nedopu{tene odbacio prijedloge tu`ene i Zeni~ko-dobojskog kantona za odlaganje izvr{enja. U obrazlo`enju rje{enja sud je istakao da ra~un naveden u prijedlogu za izvr{enje predstavlja jedinstveni ra~un Trezora Zeni~ko-dobojskog kantona za sve bud`etske korisnike i da se cjelokupno finansiranje tu`ene vr{i preko tog ra~una. Sud je zaklju~io da su ovaj ra~un i sredstva koja se nalaze na njemu ra~un i sredstva svih bud`etskih korisnika, pa i tu`ene, kojim tu`ena odgovara za svoje obaveze, jer nema drugih na~ina finansiranja i izmirenja svojih obaveza osim putem Trezora Zeni~ko-dobojskog kantona. Op}inski sud je Zaklju~kom broj I-834/05 od 16. novembra 2005. godine, odlu~uju}i o prigovoru Zeni~ko-dobojskog kantona kao tre}eg lica o odlaganju izvr{enja, u skladu sa ~lanom 53. stav 2. Zakona o izvr{nom postupku, uputio Zeni~ko-dobojski kanton na parnicu, radi dokazivanja da je izvr{enje protiv tu`ene na sredstvima na ra~unu Trezora Zeni~ko-dobojskog kantona nedopu{teno. 

13. Na osnovu Rje{enja o izvr{enju broj I-834/05 od 20. oktobra 2005. godine apelantima su sa ra~una Zeni~ko-dobojskog kantona upla}eni dosu|eni iznosi 24. novembra 2005. godine. 

14. Tu`bom od 30. novembra 2005. godine Zeni~ko-dobojski kanton (u daljnjem tekstu: tu`ilac) pokrenuo je parnicu protiv apelanata kako bi se utvrdilo da je nedopu{teno izvr{enje radi namirenja nov~anih potra`ivanja na nov~anim sredstvima na transakcijskom ra~unu Ministarstva finansija Zeni~ko-dobojskog kantona zaplijenjenih u izvr{nom predmetu broj I-834/05, te da se apelanti obave`u da tu`iocu vrate na ovaj na~in ispla}ena sredstva sa zakonskom zateznom kamatom. 

15. Op}inski sud je Presudom broj P-816/05 od 10. februara 2006. godine odbio tu`io~ev tu`beni zahtjev. U obrazlo`enju presude sud je istakao da je nesporno da je tu`ena (Op}a gimnazija) bud`etski korisnik. Dalje, Odlukom o tu`io~evom preuzimanju prava i obaveza osniva~a nad srednjim {kolama kao javnim ustanovama od 29. jula 2004. godine ("Slu`bene novine Zeni~ko-dobojskog kantona" broj 10/04) tu`ilac je preuzeo sva prava i obaveze srednjih {kola koji su nastali nakon stupanja na snagu ove odluke, a obaveza tu`ene je nastala dono{enjem presude od 17. maja 2005. godine, odnosno nakon {to je tu`eni preuzeo obaveze. Dalje, s obzirom na to da je tu`ena-izvr{enik pravno lice ~iji je osniva~ tu`ilac, koji u tom svojstvu osigurava i sredstva za rad tu`ene, te koja je bud`etski korisnik i nema drugi na~in finansiranja i izmirenja svojih obaveza, ra~un naveden u prijedlogu za izvr{enje predstavlja jedinstveni ra~un tu`io~evog trezora za sve bud`etske korisnike, kojim Ministarstvo finansija samo rukovodi. Ocjenjuju}i sve navedeno, sud je zaklju~io da se izvr{enje ne mo`e smatrati nedopu{tenim jer se ne radi o sredstvima tre}eg lica. Najzad, sud je istakao da, i u slu~aju kad bi se sredstva na ra~unu tu`io~evog trezora smatrala sredstvima tre}eg lica, tu`ilac bi se, u skladu sa ~lanom 30. stav 2. Zakona o izvr{nom postupku, mogao obavezati da odgovara za obaveze tu`ene jer je njezin osniva~. 

16. Odlu~uju}i o tu`io~evoj `albi, Kantonalni sud je Presudom broj 004-0-G`-06-001 061 od 18. maja 2006. godine `albu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. U obrazlo`enju rje{enja sud je istakao da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio ~injeni~no stanje, te, u skladu s tim, pravilno primijenio materijalno pravo. Kantonalni sud je u svemu ostao pri navedenim zaklju~cima prvostepenog suda. 

17. Tu`ilac je presudu Kantonalnog suda osporio izjavljivanjem revizije Vrhovnom sudu tra`e}i da se utvrdi da je izvr{enje radi namirenja nov~anih potra`ivanja sa ra~una njezinog Ministarstva finansija nedopu{teno, te da se u cijelosti odbiju zahtjevi apelanata. 

18. Vrhovni sud je Presudom broj 070-0-Rev-06-000996 od 15. marta 2007. godine reviziju djelimi~no uva`io, obje ni`estepene presude preina~io tako {to je utvrdio da je nedopu{teno izvr{enje radi namirenja nov~anih tra`bina na nov~anim sredstvima na transakcijskom ra~unu Ministarstva finansija tu`ene zaplijenjenih u izvr{nom predmetu broj I-834/05. U ostalom dijelu revizija je odbijena. U obrazlo`enju presude sud je istakao da je reviziju dopustio u skladu sa ~lanom 237. stav 3. Zakona o parni~nom postupku, jer smatra da je odlu~ivanje o ovoj reviziji zna~ajno za primjenu prava u drugim slu~ajevima. Dalje, u obrazlo`enju je istaknuto da tu`ilac nije bio pasivno legitimiran u parni~nom postupku u kojem je tu`ena obavezana na isplatu utvr|enih iznosa apelantima, koji je rezultirao presudom kao izvr{nom ispravom, na osnovu koje je doneseno i rje{enje o izvr{enju. S obzirom na to da apelanti nisu bili u radnom odnosu sa tu`iocem ve} sa tu`enom, koja je javna ustanova - pravno lice, koja samostalno odgovara za svoje obaveze, nije mogla postojati obaveza izvr{enja sa ra~una tu`io~evog Ministarstva finansija. Sud je konstatirao da na ovakav zaklju~ak ne utje~e ~injenica da tu`ilac finansira javne ustanove, te se pozvao na stanovi{te koje je iskazao i Ustavni sud u Odluci broj AP 384/03 od 21. januara 2004. godine. Sud je tu`io~ev zahtjev da mu apelanti vrate ispla}eni iznos ocijenio kao neosnovan jer su apelantima sredstva ispla}ena na osnovu valjanog pravnog osnova - pravosna`nog rje{enja o izvr{enju, pa u skladu sa ~lanom 210. stav 1, u vezi sa ~lanom 219. Zakona o obligacionim odnosima, nema osnova za vra}anje primljenog iznosa. 

IV. Apelacija 

a) Navodi iz apelacije 

19. Apelanti se `ale da su im presudom Vrhovnog suda povrije|eni pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije o za{titi ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije, u vezi sa pravom na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 

20. Apelanti smatraju da Vrhovni sud u osporenoj presudi nije jasno obrazlo`io svoju odluku. U vezi s tim, isti~u da obrazlo`enje osporene presude ne sadr`i niti jedan razlog o odlu~nim ~injenicama na kojima je sud zasnovao zaklju~ak da nije dopu{tena isplata iz trezora na ime pla}a i drugih primanja na osnovu rada apelanata kod tu`ene kao bud`etskog korisnika. Smatraju da je Vrhovni sud u potpunosti previdio da ni u parni~nom postupku koji je ishodio presudom kao izvr{nim naslovom, te nakon toga u izvr{nom postupku, Zeni~ko-dobojski kanton nije bio ozna~en kao pasivno legitimiran, ve} samo kao lice koje je obavezno da izvr{i isplatu i pod ~ijom kontrolom se nalaze sredstva izvr{enika. U tom smislu apelanti ukazuju na ~lan 30. stav 2. Zakona o izvr{nom postupku, prema kojem se izvr{enje odre|uje i protiv tre}eg lica koje u izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao izvr{enik, ako je to lice prema zakonu obavezno da taj dug izmiri. 

21. Apelanti smatraju da imaju pravni interes da se utvrdi da je dopu{tena isplata sa ra~una Zeni~ko-dobojskog kantona. Ovu tvrdnju zasnivaju na protivizvr{enjima koja je najavio Zeni~ko-dobojski kanton, te na ~injenici da njihov poslodavac i dalje kr{i njihova prava prema osnovu rada, pa su, prema istom osnovu, pokrenuli novu tu`bu koja se vodi pred istim Op}inskim sudom pod brojem P-859/05. Apelanti smatraju da bi prema osporenoj presudi Vrhovnog suda bili dovedeni u situaciju da bi protiv svog poslodavca, kao izvr{enika, na osnovu pravosna`nih i izvr{nih presuda postupak izvr{enja morali pokrenuti prodajom stvari ({kolskih klupa, stolica, tabli), odnosno prodajom nekretnina, tj. zgrada samih {kola. 

22. Dalje, apelanti smatraju da je osporena odluka ~isto politi~ke prirode i da mo`e imati dalekose`ne posljedice na sve zaposlene u {kolama. Ovakav zaklju~ak izvode iz ~injenice da je sud odlu~ivanje o reviziji u ovom slu~aju ocijenio kao zna~ajno za primjenu prava u drugim slu~ajevima. S tim u vezi, apelanti jo{ isti~u da je sudija izvjestilac pri dono{enju osporene odluke bila sutkinja Danica [ain, koja je obavljala du`nost ministra za pravosu|e u Vladi Zeni~ko-dobojskog kantona. Smatraju da je sutkinja zbog toga trebala tra`iti izuze}e u ovom predmetu. Ova ~injenica im nije bila poznata jer su to "podaci koji su tajna prema naredbi predsjednika Vrhovnog suda", pa nisu mogli tra`iti njezino izuze}e zbog sumnje u njezinu objektivnost i pristranost u odnosu na Zeni~ko-dobojski kanton. U vezi sa navedenim, apelanti zaklju~uju da im je njezinim u~e{}em u ovom predmetu povrije|eno pravo na su|enje pred nepristranim sudom. Apelanti isti~u da su se do sada sa ra~una Zeni~ko-dobojskog kantona redovno vr{ile isplate sudskih izvr{enja u predmetima u kojima se {kola pojavljivala kao izvr{enik, te da to do sada nije predstavljalo problem. 

23. Navode o povredi prava na nediskriminaciju u vezi sa pravom na pravi~no su|enje apelanti zasnivaju na rje{enjima o izvr{enju koja su ishodile njihove radne kolege (~ije kopije su prilo`ene uz apelaciju) i koja su izvr{ena isplatom sredstava sa ra~una Zeni~ko-dobojskog kantona, pa bi u odnosu na njih bili u "diskriminiranom polo`aju i ne bi imali jednak pristup sudu". Najzad, apelanti se pozivaju na isti problem u Unsko-sanskom kantonu gdje su zaposleni u {kolama, kao tra`ioci izvr{enja, bili namireni isplatama sa `irora~una ovog kantona. U vezi sa navedenim, apelanti zaklju~uju da su stavljeni u diskriminiraju}i polo`aj, izlo`eni pravnoj nesigurnosti i nejednakoj primjeni prava. Apelanti smatraju da su odluke ni`estepenih sudova zakonite i njihove stavove u cijelosti podr`avaju. 

b) Odgovor na apelaciju 

24. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da smatra da je osporena presuda donesena u skladu sa doma}im procesnim i materijalnim zakonima, kao i odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije. 

25. Kantonalno pravobranila{tvo je u odgovoru na apelaciju istaklo da smatra da osporenom presudom Vrhovnog suda apelantima nisu povrije|eni pravo na pravi~no su|enje, pravo na imovinu, te pravo na nediskriminaciju. U tom smislu, Kantonalno pravobranila{tvo je istaklo da osporena presuda sadr`i koncizno i jasno obrazlo`enje za{to je predmetno izvr{enje nedopu{teno. Tako|er, smatraju da je osporena presuda zasnovana na stanovi{tu koje je Ustavni sud iskazao u Odluci broj AP 384/03 od 21. januara 2004. godine, u kojoj je istaknuto da se: "u okviru ograni~enja u pogledu ostvarivanja gra|anskih prava ubrajaju i norme koje odre|uju subjekte koji su odgovorni za po{tivanje gra|anskih prava - u konkretnom slu~aju subjekti od kojih se mo`e zahtijevati isplata zara|enih a neispla}enih pla}a, aktivna legitimiranost u procesnopravnom postupku...da kanton nije poslodavac i da apelanti nisu bili kod njega u radnom odnosu...da su javne ustanove pravna lica koja samostalno odgovaraju za svoje obaveze, da na taj zaklju~ak ne utje~e ~injenica da kanton finansira javne ustanove...". U vezi sa citiranim stanovi{tem iz navedene odluke Ustavnog suda, Kantonalno pravobranila{tvo smatra da, u skladu sa principom strogo formalnog legaliteta, koje je sud du`an po{tovati u izvr{nom postupku, Zeni~ko-dobojskom kantonu nedostaje pasivna legitimacija u konkretnom izvr{nom postupku. U tom smislu isti~u i da je neosnovano pozivanje apelanata na ~lan 30. stav 2. Zakona o izvr{nom postupku, prema kojem se izvr{enje odre|uje i protiv tre}eg lica koje u izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao izvr{enik, ako tra`ilac izvr{enja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je to lice na zakonit na~in preuzelo dug iz izvr{ne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Tako|er, smatra da apelanti u toku izvr{nog postupka nisu ni na koji na~in dokazali da je tra`bina, proiza{la iz materijalnopravnog odnosa apelanata sa tu`enom kao izvr{enikom, pre{la na Zeni~ko-dobojski kanton. Najzad, u odgovoru je istaknuto da sredstva na jedinstvenom ra~unu trezora nisu zajedni~ka sredstva kojim raspola`u zajedno svi bud`etski korisnici, te da se sa ovog ra~una ne mogu povla~iti mimo zakonom propisane procedure i od za to neovla{tenih lica. U vezi s tim, direktor tu`ene nije i prema zakonu ne mo`e biti naredbodavac za povla~enje sredstava sa navedenog ra~una nego je to isklju~ivo ministar finansija kantona. S obzirom na to da je u konkretnom slu~aju nezakonito raspolagano ra~unom Zeni~ko-dobojskog kantona, o~igledno je da apelantima nije moglo biti povrije|eno pravo na imovinu. S obzirom na to da je dopu{tenim izvr{enjem o~igledno prekr{eno pravo na imovinu Zeni~ko-dobojskog kantona, bez upori{ta u pozitivnim propisima, apelanti u apelaciji neosnovano ukazuju na to da im je povrije|eno pravo na nediskriminaciju. Osporenom presudom Zeni~ko-dobojskom kantonu, kao i drugim kantonima, data je mogu}nost da u odgovaraju}im sudskim postupcima, u svim slu~ajevima gdje je izvr{ena prinudna naplata bez znanja i u~e{}a kantona, izvr{e povrat ovako ispla}enih sredstava, {to }e Zeni~ko-dobojski kanton i u~initi. 

V. Relevantni propisi 

26. Zakon o radu ("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi: 

^lan 3. 

Poslodavac je, u smislu ovog zakona, fizi~ko ili pravno lice koje zaposleniku daje posao, te mu za obavljeni rad ispla}uje pla}u i izvr{ava druge obaveze prema zaposleniku, u skladu sa ovim zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. 

27. Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH" broj 19/03) u relevantnom dijelu glasi: 

^lan 2. 

Definicije i izrazi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljede}a zna~enja: 

a) Trezor je osnovna organizaciona jedinica unutar Federalnog ministarstva finansija i ministarstava finansija kantona, u kojima se u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima obavljaju poslovi koji se odnose na planiranje izvr{enja i izvr{enje bud`eta Federacije, kao i bud`eta kantona; vo|enje ra~unovodstva i ra~unovodstvenih politika; upravljanja novcem i vo|enje jedinstvenog ra~una trezora; otplate duga, izdavanja garancija, nova zadu`ivanja, upravljanje neanga`iranim sredstvima i imovinom. 

[...] 

i) Bud`etski korisnici su nadle`na ministarstva i ostala tijela uprave koji se finansiraju iz bud`eta. Nadle`no ministarstvo koje u svom bud`etskom razdjelu sadr`i potro{a~ke jedinice, koje su u bud`etu ozna~ene kao bud`etske glave, bud`etski je za njih nadle`no. 

[...] 

g) Jedinstveni ra~un trezora (u daljnjem tekstu: JRT) sastoji se od depozitnog ra~una otvorenog u komercijalnoj banci, ra~una za investiranje i za{titu sredstava, jednog ili vi{e transakcijskih ra~una, i po potrebi, transakcijskih ra~una za gotovinu. Svi ovi ra~uni se moraju dr`ati u ime ministarstava finansija. Svrha JRT-a je da se centralizira kontrola nad svim javnim prihodima u ministarstvima finansija. Federalno ministarstvo }e pripremiti sve neophodne procedure i odredbe kojima se uspostavlja sistem JRT-a. Kada sistem JRT-a postane efektivan, svi pojedina~ni ra~uni bud`etskih korisnika }e biti zatvoreni i njihova salda }e biti preba~ena na JRT. 

[...] 

o) Transakcijski ra~uni su bankovni ra~uni koje je trezor otvorio u poslovnim bankama, a koji se dr`e u ime ministarstava finansija i preko kojih se vr{e svakodnevne transakcije vezane za tro{kove bud`etskih korisnika. 

[...] 

^lan 8. 

Trezori vr{e centraliziranu isplatu pla}a za nadle`na ministarstva i bud`etske korisnike, na na~in da: 

a) uspostave i odr`avaju centralizirani sistem obra~una pla}a, 

b) procjenjuju potrebna sredstva bazirana na utvr|enom nivou pla}a i ostalim neophodnim informacijama koje osiguraju bud`etski korisnici, kao i iznosima obaveza na osnovu poreza i doprinosa i 

c) izvr{avaju isplatu pla}a i obaveza na osnovu poreza i doprinosa. 

Nadle`na ministarstva i bud`etski korisnici su du`ni da trezoru, u odgovaraju}em platnom ciklusu, podnesu dokaz o zasnivanju i prestanku radnog odnosa svih zaposlenih za koje pla}e osiguravaju u bud`etu. 

Dodatne procedure }e propisati ministarstvo finansija. 

^lan 24. 

[...] JRT se nalazi pod isklju~ivim pravom ministarstava finansija. Nijedno drugo lice ili institucija nema pravo raspolaganja nad ovim ra~unima, ukoliko druga~ije nije utvr|eno u op}im ili pojedina~nim instrukcijama koje daju ministarstva finansija. 

^lan 26. 

Ministarstva finansija otvaraju transakcijske ra~une u poslovnim bankama. Transakcijski ra~un se koristi za pla}anje svih izdataka. Stanje na ovim transakcijskim ra~unima se smatra i vodi kao sastavni dio JRT-a. 

28. Zakon o ustanovama ("Slu`beni list RBiH" br. 6/92, 8/93 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi: 

^lan 39. 

Ustanova stje~e sredstva za rad iz sredstava osniva~a, bud`eta... 

^lan 41. 

Ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima sa kojima raspola`e. 

Osniva~ je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako aktom o osnivanju nije druk~ije odre|eno. 

Kada je osniva~ odgovoran za obaveze ustanove du`an je da: 

- pokrije vi{ak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana od dana usvajanja godi{njeg obra~una. 

29. Zakon o srednjoj {koli ("Slu`bene novine Zeni~ko-dobojskog kantona" broj 5/04) u relevantnom dijelu glasi: 

^lan 1. 

[...] 

Srednja {kola ima svojstvo pravnog lica. 

^lan 10. 

Srednju {kolu kao javnu ustanovu u dr`avnom vlasni{tvu osniva Skup{tina Kantona uz prethodno pribavljeno mi{ljenje op}inskog vije}a. 

[...] 

Prava i obaveze osniva~a i srednje {kole utvr|uju se ugovorom, u skladu sa aktom o osnivanju. 

Ako je osniva~ srednje {kole Skup{tina Kantona, obaveze iz prethodnog stava ovog ~lana u ime Skup{tine vr{i Vlada Kantona. 

^lan 11. 

[...] 

Osniva~ srednje {kole osigurava sredstva potrebna za osnivanje i rad srednje {kole u skladu sa Pedago{kim standardima i Normativima. 

30. Zakon o izvr{nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 32/03 i 33/06) u relevantnom dijelu glasi: 

^lan 30. 

Prijelaz potra`ivanja ili obaveze 

[...] 

(2) Izvr{enje se odre|uje i protiv tre}eg lica koje u izvr{noj ispravi nije ozna~eno kao izvr{enik ako tra`ilac izvr{enja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je to lice na zakonit na~in preuzelo dug iz izvr{ne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza tre}eg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvr{enja to pitanje moraju razrije{iti u parni~nom postupku. 

VI. Dopustivost 

31. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima koja su sadr`ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 

32. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo`e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 

33. U konkretnom slu~aju predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti su primili 19. aprila 2007. godine, a apelacija je podnesena 21. maja 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 

34. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. 

VII. Meritum 

35. Apelanti osporavaju navedenu presudu tvrde}i da su im tom presudom povrije|eni pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1. Apelanti tvrde da su im navedena prava povrije|ena zbog ~injenice da u obrazlo`enju osporene presude nije dat niti jedan razlog o odlu~nim ~injenicama na kojima je sud zasnovao zaklju~ak da nije dopu{tena isplata iz trezora iznosa dosu|enih pravosna`nim i izvr{nim presudama, prema osnovu neispla}enih pla}a i drugih primanja prema osnovu rada apelanata kod tu`ene kao bud`etskog korisnika. Dalje, apelanti isti~u da im je bilo uskra}eno pravo na nepristrani sud jer je sutkinja, ~lan vije}a Vrhovnog suda koje je donijelo osporenu presudu, ranije bila ministrica pravde u Vladi Zeni~ko-dobojskog kantona. Apelanti smatraju da im je osporenom presudom povrije|eno i pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije, u vezi sa pravom na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog ~injenice da su njihove kolege svoja potra`ivanja na osnovu pla}a namirili isplatom sa ra~una Zeni~ko-dobojskog kantona, pa bi u odnosu na njih bili u "diskriminiranom polo`aju i ne bi imali jednak pristup sudu". 

Pravo na pravi~no su|enje 

36. ^lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: 

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u`ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. 

ovog ~lana, {to uklju~uje: 

[...] 

e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom. 

37. ^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 

1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako ima pravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. 

38. Prema ustanovljenoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, predmetni slu~ajevi isplate zara|enih a neispla}enih pla}a su gra|anskopravne prirode, pa i kada se kao poslodavac pojavljuje javna ustanova (vidi Evropski sud za ljudska prava, Darnell v. VB, presuda od 26. oktobra 1993. godine, serija A, broj 272). 

39. Ustavni sud, dalje, smatra da dr`ava ima pravo i obavezu da funkcionalno organizira svoj pravni sistem. Pravni sistem mora biti efikasan i omogu}iti svakome da iskoristi prednosti toga sistema prilikom utvr|ivanja, izme|u ostalih, gra|anskih prava u smislu ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. To zna~i da pravo pristupa sudu predstavlja element inherentan pravu iskazanom u ~lanu 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 36). 

40. Ipak, postoji opravdano ograni~enje prava pristupa sudu, kao i ograni~enje ostvarivanja gra|anskih prava u odre|enim slu~ajevima, koji su potrebni da bi pravni sistem pravilno funkcionirao. Koja }e se ograni~enja nametnuti zavisi od konkretnog pravnog sistema dr`ave, uzimaju}i u obzir, prije svega, mogu}nosti i potrebe zajednice i pojedinaca (vidi Evropski sud za ljudska prava, Belgijski jezi~ki slu~aj, presuda od 9. februara 1967. godine, serija A, broj 6, stav 5). 

41. U okviru tih ograni~enja u pogledu ostvarivanja gra|anskih prava ubrajaju se i norme koje odre|uju subjekte koji su odgovorni za po{tivanje gra|anskih prava - u konkretnom slu~aju subjekte od kojih se mo`e zahtijevati isplata zara|enih, a neispla}enih pla}a, odnosno aktivna legitimiranost u procesnopravnom postupku. To pitanje treba da bude efikasno i jasno regulirano pravnim propisima, a tuma~enje i primjena tih propisa je zadatak redovnih sudova u svakom konkretnom slu~aju. Ovo ograni~enje ima za cilj da se fokusira odgovornost kod odre|enih subjekata i da postupak za ostvarivanje gra|anskih prava bude olak{an. Prema tome, Ustavni sud zaklju~uje da nosilac gra|anskih prava ima obavezu da ostvaruje svoja prava isklju~ivo u odnosu na odgovorne subjekte. Ustavni sud je, pri tome, ograni~en na pitanja kontrole eventualne zloupotrebe tog prava i obaveze redovnih sudova, zbog toga {to Ustavni sud nije nadle`an da ocjenjuje utvr|eno ~injeni~no stanje ili tuma~enje i na~in na koji redovni sudovi primjenjuju zakon, osim u slu~aju kada je to potrebno da bi se utvrdilo da li su prekr{ena ustavna prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). 

42. U konkretnom slu~aju apelanti su pokrenuli postupak protiv tu`ene kao poslodavca radi isplate neispla}enih pla}a i ostalih primanja na osnovu rada, te ishodili pravosna`nu i izvr{nu presudu kojom je tu`ena obavezana da utvr|ene iznose i isplati. S obzirom na to da tu`ena nije dobrovoljno pristupila izvr{enju nalo`ene obaveze, pokrenut je postupak izvr{enja protiv tu`ene i to prinudnom naplatom. U prijedlogu za izvr{enje izri~ito je navedeno da se postupak pokre}e protiv tu`ene (tj. Op}e gimnazije) "a koja se finansira iz Trezora Zeni~ko-dobojskog kantona", te je naveden broj ra~una otvoren u Investiciono-komercijalnoj banci d.d. Zenica. Vrhovni sud je u osporenoj presudi usvojio stanovi{te da je ovakvo izvr{enje nezakonito i da Zeni~ko-dobojski kanton nije bio pasivno legitimiran u parni~nom postupku u kojem je tu`ena obavezana na isplatu utvr|enih iznosa apelantima, te da apelanti nisu bili u radnom odnosu sa Zeni~ko-dobojskim kantonom ve} sa tu`enom, koja je javna ustanova - pravno lice, koja samostalno odgovara za svoje obaveze, pa da zbog toga nije mogla postojati obaveza izvr{enja sa ra~una Ministarstva finansija, a koji je bio nazna~en u prijedlogu za izvr{enje. Najzad, Vrhovni sud je istakao da na "ovakav zaklju~ak ne utje~e ~injenica da kanton finansira javne ustanove (ovakvo stanovi{te je iskazao i Ustavni sud u Odluci broj AP 384/03 od 21. januara 2004. godine). 

43. Ovakvo obrazlo`enje Vrhovnog suda je, prema mi{ljenju Ustavnog suda, arbitrarno. Naime, iz dokumenata predo~enih Ustavnom sudu proizlazi da su ni`estepeni sudovi svoje odluke o dozvoli izvr{enja sa transakcijskog ra~una JRT-a Zeni~ko-dobojskog kantona zasnovali na ~injenici da su JRT Zeni~ko-dobojskog kantona i sredstva na tom ra~unu ra~un i sredstva svih bud`etskih korisnika, te na ~injenici da je Zeni~ko-dobojski kanton osniva~ tu`ene. 

44. Naime, iz obrazlo`enja presuda ni`estepenih sudova, a {to nije osporeno ni u presudi Vrhovnog suda, kao nesporno proizlazi da je tu`ena, tj. izvr{enik, pravno lice-javna ustanova, te da za svoje obaveze odgovara sredstvima kojim raspola`e. Dalje, kao nesporno je utvr|eno i da je tu`ena bud`etski korisnik kojoj sredstva za rad osigurava osniva~, tj. Zeni~ko-dobojski kanton, te da tu`ena nema drugi na~in finansiranja i osiguranja nov~anih sredstava. Prema sistemu trezorskog poslovanja, ustanovljenog Zakonom o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine, tu`enoj je, kao svim ostalim bud`etskim korisnicima, zatvoren pojedina~ni ra~un. Ovo nesporno proizlazi i iz Odluke o ukidanju transakcijskih ra~una i podra~una bud`etskih korisnika ("Slu`bene novine Zeni~ko-dobojskog kantona" broj 13/03), a na koju se ukazuje u obrazlo`enjima presuda ni`estepenih sudova. Dakle, tu`ena kao bud`etski korisnik mo`e poslovati jedino preko JRT-a, odnosno sva pla}anja mo`e vr{iti jedino preko transakcijskog ra~una kao dijela JRT-a. U skladu sa ~lanom 24. Zakona o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine, JRT, pa time i transakcijski ra~un kao njegov dio, nalazi se pod isklju~ivim pravom ministarstava finansija, odnosno nijedno drugo lice ili institucija nema pravo raspolaganja nad ovim ra~unima, ukoliko druga~ije nije utvr|eno u op}im ili pojedina~nim instrukcijama koje daju ministarstva finansija. S obzirom na navedeno, zaklju~ak Vrhovnog suda da se radi o ra~unu Ministarstva finansija kantona je neosnovan i proizvoljan, jer Ministarstvo finansija samo rukovodi ovim ra~unima, a kako su to pravilno utvrdili ni`estepeni sudovi u svojim presudama. U vezi sa navedenim, ni`estepeni sudovi su zaklju~ili da JRT Zeni~ko-dobojskog kantona i sredstva na tom ra~unu predstavljaju ra~un i sredstva svih bud`etskih korisnika, odnosno u konkretnom slu~aju, ra~un i sredstva tu`ene, odnosno izvr{enika, kojim ona odgovara za svoje obaveze jer nema drugi na~in finansiranja i izmirivanja svojih obaveza, osim putem Trezora Zeni~ko-dobojskog kantona. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su ni`estepeni sudovi u pogledu izvr{enja na sredstvima koja su se nalazila na JRT-u Zeni~ko-dobojskog kantona dali detaljno obrazlo`enje koje ima upori{te u relevantnim propisima i koje se ne mo`e ocijeniti kao arbitrarno. Najzad, sam postupak i na~in realizacije bilo koje isplate sa JRT-a, pa i u slu~aju kada se radi o izvr{enju pravosna`ne presude u kojoj je konstituirana obaveza u pogledu bud`etskog korisnika kao izvr{enika, detaljno se reguliraju Zakonom o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine, Zakonom o bud`etima-prora~unima u Federaciji Bosne i Hercegovine i Zakonom o izvr{enju bud`eta, te uputstvima koja izdaje Federalno ministarstvo finansija, pa postupaju}i sudovi nisu ni mogli davati konkretne naloge i uputstva u tom smislu. 

45. Dalje, Ustavni sud primje}uje da je Odlukom o preuzimanju Zeni~ko-dobojskog kantona prava i obaveza osniva~a nad srednjim {kolama kao javnim ustanovama od 29. jula 2004. godine ("Slu`bene novine Zeni~ko-dobojskog kantona" broj 10/04), Zeni~ko-dobojski kanton preuzeo sva prava i obaveze srednjih {kola koji su nastali nakon stupanja na snagu ove odluke, a obaveza tu`ene je nastala dono{enjem presude od 17. maja 2005. godine, odnosno nakon {to je Zeni~ko-dobojski kanton preuzeo obaveze. U vezi s tim, a imaju}i u vidu odredbe Zakona o ustanovama i Zakona o srednjoj {koli, u pogledu na~ina finansiranja i odgovornosti osniva~a za obaveze ustanove koju su osnovali, ni`estepeni sudovi su pravilno ukazali na to da ~ak i u slu~aju da su sredstva na JRT-u sredstva tre}eg lica, tj. Zeni~ko-dobojskog kantona, a ne tu`ene, odnosno izvr{enika, prema ~lanu 30. stav 2. Zakona o izvr{nom postupku FBiH, Zeni~ko-dobojski kanton kao osniva~ bio bi odgovoran za izvr{enje obaveze tu`ene, odnosno izvr{enika. 

46. U konkretnom slu~aju, prema obrazlo`enju osporene presude Vrhovnog suda, Zeni~ko-dobojski kanton bi se trebao oglu{iti o ishod spora jer u prethodno vo|enom parni~nom postupku nije bio stranka, odnosno pasivno legitimiran, te da apelanti nisu bili u radnom odnosu kod njega. U vezi s tim, Ustavni sud primje}uje da su ni`estepeni sudovi upravo i utvrdili da je tu`ena, odnosno izvr{enik, odgovorna prema apelantima, kao pravno lice koje samostalno odgovara za svoje obaveze i sa kojim su apelanti i zaklju~ili ugovore o radu. U tom smislu, ni`estepeni sudovi nisu prihvatili kao osnovane ni prigovore koje je tu`ena, odnosno izvr{enik, isticala u toku postupka, a koji su se odnosili na ~injenicu da bi se kao tu`eni trebao pojavljivati Zeni~ko-dobojski kanton kao njezin osniva~ i finansijer. Naime, ni`estepeni sudovi nisu nalo`ili isplatu sa JRT-a jer su konstituirali pasivnu legitimaciju ili obavezu Zeni~ko-dobojskog kantona, ve} zbog ~injenice da JRT predstavlja ra~un svih bud`etskih korisnika, odnosno i tu`ene, tj. izvr{enika, kao bud`etskog korisnika sa kojim Ministarstvo finansija kantona samo upravlja, a kako je to ve} obrazlo`eno u stavu 44. ove odluke. Tako|er, iz navedenog nedvosmisleno slijedi da su ni`estepeni sudovi postupili upravo u skladu sa principom iz Odluke Ustavnog suda broj AP 384/03 ("Slu`beni glasnik BiH" broj 13/04), a na koju Ustavni sud ukazuje kao na odluku u kojoj je definiran princip i usvojeno stanovi{te prema kojem javna ustanova, kao pravno lice, samostalno odgovara za svoje obaveze, te da na takav zaklju~ak ne utje~e ~injenica da kanton finansira javne ustanove. Naime, u konkretnom slu~aju i u parni~nom i u izvr{nom postupku kao odgovorna, odnosno kao izvr{enik, ozna~ena je jedino tu`ena. Ukazivanje Vrhovnog suda na ovaj stav pri ocjeni prigovora pasivne legitimacije koji je istakao Zeni~ko-dobojski kanton neosnovano je i proizvoljno jer Zeni~ko-dobojski kanton niti u jednoj fazi postupka nije bio pasivno legitimiran, odnosno nije ozna~en kao tu`eni, odnosno izvr{enik. Naime, Ustavni sud podsje}a na to da je u odluci na koju se poziva Vrhovni sud problematizirano pitanje da li osim poslodavca-javne ustanove, ~iji je osniva~ bio kanton, kao drugotu`eni mo`e biti ozna~en i kanton. Pri ocjeni ovog pitanja Ustavni sud je iskazao stanovi{te da javna ustanova, kao pravno lice i poslodavac, u`iva slobodu u pogledu svojih prava i obaveza, te da jedina mo`e odgovarati za obaveze prema svojim radnicima, ali da se kanton, bez obzira na to {to ne mo`e biti stranka, niti imati pasivnu legitimaciju u sporu izme|u radnika i ustanove, ne mo`e oglu{iti o ishod spora ako je njegova intervencija neophodna da bi se za{titila prava utvr|ena u pravosna`noj presudi. Najzad, Ustavni sud je zaklju~io da u takvoj situaciji ~injenica da kanton ima obavezu intervenirati ne konstituira njegovu pasivnu legitimaciju. 

47. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da je obrazlo`enje presude Vrhovnog suda, prema kojem Zeni~ko-dobojski kanton u vo|enim postupcima nije bio pasivno legitimiran, pa da je, prema tome, izvr{enje na ra~unu Ministarstva finansija kantona nezakonito, arbitrarno na na~in koji je doveo u pitanje princip pravne sigurnosti i u`ivanje prava na pravi~no su|enje apelanata. Ovakvim stanovi{tem Vrhovni sud je doveo u pitanje Ustavom Bosne i Hercegovine garantirano pravo da o gra|anskim pravima i obavezama bude raspravljeno pred sudom, jer bi, prema navedenom stanovi{tu, bilo u~injeno iluzornim izvr{enje takve odluke koje predstavlja integralni dio "su|enja" u smislu ~lana 6. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/05). 

48. Ustavni sud zaklju~uje da je u konkretnom predmetu povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 

Ostali navodi 

49. Imaju}i u vidu zaklju~ak Ustavnog suda u vezi sa ~lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata o povredi prava na nepristran sud, prava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni navode o diskriminaciji u vezi sa ~lanom 6. stav 1. Evropske konvencije. 

VIII. Zaklju~ak 

50. Ustavni sud zaklju~uje da postoji povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije u slu~aju kada se arbitrarnim tuma~enjem u obrazlo`enju presude redovnog suda dovede u pitanje Ustavom Bosne i Hercegovine garantirano pravo da o gra|anskim pravima i obavezama bude raspravljeno pred sudom, jer je u~injeno iluzornim izvr{enje sudske odluke, koje predstavlja integralni dio "su|enja". 

51. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 2. i ~lana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke. 

52. Prema ~lanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e. 





 


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simovi}, s. r. 



Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca u predmetu broj AP 1472/07, rje{avaju}i apelaciju Zdenka Dragi~evi}a i dr., na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2, ~lanka 61. st. 1. i 2. i ~lanka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: 

Miodrag Simovi}, predsjednik 

Valerija Gali}, dopredsjednica 

Seada Palavri}, dopredsjednica 

Mato Tadi}, sudac 

Krstan Simi}, sudac 

na sjednici odr`anoj 22. listopada 2009. godine donio je 

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU 

Usvaja se apelacija Zdenka Dragi~evi}a, Selve Be}irevi}, Fikrete Simi} i Seade Joldi}-Hasi}

Utvr|uje se povreda prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. 

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-Rev-06-000996 od 15. o`ujka 2007. godine. 

Predmet se vra}a Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je du`an po hitnom postupku donijeti odluku, sukladno ~lanku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanku 6. stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda. 

Nala`e se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, sukladno ~lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od devedeset dana od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvr{enja ove odluke. 

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u "Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine". 

OBRAZLO@ENJE 

I. Uvod 

1. Zdenko Dragi~evi}, Selva Be}irevi}, Fikreta Simi} i Seada Joldi}-Hasi} (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zavidovi}a, koje zastupa Nermina Pivi}, odvjetnik iz Zenice, podnijeli su 22. svibnja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000 996 od 15. o`ujka 2007. godine. 

II. Postupak pred Ustavnim sudom 

2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Kantonalnog pravobraniteljstva Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalno pravobraniteljstvo), kao sudionika u postupku, zatra`ena je 29. svibnja 2007. godine dostava odgovora na apelaciju. 

3. Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 13. lipnja 2007. godine, a Kantonalno pravobraniteljstvo 29. svibnja 2007. godine. 

4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda i Kantonalnog pravobraniteljstva dostavljeni su apelantima 29. rujna 2009. godine. 

III. ^injeni~no stanje 

5. ^injenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljede}i na~in. 

6. Presudom Op}inskog suda u Zavidovi}ima (u daljnjem tekstu: Op}inski sud) broj P-274/04 od 17. svibnja 2005. godine obvezana je Op}a gimnazija Zavidovi}i (u daljnjem tekstu: tu`ena) da apelantima isplati nov~ane iznose ozna~ene u izreci presude na ime potra`ivanja iz radnog odnosa (pla}e, topli obrok, regres), sa zakonskom zateznom kamatom. Iz obrazlo`enja presude proizlazi da je sud utvrdio da je tu`ena apelantima navedena potra`ivanja ispla}ivala u iznosima manjim od minimuma utvr|enog ~l. 28, 40. i 43. Kolektivnog ugovora za djelatnost srednjeg obrazovanja ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 51/00), ~ija primjena proizlazi iz ~lanka 5. Op}eg kolektivnog ugovora u Federaciji Bosne i Hercegovine. Prigovor tu`ene da ne mo`e biti pasivno legitimirana u ovom sporu, jer je njezin osniva~ i financijer Zeni~ko-dobojski kanton, sud je ocijenio kao neutemeljen jer je ~lankom 3. Zakona o radu ("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/03) propisano da je poslodavac fizi~ka ili pravna osoba koja zaposleniku daje posao na temelju ugovora o radu. Iz predo~enih ugovora o radu koje su apelanti zaklju~ili sa tu`enom vidljivo je da je tu`ena poslodavac. 

7. Na presudu Op}inskog suda tu`ena je izjavila priziv Kantonalnom sudu u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) isti~u}i, izme|u ostalog, da nije pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari, te da to eventualno mo`e biti Zeni~ko-dobojski kanton jer je utemeljitelj i financijer tu`ene. Dalje, tu`ena je istakla da nema svoj samostalni ra~un niti ima utjecaj na visinu pla}a i drugih naknada iz radnog odnosa. 

8. Kantonalni sud je Presudom broj G`-843/2005 od 11. listopada 2005. godine priziv tu`ene odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu. Sud je ocijenio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio ~injeni~no stanje i primijenio materijalno pravo, te da pri tom nije po~inio povredu odredaba parni~nog postupka kada je odlu~io kao u izreci pobijane presude. Prigovor nedostatka pasivne legitimacije koji je istakla tu`ena sud je ocijenio kao neutemeljen, jer je nesporno da tu`ena ima svojstvo pravne osobe s kojom su apelanti zaklju~ili ugovore o radu. 

9. Kako tu`ena nije isplatila dosu|ene iznose, apelanti su 18. listopada 2005. godine podnijeli prijedlog za izvr{enje u kojem je kao izvr{enik ozna~ena tu`ena, "a koja se financira iz Trezora Zeni~ko-dobojskog kantona", te je naveden broj `irora~una otvoren u Investiciono-komercijalnoj banci d.d. Zenica. 

10. Op}inski sud je Rje{enjem o izvr{enju broj I-834/05 od 20. listopada 2005. godine dopustio izvr{enje na prijedlog apelanata i to pljenidbom nov~anih sredstava na `irora~unu ozna~enom u prijedlogu, konstatiraju}i da se radi o `irora~unu tu`ene kao izvr{enika. 

11. Protiv ovog rje{enja prigovor su izjavili tu`ena i Zeni~ko-dobojski kanton kao tre}a osoba. Oba prigovora su se temeljila na identi~nim navodima. Naime, istaknuto je da izvr{na isprava nije usugla{ena sa izvr{nim naslovom, tj. da Presuda broj P-274/04 od 17. svibnja 2005. godine glasi na Op}u gimnaziju, a ne na Zeni~ko-dobojski kanton, koji nije ni bio tu`ena strana. Dalje, istaknuto je da broj `irora~una naveden u prijedlogu za izvr{enje pripada Zeni~ko-dobojskom kantonu a ne tu`enoj, te da je do{lo do pogre{ne i neutemeljene zapljene nov~anih sredstava tre}e osobe jer tu`ena nije organ ili tijelo Zeni~ko-dobojskog kantona ve} samostalna pravna osoba - javna ustanova, registrirana sukladno Zakonu o srednjoj {koli i Zakonu o ustanovama. Najzad, istaknuto je da Zeni~ko-dobojskom kantonu nije bila data mogu}nost sudjelovanja u postupku iz kojeg potje~e presuda - izvr{ni naslov. Predlo`eno je da se odredi mjera osiguranja tako {to }e se odre|eno izvr{enje odlo`iti. 

12. Op}inski sud je Rje{enjem broj I-834/05 od 16. studenoga 2005. godine odbio kao neutemeljen prigovor tu`ene na rje{enje o izvr{enju od 20. listopada 2005. godine, te kao nedopu{tene odbacio prijedloge tu`ene i Zeni~ko-dobojskog kantona za odlaganje izvr{enja. U obrazlo`enju rje{enja sud je istakao da ra~un naveden u prijedlogu za izvr{enje predstavlja jedinstveni ra~un Trezora Zeni~ko-dobojskog kantona za sve korisnike prora~una i da se cjelokupno financiranje tu`ene vr{i preko tog ra~una. Sud je zaklju~io da su ovaj ra~un i sredstva koja se nalaze na njemu ra~un i sredstva svih korisnika prora~una, pa i tu`ene, kojim tu`ena odgovara za svoje obveze, jer nema drugih na~ina financiranja i izmirenja svojih obveza osim putem Trezora Zeni~ko-dobojskog kantona. Op}inski sud je Zaklju~kom broj I-834/05 od 16. studenoga 2005. godine, odlu~uju}i o prigovoru Zeni~ko-dobojskog kantona kao tre}e osobe o odlaganju izvr{enja, sukladno ~lanku 53. stavak 2. Zakona o izvr{nom postupku, uputio Zeni~ko-dobojski kanton na parnicu, radi dokazivanja da je izvr{enje protiv tu`ene na sredstvima na ra~unu Trezora Zeni~ko-dobojskog kantona nedopu{teno. 

13. Na temelju Rje{enja o izvr{enju broj I-834/05 od 20. listopada 2005. godine apelantima su sa ra~una Zeni~ko-dobojskog kantona upla}eni dosu|eni iznosi 24. studenoga 2005. godine. 

14. Tu`bom od 30. studenoga 2005. godine Zeni~ko-dobojski kanton (u daljnjem tekstu: tu`itelj) pokrenuo je parnicu protiv apelanata kako bi se utvrdilo da je nedopu{teno izvr{enje radi namirenja nov~anih potra`ivanja na nov~anim sredstvima na transakcijskom ra~unu Ministarstva financija Zeni~ko-dobojskog kantona zaplijenjenih u izvr{nom predmetu broj I-834/05, te da se apelanti obve`u da tu`itelju vrate na ovaj na~in ispla}ena sredstva sa zakonskom zateznom kamatom. 

15. Op}inski sud je Presudom broj P-816/05 od 10. velja~e 2006. godine odbio tu`iteljev tu`beni zahtjev. U obrazlo`enju presude sud je istakao da je nesporno da je tu`ena (Op}a gimnazija) korisnik prora~una. Dalje, Odlukom o tu`iteljevom preuzimanju prava i obveza utemeljitelja nad srednjim {kolama kao javnim ustanovama od 29. srpnja 2004. godine ("Slu`bene novine Zeni~ko-dobojskog kantona" broj 10/04) tu`itelj je preuzeo sva prava i obveze srednjih {kola koji su nastali nakon stupanja na snagu ove odluke, a obveza tu`ene je nastala dono{enjem presude od 17. svibnja 2005. godine, odnosno nakon {to je tu`eni preuzeo obveze. Dalje, obzirom na to da je tu`ena-izvr{enik pravna osoba ~iji je utemeljitelj tu`itelj, koji u tom svojstvu osigurava i sredstva za rad tu`ene, te koja je korisnik prora~una i nema drugi na~in financiranja i izmirenja svojih obveza, ra~un naveden u prijedlogu za izvr{enje predstavlja jedinstveni ra~un tu`iteljevog trezora za sve korisnike prora~una, kojim Ministarstvo financija samo rukovodi. Ocjenjuju}i sve navedeno, sud je zaklju~io da se izvr{enje ne mo`e smatrati nedopu{tenim jer se ne radi o sredstvima tre}e osobe. Najzad, sud je istakao da, i u slu~aju kad bi se sredstva na ra~unu tu`iteljevog trezora smatrala sredstvima tre}e osobe, tu`itelj bi se, sukladno ~lanku 30. stavak 2. Zakona o izvr{nom postupku, mogao obvezati da odgovara za obveze tu`ene jer je njezin utemeljitelj. 

16. Odlu~uju}i o tu`iteljevom prizivu, Kantonalni sud je Presudom broj 004-0-G`-06-001 061 od 18. svibnja 2006. godine priziv odbio kao neutemeljen i potvrdio prvostupanjsku presudu. U obrazlo`enju rje{enja sud je istakao da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio ~injeni~no stanje, te, sukladno tome, pravilno primijenio materijalno pravo. Kantonalni sud je u svemu ostao pri navedenim zaklju~cima prvostupanjskog suda. 

17. Tu`itelj je presudu Kantonalnog suda pobio izjavljivanjem revizije Vrhovnom sudu tra`e}i da se utvrdi da je izvr{enje radi namirenja nov~anih potra`ivanja sa ra~una njezinog Ministarstva financija nedopu{teno, te da se u cijelosti odbiju zahtjevi apelanata. 

18. Vrhovni sud je Presudom broj 070-0-Rev-06-000996 od 15. o`ujka 2007. godine reviziju djelomi~no uva`io, obje ni`estupanjske presude preina~io tako {to je utvrdio da je nedopu{teno izvr{enje radi namirenja nov~anih tra`bina na nov~anim sredstvima na transakcijskom ra~unu Ministarstva financija tu`ene zaplijenjenih u izvr{nom predmetu broj I-834/05. U ostalom dijelu revizija je odbijena. U obrazlo`enju presude sud je istakao da je reviziju dopustio sukladno ~lanku 237. stavak 3. Zakona o parni~nom postupku, jer smatra da je odlu~ivanje o ovoj reviziji zna~ajno za primjenu prava u drugim slu~ajevima. Dalje, u obrazlo`enju je istaknuto da tu`itelj nije bio pasivno legitimiran u parni~nom postupku u kojem je tu`ena obvezana na isplatu utvr|enih iznosa apelantima, koji je rezultirao presudom kao izvr{nom ispravom, na temelju koje je doneseno i rje{enje o izvr{enju. Obzirom na to da apelanti nisu bili u radnom odnosu sa tu`iteljem ve} sa tu`enom, koja je javna ustanova - pravna osoba, koja samostalno odgovara za svoje obveze, nije mogla postojati obveza izvr{enja sa ra~una tu`iteljevog Ministarstva financija. Sud je konstatirao da na ovakav zaklju~ak ne utje~e ~injenica da tu`itelj financira javne ustanove, te se pozvao na stajali{te koje je iskazao i Ustavni sud u Odluci broj AP 384/03 od 21. sije~nja 2004. godine. Sud je tu`iteljev zahtjev da mu apelanti vrate ispla}eni iznos ocijenio kao neutemeljen jer su apelantima sredstva ispla}ena na temelju valjanog pravnog temelja - pravomo}nog rje{enja o izvr{enju, pa sukladno ~lanku 210. stavak 1, u svezi sa ~lankom 219. Zakona o obligacijskim odnosima, nema temelja za vra}anje primljenog iznosa. 

IV. Apelacija 

a) Navodi iz apelacije 

19. Apelanti se `ale da su im presudom Vrhovnog suda povrije|eni pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije o za{titi ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 14. Europske konvencije, u svezi sa pravom na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. 

20. Apelanti smatraju da Vrhovni sud u pobijanoj presudi nije jasno obrazlo`io svoju odluku. U svezi s tim, isti~u da obrazlo`enje pobijane presude ne sadr`i niti jedan razlog o odlu~nim ~injenicama na kojima je sud utemeljio zaklju~ak da nije dopu{tena isplata iz trezora na ime pla}a i drugih primanja na temelju rada apelanata kod tu`ene kao korisnika prora~una. Smatraju da je Vrhovni sud u potpunosti previdio da ni u parni~nom postupku koji je ishodio presudom kao izvr{nim naslovom, te nakon toga u izvr{nom postupku, Zeni~ko-dobojski kanton nije bio ozna~en kao pasivno legitimiran, ve} samo kao osoba koja je obvezna izvr{iti isplatu i pod ~ijom kontrolom se nalaze sredstva izvr{enika. U tom smislu apelanti ukazuju na ~lanak 30. stavak 2. Zakona o izvr{nom postupku, prema kojem se izvr{enje odre|uje i protiv tre}e osobe koja u izvr{noj ispravi nije ozna~ena kao izvr{enik, ako je ta osoba prema zakonu obvezna taj dug izmiriti. 

21. Apelanti smatraju da imaju pravni interes da se utvrdi da je dopu{tena isplata sa ra~una Zeni~ko-dobojskog kantona. Ovu tvrdnju temelje na protuizvr{enjima koja je najavio Zeni~ko-dobojski kanton, te na ~injenici da njihov poslodavac i dalje kr{i njihova prava prema temelju rada, pa su, prema istom temelju, pokrenuli novu tu`bu koja se vodi pred istim Op}inskim sudom pod brojem P-859/05. Apelanti smatraju da bi prema pobijanoj presudi Vrhovnog suda bili dovedeni u situaciju da bi protiv svog poslodavca, kao izvr{enika, na temelju pravomo}nih i izvr{nih presuda postupak izvr{enja morali pokrenuti prodajom stvari ({kolskih klupa, stolica, tabli), odnosno prodajom nekretnina, tj. zgrada samih {kola. 

22. Dalje, apelanti smatraju da je pobijana odluka ~isto politi~ke naravi i da mo`e imati dalekose`ne posljedice na sve zaposlene u {kolama. Ovakav zaklju~ak izvode iz ~injenice da je sud odlu~ivanje o reviziji u ovom slu~aju ocijenio kao zna~ajno za primjenu prava u drugim slu~ajevima. S tim u svezi, apelanti jo{ isti~u da je sudac izvjestitelj pri dono{enju pobijane odluke bila sutkinja Danica [ain, koja je obavljala du`nost ministra za pravosu|e u Vladi Zeni~ko-dobojskog kantona. Smatraju da je sutkinja zbog toga trebala tra`iti izuze}e u ovom predmetu. Ova ~injenica im nije bila poznata jer su to "podaci koji su tajna prema naredbi predsjednika Vrhovnog suda", pa nisu mogli tra`iti njezino izuze}e zbog sumnje u njezinu objektivnost i pristranost u odnosu na Zeni~ko-dobojski kanton. U svezi sa navedenim, apelanti zaklju~uju da im je njezinim sudjelovanjem u ovom predmetu povrije|eno pravo na su|enje pred nepristranim sudom. Apelanti isti~u da su se do sada sa ra~una Zeni~ko-dobojskog kantona redovno vr{ile isplate sudskih izvr{enja u predmetima u kojima se {kola pojavljivala kao izvr{enik, te da to do sada nije predstavljalo problem. 

23. Navode o povredi prava na nediskriminaciju u svezi sa pravom na pravi~no su|enje apelanti temelje na rje{enjima o izvr{enju koja su ishodile njihove radne kolege (~ije kopije su prilo`ene uz apelaciju) i koja su izvr{ena isplatom sredstava sa ra~una Zeni~ko-dobojskog kantona, pa bi u odnosu na njih bili u "diskriminiranom polo`aju i ne bi imali jednak pristup sudu". Najzad, apelanti se pozivaju na isti problem u Unsko-sanskom kantonu gdje su zaposleni u {kolama, kao tra`itelji izvr{enja, bili namireni isplatama sa `irora~una ovog kantona. U svezi sa navedenim, apelanti zaklju~uju da su stavljeni u diskriminiraju}i polo`aj, izlo`eni pravnoj nesigurnosti i nejednakoj primjeni prava. Apelanti smatraju da su odluke ni`estupanjskih sudova zakonite i njihove stavove u cijelosti podr`avaju. 

b) Odgovor na apelaciju 

24. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da smatra da je pobijana presuda donesena sukladno doma}im procesnim i materijalnim zakonima, kao i odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije. 

25. Kantonalno pravobraniteljstvo je u odgovoru na apelaciju istaklo da smatra da pobijanom presudom Vrhovnog suda apelantima nisu povrije|eni pravo na pravi~no su|enje, pravo na imovinu, te pravo na nediskriminaciju. U tom smislu, Kantonalno pravobraniteljstvo je istaklo da pobijana presuda sadr`i koncizno i jasno obrazlo`enje za{to je predmetno izvr{enje nedopu{teno. Tako|er, smatraju da je pobijana presuda utemeljena na stajali{tu koje je Ustavni sud iskazao u Odluci broj AP 384/03 od 21. sije~nja 2004. godine, u kojoj je istaknuto da se: "u okviru ograni~enja u pogledu ostvarivanja gra|anskih prava ubrajaju i norme koje odre|uju subjekte koji su odgovorni za po{tivanje gra|anskih prava - u konkretnom slu~aju subjekti od kojih se mo`e zahtijevati isplata zara|enih a neispla}enih pla}a, aktivna legitimiranost u procesnopravnom postupku...da kanton nije poslodavac i da apelanti nisu bili kod njega u radnom odnosu...da su javne ustanove pravne osobe koje samostalno odgovaraju za svoje obveze, da na taj zaklju~ak ne utje~e ~injenica da kanton financira javne ustanove...". U svezi sa citiranim stajali{tem iz navedene odluke Ustavnog suda, Kantonalno pravobraniteljstvo smatra da, sukladno na~elu strogo formalnog legaliteta, koji je sud du`an po{tovati u izvr{nom postupku, Zeni~ko-dobojskom kantonu nedostaje pasivna legitimacija u konkretnom izvr{nom postupku. U tom smislu isti~u i da je neutemeljeno pozivanje apelanata na ~lanak 30. stavak 2. Zakona o izvr{nom postupku, prema kojem se izvr{enje odre|uje i protiv tre}e osobe koja u izvr{noj ispravi nije ozna~ena kao izvr{enik, ako tra`itelj izvr{enja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je ta osoba na zakonit na~in preuzela dug iz izvr{ne isprave ili je taj dug prema zakonu obvezna izmiriti. Tako|er, smatra da apelanti u tijeku izvr{nog postupka nisu ni na koji na~in dokazali da je tra`bina, proiza{la iz materijalnopravnog odnosa apelanata sa tu`enom kao izvr{enikom, pre{la na Zeni~ko-dobojski kanton. Najzad, u odgovoru je istaknuto da sredstva na jedinstvenom ra~unu trezora nisu zajedni~ka sredstva kojim raspola`u zajedno svi korisnici prora~una, te da se sa ovog ra~una ne mogu povla~iti mimo zakonom propisane procedure i od za to neovla{tenih osoba. U svezi s tim, ravnatelj tu`ene nije i prema zakonu ne mo`e biti naredbodavac za povla~enje sredstava sa navedenog ra~una nego je to isklju~ivo ministar financija kantona. Obzirom na to da je u konkretnom slu~aju nezakonito raspolagano ra~unom Zeni~ko-dobojskog kantona, o~ito je da apelantima nije moglo biti povrije|eno pravo na imovinu. Obzirom na to da je dopu{tenim izvr{enjem o~ito prekr{eno pravo na imovinu Zeni~ko-dobojskog kantona, bez upori{ta u pozitivnim propisima, apelanti u apelaciji neutemeljeno ukazuju na to da im je povrije|eno pravo na nediskriminaciju. Pobijanom presudom Zeni~ko-dobojskom kantonu, kao i drugim kantonima, data je mogu}nost da u odgovaraju}im sudskim postupcima, u svim slu~ajevima gdje je izvr{ena prinudna naplata bez znanja i sudjelovanja kantona, izvr{e povrat ovako ispla}enih sredstava, {to }e Zeni~ko-dobojski kanton i u~initi. 

V. Relevantni propisi 

26. Zakon o radu ("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi: 

^lanak 3. 

Poslodavac je, u smislu ovog zakona, fizi~ka ili pravna osoba koja zaposleniku daje posao, te mu za obavljeni rad ispla}uje pla}u i izvr{ava druge obveze prema zaposleniku, sukladno ovom zakonu, propisu kantona, kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu i ugovoru o radu. 

27. Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH" broj 19/03) u relevantnom dijelu glasi: 

^lanak 2. 

Definicije i izrazi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljede}a zna~enja: 

a) Trezor je temeljna organizaciona jedinica unutar Federalnog ministarstva financija i ministarstava financija kantona, u kojima se sukladno ovom zakonu i drugim propisima obavljaju poslovi koji se odnose na planiranje izvr{enja i izvr{enje prora~una Federacije, kao i prora~una kantona; vo|enje ra~unovodstva i ra~unovodstvenih politika; upravljanja novcem i vo|enje jedinstvenog ra~una trezora; otplate duga, izdavanja garancija, nova zadu`ivanja, upravljanje neanga`iranim sredstvima i imovinom. 

[...] 

i) Prora~unski korisnici su nadle`na ministarstva i ostala tijela uprave koji se financiraju iz prora~una. Nadle`no ministarstvo koje u svom prora~unskom razdjelu sadr`i potro{a~ke jedinice, koje su u prora~unu ozna~ene kao prora~unske glave, prora~unski je za njih nadle`no. 

[...] 

g) Jedinstveni ra~un trezora (u daljnjem tekstu: JRT) sastoji se od depozitnog ra~una otvorenog u komercijalnoj banci, ra~una za investiranje i za{titu sredstava, jednog ili vi{e transakcijskih ra~una, i po potrebi, transakcijskih ra~una za gotovinu. Svi ovi ra~uni se moraju dr`ati u ime ministarstava financija. Svrha JRT-a je da se centralizira kontrola nad svim javnim prihodima u ministarstvima financija. Federalno ministarstvo }e pripremiti sve neophodne procedure i odredbe kojima se uspostavlja sistem JRT-a. Kada sistem JRT-a postane efektivan, svi pojedina~ni ra~uni prora~unskih korisnika }e biti zatvoreni i njihova salda }e biti preba~ena na JRT. 

[...] 

o) Transakcijski ra~uni su bankovni ra~uni koje je trezor otvorio u poslovnim bankama, a koji se dr`e u ime ministarstava financija i preko kojih se vr{e svakodnevne transakcije vezane za tro{kove prora~unskih korisnika. 

[...] 

^lanak 8. 

Trezori vr{e centraliziranu isplatu pla}a za nadle`na ministarstva i prora~unske korisnike, na na~in da: 

a) uspostave i odr`avaju centralizirani sustav obra~una pla}a, 

b) procjenjuju potrebna sredstva bazirana na utvr|enoj razini pla}a i ostalim neophodnim informacijama koje osiguraju prora~unski korisnici, kao i iznosima obveza na temelju poreza i doprinosa i 

c) izvr{avaju isplatu pla}a i obveza na temelju poreza i doprinosa. 

Nadle`na ministarstva i prora~unski korisnici su du`ni trezoru, u odgovaraju}em platnom ciklusu, podnijeti dokaz o utemeljenju i prestanku radnog odnosa svih zaposlenih za koje pla}e osiguravaju u prora~unu. 

Dodatne procedure }e propisati ministarstvo financija. 

^lanak 24. 

[...] JRT se nalazi pod isklju~ivim pravom ministarstava financija. Nijedna druga osoba ili institucija nema pravo raspolaganja nad ovim ra~unima, ukoliko druga~ije nije utvr|eno u op}im ili pojedina~nim instrukcijama koje daju ministarstva financija. 

^lanak 26. 

Ministarstva financija otvaraju transakcijske ra~une u poslovnim bankama. Transakcijski ra~un se koristi za pla}anje svih izdataka. Stanje na ovim transakcijskim ra~unima se smatra i vodi kao sastavni dio JRT-a. 

28. Zakon o ustanovama ("Slu`beni list RBiH" br. 6/92, 8/93 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi: 

^lanak 39. 

Ustanova stje~e sredstva za rad iz sredstava utemeljitelja, prora~una... 

^lanak 41. 

Ustanova je odgovorna za svoje obveze sredstvima sa kojima raspola`e. 

Utemeljitelj je supsidijarno odgovoran za obveze ustanove, ako aktom o utemeljenju nije druk~ije odre|eno. 

Kada je utemeljitelj odgovoran za obveze ustanove du`an je: 

- pokriti vi{ak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana od dana usvajanja godi{njeg obra~una. 

29. Zakon o srednjoj {koli ("Slu`bene novine Zeni~ko-dobojskog kantona" broj 5/04) u relevantnom dijelu glasi: 

^lanak 1. 

[...] 

Srednja {kola ima svojstvo pravne osobe. 

^lanak 10. 

Srednju {kolu kao javnu ustanovu u dr`avnom vlasni{tvu utemeljuje Skup{tina Kantona uz prethodno pribavljeno mi{ljenje op}inskog vije}a. 

[...] 

Prava i obveze utemeljitelja i srednje {kole utvr|uju se ugovorom, sukladno aktu o utemeljenju. 

Ako je utemeljitelj srednje {kole Skup{tina Kantona, obveze iz prethodnog stavka ovog ~lanka u ime Skup{tine vr{i Vlada Kantona. 

^lanak 11. 

[...] 

Utemeljitelj srednje {kole osigurava sredstva potrebna za utemeljenje i rad srednje {kole sukladno Pedago{kim standardima i Normativima. 

30. Zakon o izvr{nom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 32/03 i 33/06) u relevantnom dijelu glasi: 

^lanak 30. 

Prijelaz potra`ivanja ili obveze 

[...] 

(2) Izvr{enje se odre|uje i protiv tre}e osobe koja u izvr{noj ispravi nije ozna~ena kao izvr{enik ako tra`itelj izvr{enja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom doka`e da je ta osoba na zakonit na~in preuzela dug iz izvr{ne isprave ili je taj dug prema zakonu obvezna izmiriti. Ako se obveza tre}e osobe na ispunjenje duga pobije, stranke prije izvr{enja to pitanje moraju razrije{iti u parni~nom postupku. 

VI. Dopustivost